Parapsihologija, proroci i proročanstva, čudesna izlječenja, dugovječnost i besmrtnost, ayurveda, feng shui, Nikola Tesla, paleokontakti, alkemija, hakeri... – samo su neke, nasumično odabrane teme od njih više od 150, o koliko ih je dosad u svojoj “rubnoj emisiji” Krešimir Mišak razgovarao sa svojim gostima.

Među posljednjima su se našle dvije “zdravstvene” – o blagotvornosti gledanja u sunce na ljudsko zdravlje, te važnosti dobrog položaja “atlasa”, kralješka koji nam “drži glavu”. Zajedničko je rečenim temama i to što se o njima sutradan razgovaralo uz kavu, što nije rijetkost kad su Mišakove teme u pitanju, dapače.

Iduće godine emisija “Na rubu znanosti” zaokružit će desetljeće prikazivanja. Izjavili ste svojedobno kako ste u početku mislili da tema za takvu vrstu emisije ima dovoljno tek za jednu sezonu, a ispostavilo se da je “para” i rubnih tema, fenomena i misterija bilo za gotovo cijelo desetljeće. Što još niste obradili? Kojim ćete se temama dalje baviti?

– Istina je da mi se uvijek činilo da tema više nema, ali to je klasična boljka svih ljudi vezanih uz periodična izdanja bilo kojeg oblika. S vremenom naučiš tehniku nadvladavanja tog problema, a to je stalno mijenjanje kuta gledišta. Često sam se i sam iznenadio koliko je tema iza mene, a u svim tim trenucima mi se činilo da ih više jednostavno nema.

Mislim, tema bi još i bilo, ali za temu moraju postojati sugovornici, a to nije uvijek baš bilo lako naći. Ali onda kao da su se nekako počeli pojavljivati sami od sebe, i to čak iz raznih dijelova svijeta. Zasad nemam u planu nekih esencijalno novih tema, razrađujemo područja koja su već dotaknuta, a od onih koje nismo do sada doticali su muzikoterapija, konoplja itd.

Blagotvorna Groeningova tehnika

Neke su emisije bile gledanije (Icke, Engdahl, NLO-i), neke su podigle prašinu (dr. Gajski, Burgermeister i svinjska gripa...), ali za takve teme i emisije nije teško predvidjeti da će biti gledanije. Je li vas neka emisija, odnosno tema o kojoj se govorilo, ugodno (ili neugodno) iznenadila brojnošću i vrstom reakcija gledatelja?

– Pa, recimo da su me iznenadile emisije s pionirom makrobiotike Michiom Kushijem i Davidom Ickeom, jer su obojica govorila vrlo neobične stvari, pa sam očekivao neke negativne reakcije u stilu “ovaj je totalno poludio”, ali jednostavno ih nije bilo.

Tko su vaši gledatelji? Ili, tko su vaši najbrojniji i najvjerniji gledatelji?

– To fakat nemam pojma, ali sigurno je da je to skupina koja je budna oko ponoći.

Pretpostavljam da ne vjerujete u sve u što vjeruju vaši gosti. U što od svega o čemu ste razgovarali s njima vjerujete?

– Nepotrebno je zamarati se time vjeruješ li u nešto ili ne vjeruješ. Na kraju krajeva, to je irelevantno, stvari su kakve jesu bez obzira što mi o njima mislili. Ja vjerujem podacima. No, čak i kad podaci nisu sporni, rasprave bukte oko njihove interpretacije, koja je često rezultat stvorenih preduvjerenja, pa se tako vrtimo ukrug. Općenito, na temelju iskustva procjene ljudi, vjerujem da ljudi koji su gostovali u emisiji ne lažu.

Premda se to ponekad ne bi reklo, najčešće (osim kad je riječ o nekom slavnom autoru knjige koju predstavlja) radim selekciju među temama birajući one u kojima se čovjek ipak može za nešto uhvatiti. Također, biram ih i po stupnju uzbudljivosti za mene samog, to je možda ključni kriterij. U svim tim temama ima nešto, iako će se neke od njih u nekim dijelovima međusobno poništavati. Ali tako je to, nitko od nas ne zna sve.

Zato dopuštam da se ideje u emisiji predstave iz svoga kuta, i da ima vremena da se što bolje argumentiraju. Pa i da se pogriješi. Ostalo prepuštam svakome osobno, jer nikada ne treba podcijeniti inteligenciju i intuiciju ljudi. Tako da bi odgovor bio da – vjerujem u sve. Zato jer i biram temu ili čovjeka za koje mi se čini da ima vjerodostojnosti. Ali i zato jer to uopće nije važno.

Doživljavate li, odnosno primjenjujete li i sami, išta od onoga o čemu se govorilo u vašim emisijama? Sunčanu jogu, na primjer.

– Ponekad, dok šećem kroz prirodu. Spomenuo bih i Brunu Groeninga, kao jednu blagotvornu tehniku. Isprobao sam i neke druge stvari, više zato jer su me nagovorili, ali načelno me (valjda zato jer, na sreću, nemam nekih zdravstvenih tegoba) zdravstvene teme ne zanimaju jako, a po prirodi sam pomalo lijen i aljkav za takve stvari. No, iako ne primjenjujem nikakve tehnike, ipak razne podatke koje sam doznao radeći emisiju koristim za promatranje svijeta. I više ništa ne izgleda kao prije. 

   

Jedna od vama najdražih tema je, kako ste jednom rekli, utjecaj svijesti na svijet. Zašto?

– Zato jer je svijest jedna potpuno nejasna kategorija, koja čak i nema svoje mjesto u suvremenoj mehanicističkoj paradigmi (osim u psihijatriji, a i tamo u značajno ograničenijem obliku od onog koji je dokumentiran u mnogim knjigama). Naime, nevjerojatna mi je ta sprega naše svijesti i svijeta oko nas.

Možemo, recimo, spomenuti placebo, čije implikacije se uvijek nedovoljno naglašavaju. Ako je moguće uvjerenjem promijeniti fizičku “stvarnost” svog tijela, što je još moguće? Ako je – kao što je pokazano unutar američkog projekta remote viewinga ili korištenja psihometrije psihički nadarenih ljudi u arheologiji – moguće da svijest preskoči vrijeme i prostor i vidi druga mjesta, što još može?

Zbivanja u tami lubanje

Na kraju krajeva, ako jednom apsorbiramo činjenicu, koja piše čak i u udžbeniku za biologiju u osmom razredu osnovne škole, u lekciji o vidu koju sam učio sa starijom kćeri, da naš mozak, u tami lubanje, rekonstruira sliku svijeta koju “vidimo” na temelju dekodiranja izbora električnih impulsa koji su stigli od osjetila, i a sliku slaže u skladu sa svojim bazama podataka (dakle, programima koje je usadilo društvo) – kako se možemo pouzdati da je to što vidimo doista takvo?

Zatim, mnogi eksperimenti mjerenja učinka ljudske namjere na razne parametre “vanjskog” svijeta pokazali su da ona doista djeluje.

Iz toga za mene slijedi da je svijest najvažnija tema koju treba proučavati, jer je svijet ipak neka vrsta konstrukcije naše (i naših) svijesti.

Kako reagiraju vaši gosti kad ih pozovete u emisiju? Je li vas netko nekad odbio, i s kakvim objašnjenjem?

– Pa, ako imaju što za reći, reagiraju pozitivno. Na neki način ih smatram koscenaristima jer imamo isti cilj – što informativnije predstaviti neku temu. Da netko tko na početku ne zna ništa o nekoj temi, na kraju zna sve bitno. Tu i tamo netko odbije, jer neki ljudi osjećaju nelagodu pri pomisli da bi bili na televiziji ili pak misle da nisu dovoljno kompetentni.

Tko je od njih ostavio poseban dojam na vas?

– Dosta njih, ali sad bih bio nepravedan kad bih neke naveo, jer bih se vjerojatno ograničio na one koji su bili nedavno. Stvarno, sreo sam toliko puno inteligentnih, pozitivnih ljudi da bi to bio poduži popis.

Postoje li na televizijama drugih zemalja (osim u Italiji) emisije slične vašima, i gledate li ih?

– Ne znam ni to. Čuo sam za tu u Italiji, mislim da se zove Voyager, ali je nisam gledao. A ne gledam ni druge, ako postoje.

Je li vam dosadilo raditi emisiju “Na rubu znanosti”?

– Ni najmanje. Zapravo, sad je uzbudljivije nego ikad.

Autor

Lidija Gnjidic

snimila: Neja markičević / CROPIX

preuzeto sa

www.slobodnadalmacija.hr

emisija,na rubu znanosti,gledao,postoje,voyager