''Teorije'' zavjere
Kontroverze oko "Tajnog svemirskog programa"
02 Srp 2019
- Detalji
- Kategorija: ''Teorije'' zavjere
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 6496
Čak i kratki pregled interneta pokazat će da postoji mnogo informacija o onome što je postalo poznato kao „Tajni svemirski program“. Veći dio toga čini smeće koje stvaraju i promiču razno-razni šarlatani. Ali, ne sve. Da li moćni ljudi kontroliraju naš pristup znanju o onome što je poznato o svemiru i mogućnostima izvanzemaljskog života? Proučavanje dostupnih podataka snažno sugerira da je odgovor definitivno "Da!" Sagledavajući stvari još dalje, postoje dobre, čvrste indicije da neki tajni elementi vlade tajno vode tajni svemirski program. Kada je 20. srpnja 1969. NASA-in astronaut Neil Armstrong napravio prve korake na površini Mjeseca, on je započeo novo razdoblje u svemirskom programu SAD-a. Daljnje misije s ljudskom posadom nastavile su se do 1972. godine. Formulirani su planovi za uspostavljanje stalne baze na površini Mjeseca. Onda, 1973., NASA je pokrenula svoju prvu svemirsku postaju, Skylab. Osam godina kasnije, Space Shuttle je razvijen i sve se činilo idealnim. Danas su, međutim, stvari vrlo drugaćije. NASA više nema svemirski program s ljudskom posadom. Jedini način da američki astronauti odu u orbitu Zemlje i provedu vrijeme na Međunarodnoj svemirskoj stanici jest da se povežu s Rusima. Što je pošlo po zlu za amere?
Neki kažu da ništa nije pošlo po zlu. Umjesto toga, teorija je da, iako NASA-ini svemirski programi s ljudskom posadom uglavnom nisu više in, oni, ipak postoje - možda duboko u srcu vojske - tajna skupina koja vodi tajni svemirski program. Možda čak govorimo o povjerljivim povratnim misijama na Mjesec, a možda i tajnim letovima na Mars. Da li moćna grupa kontrolira ono što znamo - ili ne znamo - o tajnama svemira? Da. NLO autor Richard Dolan kaže: “Tijekom godina nisam naišao na nedostatak podataka od strane ozbiljnih ljudi koji mi govore da znaju da postoji takav tajni program. Postoje li baze na suprotnoj strani Mjeseca? Ne znam sigurno, ali ne mogu to isključiti. "
Jedna osoba koja je uvjerena da postoji tajna svemirska agencija je Gary McKinnon, britanac kojem je ufološki Damoklov mač visio nad glavom tijekom najvećeg dijela desetljeća, nakon što je vrlo nerazborito odlučio hakirati američku vladu. Pisali smo o njemu u nekoliko navrata ovdje i ovdje Po mišljenju McKinnona, dok je u potpunosti ilegalno surfao oko klasificiranih sustava NASA-e i američke vojske, naišao je na popis pod nazivom "Nezemaljski časnici". McKinnon je rekao za ovo otkriće: "To ne znači mali zeleni ljudi. Ono što mislim da to znači jest da oni nisu na Zemlji. Pronašao sam popis transfera od flote do flote i popis imena brodova. Pogledao sam ih. Nisu bili brodovi američke mornarice. Ono što sam vidio navelo me je da vjerujem da imaju neku vrstu svemirskog broda, izvan planeta."
Međutim, McKinnon nije bio prvi koji je spomenuo ideju tajne svemirske misije. Kao iskusni haker brojnih računalnih sustava, Matthew Bevan je donio odluku još 1994. godine kako će otkriti tajne “NLO-a koje su se dugo vukle kao glasine” zrakoplovne baze Wright Patterson, Dayton, Ohio. Naglašavajući da je Wright-Patterson bio "vrlo, vrlo jednostavan računalni sustav u koji treba ući", Bevan je bio potpuno zaprepašten otkrivanjem zapanjujućih informacija koje se odnose na strogo povjerljivi projekt dizajniranja i izgradnje doista izvanrednog letećeg stroja poput NLO-a. "Datoteke", reče Bevan, "vrlo su se jasno odnosile na radni prototip antigravitacijskog vozila koje je koristilo teški element za njegovo napajanje. To nije bio normalan zrakoplov; bio je vrlo mali, podijeljen s reaktorom na dnu i prostorom za posadu na vrhu. "
Nakon što je pristupio i pažljivo probavio fantastične informacije, Bevan je uredno izašao iz Wright-Pattersonovih računalnih servera i počeo uporno tražiti ovdje, ondje, a zatim posvuda i dalje, vanzemaljske odgovore koje je tražio, uključujući i manje sigurne računalne sustave NASA-e. Bevan je ušao u sustave, pažljivo je pročitao dosjee, a onda je uspio pobjeći, sve bez ikakvog otkrivanja. Ili je barem Bevan pretpostavio da je to slučaj. Međutim, povijest je pokazala da su Bevanove početne pretpostavke bile vrlo krive. Otprilike dvije godine nije bilo ništa osim silne tišine. Onda, jednog određenog jutra 1996. godine, sve se iznenada drastično promijenilo u životu Matthewa Bevana. U vrijeme kada su stvari počele postajati izrazito krive, on je radio za osiguravajuće društvo u Cardiffu, Wales, i tog je dana bio pozvan u upravni ured.
Kada je ušao u sobu, Bevan se suočio s grupom muškaraca u odijelima koji su, čini se, praktički izgledali zastrašujuće. Bevan se prisjetio što se dalje dogodilo: "Jedan od muškaraca ispružio je ruku i ja sam se rukovao."
"Matthew Bevan?" Upita čovjek.
"Da", odgovorio je Bevan.
Čovjek se identificirao kao član Odjela za računalne zločine Scotland Yarda: "Uhićujem vas zbog hakiranja NASA-e i zrakoplovne baze Wrighta Pattersona." Bevan je bio u velikoj nevolji. Nakon što su ga odveli u središnju policijsku postaju u Cardiffu, linija ispitivanja postala je neobično zanimljiva i vrijedna epizode Dosjea X: "Što vam znači izraz Hangar 18?" Upitan je Bevan, sa strogim i zastrašujućim tonovima.
"To je mjesto za kopanje izvanzemaljske tehnologije", odgovorio je.
Bevanova sjećanja na tu situaciju bila su više od otvaranja očiju. “Tijekom razgovora, oni su se stalno vraćali na Hangar 18: Jesam li vidio nešto o Wrightu Pattersonu i NASA-inim računalima? Jesam li nešto preuzeo? Pa, kad su me pitali jesam li vidio nešto, rekao sam: "Da, vidio sam e-mailove koji govore o antigravitacijskom pogonskom sustavu." Odjelu za zločine, kako je tada bio poznat. Bevan je točno shvatio da je bio u vrlo vrućoj situaciji s vlastima, a naknadno je zakazan i datum za saslušanje na londonskom sudu Bow Street. Ali na suđenju nisu bili samo Bevan, njegova obrana i tužiteljstvo. Prisutan je bio i čovjek koji zastupa interese američke vlade i NASA-e.
Dogodila se neobična razmjena rijeći kad je čovjek uzeo čvrsto stajalište - kao što se Bevan dobro sjećao. "Kako se rasprava nastavila, tužiteljstvo me je pitalo zašto američka vlada razmišlja o mojim motivima vezanim za moje hakiranje u NASA-i i Wrightu Pattersonu."
Čovjek je odgovorio: "Sada vjerujemo da gospodin Bevan nije imao zlokobnih namjera i da je njegova glavna svrha bila otkrivanje informacija o NLO-ima i hangaru 18.
"Bevan reče: - Pa, svi su se u tom trenutku malo nasmijali, čak i sudac; međutim, kada ga je tužiteljstvo pitalo: "Možete li potvrditi postoji li hangar 18 ili je to mit?", čovjek je rekao: "Ne mogu ni potvrditi ni poreći, ja nisam u posjedu tih informacija."
Konačni ishod afere bio je da je slučaj protiv Bevana potpuno propao i povučen je sa suda. Sudac koji je nadgledao tu stvar, nesigurno je izjavio da je zatvorska kazna potpuno neupotrebljiva i da bi bilo kakva financijska kazna koju bi mogao nametnuti Bevanu u krajnjoj liniji bila skromna. Zajedno s činjenicom da ni NASA ni američka vlada u cjelini nisu bili voljni otkriti britanskom sudu sve informacije o sadržaju materijala na računalima Wrighta Pattersona i NASA-e, a troškovi procesuiranja slučaja smatrani su oko 10.000 dolara dnevno, tužiteljstvo je nevoljko povuklo sa nula dokaza i podmirili su troškove suda. Bevanova posljednja rečenica o tome je bila: "Iako nisam ništa ispisivao ili preuzeo - sve sam čitao online - znam što čitam: Amerika ima tajni svemirski zrakoplov."
Comments powered by CComment