ŠTO (NE) TREBA ZNATI O NASTANKU I LIJEČENJU RAKA (Prvi dio)
18 Tra 2009Korisnička ocjena: 5 / 5
- Detalji
- Kategorija: **Liječenje raka**
- Kreirano: Subota, 18 Travanj 2009 11:56
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 12320
Suvremena medicina, ne samo da zna točno kako nastaje rak, već ga zna i veoma efikasno eliminirati i to bez ubijanja zdravih stanica, bez slabljenja imunološkog sustava i bez odsijecanja dijelova tijela.
Ali, surova je istina da se već desetljećima, najviše u SAD-u, proganjaju i šikaniraju svi istraživači i ljekarnici koji su uspjeli napraviti ljekovitu formulu protiv raka. O tome se , naravno, u vodećim medijima ne piše. Tek s Internetom smo dobili neke informacije o njihovoj borbi i stradanju, o perfidnoj represiji i smicalicama koje im podmeće američka Federalna agencija za hranu i lijekove (FDA) kako bi spriječila da njihovi lijekovi stignu do oboljelih. Ernst. T. Krebs, Rojal Rajf, Džozef Gold, Džejms Šeridan, Matijas Rat ... samo su neka imena koja nisu ušla u povijest medicine.
Možda "nema dokaza" da alternativna medicina liječi, ali ima mnogo dokaza da konvencionalna sakati i ubija. Neka zato svatko razmišlja svojom glavom nakon što pročita sve što se o raku danas zna.
Tumor je simptom raka i on općenito govoreći ne ugrožava život pacijenta (osim u slučajevima kad se nalazi na mjestu gdje ugrožava vitalne funkcije). Ono što predstavlja opasnost je širenje raka (metastaza). Širenje raka može zaustaviti samo imunološki sustav organizma. Primjenom kemoterapije i zračenja slabi se imunološki sustav. Ovaj stav iznio je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća Dr Filip Binzel.
U svojoj knjizi "Skrivena istina o raku", doktor Keiči Morišita kaže sljedeće: "Ako krv proizvede puno kiselije stanje, onda se viškovi te kiselosti moraju negdje u organizmu odložiti. Ako se ovaj nezdrav proces nastavlja godinama, ovi dijelovi tijela (deponije kiseline) postaju previše kiseli i njihove stanice počinju umirati. Druge stanice u pogođenom području mogu preživjeti, ali postaju nenormalne. Njih nazivamo malignim. One ne odgovaraju na moždane naredbe. Takve stanice se umnožavaju bez kontrole i to stanje se naziva rak".
"Moderna medicina u SAD-u tretira ove stanice kao da su bakterije ili virusi. Oni koriste kemoterapiju, zračenje i kirurgiju da bi liječili rak. Ali ni jedan od tih tretmana neće pomoći ako kisela sredina ostaje", zaključuje doktor Morišita.
Do istog ili sličnog zaključka je došlo mnogo istraživača, često u isto vrijeme, a na različitim mjestima, potpuno nezavisno jedan od drugog. I to je logično, jer se s napretkom biokemije dolazilo do novih saznanja o funkcioniranju stanice.
Rak je elektro-biokemijski poremećaj koji nastaje na staničnoj razini i sve alternativne terapije usmjerene su ka tom cilju - uspostavljanju pravilnog elektro-kemijskog procesa, ne samo u kanceroznoj stanici, već i u čitavom organizmu. Samo tako može se spriječiti recidiv i eventualna metastaza (širenje raka).
ZAŠTO NASTAJE RAK?
Život je posljedica složenog elektro-biokemijskog procesa koji se odigrava u čitavom organizmu i svakoj stanici. Ovaj proces je na staničnom nivou točno programiran za svaku stanicu. Sve stanice u organizmu zato moraju biti solidarne i precizno odrađivati ono što im je biološkim programom naloženo. Po tom programu stanice se stalno dijele i umiru. Na njihovo mjesto dolaze nove stanice.
Recimo, nakon loma kosti specijalne stanice (nalik trofoblastnima) se pretvaraju u koštane stanice, umnožavaju se kako bi popunile sva oštećenja na mjestu prijeloma i kada posao završe- prestaju sa umnožavanjem i umiru. Ukoliko ove stanice ispadnu iz programa, one ne prime poruku da je posao završen i nastavljaju s umnožavanjem. Takve stanice se zatvaraju za sve poruke i ne primaju instrukcije koje se elektro-biokemijski prenose kroz čitav organizam - da trebaju umrijeti.
Odstupanje od programa stvara "neposlušnu" stanicu koja svojim nekontroliranim ponašanjem može napraviti kaos u čitavom organizmu i tako ga poremetiti, da sam organizam na kraju umre. To su kancerozne stanice koje se ponašaju nesolidarno, razmnožavaju se nepotrebno i prekomjerno, otimaju hranu drugim stanicama i odbijaju izumrijeti u skladu sa programom-što se naziva apoptoza. Ljudi oboljeli od raka zapravo umiru od neuhranjenosti.
Razlozi za nastanak ove neposlušnosti su poremećaji u složenom elektro-biokemijskom procesu, odnosno narušavanje neophodnog metaboličkog balansa. Dakle, rak je poremećaj metabolizma.
Do ovog poremećaja dolazi uslijed djelovanja radioaktivnih čestica i toksičnih supstanci u zraku i hrani koje stanica ne prepoznaje kao opasne, a unese ih u sebe.
Izlaganje Suncu ne remeti metabolizam - to je valjda svakom jasno. Bez Sunca nema života, pa priče o štetnosti Sunca predstavljaju laž onih koji toksičnim kemikalijama radi svog profita zagađuju životnu sredinu i industrijsku hranu. A jedan u lancu takvih zagađivača je kemijsko-farmaceutsko-naftni korporativni biznis. Drugi je profitabilna industrija hrane i treći je vojni kompleks. Četvrti problem je zatrovano zemljište.
„Ne održavamo se u životu od hrane koju jedemo, već od energije koju sa hranom unosimo", rečenica je poznatog biokemičara i agronoma dr. Kerija Remsa (1903-1985). Ako u hrani koju konzumiramo nema dovoljno energije i neke stanice u njemu će ostati bez energije. Kada se stanice u organizmu ne napajaju adekvatnom energijom one lošije funkcioniraju. Kao kada aparat koji je predviđen da radi na jednom elektrčnom naponu, uključite na manji. Neke masne kiseline ne daju adekvatnu energiju stanici, ma koliko je sa hranom uzimali. Energija iz njih umjesto da završi u stanici ostaje neiskorištena, a masti se talože na zidovima krvnih žila. Medicina to naziva arterioskleroza.
Da li u hrani ima energije ili nema zavisi od zemljišta na kome rastu biljke koje jedemo. Pisali smo o tome kako je umjetno gnojivo najobičnija prevara i da ono ne sadrži neophodne minerale koji su provodnici električne energije. Bez minerala nema života, jer ga nema bez električne energije. Sve u svemiru stvoreno je iz električne energije. Čovek je dio tog električnog svemira.
"Gnojivo (podloga) je sve, klica je ništa", izjavio je i čuveni Luj Paster na smrtnoj postelji. Ovo se odnosilo na njegovo stalno suprotstavljanje teoriji biokemičara Antoana Bešama koji je tvrdio da klice u organizmu nisu uzrok bolesti već posljedica biokemijskog poremećaja, odnosno kiselosti sredine u kojoj se one nalaze. Bešam je pod mikroskopom vidio u krvi bijele točkice i nazvao ih protitima. To su najmanje proteinske tvorevine, najmanje žive jedinice. Protiti se u manje ili više kiseloj sredini formiraju kao virusi, bakterije ili gljivice s ciljem da očiste kiselu sredinu. Biologija , međutim, zahvaljujući utjecaju Pastera, ovo već desetljećima ignorira. Diskreditacija Bešama i odbacivanje njegove teorije je tema za poseban tekst.
Klice u organizmu moraju da postoje normalno, ali one zbog bolesti (poremećaja) mijenjaju oblik. One su pleomorfne.
Protiti su sićušne točkice i vidljivi su na svakom mikroskopu kada se krv analizira na crnoj podlozi. Kružići su crvena krvna zrnca. Ove točkice biolozi već desetljećima uporno ignoriraju.
Da virus raka postoji i da se pojavljuje u bar četiri oblika, otkrio je prvi još Rojal Rejmond Rajf, a kasnije to potvrdila dr. Virdžinija Livingston. Dakle, Paster je priznao da nije bio u pravu kada je tvrdio da su klice (bacili) izazivači bolesti i da oni ulaze izvana u organizam. One su posljedica bolesti. Cijepljenje je opasna besmislica, to je danas mnogima jasno. Ono je samo biznis i velika prevara.
Tako je doktor Rems postavio svoju "biološku teoriju ionizacije". On je otkrio da sve promjenjive vrijednosti u ljudskom "otpadu" mogu biti određene za jednu osobu iz analize urina i pljuvačke. Njegov test je sadržavao 7 parametara u optimalnim vrijednostima koje navodimo. Šećer po Brix skali (1.5) urin (pH 6.4), pljuvačka (6.4), provodljivost (7), ostaci uginulih stanica (1) nitrat-nitrogen (3), amonijak-nitrogen (3).
Po Remsovoj teoriji biološke ionizacije sva energija koju koristi bilo koji organizam odnosno stanica je proizvedena djelovanjem između aniona i kationa.
Anion (kao OH-) može dati energiju kada to stvara otpor sa jednim kationom, kao H+. Količina OH- aniona i H+ kationa u soluciji određuju kiselost solucije i tako pH.
Kako je Enderlajn pokazao "naše tijelo savršeno funkcionra u harmoniji sa svim protitima u njemu kada je pH 7.4 što je blizu neutralne solucije".
Savršeni odnos kationa i aniona znači zdravo funkcioniranje organizma. Tada se on napaja s najviše energije. U toj točki krv mora imati pH (7.4), pljuvačka i urin 6.4. Nisu potrebni nikakvi invazivni medicinski testovi da bi se ovo otkrilo. Ukoliko se ove vrijednosti stalno održavaju, organizam funkcionira savršeno i živi jako dugo.
Ali, svaki poremećaj u napajanju energijom može negdje na staničnom nivou izazvati "kratak spoj".
Dobitnik Nobelove nagrade prije više od sedamdest pet godina, dr. Oto Varburg opisao je šta se događa unutar kancerozne stanice: "Normalna stanica postaje neprijateljska kada više nije u stanju uzimati kiseonik da bi pretvarala glikozu u energiju putem oksidacije. U odsustvu kiseonika stanica se preobrati na primitivan program ishrane kako bi se održala stvarajući glikozu - fermentacijom. Mliječna kiselina proizvedena fermentacijom smanjuje stanični pH (balans kiselo alkalni) i razara sposobnost DNA i RNA da kontroliraju staničnu diobu... stanica se onda počinje nekontrolirano umnožavati. Mliječna kiselina istovremeno uzrokuje intenzivnu lokalnu bol i razara stanične enzime. Zbog toga se rak pojavljuje kao brzo rastuća stanična masa s jezgrom mrtvih stanica"
U odsustvu kiseonika glikoza počinje fermentaciju kako bi stvorila mliječnu kiselinu. Ovo uzrokuje da stanični pH opadne između 7.3 i 7.2 pa i do 7.0. Kasnije može pasti i na 6.5 dok u poodmaklim stadijima metastaze raka pH opada 6.0 i do 5.7.
"Nitko danas ne može reći da ne zna šta je rak i što je njegov uzrok. Naprotiv, ne postoji bolest čiji su početni simptomi bolje shvaćeni, tako da današnje neznanje nije više opravdanje da se ne može učiniti više na prevenciji", izjavio je doktor Varburg još 1966. godine.
Tako svaka terapija koja se primjenjuje u liječenju raka ima dva cilja: zaustaviti daljnji proces nekontroliranog rada stanica , odnosno alkalno-kiseli debalans i uništiti neposlušne stanice već formiranog tumora.
Ovaj metabolički debalans mnogi, koji su se izliječili od raka samo promjenom ishrane, očito su sami otklonili. Ostaje samo pitanje kako ukloniti malignu izraslinu, odnosno kako da imunološki sustav pristupi stanici koja je prestala primati poruke i naloži joj programiranu smrt (apopotozu).
Jedan način je da se kanceroznoj stanici ubaci s hranom otrov i da se ona ubije, a drugi da se na prevaru natjera da primi poruku takoda joj se otvore strujni putevi i ubaci poruka da treba izvršiti - apoptozu.
KAKO RAK PRODAJE MEDICINSKE APARATE
Moderne bolnice i privatne klinike se danas najčešće i reklamiraju sa skupim aparatima za dijagnostiku. O metodama liječenja malo se govori jer su one manje -više uniformne. Te su terapije nametnuli svjetski zdravstveni autoriteti koji direktno ili indirektno rade u skladu s interesima farmaceutskog biznisa. S njima u dogovoru su i razna Društva za borbu protiv raka, koja zapravo rade na perfidnoj propagandi konvencionalne medicine i zastrašivanju ljudi. Oni će vam stručno objasniti da ni jedna alternativna terapija nije dokazani lijek protiv raka. To da je konvencionalna medicina dokazano smrtonosna i brutalna neće spominjati.
Ti zdravstveni autoriteti odavno su preuzeli i edukaciju i istraživačke institucije, pa mnogi ljekari širom sveta i razmišljaju samo u okvirima koje im je medicinska škola postavila.
U ovom kontroliranom sustavu edukacije i konvencionalne terapije najgore, izgleda, prolaze pacijenti oboljeli od raka. Na žalost, tu je i profit najveći. Tako jedan konvencionalni tretman kemoterapijom može stajati i preko 300 000 dolara, dok neki alternativni lijekovi, kao na primjer natrijum bikarbonat (što ćemo kasnije opisati) - stoji tri dolara. Tko je lud da se liječi za tri dolara?
S vremenom je i kod pacijenata stvoreno uvjerenje da za liječenje ozbiljnih bolesti kao što je rak, mora postojati i veoma skupa i "ozbiljna" dijagnostika i terapija. Ljudi su danas navikli da "pravo liječenje" od raka ide uz pilule, injekcije, invazivne biopsije, skupe laboratorijske analize, skeniranja i kompliciranu kirurgiju.
Reći nekome tko je obolio od raka da je lijek promjena hrane - djeluje suviše primitivno, zar ne?
Ovu ljudsku uvjerenost suvremeni farmakobiznis savršeno koristi za svoj profit.
Suvremena konvencionalna medicina koja prihvaća samo klasičnu kemoterapiju i zračenje u liječenju raka uništava i zdrave stanice. Ako mislite da doktori nisu u stanju da lociraju samo kancerozne stanice, pa moraju trovati i zračiti i zdrave, varate se. Upravo konvencionalna medicina zna pomoću glikoze locirati rak i to koristi, ali ne za liječenje, već za jedan drugi biznis. Sada ćete saznati koji.
Nova tehnika snimanja raka je popularna tomografija ili PET skeniranje i obavlja se tako da se pacijentu kod kojega se sumnja da ima rak prije snimanja ubrizgava u krv solucija radioaktivne glikoze, kao izotop indikator.
Budući da se zna da kancerozne stanice konzumiraju 15 puta više glikoze nego normalne, kancerozne će tako uzeti 15 puta više radioaktivne glikoze. Cilj je da se tako kancerozne stanice pokažu pod X-zrakama.
Nisu li tako istraživači odavno mogli napraviti i kombinaciju neke otrovne kemikalije, upakiraju je u glikozu i puste u krvotok? I to bi bila precizna kemoterapija gdje bi otrov točno naciljao kanceroznu stanicu i samo nju otrovao. Nije li to suština terapije sa Laetrilom, dr. Krebsa gdje molekula cijanida ulazi u kanceroznu stanicu sa glikozom iz koštice marelice?
Umjesto toga, konvencionalna medicina koristi ovo znanje samo kako bi doktori rak locirali i imali ljepšu sliku i, naravno, bavili se onda rukovanjem PET aparatom i skupom pripremom u nuklearnim akceleratorima dugoživućih radionukleida (i za to je iz državne kase Srbije već izdvojeno oko četiri miliona eura).
Konvencionalna medicina, inače, danas više promatra pacijente preko monitora i mikroskopa, a ne direktno. Ako stroj ne primjeti da ste već mrtvi, doktoru će za to biti potrebno još vremena.
Naravno, nećemo ovdje tvrditi da je kupovina ovih aparata zbog ljepše slike koja se doktorima prikazuje cilj nečijeg nuklearnog biznisa i teških obmana ministra zdravstva Srbije (u četiri mandata) i ekipe.
Nećemo ovdje spominjati ni najmanje 6 miliona eura koje je vlada Srbije izdvojila za Nacionalni PET centar i akcelerator u Vinči koji će proizvoditi radio nukleide koji se koriste u dijagnostici i koji sudjeluju u procesu nekakve "anihilacije" i stvaranju "antimaterije" (?!) One koji vjeruju u postojanje "antimaterije" i "anihilaciju" čestica nećemo podsjećati da je sam Pol Dirak svojevremeno savjetovao znanstvenicima da se okane traganja za česticama.
Nećemo ovdje spominjati i da je i naš jedan mozak, Milan R. Pavlović odavno utvrdio da ne postoji nikakva antimaterija i anihilacija čestica.
Dovoljno smo već rekli da su pacijenti u suvremenoj medicini samo potrošači, odnosno razlog da se ovakav aparat kupi i komplicirana tehnika snimanja doktorima prikaže kao "veliko medicinsko dostignuće u dijagnostici". Suvremena konvencionalna medicina danas je, prije svega, kupovina medicinskih aparata i kemikalija. Trgovački sustav prevara koji sa tim mora ić inkorporiran je i u medicinsku edukaciju odnosno ispiranje doktorskih mozgova. Pohvalu ovoj ludosti zvanoj Nacionalni PET centar zato je izveo globalistički Sorošev magazin “VREME” u broju 837. Preporučujem vam da pažljivo pročitate ovaj tekst i pokušate da shvatite šta oni rade i gdje idu milioni eura iz državnih fondova.
Nećemo ovdje zato spominjati ni to što su "educiranim" mozgovima predočene "pozitivne strane " PET skeniranja kao "daleko manje izlaganje pacijenta radijaciji". Pisali smo već da je doktor Džon Vilijam Gofman, stručnjak za nuklearnu fiziku u medicini odavno utvrdio da ne postoji manje i više opasna doza radijacija, već i najmanja može biti u određenim okolnostima smrtonosna.
Nećemo podsjećati da je ukupna ozračenost (koja inače deluje kumulativno) u Srbiji nakon 1999. ogromna jer je zemlja bombardirana ne osiromašenim uranijem, kako to pišu novine, nego radioaktivnim otpadom u kome se nalazi plutonij. I to je TEŠKA ISTINA koja se od javnosti skriva i razlog zašto u Srbiji 22 000 ljudi godišnje umre od raka, 32 000 oboli.
Onaj tko sve to zna, a investira još najmanje 6 miliona eura u zračenje u Nacionalnom PET centru ima za cilj samo jedno - GENOCID GRAĐANA SRBIJE!
Jedina zdravstvana politika u Srbiji nakon bombardiranja 1999. morala je biti ZABRANA UPOTREBE svih vrsta X-zračenja u medicini. Ali nije! Zato ministar ne smije biti nitko drugi, osim četiri puta "izabranog" kadrovika, Tomice Milosavljevića.
I Nikola Tesla može samo da se okreće u grobu jer su ovi "genijalci" akceleratoru u Vinči dali njegovo ime.
Dakle, tko god ima mozga - shvatit će i o tome nećemo detaljno pisati.
Ali, ćemo primjetiti da je logično da je netko od istraživača , kome je cilj bio upravo eliminacija maligne izrasline, takvu ciljanu terapiju i smislio.
Zapravo, smišljeno je mnogo takvih terapija. Skoro sve "alternativne" formule imaju za cilj da malignu stanicu, koja je kisela, učine alkalnom kako bi je onda imunološki sustav likvidirao.
Napisala: Ivona Živković
kako, nastaje, rak, kako, spriječiti, širenje, raka
Comments powered by CComment