Znanstveni radovi

• Ispis
• E-mail

Korisnička ocjena: 4 / 5

Detalji

Kategorija: Znanstveni radovi

Napisao/la Miro-sinj

Hitovi: 7804

Od napuljskih vulkana Vezuva, Monte Somme i Campi Flegreia, Zagreb je udaljen samo 350 kilometara zračne linije. Dalmacija je mnogo bliže, pa kad bi se ti vulkani probudili cijela bi Dalmacija bila u pepelu, a pepeo bi došao i do unutrašnjosti Hrvatske. Na 157 kilometara od Zagreba je mađarski Balaton na kojem je pet kružnih brda, a riječ je o pet vulkana koji su bili aktivni prije 5000 godina. Neobičnost da ih je pet na istom mjestu samo znači da su dio supervulkana. Tako kad mislimo da opasnost od erupcija vulkana za nas ne postoji, razmislimo opet - ovi u našem okruženju mogu nam itekako zaprijetiti. Zemljina polutka podijeljena je na slojeve, u njenoj je unutrašnjosti rastaljena magma, a gdje ona izbije na površinu nastaje vulkan. Vulkani pak najčešće omeđuju rubove tektonskih ploča.

O vulkanima je u Tehničkom muzeju na predavanju pod nazivom »Što se to iz Zemlje dimi« govorio Tihomir Marjanac s Geološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu.

Ako dođete turistički u Čile ili Paragoniju, lako vam se može dogoditi da dok fotografirate kakvo zanimljivo brdo, ono se počne dimiti. Riječ je o jednom od vulkana koji je upravo odlučio proraditi, iako prije toga nikada nije bio aktivan.

Kad je o vulkanima riječ, ima onih koji prorade svakih nekoliko mjeseci, ima onih koji se bude na godišnjoj razini, ali ima i onih koji miruju stoljećima, tisućljećima pa čak i desetinama tisućljeća prije nego što proključaju. Kad je aktivan vulkan izbacuje dim, zapravo sitne staklene čestice, promjera 100 mikrona, koje iz vulkana izbacuje pritisak plinova. Takav je vulkanski pepeo prije točno godinu dana blokirao na tjedan dana zračni promet nad Europom kad je proradio islandski vulkan Eyafjallajokull. Velika količina pepela tada je dospjela u atmosferu, a oblak vulkanskog pepela digao se na visinu od nekoliko tisuća metara. Većina je stanovnika u neposrednoj okolici vulkana bila evakuirana. Kad je, primjerice, 1920. godine taj isti vulkan erumpirao, zbog trovanja florom uginulo je 10.000 konja. Ovaj put, srećom, životinje nisu stradale jer je vjetar vulkanski oblak odnio prema moru, ali su materijalne štete u zračnom prometu bile velike. Kad zračni promet ne bi bio obustavljen, postojala bi velika opasnost od pada zrakoplova u susretu s česticama vulkanskog pepela. Kao prvo, iako su satelitski vidljive, radari te čestice ne vide, a kao drugo kad bi takav materijal ušao u motor zrakoplova, prestao bi raditi. Upravo se to dogodilo zrakoplovu British Airwaysa 1982. koji je proletio kroz vulkanski oblak. Sva četiri motora su mu se ugasila, cijeli je avion bio obasjan. Svijetlio je zbog statičkog elektriciteta i počeo je padati. Na 1500 metara visine, kad je izašao iz oblaka, motori su odjednom proradili i uspio je sletjeti. Otkriveno je da su mu kompletni motori bili zagušeni česticama rastaljene vulkanske prašine koja se zalijepila za njih, prozori su bili neprozirni, a oplata aviona izbrušena od vulkanskog pepela. Zrakoplov je sletio tako što je kopilot doslovno pri slijetanju gurnuo glavu kroz prozor van i govorio pilotu kamo da ide.

Vulkan Pinatuba na Filipinima proradio je 15. lipnja 1991. godine. Iako se znalo da će proraditi i najveći je broj ljudi evakuiran, svejedno je bilo žrtava jer se dio tamošnjeg stanovništva doslovno smrznuo zbog toga što je nakon erupcije vulkana najprije pao vulkanski pepeo, a potom i snijeg na kojeg stanovnici Filipina nisu navikli.

Iz vulkanskih oblaka za vrijeme erupcija često pada kiša koja nastaje kondenzacijom. Činjenica je da vulkani svojom aktivnošću stvaraju nove vremenske uvjete koji su lokalno često vrlo ekstremni.

Vulkanski pepeo može biti bijel, takav je bio islandski, može biti i crn, kakav je iz Etne, ili žut. Naslage vulkanskog pepela, koje se nazivaju tuf, nalazimo i na obroncima Medvednice, u Dalmaciji i kod Bednje u Hrvatskom zagorju.

U svakom trenutku na svijetu je aktivno oko 10 do 15 vulkana. Na godišnjoj razini erumpira ih tridesetak. Neki su aktivni bez prekida, poput Etne koja relativno slabo erumpira već punih 40 godina. Osim sitnih čestica, vulkani nerijetko izbacuju i krupnije komade koji se nazivaju vulkanske bombe i promjera su od nekoliko centimetara do nekoliko metara. Takve vulkanske bombe predstavljaju veliku prijetnju za zrakoplove; pouzdano se zna da je najmanje pet zrakoplova srušeno upravo zbog takvih vulkanskih bombi koje su ih pogodile.

Kad vulkan proradi često stvara eksploziju, dio materijala pada vrlo brzo natrag, usijan je i počinje teći kao gust fluid u obliku piroklastičnog toka. Takav tok lave koja teče po strmini vulkana je dosta brz. Postoje dva tipa lave – ona koja se izljeva iz kratera i čija brzina može biti i više od sto kilometara na sat, pogotovo ako ima malo plinova i pare. Pred takvom je lavom nemoguće pobjeći pa ne stoji ni scenarij iz filma »Danteov vrh« u kojem glavni junaci u terencu bježe pred vulkanom. To jednostavno nije moguće čak ni da je u pitanju vozač formule. Primjerice, piroklastični tok vulkana St. Helena 1980. godine uništio je sva stabla u okruženju, jednako kao i erupcija vulkana Merapi. Piroklastični tok je toliko jak da uništava zgrade od armiranog betona. U susretu s takvim tokom, smrt svih živih bića nastupa u desetinki sekunde zbog velike vrućine, a riječ je o masi od 800 stupnjeva Celzijevih. Kontakt s tako visokom temperaturom postaje poguban. S obzirom na to da je vulkanski pepeo sazdan od sitnih silikatnih čestica, ako ga čovjek udahne, dolazi do mehaničkih oštećenja pluća, jer te čestice »odrežu« plućne aureole. Kad se ohladi, lava može stvoriti ili glatku površinu ili površinu nalik na uže. Nerijetko se događa da se lava ohladi i stvori koricu za koju se misli da je sigurna, ali ispod te ohlađene površine koja ne mora biti posebno debela, teče žitka lava ili pak dođe do izboja lave na nekim mjestima iz tunela ohlađenih površina. Lava može stvoriti i vulkanske špilje koje mogu biti malene, ali i velike poput dvorane. U Siciliji, primjerice, ima desetak takvih vulkanskih špilja u koje se može čak i turistički ući. Ako je lava puna plinova, tada iz vulkana teče sporo, brzinom od samo nekoliko centimetara do nekoliko metara na sat, ali je i dalje jako vruća.

S obzirom na to da je čak tri puta gušći od vode, vulkanski pepeo svojom težinom može srušiti kuću.

Prema volumenu izbačenog materijala u kubičnim kilometrima, dosad je vulkan koji je eruptirao u Yellowstoneu 600.000 godina prije nove ere bio najjači. Izbacio je 1249,8 kubičnih kilometara materijala, a nakon erupcije pepeo je prekrio cijelu Sjevernu Ameriku.

Vulkan Tambora izbacio je 1815. godine 79,2 kubična kilometra materijala, vulkan

Krakatoa 1883. 17, Vezuv 1979. 2,9, a vulkan Mt. St. Helens 1980. samo jedan kubični kilometar materijala.

Prema veličini razlikujemo tri vrste vulkana – male cinder vulkane, visine od 100 do 200 metara, koji su obično jednokratno aktivni. Stratovulkani su znatno veći i mogu biti aktivni tisućama godina, dok su najveći vulkani visoki i do 10.000 metara. Kod tih srednjih i velikih vulkana opasnost ne prijeti samo iz kratera nego i iz drugih mjesta na vulkanu, pa i iz samog podnožja.

Početkom ove godine dosta se raspravljalo o tome hoće li se probuditi kaldera vulkana u američkom Yosemiti parku. U sjevernom dijelu kaldere primijećeno je izdizanje terena za pet metara, što je zabrinjavajuće jer daje do znanja da se kaldera budi i da bi se u dogledno vrijeme mogla dogoditi erupcija supervulkana. No ta potencijalna erupcija ne predstavlja samo američki problem, pri čemu bi Sjeverna Amerika bila devastirana, nego i svjetski problem. S obzirom na to da već erupcija malih vulkana može uzrokovati velika razaranja, blokade zračnog prometa i slično, erupcija supervulkana dovela bi do promjene klime na cijelom svijetu. Nakon erupcije manjeg vulkana slijedi razdoblje zahlađenja od nekoliko godina na lokalnoj razini, a nakon erupcije velikog vulkana na globalnoj razini dolazi do hlađenja u sljedeće dvije godine, sve dok je prašina u zraku. Kad u atmosferi ostanu samo staklenički plinovi dolazi do globalnog zatopljenja.

Sravnjeno meksičko selo i grad

Godine 1943. na posjedu Meksikanca Dionisija Pulida izbio je mali cinder-vulkan Paricutin. Devet je godina taj vulkan rastao i bio pomalo aktivan, da bi na kraju proradio i zatrpao lavom selo Paricutin i grad San Juan Parangaricutiro. Od cijeloga grada ostao je samo crkveni zvonik, a od stanovnika je preživio samo vlasnik posjeda na kojem je vulkan proradio. Nesretni Dionisije Pulida morao je otići sa svog imanja jer više nije mogao uzgajati poljoprivredne kulture u podnožju vulkana. Tražio je odštetu od meksičke vlade, ali je nije dobio. Na kraju je vulkan »ubio« i njega, jer je Pulid doslovce umro od gladi.

I nakon vulkana – vulkan

Erupcija vulkana Krakatau koji se probudio 26. kolovoza 1883. godine toliko je bila jaka da je od te snage cijeli otok propao u more. S vremenom se, međutim, ponovo počeo puniti, te je narastao novi Anak Krakatau što znači sin Krakataua koji se uzdigao iznad razine mora te i dalje raste.

Erupcija Vezuva neizbježna u bliskoj budućnosti

Iako za Vezuv pokraj Napulja svi znaju, rijetki su svjesni da je riječ o sekundarnom vulkanu, čiji je primarni vulkan Monte Somma i nalazi se neposredno iza Vezuva. Prije erupcije koja je uništila Pompeje, proradio je vulkan Monte Samma nakon čega je nastao Vezuv. Erupcijom Vezuva stradali su Pompeji. Nema nikakve sumnje da će se erupcija Vezuva opet dogoditi u skoroj budućnosti. Erupcije Monte Somme i Vezuva doprle bi do svih dijelova Napulja. Vezuv je već, ako se gleda po periodici njegove aktivnosti, zakasnio s novom erupcijom. Osim Vezuva i Monte Somme, Napulj i s druge strane ima vulkan – Campi Flegrei, supervulkan koji je bio aktivan prije 5000 godina, jer je posljednji put proključao u 16. stoljeću, a prije toga u 12.

autor

Nataša GAJSKI KOVAČIĆ

Preuzeto sa

www.vjesnik.hr

vezuv,pokraj,napulj,vulkani,supervulkan

• Prethodno
• Sljedeće