''Teorije'' zavjere
Staljinov NLO ili kako je nastao Sovjetski svemirski program?
10 Tra 2019
- Detalji
- Kategorija: ''Teorije'' zavjere
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 6127
Nedavna otkrića Michaela Hesemanna o sovjetskim istraživanjima NLO-a pojavila su se zahvaljujući činjenici da te tajne više nisu strogo čuvane od bivših Sovjetskih vlasti. Raspad sovjetskog saveza omogućio je bivšim generalima da slobodno raspravljaju o svom radu na pitanju NLO-a i izvanrednim podacima koje su Sovjeti prikupili o toj enigmi. Postoji konsenzus mišljenja onih ruskih časnika koje su Hesemann i njegovi kolege intervjuirali da su NLO-i stvarni, i da nisu sa Zemlje.
Rusi su daleko iskreniji po tom pitanju u odnosu na ono što smo očekivali.
Zapravo, njihova oštra poruka o stvarnosti NLO-a ponekad se može čitati poput senzacionalističkog tabloidnog naslova. Samo, oni su ozbiljni ljudi sa ozbiljnom porukom. Je li nas to naša zapadnjačka kulturna pristrasnost koja nas tjera da se borimo sa slikom ruskih generala s tri zvjezdice, vječito nalokanih otvoreno odbija od činjenice da možda stvarno govore istinu?
Dana 19. studenog 2002. godine, Pravda, ta stara bastiona komunističke propagande, objavila je članak o Staljinovom dubokom interesu za leteće tanjure i mnoga vojna i znanstvena tijela koja su postavili Sovjeti da tajno istraže taj fenomen. Nevjerojatno, ali Pravda je također opisala navodni povratak vanzemaljskog artefakta tijekom arheoloških iskopavanja u Kijevu, u blizini Konzervatorija Čajkovski. Uostalom, ovo je riječ Pravde, glas Rusije, možda napokon nešto što ne spada u propagandu.
Prvo sam o tome čitao u "Uredniku", tjednom globalnom sažetku vijesti koji je objavio časopis Guardian. Pod nazivom "Staljin je bio opsjednut NLO-om", on je pokrivao priču u Pravdi ovako:
- Američka vlada možda je provela više od pola stoljeća pokušavajući uvjeriti sumnjive teoretičare zavjere da se NLO nije srušio u Roswellu u Novom Meksiku, ali makar jedan čovjek nikada nije povjerovao u tu priču. Taj čovjek, prema Pravdi (19. studeni), bio je Josip Staljin. Sovjetski diktator očito je mislio da SAD nešto ozbiljno prikriva svojom pričom o padu metereološkog balona , pa je naredio višim Sovjetskim znanstvenicima da istraže.
"Kako bi što bolje procijenili situaciju, znanstvenici su preporučili Staljinu da organizira posebna istraživanja sličnih pojava. Kao rezultat toga, u SSSR-u je pokrenut niz programa za proučavanje NLO-a ... Do kraja 90-ih bilo je sedam istraživačkih instituta i oko 10 tajnih vojnih odjela [bivšeg] sovjetskog ministarstva obrane koji proučavaju fenomen NLO-a. ”Zapravo, ukazuje Pravda, jedno otkriće povezano s NLO-om - ostaci drevne vanzemaljske rakete - osigurali su vitalno tehničko znanje za sovjetski svemirski program. Papir, nekad dom za beskrajne izvještaje o kongresima komunističke partije, nije ponudio nikakve dokaze koji bi poduprli ovu tvrdnju. "
Prilikom prvog pregleda, povijesna točnost ovog izvješća koju je objavio časopis Guardian činila se sumnjivom, budući da je Staljin bio mrtav mnogo prije incidenta u Roswellu koji je kasnije došao pod javni uvid. Priča je doista navodno pokrivena 1947. godine padom balona u uredu generala Rameya, ali priča se nije ispravno emitirala sve do početne istrage Stantona Friedmana tijekom 1970-ih. U međuvremenu, incident u Roswellu odavno je zaboravljen. Dakle, ako je Staljin čuo za incident u Roswellu, sovjetska obavještajna služba sigurno je pokupila početnu priču u ljeto 1947. kada je široko objavljena u američkom tisku (Stalin je umro u ožujku 1953.). I vjerojatno su puno više razmišljali nego Amerikanci.
Drugi citati iz Pravde o opsežnim istraživanjima NLO-a od strane Sovjetskog Saveza potvrdili su Hesemann i drugi. Dakle, je li Staljin doista bio upoznat s Roswellom, kada je ostatak svijeta prihvatio službenu verziju priče? U svojoj knjizi iz 1998. "Sovjetski dosjei NLO-a" Paul Stonehill, direktor ruskog centra za ufologiju, potvrđuje Staljinovo veliko zanimanje za NLO-e. Staljin je imenovao nekoliko uglednih ruskih znanstvenika koji će proučavati ovaj fenomen i osobno ga izviještavati. Među njima je bio Sergej Korolyov, kojeg je Staljin pozvao u Kremlj 1947. da prouči masu stranih novina i knjiga. Njegov zaključak, koji se ogleda u sličnim istraživanjima drugih istaknutih sovjetskih znanstvenika koje je Staljin okupirao, bio je da NLO-i nisu strano oružje koje predstavlja neposrednu prijetnju, ali da je fenomen stvaran i da ga je potrebno istražiti. Stonehill primjećuje da su istrage dr. Richarda Hainesa otkrile da sovjetske arhive ne sadrže dokumente o Staljinovim NLO dosjeima. Ipak, dokazi upućuju na to d je imao osobni interes za taj fenomen i naredio nekim od najboljih znanstvenih umova a u Rusiji da procjene situaciju u njegovo ime.
Tako Stonehillov prikaz Staljinovog interesa za NLO potvrđuje Guardian i Pravdu, te sugerira da je nedostatak službenih dokumentiranih dokaza u Staljinovim i Sovjetskim arhivima iz 1947. pomogao USAF-u da nastavi s negiranjem pada NLO-a u Roswellu. Rusi pomažu Amerikancima da drže situaciju pod kontrolom u Roswellu? Priča iz Guardiana pokazuje da Pravda sama baš i nema takve sklonosti. Martin Cosnette, iz „Kozmičkih zavjera“, pomogao mi je da dobijem primjerak članka iz Pravde, koji je prevela Maria Gousseva. Članak iz Pravde uistinu tvrdi da je Staljin bio svjestan Roswella, te da sovjetsko vodstvo nije bilo tako lako prevariti kao američku javnost pričom o vremenskom balonu generala Rameya.
Priča ide dalje, tvrdeći da je Staljin osobno kontrolirao tajni znanstveni projekt koji je potaknuo reverzibilni inženjering drevne svemirske rakete koju su arheolozi otkrili ispod Kijeva 1948. godine. Sovjetski svemirski program u pokušaju osvajanja Svemirske utrke izuzev slijetanja na Mjesec, učinili su upravo to.
Ovaj nevjerojatan izvještaj uvelike se oslanja na svjedočanstvo 'slavnog sovjetskog arheologa i umjetnika i novinara Suhovejeva' koji govori o iskustvima njegova oca, Khvoike, arheologa koji je pozvan u Kijev da prouči otkriveni predmet. Khvoika je svom sinu opisao otkriće "male, srebrne sprave" koja je izgledala kao svemirska raketa koja je nastala u nekoj drevnoj civilizaciji. Sovjeti su brzo preuzeli kontrolu nad situacijom:
„Kada su radnici 1948. otvorili ruševine, naišli su na spomenuti tajanstveni objekt. Nalaz je iskopan, izrezan na komade i ukrcan u kamione. Dijelovi su odvedeni u tajno područje za testiranje u Moskovskoj oblasti. Tamo je poslan i otac novinara, kao i stručnjak za drevne jezike; trebao je prevesti natpise unutar svemirskog broda. Bio je to sanskritski, jezik koji je sada mrtav. ”
Istraživanja provedena na ovom uređaju i informacije sadržane u njemu, na kraju su pomogle sovjetskom svemirskom programu, kaže Pravda. Međutim, Paul Stonehill nudi drugačiji opis drevnog uređaja i njegove kontroverzne sadržaje:
“Sovjetska arheološka ekspedicija sudjelovala je u iskopavanjima u Kijevu, na mjestu u ulici Reitarskaya. Napravili su otkriće koje je Sovjetski Savez čuvao u tajnosti 40 godina. Oni koji su uključeni u otkriće i danas se boje otkriti svoja imena. Jedan od njih je nevoljko razgovarao s jednim kijevskom novinama 1993. godine. Rekao je da su arheolozi pronašli grobnicu na dubini od 16 metara koja je sadržavala masivnu kutiju. U kutiji su arheolozi pronašli 500 knjiga napisanih na arapskom, grčkom, sanskritskom i slavenskom jeziku.
“Knjige su sadržavale crteže: konstrukcije orbitalnih stanica, hangare za svemirske brodove i prizore iz nečega poput Ratova zvijezda. Knjige su također sadržavale izvorni rukopis, "Slovo o polku Igoreve", knjiga o pothvatima staroga kneza Ivora, koji je napisao kroničar Petar Borislavovič. MVD (tajna policija) stigla je za nekoliko sati, stavila je nalaze u tri pokrivena kamiona i odvezla ih. Arheolozi su upozoreni da šute o cijeloj prići. Oni su to i činili, sve do 1993. godine kada se u novinama Dzhentry pojavio izvještaj u Vladivostoku. "
Indikacija je da je škrinja pripadala Rusu koji je sakupio mnoge prekrasne drevne rukopise i knjige, a onda ih sakrio i čuvao u svodu ispod te ulice u Kijevu. To je u suprotnosti s prikazom Pravde o otkriću stvarne naprave, za koju se pretpostavlja da je drevna svemirska raketa. U stvari, nijedan od ovih događaja ne implicira izravno da su NLO-i odgovorni za nastanak ovog tajanstvenog objekta. Povezanost s NLO-ima podrazumijeva se kroz udruživanje u članku Pravde. Međutim, objekt se dosljedno naziva artefaktom drevne civilizacije na ovom planetu koja je bila sposobna istraživati svemir. To je, naravno, također apsolutno nevjerojatno, zahtijevajući da se taj događaj poveže s teorijom o drevnim vanzemaljcima, ili mitovima Atlantide.
Pretpostavlja se da je Pravda podlegla određenoj količini pretjerivanja, možda odražavajući evoluciju ove priče otkako je prvi put ušla u javnu domenu 1993. godine, i da je uređaj doista bio „škrinja s blagom“ izvanrednih tekstova i rukopisa, a ne stvarna drevna svemirska raketa. No, jesu li te tajne uključivale drevnu znanost koja je dovoljno napredna da pomogne sovjetskom svemirskom programu? Čini se da Pravda tako misli. U tom slučaju posljedice za naše znanje o našem podrijetlu su duboke.
Stvarni autor članka: © Andy Lloyd 27th November 2002 www.darkstar1.co.uk
Izvori članka:
http://www.ufos-aliens.co.uk
1. A. Lloyd “The Unofficial Review” UFO Magazine p13-4 November/December 2002
2. “Stalin was a UFO Obsessive” The Editor (p15), The Guardian 23rd November 2002
3. P. Stonehill “The Soviet UFO Files” Ch2, Bramley Books 1998
4. “Stalin’s UFOs” Pravda.RU, http://english.pravda.ru/main/2002/11/19/39641.html ,19th November 2002, translated by Maria Gousseva
Comments powered by CComment