Petak 15 Studeni 2019

Pretraga

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

Liječenje raka

NJEMAČKO-SRPSKA FORMULA ZA RAK

14 Ruj 2009
(Reading time: 7 - 13 minutes)
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Piše : Ivona Živković

Serijal tekstova o alternativnom liječenju raka bavio se uglavnom istraživanjima vršenim u SAD-u. Ono što će mnoge iznenaditi je da se i u Srbiji od nedavno primjenjuje jedna uspješna formula protiv raka koja je do sada pokazala vrlo dobre rezultate u kliničkoj primjeni (in vivo), dok su in vitro ispitivanja skeptične istraživače na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu ostavila iznenađenim.

Radi se prvenstveno o formulama Korbazol i Nakvonit. Glavna formula je zapravo Korbazol, dok se u terapiji koju provodi privatna beogradska bolnica Nova Vita koriste i druge formule kao Amazonski Megamin, Imunark, Gonebazol itd. Ove formule su godinama razvijali i modelirali u Njemačkoj i to je radila grupa genetičara i biokemičara čija je istraživanja, vjerojatno, pokrivala kompanija Bayer (budući da su neki radili za nju). Je li moćni njemački koncern odustao od daljnjeg rada na ovom preparatu zbog neisplativosti ili nečeg drugog, nije poznato. U svakom slučaju, kao i sve velike farmaceutske kompanije, oni "i dalje rade" na istraživanjima vezanim za rak. Ali, ono što nije nastavio raditi Bayer nastavili su nezavisni istraživači. I ovdje se, po nekim naznakama, radilo na tome da se spriječi izbacivanje formule protiv raka na tržište, pa je ona postala samo dopunska hranjiva formula. Službena medicina ovu formulu ignorira, a ime Korbazol je izvedeno iz imena (odnosno nadimka) izvjesnog dr. Korba. Ali kako niti jednom pronalazaču uspješne terapije u liječenju raka nije suđena slava i novac, već isključivo šikaniranje, izbacivanje sa posla i prijetnje - imena su ostala tajna.

 

Naravno, najveća "greška" ove formule je što je napravljena od običnih prirodnih supstanci (glavne su amazonski minerali, alge, trave, pelud i propolis) i što se, vjerojatno, ne može profitabilno patentirati.

Samo stjecajem okolnosti, osobnih veza i inata jednog Beograđanina (Milomira Kandića) ova formula je našla put do Srbije, gdje su u beogradskom Biofarmu (gdje je Kandić suvlasnik) počeli ju  praviti , ne kao lijek protiv raak, već kao hranjivu formulu za jačanje imuniteta. Naravno, lijek protiv raka i dalje službeno - NE POSTOJI. Ali, svi oni koji su čitali detaljno tekstove o raku na ovom sajtu, znaju da je rak upravo kronični poremećaj metabolizma.

I upravo takvu metaboličku terapiju počela je prije nekoliko godina, pomoću navedenih formula, provoditi privatna bolnica Nova Vita u Beogradu (u Rakovici), koja je dio njemačko-srpskog Biofarma.

Kako su tretmani spomenutim formulama pokazali jako dobre rezultate kod nekih tipova karcinoma (ali i drugih bolesti), bolnica Nova Vita se vremenom i specijalizirala za rak. Vjerovali ili ne, tu nema ni kirurgije, ni kemoterapije, ni X- zračenja. Na žalost, najveći broj pacijanata je do sada dolazio na ovakav način liječenja tek kada su iscrpili sve druge metode konvencionalnog "liječenja" i kada im liječnik kaže: "Učinili smo sve što je u našoj moći, ali...".

Krv je vitalno tkivo i samo mali poremećaj u načinu njenog rada, oštećuje napajanje i rad svih stanica u organizmu. Ostati bez ruke ili noge, manje je zlo za čitav organizam. Kako izgledaju crvena krvna zrnca nakon konvencionalne kemoterapije možete vidjeti na gornjim slikama. Okrugli kružići su crvena krvna zrnca na tamnoj mikroskopskoj podlozi: lijevo prije kemoterapije, a desno nakon nje. Na žalost većina ljudi koji se podvrgnu kemoterapiji sa ovim nije upoznata.

 

ČAROBNA ILI PRIRODNA FORMULA PROTIV RAKA?

Zadržimo se sada na samoj formuli i mogućem načinu njenog djelovanja. Da napomenem da je za sada izvršeno od strane relevantnih znanstvenih institucija u Srbiji samo jedno studiozno istraživanje, u laboratorijskim uvjetima, dok se za klinička ispitivanja (in vivo) još niko iz državnih institucija nije ozbiljno zainteresirao. Ali, mnogim kanceroznim pacijentima koji su u Novu Vitu ušli kao otpisan slučaj, a napustili je sa smanjenim ili potpuno iščezlim simptomima raka, to i nije važno.

Korbazol je hranjiva formula na bazi propolisa, peluda i meda (rak grozničavo traži šećer) koja u sebi sadrži još jednu vrstu alge, mješavinu raznih zrna, trava i nekih plodova iz doline Amazone, izuzetno bogatih energijom i mineralima i koji u sebi najvjerojatnije sadrže neke supstance koje djeluju ubitačno na zaražene stanice. Žive stanice ne trpe nikakve posljedice. Tu se nalazi i srpski mineral zeolit (najkvalitetniji na svijetu), a koji ima izvanredno svojstvo apsorpcije toksina. Sama formula Korbazola i Nakvonita je poslovna tajna.

 

Da bismo shvatili mogući način djelovanja ovih formula moramo još na jedan način razmotriti nastanak raka. Poslužimo se tvrdnjma koje je još prije deset godina u jednom intervjuu iznio njemački biolog i virusolog dr. Stefan Lanka, koji je proučavao i evoluciju života u moru.

Naime, jedan od razloga zašto suvremena medicina nije u stanju shvatiti tačan uzrok nastanka raka vjerojatno je i u činjenici da se na studijama medicine ignorira sam fenomen nastanka života. Ali, ukoliko bismo suvremena saznanja o tome primjenili na fenomen raka, došli bi do logičkog zaključka kako razne prirodne formule, koje koristi alternativna medicina , postaju djelotvorne.

 

GDJE JE PROBLEM LIJEČENJA RAKA?

Život je uskladištena energija koja se sama organizira i funkcionira na principu koji se mijenja ovisno o prirodnom okruženju(elektromagnetnom, kemijskom, termalnom...). Samo je čestica života - protit (mikrozima, somatid), kako je to razotkrio dr. Antoan Bešam - vječna i neuništiva. Ona ispunjava čitav svemir. Sve ostalo se mijenja. Tako je i smrt, kako je definira suvremena medicina, samo promjena životne forme.

I kada govorimo o ljudskom organizmu, on radi na principu funkcionalne endosimbioze trilijuna stanica koje razmjenjuju energiju i informacije (genetski materijal) i praktično rade kao tim.

Ova kompleksna simbioza je danas u skladu sa homeostatskim principom koji se održava na Zemlji i na kojem jedino možemo funkcionirati u sadašnjem obliku. U ovom trenutku osnovno okruženje za život ljudi na Zemlji je planetarna homeostaza koja održava optimalnu temperaturu od 15 do 35 Celzijevih stupnjeva, količinu soli u moru 3 do 4 posto , koncentracija kisika 21 posto, amonijak koji neutralizira jake sumporne kiseline, ozon koji štiti molekule DNK od ultraljubičastog zračenja itd. Promjenom ovih vrijednosti ne nestaje čestica života, jer je ona neuništiva, već se mijenja samo simbiotički princip održavanja i proizvodnje energije.

I sve na Zemlji i čitav svemir dio su istog pincipa koji uvijek živi, spaja se i stvara galaksije, zvijezde, planete, bakterije, biljke, životinje... Od najmanjeg do najvećeg prolazi ista - energija.

U prirodnu simbiozu stanica ljudskog organizma se tako može uključiti samo ono što je dio prirode i što oganizam prihvati kao funkcionalno u održavanju onoga što čini fundament života, a to je proizvodnja energije.

Svaki eventualni poremećaj u energetskom napajanju ili u komunikaciji među stanicama, može se ispraviti samo ukoliko se organizam od toga složno obrani (pomoću imunog sistema) i simbioza nastavi funkcionirati po univerzalnom principu i na optimalnom nivou održivosti odnosno proizvodnje energije.

Sve ono što nije stvoreno u prirodi, kao na primjer sintetički ljekovi, za ovakvu simbiozu predstavlja toksin koji ulazi na silu i prevarom, maskiran kao dio simbiotičkog materijala. On ima zadatak da neki proces razori i time ublaži simptome koji pokazuju funkcionalnu grešku u organizmu. Nema simptoma - nema greške. I to je danas moderna medicina. Ukoliko neki organ otkaže, jednostavno se odsječe i izvadi. Živi organizam se danas u konvencionalnoj medicini tretira kao stroj.

 

ŠTA JE RAK U OVAKVOJ SIMBIOZI?

Dr. Lanka smatra da su prvobitne bakterije kao jednostanični organizmi koje su postojale na Zemlji prije nego što se u atmosferi pojavio kisik proizvodile energiju primitivnim procesom fermentacije. Iz toga su dobivale vrlo malo energije, nedovoljno da komuniciraju sa drugim bakterijama.

Vjeruje se da planete nisu uvijek imale današnji raspored, pa se tek sa promjenom okolnosti u Sunčevom sustavu, kada je Zemlja dobila današnju poziciju u odnosu na Sunce i to odrazilo i na funkcioniranje bakterija. Tako su one počele koristi fotosintezu odnosno energiju Sunca kako bi razgradile materiju i iz nje izvukle još elektrona.

Naučile su razdvajati molekule vode i uzimati elektrone i tako se oslobađao kisik. Posljedica ovoga je da su atmosfera i voda s vremenom na čitavoj Zemlji postale zasićene kisikom.

Sljedeći evolucijski korak je nastao, vjeruje Lanka, kada su neke bakterije naučile koristiti kisik kako bi proizvodile još više energije (oksidacijom) organskih materija. Tada su na neki način napravile svoju "vatru" pa su mogle proizvesti 20 do 30 puta više energije iz molekula šećera, nego procesom fermentacje. Kisik je pri tome isisavao mnogo elektrona iz molekula šećera.

Na ovom principu danas rade i bakterije nazvane mitohondrije, koje se nalaze u svakoj stanici našeg organizma, i kao stanična baterija skladište energiju neophodnu za rad svake stanice. Energiju skladište u molekulama nazvanim adenozintrifosfat (ATP).

Mitohondrije proizvode energiju koja je stanici potrebna da bi se mogla hraniti, diferencira u određeni tip stanica, razmjenjuje genetski materijal sa drugim stanicama i ostvaruje simbiozu koja formira složen organizam.

Mitohondrij u stanici i shema složenog procesa lančanog tansporta elektrona za koji se vjeruje da se odvija u njoj.

Tako je osnova za nastanak složenih simboza bila višak energije i svaka stanica u ljudskom organizmu mora proizvesti određenu količinu energije (od 29 do 38 molekula ATP od jednog molekula glikoze). Sve se to odvija pri koncentraciji kisika u atmosferi koja iznosi 21 posto.

Ali, ukoliko količina kisika koju transportira krv iz nekog razloga postane manja i nedovoljna za ovu staničnu "vatru", koja se mora "potpaliti" da bi mogla uzimati hranjive materije nastaje problem. Tada ova stanična baterija ostane bez dovoljno energije za ishranu i komunikaciju.


Stanica tada ili umre ili grozničavo nastoji preživjeti vraćanjem na način ishrane jednostavnog jednostaničnog organizma - a to je fermentacija. Tada ona ne koristi kisik već postaje anaerobna i prozvodi vrlo malo energije (1 do 2 ATP molekule iz jedne molekule glikoze). Budući da nema više energije, nije u stanju komunicirati s drugim stanicama, već se samo može podijeliti i tako nastavlja živjeti sama za sebe. To je kancerozna stanica, kako je opisao nobelovac Oto Varburg još 1940.

Dakle, rak nije strano tijelo u organizmu, već dio složene simbioze sa stanicama koje više nisu u stanju ukloptit se u višestaničnu zajednicu koja koristi kisik, već su postale anaerobne.

Zato rak nema karakteristične simptome kao kod djelovanja toksina u organizmu, nego je proces koji se godinama odvija neprimjetno, sve dok se ne izgradi nefunkcionalno tkivo koje postane primjetno.

 

PROBLEM MATIČNE STANICE ZBOG NEDOSTATKA ENERGIJE

Rak zapravo počinje u dijelovima tkiva gdje je došlo do trajnog oštećenja neke stanice. Ove stanice tada trebaju biti  zamijenjene "unverzalnim" stanicama koje se u toku embrionalnog razvoja nisu izdiferencirale, već su trajno ostale "zarobljene" na embrioničkom stadiju. To su matične stanice. One se po potrebi aktiviraju i pretvaraju u određeni tip stanice. Na primjer kod loma neke kosti, univerzalne stanice iz koštane srži se pretvaraju u koštane stanice i obnavljajuu oštećeno koštano tkivo. Tako kost zaraste. Ukoliko ovakva matična stanica dobije nalog da izvrši pretvaranje u koštanu stanicu, a nije u stanju proizvesti dovoljno energije da bi ovaj posao odradila, ona se grozničavo nastoji pretvoriti u koštanu stanicu, ali joj to zbog nedostatka energije ne uspijeva. Tako ona, ukoliko ne ugine, ostaje živjeti kao anaerobni jednostanični organizam (jer čestica života je neuništiva), konstantno se umnožavajući kao bakterija. Zbog nemogućnosti da ostvari energetsku komunikaciju sa drugim stanicama ne dobiva poruku kada treba prestati s umnožavanjem.

Ovo je utvrdio još 1902. škotski znanstvenik Džon Berd.

Dr. Stefan Lanka tvrdi da zbog toga zaražena stanica ima samo embrionske markere na svojoj površini, pa je testiranje na razne kancerozne markere samo biznis koji se prodaje i nema nikakvog smisla u ranom otkrivanju raka.

U pokušajima da se diferencira, kancerozna stanica s vremenom gubi dio genetskog materijala, a što se nekada se smatrao uzrokom raka. Ali, nova saznanja, koja podržava i dr Lanka, kažu da je proces potaknut nedostatkom kisika.

Razni su razlozi koji mogu zaustaviti dotok kisika nekoj stanici: ukoliko je krv oksidirana unošenjem nitrita (koje sadrže mnogi stimulatori gdje spada i famozna Viagra) ili sulfinamidi (gdje spada popularni lijek Bactrim) ili se na putu između krvi i neke stanice nađu teški metali (koji se ubaciju preko cjepiva). Nedostatak masnih kiselina u ishrani (Omega 3) također može onemogućiti unos kisika u stanicu., kao i radijacija. Problem je i kada padne energija u samom mitohondriju zbog nedostatka mikronutrijenata koji služe za "potpalu" stanične "vatre" ili prevelikim korištenjem antibiotika.

 

Iz navedenog se može zaključiti da je liječenje ovog poremećaja moguće samo kada se u složenu staničnu simbiozu ubaci neka prirodna suspstanca koju će ona primiti i koja će preko kisika unijeti elektrone u kanceroznu stanicu, potpaliti "vatru" u mitohondriju i sa dodatnom energijom pomoći joj da ostvari komunikaciju sa ostalim stanicama. Imunološki sustav će tada uspješno aktivirati proces apoptoze (programirane smrti) u zaraženim stanicama.

 

KOLIKO JE KORBAZOL EFIKASAN?

Teorijski bi to mogao biti način djelovanja formula Korbazol i Nakvonit. Elektrone transportiraju minerali kojima obiluje ova formula, ali i jedna vrsta amazonskih algi (proteini algi imaju izuzetnu simbiotičku sposobnost), a amazonski pelud i propolis su mamac sa kojim će u kanceroznu stanicu ući i citotoksične molekule iz drugih biljaka i koji će je navesti na apoptozu. Zeolit će pokupiti toksine koji su možda spriječili dotok kisika u kanceroznu stanicu.

 

Za razliku od ovog laičkog objašnjenja, suvremena znanost je svim kemijskim procesima i svakom proteinu koji je ugledala na ogromnim elektronskim mikroskopima, dala precizna imena i voli takvim terminima sve znanstveno tumačiti. Na taj način su djelovanje ove formule ispitivali godinu dana na Institutu za mikrobiologiju i imunologiju na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu. Iako su isprva odbili raditi ovo istraživanje, jer kako su sami rekli"...liječnici su rezervirani prema svemu što dolazi iz svijeta koji nije zasnovan na njima poznatim činjenicama", zbog znatiželje pojedinaca iz ove ustanove prihvatili su se ispitivanja.

 

Tako je ova stručna studija zaključila da: "Nakvonit i Korbazol imaju selektivno citotoksično djelovanje i da citotoksičan efekt raste sa povećanjem doze ispitivanih supstanci i sa vremenom inkubacije".

Također su otkrili da spomenute formule aktiviraju određene kaspaze (- 2, -4 i -3). Kaspaze su stručno nazvani enzimi koji kao medijatori sudjeluju u staničnoj apoptozi.

Budući da smo vidjeli da je nedostatak kisika, po dr. Varburgu, glavni faktor nastanka raka, treći zaključak istraživanja u Kragujevcu je posebno zanimljiv. On otkriva da: "Nakvonit i Korbazol povećavaju koncentraciju malonildialdehida i vodonikperoksida tako što inhibiraju (zaustavljaju) supsroksid dizmutaze i glutation peroksidaze".

Superokisid dizmutaze i glutation peroksidaze su antioksidanti. Vodik peroksid (H2O2) ima jedan atom kisika više od vode. Malondialdehid je biomarker za oksidativni stres.

Jednostavno rečeno ove formule očito otvaraju put većem broju atoma kisika u kanceroznu stanicu kao i većem broju slobodnih radikala gdje proizvode oksidativni stres koji pokreće kompleksan mehanizam koji stanicu uvodi u apoptozu.

Postotak malignih stanica koje su na ovaj način (in vitro) ubijene je od 60 do 90 u toku 24 sata, što visi o  koncentraciji supstanci iz formule i ovisno o tipu malignih stanica. Korbazol i Nakvonit su, za ove istraživače, trenutno najjači poznati prirodni citostatici.

Ozbiljna klinička ispitivnja u Srbiji bi u ovom slučaju mogla biti vrlo intrigantna, ali moćni medicinski establišment (koji nameće kemoterapiju, zračenje i kirurgiju ) vjerojatno ih želi izbjeći.

S vremenom se glas o ovim uspješnim formulama ipak proširio, pa su pacijenti postali i Amerikanci, Talijani, Rumunji, Mađari, Arapi i, najzanimljivije, sami liječnici

O njihovim svjedočenjima u liječenju u ovoj bolnici možete saznati više ovdje. Formula se do sada nije pokazala baš uspješnom u liječenju raka kostiju.

O autoru
Danijel Folnegović
Author: Danijel FolnegovićWebsite: http://fx-files.comEmail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Owner
Danijel Folnegović je oduvijek bio zainteresiran za sve što ima veze s paranormalnim. Zarazio se time tamo davne 1993. gledajući prvu epizodu serije Dosije X. Voli pisati o bilo ćemu zanimljivom od NLO-a, vanzemaljaca, teorija urote, teorije o drevnim vanzemaljcima i nerješenim misterijama. Također, ima strast prema SF serijama i filmovima, ali i nogometu. Pokretač je ove stranice i brine o njenom neometanom radu. Povremeno se pojavljuje kao gost u nekim TV i radio emisijama.
Nedavni članci:

Comments powered by CComment

WMD hosting

wmd dno