Petak 15 Studeni 2019

Pretraga

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

Savjeti

AUDIO ILUZIJE za opuštanje i slično

24 Tra 2009
(Reading time: 5 - 10 minutes)

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Evo ponukan malo Mišakovim blogom na večernjem o holozvuku, odlučih ga isprobati i nečete vjerovati oduševilo me u samo pet minuta slušanja sam se osiječao potpuno odmorenim i opuštenim. Baš je fora na poslu umijesto cigarete uzeti kratku audio pauzu...

Evo Vam nekoliko primjera takvog zvuka sa youbitoa:

Padanje vode niz slap i slični zvukovi, za prije spavanja:

Zvukovi oluje pračeni jakim pljuskom:

 

Ukoliko želite virtualnu frizuru, obavezno poslušajte sljedeće:

 

Razni umjetno proizvedeni zvukovi, fenomenalno, odmah zaspiš, ak si i malo umoran:

 

 

Evo Vam sada i kompletni blok o tome zvuku - by Krešimir Mišakmisak

 

Ispričat ću vam slabo poznatu priču, o čovjeku zvanom Hugo Zucarelli koji je izmislio nešto jako neobično - holofonski zvuk. I tako još jednom pokazao kako su sva naša osjetila i naša tijela građena po načelim holograma, gdje svaki djelić sadrži cjelinu i svakakva druga čuda.

Priču sam pročitao kod Stanislava Grof, doktora medicine koji je jedan od pionira istraživanja svijesti u dvadesetom stoljeću. Rođen je u Čehoslovačkoj, odrastao kao ateist u komunističkoj zemlji i školovao se za frojdovskog psihoanalitičara. No sve se to promijenilo 1954. kad je „Sandoz Pharmaceutical Laboratories“ iz Basela u Švicarskoj poslao uzorak nedavno razvijene, slabo poznate tvari zvane dietilamid lisergične kiseline u laboratorij u kojem je Grof radio, sa zahtjevom da ga prouče i izvijeste ih o svojim nalazima. Grofova iskustva s LSD-om natjerala su ga da znatno preoblikuje svoj pogled na svijet. Od tog je vremena svoj profesionalni život posvetio istraživanju izmijenjenih stanja svijesti, prvo uz pomoć psihodeličnih tvari, a kasnije s nefarmakološkim sredstvima. Godinama je provodio legalna, od vlade financirana istraživanja s psihodeličnim tvarima, proučavajući načine primjene tih tvari u psihoterapiji. Iz njegovog rada nastala je njegova knjiga LSD Psychotherapy. Danas je on bivši šef psihijatrijskih istraživanja na Centru za psihijatrijska istraživanja Maryland te autor je preko devedeset stručnih članaka i šest knjiga, uključujući The Adventure of Self-Discovery, Beyond the Brain, i The Holotropic Mind. Zajedno sa svojom suprugom Christinom napisao je The Stormy Search for the Self i uredio Spiritual Emergency.
Njegov trenutni rad fokusiran je na primjenu metoda bez droga u dubokom psiho-spiritualnom radu. Stan i Christina Grof razvili su metodu zvanu rad s holotropskim disanjem (Holotropic Breathwork), koja primjenjuje specijalizirane tehnike disanja, u spoju s glazbom pogodnom za izazivanje dubljih stanja.

No, potkraj 1960-ih i početkom 1970-ih imao je čast biti dijelom omanje skupine ljudi koji su formulirali osnovna načela transpersonalne psihologije. Novu disciplinu Abraham Maslow je nazvao Četvrtom silom jer je kronološki slijedila biheviorizam, Freudovu analizu i humanističku psihologiju. Bio je to pokušaj stvaranja neusporedivo šireg modela ljudske psihe od dotadašnjeg, pokušaj koji se oslanjao na zapažanja suvremenih istraživača svijesti i velikih duhovnih tradicija svijeta. Prepoznajući duhovnost kao legitimnu i kritičku dimenziju ljudske prirode, nova je psihologija ispravila velike propuste i krive predodžbe prisutne unutar akademskih krugova.

Transpersonalna psihologija je bila kulturalno osjetljiva po tome što je poštovala obredne i duhovne tradicije drevnih i domorodačkih kultura, kao i razne ezoterične i mistične sustave vjerovanja. U psihologiju je uvela teoretska preispitivanja koja su također odražavala revolucionarna zapažanja i paradigmatske izazove iz sfere istraživanja psihodelika, antropologije, iskustvenih psihoterapija, proučavanja meditacije i drugih sfera istraživanja koja se bave holotropskim stanjima svijesti. U ranim fazama novonastale discipline jedan od glavnih izazova bila je činjenica da su njezine osnovne zasade odudarale od glavne struje znanstvene misli u kojoj je prevladavala kartezijansko-njutnovksa paradigma, čije je filozofsko uporište bio monistički materijalizam. Tako su je optuživali da je neznanstvena, iracionalna, pa čak i „iščašena”. Budući da su pioniri transpersonalne psihologije bili uvjereni u opravdanost vlastitih nastojanja s velikim su zanimanjem pratili revolucionarna znanstvena otkrića u drugim znanstvenim disciplinama, tražeći potvrde svojih vizija i istraživanja, što bi doprinijelo da se premosti taj konceptualni jaz.

Nijedno od otkrića u znanosti nove paradigme nije privuklo više pozornosti zbog svoje mogućnosti davanja čvrste znanstvene osnove za transpersonalnu psihologiju od otkrića načela koja djeluju u optičkoj holografiji i njezinim primjenama u raznim područjima. Točnije, radilo se o holografskom modelu mozga kojeg je razradio Karl Pribram te o teoriji holo-kretanja Davida Bohma. Ta dva sustava mišljenja bacala su novo svjetlo na mistična iskustva i mnoge transpersonalne pojave otkrivanjem prethodno nepoznatog i nepojmljivog a paradoksalnog odnosa između dijela i cjeline.
U vrijeme velikog oduševljenja holografskim postavkama Marilyn Ferguson, autorica bestselera Zavjera Vodenjaka (The Aquarian Conspiracy), objavila je u svom biltenu Brain/Mind Bulletin izvještaj o senzacionalnom dodatku holografskoj paradigmi, otkriću tehnologije holofonskog zvuka od strane argentinsko-talijanskog izumitelja Huga Zucarellija. Ushićena Hugovim radom, Marilyn ga je pozvala u Sjedinjene Države gdje je zainteresiranima omogućeno da s njime provedu vikend na jednom posjedu u Millbraeu, blizu San Francisca. Seminar je privukao brojne istaknute predstavnike transpersonalne struje i zapanjio sve prisutne.

Na početku seminara Hugo je spomenuo jedan događaj iz svoje rane mladosti koji je kasnije nadahnuo otkrivanje holofonskog zvuka. Njegovo zanimanje za akustičnu percepciju datira upravo od toga događaja kada ga je u dječačkoj dobi gotovo pregazio kamion. Neposredno prije toga bio je sjedio pored ceste leđima okrenut nadolazećem vozilu. Vozač je skrenuo kamionom na bankinu ceste kako bi izbjegao sudar s drugim automobilom. Hugo je izbjegao sigurnu smrt naglo se bacivši u stranu, djelić sekunde prije nailaska kamiona.

Nakon tog događaja često je o njemu razmišljao i pitao se kako je uspio točno razabrati zvuk jurećeg kamiona i reagirati odgovarajućim spasonosnim manevrom. Odatle potječe Hugova očaranost mehanizmom pomoću kojega različite životinjske vrste određuju izvorište zvuka. Pomnim istraživanjem i analizom došao je do zaključka da postojeće teorije o sluhu ne mogu objasniti neke bitne značajke čovjekove akustične percepcije i sposobnosti preciznog određivanja izvora zvuka.

Primijetio je da krokodili, životinje koje nemaju gibak, pokretljiv vrat, moraju okrenuti gornji dio tijela kako bi odredili odakle dolaze zvuci. Ptice moraju zarotirati glavu da bi izvršile isti zadatak. Sisavci za tu svrhu koriste svoju sposobnost da mijenjaju konfiguraciju svojih ušiju. No, ljudi mogu precizno odrediti izvor nadolazećih zvukova bez pomicanja glave ili mijenjanja oblika svojih ušnih resica (što većina nas ionako ne može učiniti). Štoviše, mi možemo precizno lokalizirati zvuk čak i kada čujemo samo na jedno uho.

Hugu je sve to ukazivalo da su tadašnje teorije – koje su pokušavale objasniti stereofonsko slušanje i sposobnost lokaliziranja zvuka pomoću usporedbe ulaznih podataka iz desnog i lijevog uha – netočne. Zaključio je da sve izvanredne značajke akustične percepcije možemo objasniti isključivo ako pretpostavimo da je ljudsko uho ne samo prijemnik, već i odašiljač te da se pri lokaliziranju zvuka služi holografskim načelima. Prema njegovu mišljenju, pojedinci koji boluju od tinitusa – patološke zvonjave u ušima – zapravo čuju zvuk kojeg odašilju njihove uši. Pomno izbjegavajući bilo kakve tehničke pojedinosti koje bi rasvijetlile tajnu svog otkrića, Hugo je objasnio da je tehnologiju holofonskog zvuka razvio jednostavnim oponašanjem tog mehanizma.

Ključni dio Hugove tajnovite tehnologije bio je model ljudske glave koju je izumitelj od milja zvao Ringo. Na njoj su se nalazili uređaji za snimanje koji su u nju bili ugrađeni na točkama koje odgovaraju položaju ušiju. Ringo je sve vrijeme bio zamotan u torbi od debelog, tamnog platna koje ga je skrivala od očiju radoznale i frustrirane publike. Kabel koji je izlazio iz Ringa vodio je do kutije s deset izlaza za slušalice. Nakon kratkog uvoda Hugo je nastavio s prezentacijom. Desetero slušatelj, među njima i Stanislav Grof, istovremeno je moglo staviti slušalice na svoje uši i slušati Hugovu eksperimentalnu kazetu s holofonskim snimkama.

Bilo je to začudno iskustvo. Hugovim načinom snimanja zvuka mogle su se reproducirati nevjerojatne akustične pojedinosti širokoga spektra zvukova s takvom životnošću, točnošću i preciznošću lokaliziranja da je bez neprestane vizualne kontrole bilo upravo nemoguće razlučiti percepciju snimljenih pojava od zbiljskih događaja u trodimenzionalnom svijetu. Tipičan primjer toga bio je zvuk nadolazećeg kamiona koji je podsjećao na Hugovo dječačko iskustvo. Kada su slušali snimku sklopljenih očiju, tijela slušatelja su nagonski poskočila u stranu da bi izbjegla udarac.

No, to nije sve. Na njihovo iznenađenje, slušanje Hugovih holofonskih snimki zaokupljalo je i ostala osjetila, proizvodeći široku lepezu sinestezija. Sinestezija je stanje u kojem jedna vrsta osjetilnog podražaja stvara percepciju u drugom osjetilu. Najčešći oblik sinestezije naziva se „slušanje u boji”, pri čemu osoba doživljava vizualno iskustvo kada prima slušni signal. Međutim, sinestezije mogu uključivati bilo koja osjetilna područja. Slušanje Hugove ekperimentalne snimke ne samo da je upošljavalo sva osjetila već se do slušatelja prenosila informacija o drugim aspektima situacije u kojoj je zvuk nastao.

Tako je zvuk škara koje oponašaju šišanje kose davao realističan osjećaj šišanja, zujanje električnog sušila za kosu proizvodilo je osjećaj strujanja toplog zraka koji puše kroz kosu, a slušanje zvuka šibice kresnute o kutiju za šibice prenijelo bi viziju plamička te bi do slušatelja „odnekud” dopro miris gorućeg sumpora. Slično tomu, slušajući senzualni glas žene koja šapuće u nečije uho slušatelj bi naprosto osjetio njezin vrući dah na licu. Suvišno je reći da su pionii transperosnalne psihologije bili zadivljeni onime što su doživjeli.

U raspravi nakon prezentacije nekoliko ljudi, koji su već imali iskustva s holofonskim zvukom, prenijeli su ostalim sudionicima još zanimljiviji primjer mogućnosti te tehnologije, pokazujući da se njome mogu prenositi ne samo opažanja drugih osjetila, nego i emocije, uključujući mistične doživljaje. Opisali su eksperiment u kojem je nekoliko njih uzelo derivat psihoaktivnog amfetamina te su sjeli u krug i zajednički pjevali indijsku mantru „Om”. Tvrdili su da su ljudi koji su slušali holofonski snimak tog događaja doživjeli enteogenetske efekte te opojne tvari, poput vizija natprirodnog svjetla i osjećaja jedinstva sa svemirom.

Tijekom žive rasprave uzbuđenje u skupini sve je više raslo. Neki su napomenuli da čudesni efekti holofonične tehnologije kao da bacaju novo svjetlo na važnu ulogu zvuka u različitim duhovnim tradicijama i ezoteričnim školama. Pri tom su mislili na mistična i magična svojstva koja su Hebreji i drevni Egipćani pripisivali zvukovima njihovih alfabeta, zatim na odnos između akustičnih frekvencija ili sjemenih slogova i čakri u kundalini jogi ili u nadajogi, na presudan značaj zvuka u tantričkoj znanosti, umjetnosti i obredima, te čak i na kozmogonijsku moć koju indijska mitologija pripisuje zvuku ‘Om’.
Ostali su raspravljali o važnim teoretskim i praktičkim implikacijama koja otkrića holofonskog zvuka mogu imati u tehnologiji virtualne stvarnosti, u fiziologiji i patologiji slušanja, u psihijatriji, psihologiji i psihoterapiji, u sferi filma, televizija i drugih oblika zabave. Svi su bili uzbuđeni zbog tog najnovijeg kamenčića u još jednom djeliću sve većeg mozaika nove paradigme u znanosti koja osigurava konceptualnu podršku transpersonalnoj psihologiji.

Međutim, uskoro je postalo očito da bi Hugovi kruti stavovi o budućnosti holofonske tehnologije mogli predstavljati ozbiljnu prepreku za njezinu širu primjenu. Ustrajao je na tome da zadrži potpuni nadzor nad načinom na koji će se njegov izum koristiti, tko će ga koristiti i u koju svrhu. Želio je biti potpuno siguran da neće doći ni do kakve zloupotrebe. Bilo je jasno da takvo (inače divljenja vrijedno) stajalište nije posve realistično i da će ometati njegove pregovore s kompanijama zainteresiranim da holofonski zvuk približe široj javnosti.

Hugova zabrinutost dodatno je narasla kada ga je Marilyn Ferguson odvela na pretpremijerno, zatvoreno prikazivanje jednog filma. Bio je to znanstveno-fantastični film Brainstorm u produkciji Metro-Goldwyn-Mayera. Brainstorm se bavi pričom o dvoje znanstvenika, računalnog genijalca i briljantnog istraživača mozga, koji su osmislili uređaj koji može snimati ljudska iskustva i omogućiti drugim ljudima da ih dožive. Kacigu koja to dopušta lako možemo prepoznati kao mnogo složeniju i sofisticiraniju inačicu Hugove vlastite tehnologije.

U filmu Brainstorm ovaj izvanredni izum vrlo su brzo iskoristili opaki ljudi u komercijalne i vojne svrhe. Gledajući film u Hugu su se pojačale bojazni koje je imao u vezi zloupotrebe svog revolucionarnog uređaja. Ta izvanredna naprava u svijetu nije prihvaćena s onakvim oduševljenjem kakvo su oni koji su sudjelovali na seminaru u Millbraeu očekivali i nadali mu se, čemu je (možda) kumovao i Hugov kruti stav prema komercijalizaciji vlastitog izuma.

izvor: http://blog.vecernji.hr/misak

O autoru
Danijel Folnegović
Author: Danijel FolnegovićWebsite: http://fx-files.comEmail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Owner
Danijel Folnegović je oduvijek bio zainteresiran za sve što ima veze s paranormalnim. Zarazio se time tamo davne 1993. gledajući prvu epizodu serije Dosije X. Voli pisati o bilo ćemu zanimljivom od NLO-a, vanzemaljaca, teorija urote, teorije o drevnim vanzemaljcima i nerješenim misterijama. Također, ima strast prema SF serijama i filmovima, ali i nogometu. Pokretač je ove stranice i brine o njenom neometanom radu. Povremeno se pojavljuje kao gost u nekim TV i radio emisijama.
Nedavni članci:

Comments powered by CComment

WMD hosting

wmd dno