Nedjelja 22 Rujan 2019

Pretraga

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

U ARHIVAMA SFRJ IMA MNOGO DOKAZA O POSJETI VANZEMALJACA! III-DIO

06 Velj 2014
(Reading time: 6 - 11 minutes)
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

TrifkoRadeta 

 

Bliski susret Trifka Radete

Potpukovnik zrakoplovstva u mirovini Trifko Radeta svjedoči kako je sa nastavnikom u „galebu“ iznad Cresa, 1985. vidio objekat cilindričnog oblika.



Nikada do sada i nikom nije govorio, niti pisao o misteriji iznad sjevernog Jadrana, bliskom susretu sa neidentificiranim letećim objektom (NLO). Poslije 26 godina šutnje, potpukovnik zrakoplovstva u mirovini, pilot Trifko Radeta (47) prvi put je javno posvjedočio o susretu aviona JNA sa „letećim tanjurom“.
Ovaj misteriozni dogašaj se odigrao početkom 1985. godine. Tada je Radeta, kao pitomac treće godine zadarske Vojne zrakoplovne akademije boravio na aerodromu Pula, koji je slovio za najbolji centar za praćenje i navođenje aviona u nepovoljnim meteo uvjetima.


- Jednog dana, rano popodne, bio sam u kabini aviona „galeb“ (N-60) sa legendarnim nastavnikom letenja Mitom zvanim Dolar – priča Radeta. - Uvježbavali smo figurno letenje i vađenje iz nepravilnih položaja pod kalotom, u zoni vizualnog letenja Rab, na visinama od 2.500 do 4.500 metara. Dan je bio preljep za letenje, bez ijednog oblačka, sa vidljivošću preko deset kilometara. 
Potpukovnik zrakoplovstva u mirovini svjedoči da se ubrzo oformio lanac, i avioni su jedan za drugim poljetali i odlazili ka svojim zonama. Let je tekao bez ikakvog problema, kaže Radeta, dok u peletu ka zoni u traverzi Cresa nije primetio leteći objekat, cilindričnog oblika cigarete i boje aluminija. 
- Procjenio sam da je bio dužine do 20, a širine do četiri metra – predočava nekadašnji vojni pilot. - Nastavnik u drugoj kabini, koga sam obavijestio o objektu, preuzeo je komande i doveo avion u poziciju da i sam može dobro vidjeti čudnu letjelicu. Objekat je leteo brzinom ne većom od 100 km na sat, na visini oko 1.500 metara i na obodu naše i zone Krk.
Odmah po viđenju, nastavnik je obavjestio aerodromsku kontrolu letenja u Puli da provjere da li u zoni letenja ima ili nema nikih drugih letjelica. Istovremeno, priča Radeta, upozorili su kolege koji su se nalazili na pravcu kretanja objekta da ne idu ispod visina rada u zoni, kako ne bi došlo do sudara. 
- Ne skidajući pogled sa ovog objekta i konstantno mu se približavajući, doživeli smo veliko iznenađenje - tvrdi Radeta - Odjednom je ubrzao let neverovatnom brzinom, da bi za pet-šest sekundi izašao iz zzračnog prostora SFRJ, na poziciji Trsta. Tek po izlasku NLO iz našeg zračnog prostora, sa „debelim zakašnjenjem“, od aerodromske kontrole letenja obavješteni smo da u dotičnoj zoni nema drugih letjelica. 
n60inloKako kaže, sa aerodroma u Puli javio se i dežurni za radarsko navođenje, specijalista u ovom poslu, koji im je uzbuđen rekao da na nebu iznad sjevernog Jadrana nema ni jednog drugog letećeg objekta, osim njihovih aviona. 
Po sljetanju na aerodorom, pitomci su komentirali ovaj događaj, a nastavnici su se povukli u svoje prostorije.
– Najmanje osam pilota je sudjelovalo u ovome viđenju, o kome se do sada nije javno govorilo – veli Radeta. - Niko nam nije naredio da šutimo, ali je bio prisutan strah da te na redovnim lječnikim pregledima na VMA proglase nesposobnim za daljnju službu. A to bi bio preveliki rizik, da se tolike godine odricanja, truda i učenja bace u vodu zbog nečega što nije nikome škodilo, niti ugrozilo sigurnost letenja.
A poslije Trifka Radete, nedavno se javno oglasio i Dragutin Prepušt iz Pule, koji je i sam dva puta doživeo neobične susrete na nebu krajem osamdesetih. On je za hrvatski „Jutarnji list” posvedočio da je kao kao nastavnik u avionu „galeb” jedne letnje noći s učenikom krenuo prema Zadru. Vežba je bila standardna i namenjena iskusnijim učenicima, koji su bili na korak od toga da postanu profesionalni piloti. Rutu bi prelazili nekoliko puta iste noći - od Pule preko Opatije do Bakanjca kod Zadra, pa nagli okret nazad.


Za vreme trećeg leta, negde oko ponoći 1987, baš kod Bakanjca počeo je kaos.
- Noć je bila zvjezdana, a let ugodan, pa sam se opustio i preko komandne ploče nadzirao svog učenika kojem je dobro išlo - priča Prepušt.
U jednom trenutku učenik mu se uzbuđeno obratio.
- Šta je ovo s naše lijeve strane? - pitao je.
Prepušt je podigao pogled i ugledao nevjerovatan prizor. Pred njim je na udaljenosti od pedesetak metara bila narandžasta elipsa koja se kretala u smjeru njegovog aviona. “Galeb” je u tom trenutku bio na visini od 3.600 metara, a nastavnik je procjenio da se objekat kretao brzinom od oko 900 kilometara na sat. 
Naglo su skrenuli jer je prva logična pomisao bila da je riječ o nekoj letelici, pa je najvažnije bilo izbjeći sudar. “Galeb” je tada pao na visinu ispod 3.000 metara, tako da je Prepušt gledao u dno elipse. Ona je tada svjetlila crvenom bojom. Odmah je stupio u kontakt s kontrolom leta u Zagrebu.
- Nema nikoga, sam si - rekli su mu kontrolori.
Prepušt je tražio dodatnu proveru, međutim do kraja večeri ni Ljubljana, ni Zagreb, ni Beograd na vojnim radarima nisu primjetili druge letelice pokraj njihove.


ufobrijuniKontrolor s Brijuna mu je rekao:
- Vidim ga okom, nisi polideo, ali na radaru ga stvarno nema.
Nastavnik je učeniku rekao da nikome ne prijavljuje šta je vidio da im se ne bi svi smijali jer je pomislio da je možda riječ o iluziji. Međutim, u trenutku kad su sljetali u Pulu, već su ih čekali istražitelji koji su ih odvojili u posebne sobe i tražili od njih da napišu izveštaj.
- Opisali smo šta smo videli, ali nikad više niko nije spomenuo te izveštaje. Jedan iskusni kolega mi je rekao da nema pilota koji je odradio više od 200 sati leta a da barem jednom nije imao slično iskustvo - ispričao je Prepušt za „Jutarnji list".
On dodaje da ne tvrdi da je imao kontakt s vanzemaljcima.
- Riječ je o NLO-u, to je zaista nepoznati objekt, ali sam sebi objasnio da je riječ o elektromagnetnim, nazovimo ih, oblacima ili grupama koje ostaju kao trag iza svakog aviona. To mi je jedino moguće objašnjenje - kaže Prepušt.
On objašnjava da se u jednom trenutku ohrabrio, pa je pokušao da prati objekat, ali je on promenio smer pod uglom od 90 stepeni, što pri tim brzinama ne može nijedna letjelica koju su proizveli ljudi.
- Iskustvo nije bilo prijatno. Osećao sam se bespomoćno jer nisam znao s čim sam se susreo - kaže bivši nastavnik.



Naredili da obore NLO!

Radeta se prisetio i svog prvog susreta sa NLO 1986. godine u okolini Zadra.
- Imali smo noćni let i tom prilikom nekoliko pilota je uočilo letjelicu i svjetlost koja se doslovno igrala s nama – kaže potpukovnik zrakoplovstva u mirovini. - Kretala se iznad, pa ispod nas, lijevo, desno, da bi na kraju nestala. Vojni radari nisu mogli da identificiraju objekat, a nama je ubrzo stiglo naređenje da stignemo letjelicu i oborimo je. Međutim, nismo uspjeli da je sustignemo. 


Poslije završene Vojne zrakoplovne akademije, Trifko Radeta je do 2002, kao pilot borbenog zrakoplovstva, službovao na aerodromima Mostar, Zadar, Pula, Podgorica, Niš i Kraljevo. Do umirovljenja, 2006. radio je u Komandi Zrakoplovnih snaga Srbije, a iste godine je diplomirao na Strojarskom fakultetu u Nišu. 



Vrhunska tajna 

Zbog čega se Josip Broz Tito energično protivio otvaranju vatre na neidentificirane leteće objekte


mig21-formationSlužbeno, NLO-a nad nebom bivše SFRJ nikada nije bilo. Ali je ostalo zabilježeno da su u sukobu sa neidentificiranimletećim objektom nestala dva borbena miga JNA, dva ratna aviona susjedne nam Mađarske i sva četiri pilota. I da je mladi poručnik Jugoslovenskog ratnog zrakoplovstva vidio podvodni grad vanzemaljaca. Da li je jugoslovenska vojska tajno proučavala ovaj fenomen i usoješno zataškala istinu? 
Bilo je to daleke 1969. godine, 30. kolovoza, na Brijunima, negde oko osam sati uveče. Sam posao bio je dosadan - izuzev nekoliko civilnih aviona dnevno, ništa nije letjelo iznad zaštićene zone. Tu vrstu zaštite Tito inače nikada nije ni tražio, već su mu je drugi nametali, u maniri klasičnog poltronstva. 
Major Janda, koji je veoma rijetko pio a nikada na dužnosti, bio je ne malo iznenađen kada se na radarskom ekranu niotkuda pojavio krupan cilj. Provjerio je sa Bihaćem i Zadrom, ali nikakve aktivnosti nije bilo. Nadležna kontrola letenja u Zagrebu nije imala nikakav prelet ni blizu, a Talijani su potvrdili da ništa slično ne leti iznad Jadranskog mora. 

Prema Brijunima

Visinski radari koji su odmah aktivirani nisu mogli izračunati visinu, pa je Janda pomislio da je, ipak, možda samo u pitanju satelit. Međutim, ukoliko je to bilo točno onda je to morao biti satelit nevjerovatne zapremine. Major Janda je osjetio da će se nešto strašno dogoditi i upravo zbog tog straha naredio je uzbunu na cjelokupnom području.
Sljedećih dvadesetak minuta cilj se i dalje nalazio na ekranu, ali kao da se nije pomjerao. Kada je dobio informaciju izrečenu paničnim glasom da se objakat spušta, major je izleteo na toranj. Mladi kontrolor je izbezumljeno buljio u NLO koji je sada lebdio na nekih tristo metara iznad Pulskog aerodroma, i totalno sluđen, nije reagirao na pitanja majora Jande. Sam major je priznao da uopče nije znao šta treba poduzeti. 


Po njegovoj procjeni, objekat je izgledao kao nevješto napravljena cigara: kupaste glave i trupa koji se, poput blagog trokuta širio do kraja. Rep je bio oštro presječen. Prečnik “glave” bio je oko dvadeset metara, a širina trupa, koja se stalno uvećavala, na “repu” je bila blizu sto metara. Dužina “cigare” bila je najmanje tri stotine metara! 


Na tom tjelu nije bilo karakterističnih svjetala, ali je zato bilo na stotine sitnih, magličastih “svetiljki”. Mada se nije čuo zvuk, osjećala se vibracija, a raslinje na aerodromu se povijalo. Srećom, civilni avioni su već odavno uzletjeli, pa je na aerodromu bilo malo dežurnih civila. Svi su istrčali na platformu očekujući nekakav kontakt. U letelici nije bilo nikoga, mada je Janda u to sumnjao, i nije bilo nagoveštaja da posjetioci bilo šta namjeravaju poduzeti u vezi sa prisutnim ljudima. 
Tada je iz najbliže protivavionske jedinice ispaljena raketa na cilj. Raketa je udarila u NLO i rasprsnula se, a da mu nije nanjela bilo kakvu štetu. Major Janda se sjurio u komandnu salu i smjesta naredio da prekinu sa uzaludnom paljbom – samo bi još nesretnih civila stradalo od poslijedica pada rakete, jer su dvije osobe ionako već povrjeđene.


Kontrolor sa tornja je izvjestio majora, a i on je to na svom ekranu lako uočio, da je NLO krenuo prema Brijunima. Major Janda je naredio da uzlete dva dežurna aviona, i da se predsjednik Tito odmah obavjesti.
Tito je, međutim, NLO već vidio i nije želoo da se povuče u sklonište. Po njegovom mišljenju, tako se to tada pričalo, sve je to masovna opsjena i, u svakom slučaju, nije ništa opasno. Dva miga 21 su i vizualno uočili NLO i prišli mu na svega nekoliko stotina metara. 
To je bila nevjerovatna situacija: Tito ih gleda svojim dalekozorom, oni njega gledaju sa možda 500 metara visine, lebdeći direktno iznad njega, sigurnost oko Tita ne zna šta da poduzme, generali izdaju naređenja da se “neprijatelj” obori, lovci se ne usuđuju otvoriti vatru da ne bi, ne daj bože, povrjedili predsjednika, već samo obljeću oko NLO-a kao osice. 

Fotografije poslate u SAD i Rusiju

mig21-1potjeraVelika trokutasta cigara lebdi i dalje u zraku i ne miće se. Sve to traje dobrih 5-6 minuta i major Janda konačno preuzima odgovornost i naređuje lovcima da uljeza otjeraju. Naređenje je bilo da ne pucaju u njega već samo da ispale projektile upozorenja. Naređenje je ispunjeno i NLO se ponovo, veoma sporo, odlučuje na uzmak. Kreće se prema Italiji i sve liči na kako-tako završenu priču. Lovci ga prate prema granici na otvorenom moru i još jedanput ispaljuju opominjuće hice.
Major Janda je sa ekipom u bunkeru, a mnogi, uključujući i Tita, to gledaju svojim očima: NLO uspjeva da privuče naša dva miga. Vođa patrole panično izvještava da komande aviona ne reagiraju više i veza se prekida u trenutku kada se ciljevi spajaju - NLO i dva aviona. Tada, munjevitim ubrzanjem od čak pet maha (cca 6000km/h)- po procjeni stručnjaka na aerodromu, NLO leti prema Italiji da bi, neposredno pred njenom obalom, jednostavno nestao sa ekrana radara. Nestali su i avioni.
Momentalne konzultacije sa Talijanima ne donose ništa novo. I oni su vidjeli veliki, neidentificirani cilj, ali se i njima izgubio sa radara. Kasnije su pretražili svoj dio mora ali nikada, mada je trenutak nestanka naših borbenih aviona precizno geografski određen, nigdje nije pronađen ni najmanji njihov djelić. Major Janda je bio prisiljen da napiše veliki broj izvještaja, objašnjenja i izjašnjenja i zamalo nije poslat na vojni sud zbog pogibije - nestanka dvojice pilota.
Jandi je rečeno da je Tito osudio pokušaj napada na NLO, da je po njegovom mišljenju to bilo suludo. Iako se i kasnije događalo da naši nekontrolirano otvaraju vatru, ostalo je upamćeno da je on bio energično protiv toga. 


Uostalom, to mu nije bio ni prvi ni poslijednji susret sa NLO-om i sigurno je negde ostalo zapisano što je Tito stvarno mislio o tim fenomenima. Postoje i fotografije ovih NLO, a kopije su poslane Rusima i Amerikancima.


 

preuzeto sa:www.treceoko.novosti.rs

O autoru
Danijel Folnegović
Author: Danijel FolnegovićWebsite: http://fx-files.comEmail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Owner
Danijel Folnegović je oduvijek bio zainteresiran za sve što ima veze s paranormalnim. Zarazio se time tamo davne 1993. gledajući prvu epizodu serije Dosije X. Voli pisati o bilo ćemu zanimljivom od NLO-a, vanzemaljaca, teorija urote, teorije o drevnim vanzemaljcima i nerješenim misterijama. Također, ima strast prema SF serijama i filmovima, ali i nogometu. Pokretač je ove stranice i brine o njenom neometanom radu. Povremeno se pojavljuje kao gost u nekim TV i radio emisijama.
Nedavni članci:

Comments powered by CComment

WMD hosting

wmd dno