Društvom upravljaju primitivne težnje svijesti

Detalji

Hitovi: 8059

Društvom upravljaju primitivne težnje svijesti
Sveukupna inteligencija zemaljskog čovječanstva uglavnom se jos uvijek mora smatrati primitivnom i podređenom energiji osjećaja.

To znači da čovječanstvo uglavnom još uvijek djeluje iz osjećaja a ne na temelju prave inteligencije. Budući da se instinkt smanjuje, a inteligencija je još uvijek premala ili preslaba da bi definirala osjećaje, oni će u skladu sa time biti neodređeni.

Neodređeni osjećaji za uzvrat, pored toga što se izražavaju kao praznovjerje ili pogrešni pojmovi, kada se pojavljuju na granici s eksplozivnim stupnjem, što podrazumijeva područje gdje je energija osjećaja pomiješana s velikim količinama energije teže - koja je i bez toga dovoljno snažna da neprestano stvara eksplozije - također se javljaju u obliku tako primitivne misaone klime kao što je mržnja, ljubomora, pohlepa, zavist, nepoštenje, žudnja za moći i netolerancija. Te misaone klime biti će stoga izraz energije osjećaja na koju utječe nešto slabija energija teže.

Budući da su te misaone klime ili naravi, prema tome, izraz primitivnih osjećaja, one su, u slučaju zemaljskog čovjeka, starije od njegove inteligencije. One, prema tome, zajedno čine vodeće elemente njegove svijesti u njegovoj svakodnevnoj manifestaciji ili postojanju. Budući da je zemaljsko čovječanstvo kao cjelina uglavnom sačinjeno od takvih pojedinaca, upravo takve naravi upravljaju zemaljskim društvom. Dakle, ovim društvom ne upravlja prava ili potpuno razvijena inteli¬gencija, već primitivni osjećaji. Zbog toga će uglavnom prevladavati egoizam, žudnja za moći, častoljublje i netolerancija.

Zemaljsko čovječanstvo kao "ratno poprište" Kako ovi čimbenici mogu biti zadovoljeni samo na temelju ugnjetavanja i ponižavanja bližnjih od strane izvora tih čimbenika, zemaljsko čovječanstvo u cjelini odgovara "ratnom poprištu" čije se zaraćene strane ili "vojske" mogu označiti kao kontinenti, religije, rase, nacije, provincije, gradovi, partije, udruženja, sekte, porodice, supružnici, roditelji i djeca, muškarac protiv muškarca i žena protiv žene; uistinu, mi moramo pratiti taj svjetski požar pravo do misaonog svijeta svakog pojedinca prije nego što dođemo do temelja ili izvora borbe. Ovdje misli bjesne protiv misli, energije protiv energija, uzrokujući spomenute malene eksplozije čiji daljnji razvoj postaje gorivo za gigantsku sveobuhvatnu vatru koja u obliku ugnjetavanja, siromaštva, bolesti, bijede i obeshrabenja, proždire čitavu zemlju.

Nemojte misliti da je bilo tko oslobođen toga! Svaki čovjek koji podliježe i najmanjem tragu praznovjerja, netoleranciji, žudnji za moći, pohlepi ili nepoštenju, prijavljeni je vojnik u vojsci spomenutog svjetskog požara, sudjeluje u lovu, ranjavanju i ubijanju, sudjeluje u pljačkanju, mučenju i ponižavanju, bez obzira na to koliko predivnih i plemenitih ideja on ili ona inače njeguje. Naravno, ne bi trebalo umanjiti ili podcijeniti dobre aspekte svijesti nekog pojedinca. Oni doprinose stvaranju velike protuteže svjetskom požaru, no tome ću se vratiti kasnije. Ali nitko ne može u potpunosti biti oslobođen optužbe da izravno doprinosi uzroku zla ili neskladu u društvenom sustavu sve dok on ili ona ima i najmanji trag tih misaonih klima koje potiču svjetski požar.

Rađanje ljubavi
Budući da čovječanstvo živi u neskladu sa zakonima života i tako sebi stvara velike poteškoće i patnje, na taj način se uvježbava i razvija sposobnost osjećanja. Ljudi sve više obogaćuju svoja osjećajna iskustva, tako da su na kraju u stanju osjećati ne samo na području grubih osjećaja i bolesti, već i na području nijansiranih osjećaja mnogo finijih dimenzija. Ta profinjena sposobnost osjećanja izražava se kao suosjećanje prema bićima koja pate, kao potreba da se pomaže, kao potreba da se bude tu za druge itd., isto tako, dotična osoba postaje nesposobna ubijati životinje, postaje nesposobna nauditi bilo kojem živom biću, postaje sposobna tolerirati uvredu, počinje cijeniti Prirodu i njezina bogatstva u obliku živih bića : ljude, životinje, biljke i minerale.

Takav osjećaj početak je "ljubavi" ili najviše energije užitka u životu. Energija osjećaja ne može, međutim, biti potpuno čista ljubav sve dok ona nije postala kontrolirana ili podržavana određenom količinom energije inteligencije.
Inteligencija je, kao što je već spomenuto, neophodna da bi jedinka postala svjesna detalja svojih iskustava i ispoljavanja osjećaja, ili da bi shvatila njihovu pravu prirodu. Ako inteligencija nije dovoljno razvijena, jedinka može upravljati svojim osjećajima samo pomoću svog instinkta ili svoje sposobnosti nejasnog opažanja. Budući da je ta sposobnost u opadanju, jedinka, kada treba upravljati svojim osjećajima na taj način, lako može uzrokovati nesreću svojim bližnjima iako su njena djela motivirana isključivo simpatijom.

Drugim riječima, jedinka nikako ne može djelovati ispravno sve dok njena intelektualna sposobnost nije dovoljno razvijena da bi ona mogla postići inteligentni pregled svog vlastitog ponašanja. Ona, prema tome, može samo djelovati u skladu s nejasnim, a time i nepouzdanim, motivima koji se temelje na instinktu koji je u opadanju. Dakle, patnje razvijaju osjećaje, ali osjećaji, prema tome, trebaju biti kontrolirani savršenom inteligencijom prije nego Što postanu uistinu razumni. Ukoliko nije tako, može se primjeniti stara poslovica: "Ljubav je slijepa". Ljubav bez zdravog razuma nije ljubav, već samo nekontrolirani, a time i primitivni, osjećaj.

Kada "Volite jedni druge" velika zapovijed postane znanost
Pored patnji koje oplemenjuju osjećaje, razvoj inteligencije biti će jedan od aspekata "jedine stvari koja je potrebna" u oslobađanju zemaljskog čovječanstva od životinjskog carstva ili tame. U skladu s time, rezultat tog razvoja danas se pojavljuje kao znanost. Kada osjećaji postanu dovoljno oplemenjeni kroz patnju, i kada znanost stvori analize o tom oplemenjivanju, tada će vječna zapovijed ili ispunjenje zakona "Volite jedni druge" postati činjenica za zemaljsko čovječanstvo. Tada čovječanstvo više neće biti vođeno niskim instinktima i primitivnom inteligencijom, već će upravljati svijetom pomoću "svetog duha", koji će u to vrijeme biti sveobasjavajući čimbenik u svakodnevnom životu zemaljskih područja.

Nesavršeni i primitivni društveni sustav
Čitatelj je do sada toliko upućen u sadržaj ove knjige da je postao upoznat s činjenicom da se zemaljsko čovječanstvo u cjelini uglavnom sastoji od pojedinaca čiji je stupanj razvoja takav da su njihove svakodnevne manifestacije u većoj mjeri upravljane ili kontrolirane primitivnim tendencijama svijesti nego savršenom ljubavlju (što znači savršenim osjećajima i inteligencijom). Budući da se primitivne tendencije svijesti ispoljavaju uglavnom kao mržnja, zavist, pohlepa, krvožednost, netolerancija, uobraženo samoljublje itd., i kako posljedice tih tendencija predstavljaju savršeni kontrast realitetima koji su sami temelj apsolutno savršenog društvenog sustava, tako se sadašnja sudbina zemaljskog čovječanstva neizbježno manifestira kao odgovarajuće primitivan ili nenormalan i nesavršen društveni sustav.

Kao što je već spomenuto, čitavo zemaljsko čovječanstvo predstavlja "ratno poprište" gdje svatko lovi, ranjava i ubija. Sudbina koja predstavlja takvo stanje može samo biti identična sa kulminacijom patnji. Ali budući da patnja razvija osjećaje i inteligenciju do takvog stanja međusobne harmonije da se oni neizbježno zajedno ispoljavaju kao apsolutna "ljubav", ljubav će postupno postati osnova na kojoj će počivati međusobna organizacija društva zemaljskog čovjeka i time biti u skladu s vječnom zapovijedi koja je ispunjenje svih zakona.

Budući da je ljubav zapravo kombinacija najviših osjećaja, inteligencije i intuicije, i kako je takva kombinacija zapravo isto što i "sveti duh", i s obzirom da je sadašnja zemaljska znanost taj duh u embrionalnom stanju, ta znanost će stoga postati početni upravljački i administrativni faktor u budućem društvenom uređenju zemaljskog čovječanstva.

Ovdje se mora imati na umu da iako se znanost u određenom stupnju pojavljuje kao svjetlost, ona je još uvijek podčinjena primitivnim tendencijama svijesti i, prema tome, previše služi tim tendencijama. Vladavina primitivnih tendencija svijesti nad inteligencijom ili znanošću mogla je stvoriti takve stvari kao što su torpeda, mitraljezi, granate, bojni otrovi ili, ukratko, sve moguće oblike genijalnog poticanja eksplozivnog kapaciteta energije teže ili "principa ubijanja". Isto tako će razvijeni osjećaji i inteligencija potaknuti genijalnost u poticanju "životvonog principa", što ovdje podrazumijeva "ljubav" ili apsolutnu sreću.

S obzirom da će znanost tj. "intelekt" zemaljskog čovječanstva u cjelini, postupno postati toliko savršena da će se osloboditi robovanja primitivnim tendencijama svijesti, i time postati sveobasjavajuća osnova društva, bez čega se ne mogu izgraditi apsolutna harmonija ili trajni mir, privest ću ovu knjigu kraju kratkom analizom faktora koji se, na osnovu toga, ubrzano razvijaju i koji će uglavnom prevladavati pod opisanom nadolazećom znanstvenom upravom.

Nacije čine svjetsko carstvo bez vlade ili najviše vlasti
Vrlo se brzo razvija "internacionalizam". Putem tehničkog razvoja sredstava komunikacije kao što su željeznice, brodovi i avioni, telefon, telegraf i radio, toliko su se smanjile udaljenosti da su narodi na različitim kontinentima postali "susjedi" koji žive vrata do vrata jedni do drugih, koji međusobno razgovaraju, posluju i razmjenjuju dobra, razmatraju međusobne simpatije i antipatije itd. Sve države i narodi toliko su međusobno povezani međunarodnim trgovačkim društvima, savezima svih vrsta, mirovnim organizacijama i udruženjima, da se slabljenje ili propast jedne države ne može dogoditi bez stvaranja neugodnosti svim ostalim državama.

Drugim riječima, internacionalizam je već toliko raširen ili naglašen da narodi širom planete zapravo više nisu izolirane i neovisne države, već provincije u internacionalnom svjetskom carstvu koje obuhvaća čitavu zemlju. Ali to carstvo, prije nego što postane savršeno, mora svladati još jednu veliku prepreku, jer to je carstvo bez vlade ili najviše vlasti. Budući da je uprava ili autoritet isto što i zaštita putem zakona i pravde, ovom zemaljskom međunarodnom svjetskom carstvu nedostaju upravo zakon i pravda. A carstvo u kojem nema zakona i pravde ne može zaštititi pojedince ili građane. Oni se stoga moraju sami braniti koliko im to njihova snaga dopušta. Rezultat toga je da najjači pojedinci uvijek prigrabe vlast. A kako najjači pojedinci, međutim, nisu uvijek najpravedniji ili najmoralniji, već često najsebičniji, onda svijetom prevladava sila, a ne pravda.

"Stanovnici" tog carstva, što podrazumijeva narode ili države, mogu uslijed toga činiti što žele sa silom koja im stoji na raspolaganju. To zapravo znači da "stanovnici" (narodi) moraju biti naoružani. Mi vidimo to naoružavanje u obliku njihove vojske, mornarice ili ratnog zrakoplovstva. "Stanovnik" koji ima nadmoćniju ratnu silu ima odgovarajuću mogućnost ugnjetavanja i iskorištavanja drugih "stanovnika" (naroda). "Društveni sustav" zemaljskog međunarodnog svjetskog carstva nalazi se na stupnju razvoja čovjeka iz kamenog doba.

Ali isto kao što je razvoj vodio međusobne odnose ljudi iz kamenog doba naprijed ka civiliziranim narodima, tako će razvoj voditi i međusobne odnose nacija od ovog stupnja kamenog doba naprijed ka intelektualnom, humanom i apsolutno pravedno upravljanom svjetskom carstvu.

Ujedinjeni narodi kao embrio početne svjetske vlade ili svjetske vlasti
Isto kao što ne može biti uređenih odnosa unutar društva sastavljenog od pojedinaca ako ono nema vladu, tako ne može biti uređenih odnosa unutar zajednice naroda sve dok je to društvo bez zakonskog i sudskog sustava i bez vlade. S razvojem je već počelo oblikovanje embrija takve vlade ili vlasti. Taj embrio u svakodnevnom životu poznajemo kao organizaciju Ujedinjenih naroda. Oni su početni međunarodni zakonski i sudski sustav.

Ali taj sudski sustav je danas bez "policijskih snaga" koje bi branile njegove interese. A zakonski i sudski sustav bez policije, kao što nam je poznato, neće značiti ništa onima koji krše zakon. Isto tako snaga Ujedinjenih naroda , u odnosu na ono što će postati, ništa ne znači "kriminalcima" (narodima) kojima treba danas suditi, posebno zato što ti "kriminalci" imaju pravo "nositi oružje" (vojska i mornarica). Možemo zamisliti sličan slučaj u svakodnevnoj sudskoj praksi: nenaoružani sudac suočen je s kriminalcem koji je naoružan do zuba. To samo može biti parodija onoga kako bi trebalo biti.

Ali isto kao što će zakonski i sudski sustav nacija postupno zabraniti pojedincima nositi oružje i dopustiti da se sukobi rješavaju samo pravnim sredstvima, tako će zakonski i sudski sustav budućeg svjetskog carstva postupno postati jedina oružana sila na svijetu, dok će militarizam pojedinih nacija biti zabranjen. Isto kao što nacija ne može postići uređene i civilizirane odnose bez policije, isto tako ni svjetsko carstvo ne može postati civilizirano prije nego što dobije svoju svjetsku policiju.

JOSCHUA.BIZ

kako, djeluje, čovječanstvo, tko, upravlja, ljudima

• Prethodno
• Sljedeće