ŠTA (NE) TREBA ZNATI O NASTANKU I LIJEČENJU RAKA (Drugi dio)
18 Tra 2009
(Reading time: 9 - 17 minutes)
- Detalji
- Kategorija: **Liječenje raka**
- Kreirano: Subota, 18 Travanj 2009 11:57
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 13615
KEMOTERAPIJA SA DMSO
Umjesto glikoze ovdje se kao mamac koristi Dimethylsulfoxide (DMSO). DMSO se može kemijski vezati za izvjesne vrste otrova koji se koriste u kemoterapiji i onda DMSO (koji uvijek precizno cilja samo kancerozne stanice) odvuče otrov ravno u kanceroznu stanicu. I ubije je. Samo nju.
Konvencionalna kemoterapija cilja na "brzorastuće stanice, a to nisu samo stanice raka već sve brzorastuće stanice u organizmu (kao npr. stanice u korijenu kose ili na stijenci usta i crijeva...). Klasična kemoterapija očito ne cilja samo kancerozne stanice. Ali...
Kemoterapija sa DMSO bi ugrozila biznis, smanjila prodaju kemikalija plus dopunskih lijekova koji ublažavaju posljedice kemoterapije. Period hospitalizcije bi bio kraći, dnevnice za liječnike manje, profit bolnice manji... Sve to bi na globalnom tržištu smanjilo dobit za nekoliko stotina miliona dolara. Zato ovaj način liječenja mora biti alternativan. Ortodoksna medicina i dalje će morati investirati u "traženje" efikasnijih metoda u kemoterapiji.
TERAPIJA INZULINOM
Još 1940. otkriveno je i da rak može biti liječen i inzulinom. Inzulin pomaže izvjesnim kemikalijama koje se koriste u kemoterapiji da uđu u kanceroznu stanicu. To je dovelo do otkrića Insulin Potentiation Therapy (IPT). U ranim danima primjene ove terapije pacijent se morao dovesti u inzulinsku komu kako bi IPT bila efektivna. Ovo više nije slučaj, ali se IPT od strane ortodoksne medicine i dalje ignorira.
TERAPIJA CEZIJEM
Tretman maligniteta pomoću cezija je rezultat rada doktora A. Kejta Bruvera, mada on to praktično nikad nije primjenio na pacijentima. Nekada je oboljelima od raka davano šest grama cezija u prahu dnevno. I to je pokazalo rezultate. Ali molekula cezija u prahu je prevelika da bi ga stanica raka mogla progutati. A ako cezij ne dođe u unutrašnjost stanice, on ne može djelovati na nju.
Danas se za ovu terapiju koristi tečni ionski cezij klorid. Kada uđe u stanicu raka, cezij čini da ona postane alkalna (krv koja transportira cezij ne postaje alkalna već samo unutrašnjost kancerozne stanice). Cezij ulazi u kancerozne stanice kada to drugi sastojci ne mogu.
Tako se raku ograničava uzimanje glikoze i on se izgladnjuje. Kancerozne stanice postaju slabe i bolesne. Zaustavlja se fermentacija čime se sprečeva da stanica koristi glikozu. Neutralizira se mliječna kiselina koja je glavni uzrok staničnog nekontroliranog umnožavanja.
I to je sva terapija.
Poznati terapeut u liječenju raka cezijem je bio njemački liječnik dr. Hans Nijper (1928-1998). Mnogi slavni Amerikanci su išli kod njega na tretman uključujući jednog američkog predsjednika.
"Tečni ionski cezij klorid kanceroznu stanicu čini alkalnom i do 8.0 i više. Tako bolesnu iminološki sustav je konačno likvidira. Krvni serum ostaje i dalje na normali ili približno 7.4.
Ne samo da se ovim tumor nakon nekoliko tjedana smanjuje, već se prekida proces daljnjeg pretvaranja zdravih stanica u kancerozne. Bol od tumora se zaustavlja 12 do 24 sata od prve terapije".
TERAPIJA SA POLY MVA OTOPINOM
Jedna od najinteligentnijih terapija za ubijanje raka je terapija koja uspijeva rakoznoj stanici dati informaciju da se sama ubije. To je terapija sa Poly MVA.
Normalna ljudska stanica je aerobna (troši kisik) i održava normalan električni protok u stanici (ATP 36), vibrira i prima poruke. Tako dobija i poruku za apopotozu.
Kancerozna stanica ima nizak nivo potrošnje kisika (anaerobna je) i veoma nizak protok električne energije (oko 1 ATP). Ova stanica ne prima poruke i nije u stanju izvršiti apopotozu. Naprotiv, nekontrolirano se umnožava.
Poly MVA se preko krvi ili digestivnim putem ubacuje u organizam i njega konzumiraju sve stanice i normalne i kancerozne. Poly MVA je jedinstvena formula hranjivog sastojka koji sadrži mješavinu Paladijuma i alfa lipoidnih kiseline (LAPd), vitamin B1, B2 i B12, Formilmetionina, Acetil cistina i tragove Molibdena, Rodijuma i Rutenijuma.
Poly MVA formulu je izmislio doktor Meril Garnet, biokemičar i istraživač raka. On se bavio biologijom, kemijom i električnim inženjeringom. Ovako objedinjeno znanje mu je pomoglo da inženjerski riješi problem kako uništiti anaerobne stanice raka.
Kada se ova otopina ubaci u stanicu ona mijenja električni potencijal povećanjem naelektrisanja DNA u stanici. Praktično se u DNA ubacuje jedan elektron i otvaraju se strujni putevi ka mitohondriji (stanicskoj bateriji). Poly MVA lako prolazi kroz membranu normalne stanice i rakozne stanice.
Kada Poly MVA uđe u normalnu (na slici levo)) stanicu isporučuje električnu struju mitohondriji koja je dalje redistribuira kroz stanicu preko postojećih električnih puteva. Kako se struja redistribuira , na zdravoj stanici ne nastaju nikakva oštećenja.
Kada Poly MVA uđe u kanceroznu stanicu (u sredini) , također isporučuje struju mitohondriju. Ali kanceroznoj stanici nedostaju električne putanje koje su neophodne da bi dalje redistribuirala struju kao zdrava stanica. Tako se navala električne struje, koja se ne može dalje redistribuirati, zadržava u mitohondriju i oštećuje ga. To potiče oslobađanje “citohroma c” i to je prvi korak u programiranom procesu odumiranja stanice (apoptozi). Naime, tada se aktiviraju enzimi “caspase-3” koji pritišću zidove stanične membrane iznutra i ona puca (desno). Tako je kancerozna stanica uništena.
Da napomenemo da se ova terapija nikada ne kombinira s drugim terapijama. Solucija Poly MVA prolazi i kroz moždano krvnu barijeru u slučaju tumora mozga i kroz koštanu srž kad je u pitanju akutna limfocitina leukemija. Zato se mora voditi računa o maksimalnim dozama određenih hranjivih sastojaka u toku terapije. Tada se ne smiju davati alfa lipoidne kiseline, ni multivitamini kao dodaci. Ono što se konzumira sa hranom, kažu, nije problem. I dnevni unos vitamina C se ograničava na 250 mg na dan. I tu se traži ograničenje multivitamina. C vitamin iz hrane, takođe, nije problem.
Tretman sa Poly MVA košta oko 3.600 dolara plus dnevnice liječnika jer ovu terapiju mora raditi liječnik koji ima s njom iskustvo. Danas se vrši u "Wolfe Clinic".
HIDRAZIN SULFAT
Preparat koji se i kod nas pročuo kao efikasan u tretmanu raka je Hidrazin sulfat (Hydrazine sulphate). Preko nekih uvoznika lekova on stiže u Srbiji uglavnom iz Rusije. Uz preparat stiže i receptura za njegovo korišćenje. Ali, hidrazin sulfat se tako ne sme uzimati, jer može imati fatalne posledice.
Naime sve terapije za liječenje raka proizvode u organizmu elktro-hemijske reakcije na stanicskom nivou i one se moraju biti pod kontrolom stručnjaka koji ima iskustvo u primeni određenog hemijskog jedinjenja.
Čitav organizam je veoma složena elektro-bio-hemijska laboratorija. I najmanja nepoželjna hemijska reakcija može pod određenim uslovima biti fatalna. Posebno, ako nismo svesni da smo je proizveli i organizam nam godinama o tome ne daje vidljive simptome. A to je upravo slučaj sa rakom.
Istina je da hidrazin sulfat zaustavlja jedan biokemijski proces koji pomaže ishrani kanceroznih stanica, ali ovaj preparat ne liječi od raka, jer ne uništava maligne stanice, kao ni uzrok njihovog nastanka. On se koristi samo kao vrlo efikasno pomoćno sredstvo koje usporava umnožavanje stanica raka, tako što ih ometa u ishrani i iscrpljuje.
Kako djeluje hidrazin sulfat ?
Anaerobna stanica raka, zbog nemogućnosti da oksidira, hrani se fermentacijom glikoze. A energija koju tako uspijeva proizvesti je suviše mala i nedovoljna za ishranu. Kancerozna stanica iz glikoze izvlači samo oko pet posto potrebne energije, pa ostatak koji je unijet sa hranom ostaje neiskorišten. Zbog toga stanica ostaje gladna (traži još energije) i grozničavo se nastoji dočepati još molekula sa glikozom iz kojih će opet izvlačiti oko pet posto potrebne energije.
Ukoliko se u organizam ne unosi šećer u velikim količinama stanice raka ga moraju otimati od zdravih stanica. Tako se i normalne stanice s vremenom izgladnjuju i ostaju bez dovoljno energije.
Fermentacija kanceroznu stanicu čini jako kiselom (i zato njima ne odgovara da budu alkalne). Tokom fermentacije proizvodi se mliječna kiselina koja onda odlazi u jetru, tamo se razlaže i pretvara u glikozu. Ovu glikozu ponovo grabi gladna kancerozna stanica i stvara se začarani krug u kojem kancerozna stanica opstaje i hrani se rasipajući energiju. Posljedica ovoga je da čitav organizam s vremenom slabi zbog povećane potrošnje energije koja se neracionalno troši za stvaranje energije u kanceroznoj stanici.
Ovaj poremećaj se u medicini naziva kaheksija i karakterizira ga mršavost i potpuna izgladnjelost organizma. Ona se razlikuje od mršavosti koja nastaje namjernim gladovanjem jer kod kaheksije postoji i ogroman utrošak energije, zbog abnormalnog rada stanica, pa se više energije utroši na njeno stvaranje.
Kaheksija je kronična bolest koja stvara patološku anoreksiju. Oboljelom je i pored toga što on prestaje s unosom hrane, jer nema apetita, ishrana organizma neophodna, pa on počinje jesti sam sebe, odnosno troši sve zalihe energije koje su mu na raspolaganju.
Tako prekinuti potpuno unos šećera kod oboljelih od raka može da izazove kaheksiju. Ovaj začarani krug može prekinuti hidrazin sulfat tako da u jetri sprečava konverziju mliječne kiseline u glikozu. Enzim u jetri koji konvertrira mliječnu kiselinu u glikozu je phosphoenolpyruvate carboxykinase (PEPCK) i hidrazin sulfat ga blokira.
Hidrazin sulfat je 1974. na jednoj konvenciji Nacionalne zdravstvene federacije (u SAD) predstavio doktor Džozef Gold sa Sirakuza Instituta za istraživanje raka u New Yorku. On je ovaj lijek i napravio upravo za liječenje kaheksije još 1960., ali se on pokazao vrlo efikasnim i u tretmanu raka.
Rezultati njegove primjene su bili jako dobri pa je američka Federalna agencija za hranu i lijekove (FDA), koja odobrava upotrebu svih lijekova, ali prije svega štiti interese krupnog kapitala i korporativnog biznisa, odlučila ugroziti popularnost ovog lijeka.
Hidrazin sulfat je izgubio status lijeka koji je u fazi istraživanja i prestalo je svako financiranje njegovih ispitivanja. Po riječima samog doktora Golda, prestižna klinika Sloan- Ketering je namjerno u testiranju napravila previd (navodno su u pitanju bile greškom izostavljene neke informacije o sporednim efektima) pa su zaključili da je lijek opasan i nedjelotvoran.
Spomenuti sporedni efekti nastaju kada se hidrazin sulfat kombinira s nekim supstancama (prvenstveno lijekovima za smirenje) za koje doktor Gold tvrdi da su bile predočene uz ovaj preparat. Zanimljivo je da je čak 95 posto pacijenata na kojima je vršeno ispitivanje u Sloan-Ketering bolnici bilo pod lijekovima za smirenje. I, naravno, svi su umrli.
Iako se hidrazin sulfat smatra netoksičnim lijekom, uzimanje u velikim dozama stvara i propratne efekte. Oni su pozitivni, ali i negativni.
"Pozitivni sporedni efekti su vrtoglavica, umor, blaga ukočenost, mučnina i moguć osjećaj svrbeži na koži. Sve ovo pokazuje da preparat djeluje, stvara se i blag osjećaj euforije nekoliko tjedana nakon upotrebe".
Može se javiti i polineuritis (upala živaca) u slučaju dugotrajnog uzimanja. Dr. Gold za to preporučuje vitamin B6 koji može ublažiti ove pojave.
Međutim, uzimanje hidrazin sulfata sa lijekovima za smirenje kao i nekim supstancama koje se nalaze u hrani ili u dopunskoj prehrani može biti veoma opasno. Zato se i ovaj preparat koristi samo uz precizan protokol koji isključuje mnoge supstance.
"Hidrazin sulfat je inhibitor oksidacije monoamina tj. on sprečava enzime koji razlažu monoamine (serotonin, norepinefrin i dopamin). Ove hemikalije koristi mozak i one deluju na raspoloženje".
"Hidrazin sulfat koči metabolizam aminokisline tiramin koja se nalazi u nekim namirnicama i njeno nerazlaganje može podići krvni pritisak i pojačati lupanje srca. Zato se za vrijeme terapije mora izbeći uzimanje hrane koja sadrži tiramin. To je uglavnom fermentirana i ukiseljena hrana: većina sireva (izuzev mladog kravljeg sira, topljenog sira ili svježe Mozzarele) mesni narezak, hot dog, jogurt, vina, piva, vermuti, šeri, sušene kobasice, salame sa feferonima, usoljena govedina i džigerica, ukiseljena, sušena i usoljena riba, pasulj i mahunarke, sočivo, grašak, soja, hrana i pića sa kvascima, pavlaka i kultivirani mliječni proizvodi, čokolada, kava i sva druga pića koja sadrže kofein (čajevi, kole), kikiriki, bademi, pileća i druga džigerica..." Od voća tu su banane, avokado, sušene smokve, crvene šljive, maline, bundevino seme i još neke namirnice.
Da bi se izbjegao tiramin treba smanjiti unos visokoproteinske hrane i ne uzimati u vrijeme terapije lijekove za prehladu koji se prodaju bez recepta. Hidrazin suflat se ne uzima u kombinaciji ni s jednim drugim lijekom ili dopunom u liječenju. Zbog ovih ograničenja zagovornici konvencionalne medicine su ga proglasili "veoma opasnim".
CANCELL - USPJEŠENA FORMULA KOJA JE MORALA BITI ZAUSTAVLJENA
Između 1930. i 1950 Džejms V. Šeridan je napravio formulu nazvanu "Entelev" kao lijek za rak. Ova formula, pokazala se veoma uspešnom, pa je mogla ozbiljno ugroziti veliki farmakobiznis s kemoterapijom. Tako je FDA na sve moguće načine pokušavala onemogućiti Šeridana da ovu formulu patentira kao lijek za rak. Njegovih 47 godina rada i nastojanja da ovaj lijek stvori i primjeni u liječenju raka praktično je uništeno. I on tu nije bio ni prvi ni posljednji koji je osjetio na svojoj koži za koga i kako radi američka Federalna agencija za hranu i lijekove (FDA).
Nemoćan da se ovome suprotstavi, on je formulu lijeka dao drugim saradnicima i to besplatno i oni su nastavili s pokušajima da ga nametnu kao lijek za rak, mijenjujući mu ime i namjenu, ne bi li ga nekako registrirali i omogućili primjenu u liječenju raka.
Tako je formula "Entelev" završila u dva različita proizvoda s dva različita imena kod dvije kompanije "Protocell" i "Cantron". Danas se ova formula naziva jednim imenom "Cancell" i prodaje se kao hranjivi vitaminsko mineralni dodatak. U stvari to je ista formula koju je izmislio Šeridan.
FDA i dalje pokušava alternativne lijekove za rak suzbiti nametanjem svih mogućih administrativnih zamki, pa i zabranom proizvođačima da svoje proizvode reklamiraju kao lijek za rak. Zato se većina ovih alternativnih formula prodaje kao dodatak ishrani, a popularni medicinski magazini pod financijskom kapom farmakobiznisa donose sve više tekstova o tome da prekomjerno uzimanje vitamina kao dodataka u prehrani može biti opasno. Cilj je zapravo suzbiti prodaju ovakvih formula koje, između ostalog, mogu liječiti i rak.
O tome kako Cancell djeluje na rak može se pročitati samo na sajtovima na Internetu koji nemaju nikakve veze sa proizvođačem lijeka i bave se pitanjima prehrane, kao na primjer www.cancertutor.com, koji daje veliki broj podataka o alternativnom liječenju raka.
Cancell tako sadrži hranjivu formulu s vitaminima, mineralima i adekvatno pomiješanim organskim sjedinjenjima (čitava formula je tajna).
Od minerala tu su tragovi minerala, B vitamini, inositol, bakar, natrij, kalij, prilagođena mješavina katehola (iz pirokatehola) i sljedeći sastojci: hidroksikvinoni, tetrahidroksikvinoni, rodizonska kiselina, krokonična kislina, trikvinol, leukonična kiselina...
Sastojci u Cancell-u omogućavaju svojim bioelektričnim svojstvima (ne biokemijskim) djelovanje na kanceroznu stanicu antikosidantnim djelovanjem. Sastojci u Cancell-u proizvode veoma osjetljive kemijske i električne reakcije, pa i najmanje odstupanje od protokola može ga učiniti beskorisnim.
Kako deluje Cancell?
Šeridanova formula ima komponente koje kombinirano djeluju sinergijski i tako smanjuju energetski napon (ATP) u svim stanicama organizma. U slučaju maligne stanice koja već ima izuzetno nizak napon, Šeridanove supstance ga još više smanjuju što stanicu dovodi do potpune malaksalosti i konačno njenog cijepanja. Dijelovi ovako mrtve stanice su nazvani "lysing" (lizing). Na zdrave stanice ovo smanjenje napona ne djeluje fatalno.
Tretman Cancell-om se preporučuje u liječenju tumora mozga, jer on prolazi kroz krvno-moždanu barijeru. Protokolom uz ovaj lijek se točno određuje i šta se ne smije jesti u vrijeme terapije, kako se ne bi stvorilo neželjeno kemijsko sjedinjavanje koje bi moglo biti fatalno. Također, uz ovu terapiju se ne preporučuje ni jedna druga terapija.
Zbog rasipanja ostataka mrtvih kanceroznih stanica "lizinga" ova terapija nije pogodna za oboljele od raka pluća, jer oni mogu izazvati zakrečenje. Rak pluća se tretira drugim terapijama, od kojih je najpreporučljivija Budvig dijeta.
Prisustvo žive u tijelu ometa djelovanje Cancell-a. Mnogi oboljeli od raka imaju visok nivo žive u organizmu. Ovo može biti uzrokovano zubnim amalgamom, polucijom, jedenjem previše ribe i drugim razlozima. U tom slučaju pacijenti s tretmanom Cancell-om trebaju uzimati pet grama hlorele (vrsta algi) dnevno kako bi se molekule žive pomoću molekula iz algi "uklještili".
TERAPIJA IONIZIRANOM VODOM
Ionizirana voda se za sada najviše koristi u Aziji. Ionizirana voda praktično postaje naelektrizirana, što joj omogućava da provodi električnu struju. Na taj način ona sudjeluje u biokemijskim reakcijama u stanici. Pomoću elektriciteta u stanicu se mogu uvesti razne molekule iz tekućine u stanicu, i na isti način se izbaciti iz nje.
Pristalice terapije vodom tako razlikuju "živu vodu" , izvorsku koja provodi električnu energiju i "mrtvu" koju pijemo iz flaša i vodovoda. Šta se događa u organizmu koji se konstantno napaja "mrtvom" vodom? Da li se on uopšte energetski napaja? Da li je sam život nastao u slanoj električnoj vodi koju je dotakla jaka kozmička munja? Ili u mrtvoj kakvu danas koristimo? O tome kako muzika (posebno rock 'n' roll) "oživljava" ovu vodu u našem tijelu vidjet ćemo u posebnom tekstu
Ali, alopatska medicina se ne bavi porijeklom života, zar ne? Važno je umiriti trenutne simptome. Makar prividno. I to naplatiti.
Ionizirana voda je veoma alkalna i ima visok potencijal u redukciji oksidacije, što znači da djeluje negativno. Molekuli vode u tijelu ne plivaju slobodno, već su koncentrirani u grupe (klastere). Ovi klasteri kod obične vode sastoje se u prosjeku od oko 12 molekula. Budući da je ova veza prevelika , voda ne dopire do svih dijelova u organizmu. Pravljenjem ovih veza s duplo manje molekula, omogućava im se da oni prodru i tamo gdje obična voda ne bi uspjela.
Ionizirana voda ima u prosjeku duplo manju grupu molekula, pa se njeno pravljenje naziva "vlaženjem vode". Ionizirana voda djeluje na rak na tri načina: kao antioksidant neutralizira slobodne radikale (reaktivne vrste kiseonika) i tako ih čini slobodnim molekulima kiseonika koji su onda na raspolaganju stanicama raka. Kancerozne stanice ne podnose kiseonik i kad se njegova molekula (sa hidroksil ionima) nađe u njima on im isporučuje elektron više i čini ih alkalnim.
Za razliku od hidrogen peroksida koji dodaje tijelu molekulu kisonika više (koji ne postoje u organizmu) ionizirana voda oslobađa molekule koje su već u tijelu.
Pijenje vode koja ima visok alkalni pH, zbog njenog svojstva da "raskiseli" sredinu može biti pomoć u prevenciji raka. U Aziji se alkalna voda redovno daje pacijentima i smatra se regularnim dijelom mnogih terapija u liječenju raka.
Ionizirana voda sa manjim grupama molekula pomoću električne energije tako uklanja mnoštvo toksičnih otpadnih produkata iz tijela odnosno stanica.
Mnoge su prednosti pijenja ionizirana vode i mnogo toga nema veze s rakom. Ovo je čak postala i moda. Ionizirana voda sprečava širenje raka i ubija kancerozne stanice direktno ili indirektno.
Drugi antioksidanti koji se kombiniraju s ionizirana vodom su vitamini C i E, minerali cink i selenij i prirodne supstance likopen (lycopene) kuenzim Q10, N- Acetil Cistim, i minerali, mangan, bakar i cink (bakar cink u odnosu 1: 15).
NATURA SANAT, NON MEDICUS!
SPREČAVANJE METASTAZE
Ukoliko se rak lokalizira imunološki sustav organizma se može izboriti s njim. Ali, kada se kancerozni proces raširi onda je ta borba izuzetno teška.
"Kancerozne stanice proizvode i luče milione molekula enzima koji kao makaze sijeku kolagensku matricu, vezivno tkivo koje okružuje stanicu. Kancerozne stanice iz jetre koriste ove enzime za pravljenje male rupe u zidovima krvnih žila i tako ulaze u krvotok. Tako se kancerozne stanice transportiraju do drugih organa, kao na primjer do pluća i tu se nastene, razmnožavaju se bez kontrole i stvaraju novi tumor", opisuju ovaj proces dr. Aleksandra Nijdvicki iz "Rath Foundation".
"Funkcija vezivnog tkiva ne samo da vrši mehaničku potporu za druga tkiva već predstavlja jednu aveniju za komunikaciju i transport između različitih tkiva. Glavni tipovi stanica uključeni u imunološku odbranu su nađeni u vezivnom tkivu".
Stanična tekućina doktora Matijasa Rata je napravljena da zaustavi širenje raka (metastazu) tako što zaustavlja razaranja kolagenske matrice (vezivnog tkiva) od enzima koje luče kancerozne stanice. Tekućina doktora Rata se sastoji od dvije amino kisline, L-Lysine i L-Proline, plus vitamin C jedna supstanca iz zelenog čaja, polyphenol catechin poznat kao epigallocatechin gallate (EGCG). Ova solucija se koristi kao dopuna u bilo kojem tretmanu za rak (alternativnom).
Doktor Rat je radio s Lajnusom Paulingom (dvostrukim nobelovcem) na programu prevencije srčanih oboljenja pomoću vitamina C. Tri ključna elementa u ovom preventivnom programu su isti oni koji se koriste i u soluciji za rak (osim EGCG). I doktor Matijas Rat se, naravno, našao na tapeti farmakobiznisa koji na svaki način nastoji njegovu formulu i njega samog diskreditirati. Protiv njega su provedeni i sudski sporovi. O staničnoj medicini i Fondaciji doktora Ratha na srpskom jeziku sve podatke možete naći ovdje.
Ipak, glavna borba sa ovom opakom bolešću nije stvar medicine, već politike.
Napisala: Ivona Živković
Comments powered by CComment