''Teorije'' zavjere
ISTINA O SOJI – PERFIDNA FORMULA ZA GLOBALNI GENOCID? I.dio
07 Srp 2009Korisnička ocjena: 5 / 5
- Detalji
- Kategorija: ''Teorije'' zavjere
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 18149
U Hrvatskoj, na žalost, nikada nije ni vođena neka ozbiljna kampanja protiv korištenja soje u prehrani kao ni genetski modificiranih usijeva, pa je čak i dozvoljen njihov uvoz. Najviše se uvozi upravo modificirana soja. Kod većine građana ne postoji ni dovoljno znanja o tome što se sve u ovoj oblasti radi i kakve su posljedice konzumiranja genetski modificirane hrane. Što je još gore, i sama soja, organski uzgajana, ima brojne štetne posljedice ako se koristi u ljudskoj prehrani.
Ono što vam želim predočiti ovim tekstom su upravo neka saznanja o soji koja bi trebala buti poznata svima koji je koriste ili hranu kupuju u supermarketima. Jer, vjerovali ili ne, soja i njeni derivati su danas praktično svuda i gotovo ju je nemoguće izbjeći. Nalazi se pod različitim imenima u mnogim prehrambenim proizvodima (kruhu, konzervama tunjevine, čokoladama, bombonima i ostalim mesnim prerađevinama, mnogim osvježavajućim napicima, sladoledima (kornetima) i drugim vaflima, u dečjoj hrani, u lijekovima itd... Naravno, svatko ima pravo sam odlučiti čime će se hraniti, ali pod uvjetom da može birati.
Tko i što stoji iza politike nametanja soje i njene GM varijante čitavom svijetu?
Možda odgovor više nego zastrašujući leži u sljedećem odlomku.
Neki znanstvenici tvrde da kontinuirana upotreba soje u pripremanju dječje hrane predstavlja oblik genocida, jer su informacije koje ćemo vam u nastavku predočiti dostupne znanstvenicima već desetljećima. Dakle, nemoguće je da se to ne zna. Ali, soja je uporno u hrani koja se industrijski proizvodi i distribuira širom svijeta.
 |
U svojoj knjizi „Seme uništavanja: Skriveni plan genetske manipulacije“ Bil Engdal tvrdi da postoji đavolski plan kako Vašington i četiri anglo-američka poljoprivredna džina planiraju da dominiraju svetom patentirajući forme života kako bi pridobili kontrolu nad proizvodnjom hrane u čitavom svetu i to sa razlogom koji je zastrašujući – redukcija ljudske populacije. On navodi i reči Henrija Kisindžera iz 1970. : „Kontrolom nafte kontrolišeš države, kontrolom hrane kontrolišeš ljude“. |
Kissinger je danas visoki funkcioner jedne od najmoćnijih svjetskih nevladinih organizacija “Savjeta za međunarodne odnose”. Njihovo glavno sjedište u New Yorku nalazi se u zgradi sagrađenoj na zemljištu koje im je poklonila obitelj Rockefeller, inače pravi vlasnik kompanije Monsanto, glavnog proizvođača GM soje i drugih GM usijeva. Židovska obitelj Monsanto iz Luisiane je u 18. stoljeću bila poznata kao vlasnik i diler robova.
Ali, pođimo redom.
Australka Elein Holingsvort nekada je bila poznata holivudska glumica sa umjetničkim imenom Sara Šejn. Kada je okončala filmsku karijeru posvetila se borbi za zdravu prehranu. U svojim knjigama i na svom Internet siteu ona godinama vodi žestoku borbu sa transnacionalnim korporacijama koje proizvode hranu i koje se u težnji za što većim profitom ne libe da kao “zdravu hranu” preporučuju onu koja je ne samo nezdrava već i veoma opasna. Što je još gore ovaj biznis se povezuje sa farmaceutskom industrijom pa se stvara obostrana dobit -preko hrane se ljudima zdravlje poremeti, a onda slijedi skupo liječenje.
Holingsvort je posebno obradila učinak soje u ljudskoj prehrani. Ona ne samo da je našla brojne znanstvene radove urađene prije više desetljeće koji nedvosmisleno pokazuju da je soja vrlo opasna namirnica, već je žestoko optužila korporativne lovce na dobit da financiraju znanstvenike, liječnike, popularne magazine o zdravlju i novinare koji soju preporučuju kao “vrlo zdravu”. Najgore je što se ova “zdrava hrana “ preporučuje majkama i djeci i to čine baš liječnici, mada većina iz neznanja. I ne samo soja, već i nusprodukti soje, koji bi trebali završiti na otpadu kao na primjer sojin lecitin, prodaju se i koriste sa etiketom “dobro za zdravlje”.
Najveći problem sa sojom je, piše Holingsvort, što zrno soje sadrži brojne fitoestrogene. To je opći naziv za kemikalije koje se nalaze u biljkama, a imaju estrogeno djelovanje. Praktično djeluju kao hormoni. U prirodi se fitoestrogeni javljaju kako bi pomogli regulaciju ciklusa parenja kod životinja, a u sintetetičkom obliku se koriste u istu svrhu u stočarstvu. Popularne kontracepcijske pilule su također jedna takva sintetička verzija namjenjena za ljudsku upotrebu i funkcioniraju kao ženski hormon estrogen.
ZAŠTO BI BEBAMA DAVALI PILULE ZA KONTRACEPCIJU?
Ali, ako se fitoestrogeni koriste u velikim dozama ili u dužem vremenskom periodu, oni imaju protuestrogeni učinak. Fitoestrogeni jednostavno remete rad hormona u organizmu. Jake doze se koriste i u kemoterapiji za ubijanje stanica raka.
Spomenimo da sve stanice u organizmu međusobno komuniciraju, a da se komunikacija odvija i unutar same stanice od membrane ka jezgri. Za to su zaduženi hormoni i oni uvijek moraju biti u određenom balansu. Disbalans nosi stanici pogrešne informacije.
Fitoestrogeni sadrže desetine podvrsta kao što su: coumestani, izoflavoni, lignani i steroli, od kojih svaka dalje sadrži podvrste. Soja sadrži puno izoflavona, uključujući i podvrste genistein, coumestrol i daidzein.
Naučnici već dugi niz godina znaju da izoflavoni u soji mogu poremetiti funkciju štitne žlijezde, dovodeći do autoimune bolesti, pa čak i raka štitnjače.
Još pedesetih godina dvadesetog stoljeća fitoestrogeni su povezivani sa povećanim brojem slučajeva raka, neplodnošću, leukemijom i poremećajima u radu endokrinog sistema.
“Charlotte Gerson sa američke Klinike za zloćudne bolesti Gerson, objavila je rezultate detaljno sprovedenog istraživanja o raku koje dokazuje da je fitoestrogen genistein kancerogeniji od DES-a (diethylstilbestrola), sintetskog estrogenskog lijeka koji je davan milijunima trudnih žena, najvećim dijelom u razdoblju od 1938-1971. Malo je onih koji nisu čuli za smrtne slučajeve i užasne patnje koje je ovaj lijek prouzrokovao bezbrojnim ženama i njihovim kćerima,” podseća Holingsvort.
Učestale posljedice hormonske neravnoteže izazvane asimilacijom velikih količina estrogena otkrivene su u velikom broju slučajeva čak i kod dejce. A odakle taj estrogen? Iz hrane za male bebe i sojinih napitaka kojima svoju djecu hrane njihovi brižni roditelji - često na stručnu preporuku liječnika. Holingsvort kaže da je to vjerojatno ista vrsta “stručnog” savjetovanja koja puni popularne magazine o zdravlju i ishrani, a da su u stvari glavni financijeri tih magazina farmaceutske kompanije ili sami proizvođači soje, kao na primjer Monsanto.
Pored toga postoje “liječnici” i “znanstvenici” koji novac vole više od svega.
Obični ljudi vjeruju liječnicima i često ne razmišljaju svojom glavom pa ne vide očitu nelogičnost da se potpuno istim sastojkom (estrogen iz soje) koji se prepisuje ženama u menopauzi kako bi im se produžio određeni hormonski balans koji se u menopauzi mijenja, daje novorođenčadi kao “zdrava” hrana.
Jednostavno rečeno: hranjenje malih beba hranom na bazi soje jednako je kao da im dajete pet kontracepcijskih pilula dnevno.
«Količina estrogena u 100g sojinih bjelančevina odgovara količini estrogena sadržanoj u jednoj kontracepcijskoj piluli”, po mjerama iznjetim u jednoj švicarskoj zdravstvenoj ustanovi još šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su ove pilule postale moderne.
Monosodijum glutamat (MSG) je jedna od nekoliko formi slobodnog glutamata koji se često nalazi u hrani. Jedna kanadska studija nedvosmisleno je pokazala da sastojci slobodne glutamatske kiseline (MSG) i slobodne aspartičke kiseline koje su opoznate kao neurotoksini, predstavljaju sastavni dio formule za pravljenje hrane za bebe. Prisustvo ovih neurotoksina u ishrani beba predstavlja problem jer se u njihovom mozgu još nije dovoljno razvila krvno – moždana barijera koja sprečava da toksini iz krvi uđu u mozak.
Zanimljivo je i da se u svakoj formuli za pravljenje bebine hrane, na primjer, na Novom Zelandu nalazi soja, što je potvrdila i njihova vlada. Tamo su majke formirale i udruženje protiv ovakvog korištenja GM soje, dok je Vlada smatrala da je toksikacija GM sojom bila veoma mala te da zakon koji tu koncentraciju dozvoljava nije prekršen. Na osnovu čega je procjenjena koncentracija koja nije štetna, sasvim je drugo pitanje. Također, majke je zabrinulo i otkriće da neke formule za bebe sadrže određene vrste GM soje koja nikada nije ni bila testirana na ljudima ili to nije bilo sprovedeno u skladu sa propisanom procedurom.
Svejedno, ovakvih slučajeva ima širom sveta, i svuda postoje jasni pokušaji da se i ujedinjenju moćnih korporacija i vlada u hrani na ovaj ili onaj način, u većoj ili manjoj količini nađe GM soja.
Pijenje sojinog “mlijeka” (ukoliko smatrate da se to može nazvati mlijekom) za vrijeme trudnoće, kao i u prethodno opisanom slučaju sa enzimima, često blokira stvaranje majčinog mlijeka (pravog mlijeka) što zatim logično dovodi do “neophodnosti” da se novorođenče hrani zamjenom i to baš “mlijekom” od soje.
NIJE MLIJEKO SVE ŠTO JE BIJELO
Jedan od glavnih krivaca zašto je soja toksična krije se i u činjenici što njezino zrno sadrži velike količine aluminija koje je zrno upilo iz tla na kome raste. Tako je 1997. Odbor za prehranu Američke akademije za pedijatriju objavio da «u majčinom mlijeku ima od 4 do 65 ng/ml aluminija dok dječija hrana napravljena od soje sadrži između 600 i 1.300 ng/ml».
Aluminij je jedan od najraširenijih minerala u zemlji, ali u većini usijeva se ne zadržava ili ga same biljke ne konzumiraju u velikim količinama. Biljka soje, međutim, taloži u svojim mahunama velike količine ovog metala.
 |
“Sojino mlijeko sadrži 100 puta više aluminija od netretiranog kravljeg mlijeka. Da biste dobili ovu bijelu tekućinu nevinog izgleda koja se primamljivo slijva na fotografijama atraktivnih reklama potrebno je provesti cijeli niz postupaka. Jer sojino mlijeko se ne može izmusti”. Jeste li ikada vidjeli sojinu kravu”, pita Holingsvort. |
“Baveći se istraživanjima za potrebe svoje knjige naišla sam na dvanaest kemikalija koje se nakon navedenog postupka obrade dodaju soji”, otkriva Holingsvort.
Kontaminacija aluminijom je dodatna i zbog tehnologije obrade jer se grahorice tada potapaju u aluminijske tankove i ispiru kiselinom. Tako se određena količina aluminija zadržava i u prerađenoj soji koji onda dospijeva u organizam.
Pored almunija, otkriveno je da dječija hrana od soje sadrži visoku koncentraciju mangana. Prema nekim istraživanjima sprovedenim u Kaliforniji “proizvodi sojinog mlijeka sadrže oko 80 puta više mangana nego što ga ima u majčinom mlijeku, što novorođenčad izlaže riziku da će u prvim tjednima života primiti previše mangana.»
Osim narušavanja njihovog osjetljivog hormonalnog sistema, sad je već naširoko raširena i pojava da male bebe koje piju sojino mlijeko pate od ozbiljnih gastrointestinalnih poremećaja.
“Međunarodna korporacija “Nestle”, vlasnik proizvođačke marke “Carnation”, glavni je zagovornik konzumiranja soje. Možda ih se sjećate kao kompanije koja je donjela dječju hranu pripremljenu od soje u zemlje Trećeg svijeta, potiskujući hranjenje majčinim mlijekom i ubijajući - prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije - 1,5 milijuna djece svake godine. Oni to i dalje rade, besramno forsirajući sojino mleko za novorođenčad poput “Alsoya-e” uprkos svim dokazima da je ono smrtonosno. Ali to nas ne treba čuditi ako se uzme u obzir veličina tržišta koje prekriva ovaj proizvod”, piše Holingsvort.
Magazin “Insight on the News” citirao je 2001. procjenu jednog nezavisnog stručnjaka da od ukupnog godišnjeg prihoda od 3 milijarde dolara od prodaje hrane za bebe, samo na proizvode od soje zaradi se 750 milijuna dolara. Danas ova brojka vjerojatno premašuje milijardu dolara.
Laboratorij za procjenu zdravstvenih rizika američkog Ministarstva energetike je objavio istraživanje koje pokazuje da izoflavoni u soji djeluju na isti način kao i zabranjeni insekticid DDT izazivajući diobu i umnožavanje stanica raka dojke.
Jedan znanstveni tim sa Tajvanskog državnog sveučilišta je 1988. pod vodstvom dr. Teodora Kaja primjetio da je već više od pola stoljeća poznato da soja izaziva povećanje štitnjače, posebno kod žena i djece.
I ugledni toksikolog dr. Mike Fitzpatrick iz Novog Zelanda, koji predvodi pravu kampanju protiv konzumiranja soje, napisao je 1998. znanstveni rad u kome je naveo većinu objavljenih otkrića o opasnostima od sojinih izoflavona. Rezultate istraživanja je poslao i američkoj Federalnoj Agenciji za Hranu i Lijekove (FDA). Tu se navodi i sljedeće:
«Sojini izoflavoni povećavaju rizik od obolijevanja od raka dojke... Sojini izoflavoni dovode do poremećaja menstrualnog ciklusa tokom i do tri mjeseca nakon što su uneseni u organizam... Koncentracija genisteina koji se nalazi u proizvodima od soje dovoljna je da potakne stanice dojke na početak procesa stanične diobe... Postoji zabrinutost da žene koje jedu izolate sojinih bjelančevina učestalije obolijevaju od epitelijalne hiperplazije.»
KAKO JE SOJIN LECITIN POSTAO "KORISTAN ZA ZDRAVLJE"
”Soja sadrži više fitične kiseline od bilo koje druge žitarice ili mahunarke (grahorice). Problem sa fitičnom kiselinom je što ona sprečava apsorpciju svih minerala, a posebno kalcija. Koliko je mineralni deficit uzrok mnogih bolesti, za koje se navodno još pouzdano ne zna kako nastaju, može se vidjeti ovde.
Također je otkriveno da su alergijske reakcije na soju daleko češće od alergija na ostale vrste mahunarki (grahorica). Čak i Američka pedijatrijska akademija priznaje da bi rano izlaganje soji kroz industrijski proizvedenu hranu za bebe moglo predstavljati glavni uzrok kasnije alergije na soju kod starije djece i odraslih.
“Vjerujući «glasinama», jedan moj uporni kritičar rekao mi je da «zasigurno zna» da kad soja proklija iz nje izađu svi otrovi. Ne mogu ga uvjeriti ni znanstveni dokazi da se klijanjem soje genistein pretvara u coumestrol koji je trideset puta jači od estrogena”, zapisla je u svojoj knjizi Elejn Holingsvort.
Kao nusproizvod prilikom prerade sojine grahorice dobiva se lecitin. To je viskozna masa, žutosmeđe boje, specifičnog okusa i mirisa. Sirov sojin lecitin je smjesa fosfolipida i ulja, s aktivnim djelovanjem, zahvaljujući kombinaciji lipofilnog i hidrofilnog karaktera u molekuli fosfolipida.
Za razliku od raznovrsnih masnoća koje se u velikom rasponu prirodno javljaju u jajima, oraščićima, sjemenkama i avokadu, ovaj nusproizvod soje je uvijek užegao, a izvlači se iz taloga koji ostaje nakon što se iz grahorica soje odstrani ulje. Dakle, sojin lecitin sadrži veliku količinu rastvarača i pesticida. Ali... Umjesto da ga bace na deponij za odlaganje toksičnog otpada gdje i pripada, proizvođači su za njega otvorili još jedno visoko profitabilno tržište nazivajući ga «zdravim» dodatkom hrani. Tako će vam “stručnjaci” (potplaćeni) plasirati priču o njegovoj “izuzetnoj ulozi u pravilnom metabolizmu, resorpciji masti, smanjenju kolesterola, obnavljanje stanica živčanog sustava, usporavanju starenja...” i svemu drugom što ste spremni kupiti za svoje zdravlje. Na vama je da u to povjerujete, budući da se sami znanstvenim istraživanjem vjerojatno ne bavite. I da jeste stručnjak za ovo područje - to košta.
Lecitin je u industriji hrane prihvaćen kao emulgator, sredstvo za disperziranje čvrstih čestica, stabilizator pjene, sredstvo kvašenja i opuštanja i sredstvo za kontrolu kristalizacije. Ali, njegova osobina je i da ima sposobnost izazvati oštre bolove u zglobovima (koji se često pogrešno dijagnosticiraju kao artritis) i stvaranje teškog oblika gihta. “Dugotrajno konzumiranje soje izaziva rak i bezbrojne druge po život opasne bolesti, uništava kosti, uništava hormonski sustav, kako ljudi tako i životinja, te potiskuje seksualni nagon. Čak i da se preko noći ukloni iz naše prehrane, soja je tako duboko usađena u prehrambeni lanac i tijelo svakoga tko ju je ikad pojeo da će njeni negativni učinci zdravstvenim problemima mučiti i one koji još nisu ni rođeni”, naveo je dr. Fitzpatrick.
SOJA U PREHRANI AZIJACA
Oni koji savjetuju uzimanje soje često navode da je to glavni sastojak hrane u Aziji (a poznato je da tamo najmanji postotak ljudi obolijeva od raka ili od osteoporoze). Pored toga navodi se da se soja kao hrana počela koristiti u Kini još tisuću godina prije nove ere.
Tako je stvorena lažna priča da prehrana sojom sprečava razvoj osteoporoze. Ovaj pogrešan zaključak potječe od vjerovanja da je manji postotak oboljelih od osteoporoze u Aziji jer se tamo već tisućama godina konzumira soja pa se sa njom unosi i vitamin D. Istina je da se u Aziji soja koristi više kao začin u hrani sa morskim plodovima koji su bogati D vitaminom koji se zapravo nalazi u njihovim masnim naslagama. To nije D vitamin iz soje. Naprotiv, konzumiranje soje upravo povećava potrebu tijela za vitaminom D, jer soja definitivno lišava organizam kalcija.
Od soje koja se koristi kao dio japanske kuhinje, vrlo mali dio je uzgojen iz genetski modificiranih kultura koje dominiraju danas zapadnim tržištem. “Osim zbog siromaštva ili za vrijeme gladi, Azijci konzumiraju soju u vrlo malim količinama - 7 do 8 grama dnevno - a većina te soje je fermentirala od tri do pet godina da bi se iz nje uklonili toksini.
Japanci jedu male količine tofua (proizvoda od soje) i misoa kao dio juhe bogate mineralima, nakon čega slijedi meso ili riba, što neutralizira jedan dio toksina. Praktično u Aziji se koristi soja uglavnom kao začin drugim tradicionalnim jelima.Također je stvoren mit da proizvodi od fermentirane soje poput tempeha i natoa sadrže visoke količine vitamina B12. U tim se argumentima ne spominje da se vrsta vitamina B12, koja se nalazi u soji, ubraja u neaktivne oblike B12 koje ljudsko tijelo nije u stanju iskoristiti. Neki su istraživači čak iznjeli pretpostavku da ovaj oblik vitamina B12 može spriječiti apsorpciju vitamina B12 iz drugih izvora.
S druge strane, gorka istina koju proizvođači soje ne navode je visoka stopa kretenizma u dijelu Kine gdje ljudi naširoko konzumiraju soju (zato što su previše siromašni da bi si priuštili neke druge vrste bjelančevina) i povezuje se sa oštećenjem mozga, budući da goitrogen iz soje lišava štitnu žlijezdu potrebne količine joda. Novozelandski toksikolog dr. Mike Fitzpatrick kaže: «Epidemiološko istraživanje u Kini pokazalo je da konzumiranje velikih količina soje ne štiti od raka dojke. Još nekoliko sličnih istraživanja opovrgava teoriju da soja pomaže u prevenciji raka dojke».
“Dr. Raymond Pet i njegovi saradnici pokazali su da je konzumiranje tofua (fermentirane soje) povezano s demencijom. U opsežnom američkom istraživanju na uzorku od osam tisuća američkih Japanaca sa Havaja sprovedena je procjena konzumiranja tofua u srednjim godinama života, te njegova povezanost s funkcioniranjem mozga i strukturalnim promjenama u kasnijoj životnoj dobi. Znanstvenici su sproveli radiološko snimanje neurona u mozgu i opsežno istraživanje kognitivnih funkcija, a nakon smrti ispitanika izvršili su obdukciju. Otkriveno je da je povećano konzumiranje tofua povezano s indikacijama moždane atrofije i kognitivnih oštećenja u kasnijim godinama života. Na autopsiji je kod ispitanika, koji su obilno jeli tofu, čak otkriveno oteknuće moždane šupljine i smanjenje težine mozga. Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu “The Journal of The American College of Nutrition", 2000., a zatim i u “William Cambell Douglassovom glasniku”.
Danas se na Zapadu soja ne fermentira (kao u Aziji) da neutralizira toksine, već se obrađuje na način koji “denaturizira proteine i povećava nivo kancerogenosti”.
Ona i ne sadrži kompletne proteine, pa ne može ni biti korištena kao zamjena životinjskih proteina.
Dakle, zaključak da Azijatkinje od raka i osteoporoze štiti soja potpuno je netočan. Kako je prethodno rečeno, njihove navike i prehrana u potpunosti su drukčiji od zapadnjačkih i podrazumijevaju vrlo ograničene količine hrane loše kvalitete, kakva se obilato koristi na Zapadu. Osim toga, one ne zamjenjuju maslac koji sadrži vitamin D za margarin dobijen od sojina ulja koji je tako popularan među obmanutim Zapadnjacima.
Pored toga u soji se nalaze inhibitori nekih enzima, posebno tripsina, što može izazvati ozbiljne probavne smetnje, odnosno bitno se može smanjiti unos bjelančevina te kroničan manjak esencijalnih aminokiselina.
Testiranjima na životinjama otkriveno je da ona time što koči izgaranje proteina utječe na funkciju pankreasa. Poznato je danas da je glavni uzročnik raka poremećaj u metabolizmu zbog nepravilnog rada pankreasa. Ovo je isti slučaj i sa dijabetesom.
I ovdje je još jedna zabluda u vezi korištenja soje u Aziji i na Zapadu gdje je rašireno vjerovanje da soja može potpuno zamijeniti proteine u prehrani. To nije točno jer ona i ne sadrži kompletan životinjski protein.
Ali, soja je stavljana kao neizbježna namirnica u prehrani onih koji promoviraju vegetarijanstvo. Zanimljivo je kako najutjecajniji mediji daju veliki publicitet vegetarijanstvu. Je li to slučajno ili je cilj upravo promocija soje?
 |
Spomenimo ovdje slučaj popularnog bivšeg Beatelsa, Paula Mc Cartneya i njegove žene Linde koji su godinama bili promoteri vegetarijanske prehrane pa su imali i svoju vegetarijansku smjesu nazvanu “Linda Mc Cartney”. Linda je 1998. iznanada umrla od raka dojke, a već sljedeće godine BBC je objavio da je nakon testiranja njihove smjese otkriveno da sadrži GM soju. Paul Mc Cartney je tvrdio da mu nije bilo poznato da se u smjesi nalazi GM soja. |
Pitanje je, međutim, zašto je ovaj već prebogati par propagirao soju i vegetarijanstvo i morao prodavati svoje ime uz vegetarijansku smjesu? Jesu li bili za to vrbovani od neke moćne korporacije koja poizvodi GM soju? Jesu li tako oni koji su slijedili svoje popularne idole korišteni kao zamorčići za testiranje GM soje?
Za ovakvu pretpostavku za sada ne postoje dokazi, ali kasnije ćemo vidjeti na što su sve spremne korporacije koje proizvode i distribuiraju GM hranu i tko stoji iza njih.
Napisala: Ivona Živković
Comments powered by CComment