KAKO I ZAŠTO SE STVARA EPIDEMIJA OD NEPOSTOJEĆIH VIRUSA?
14 Ruj 2009Korisnička ocjena: 5 / 5
- Detalji
- Kategorija: Paranormalni blog
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 48115
Nijemac, dr. Stefan Lanka, jedan od malobrojnih virusologa koji je odlučio ne zatvarati oči pred znanstvenim činjenicama, tvrdi da ukoliko bi virus (kao na primjer H5N1) koji izaziva “ptičju gripu” zaista postojao, svaki znanstvenik bi ga lako izolirao u običnom laboratoriju iz tijela mrtve ptice. Ali, to se nikada nije dogodilo. Naprotiv, ono što se koristi za utvrđivanje prisustva virusa su indirektne metode koje ne dokazuju apsolutno ništa.
Na primjer, ako bi se pokazalo postojanje antitijela koja se zakače za tobožnji virus ( a virus se kači na stanicu) i ako bi došlo do reakcije tijela na postojanje antitijela, time bi se “dokazalo” postojanje virusa koji može izazvati bolest. Ovdje se očito radi o posrednom “dokazivanju” pretpostavke da postoji virus.
Istina je, međutim, da su ova antitijela rastvorljivi krvni albumini koji imaju centralnu ulogu u strukturnom integritetu stanica koje su u rastu i dijeljenju i sudjeluju u zacijeljivanju rana.
Krvni albumini, također nazvani globulini, u epruveti koja sadrži odgovarajuće koncentracije kiselina i baza minerala i rastvarača, kombinirat će se proizvoljno sa drugim albuminima.
Tako bilo koji uzorak krvnih albumina uzetih od čovjeka ili životinje kada prođe ovaj test može biti proizvoljno pozitivan ili negativan. Izaći sa nekim određenim rezultatom testiranja na ovaj način predstavlja čist kriminal u kojem sudjeluju odabrani virusolozi spremni za manipulaciju, objašnjava dr. Lanka.
“Također, posredstvom tehnike biokemijskog umnožavanja nazvanog “lančana reakcija polimeraza”, genske supstance (fragmenti DNK) virusa mogu biti umnožene pa se to smatra “dokazom” za postojanje virusa. Ali, samo umnožavanje genske supstance u laboratoriju nije nikakav dokaz da je taj virus uzročnik bolesti”.
Suština je u tome što nigdje ne postoji genska supstanca virusa za koji je dokazano da je izazivač bolesti sa kojom bi se mogli usporediti ovi vješto umnoženi fragmenti.
Drugo, samo fragmenti genske supstance koji su već postojali i prije se umnožavaju i oni su sada upotrijebljeni za indirektno “dokazivanje” postojanja tobožnjeg virusa koji izaziva bolest.
Tisuće dijelova posrednog dokaza, ipak ne čine dokaz. Fotografija objekta nalik letećem tanjuru ne znači i da on zaista postoji, da može letjeti i da su u njemu vanzemaljci, zaključuje dr. Lanka.
“SUPER STRUČNJACI” IZ ENGLESKOG LABORATORIJA
Tako je više puta bilo navedeno u medijima da su vršena nekakva istraživanja u jednom engleskom laboratoriju, ali ime tog laboratorija se nikada ne spominje.
Dr. Lanka smatra da je tu riječ o referentnom veterinarskom laboratoriju EU za ptičju gripu u Vejbridžu. Dr. Lanka kaže da je baš od njih zato više puta tražio dokaz o postojanju virusa H5N1, ali da su mu samo jednom odgovorili pismom u kojem su ga obavjestili da ne shvaćaju njegovo pitanje.
Lanka je isti dokaz tražio i od Svjetske Zdravstvene Organizacije, ali odgovor nikada nije dobio.
Da podsjetimo još jednom - virusi su suštinski samo dijelovi genetskog materijala u proteinskom omotaču. Oni se mogu reproducirati samo infekcijom (naseljavanjem i prodiranjem) u odgovarajuće stanice domaćina i prisvajajanjem kemijskog materijala koji tu nađu. Proteini koji čine jedan virus su karakteristični za svaku vrstu virusa. Za razliku od obmotavanja i prenošenja genetskih infomacija netaknutim, kompozicija proteina za dati virus rezultira jednim specifičnim oblikom za fragment virusa. Ovoliko se općenito zna o njima.
Manje je poznato da postoje čestice (fragmenti) genskog materijala koji izgledaju kao virusi, ali to nisu. Ovi fragmenti se tako nazivaju fragmentima “nalik virusima”. Takvi fragmenti nisu rijetki i nalaze se često u placentama, kao i u okruženju staničnih kultura u laboratorijima.
“Ovi fragmenti su često “mutili vodu” kada su u pitanju istraživanja u vezi AIDS-a jer su neki fragmenti upravo nalik njima nazvani HIV (navodni virus koji izaziva AIDS). Do danas niti jedan nije okarakteriziran i nije pokazano da postoji kao entitet koji bi opravdao naziv virus”, kaže dr. Lanka.
Zadržimo se sada na ptičjoj gripi i tehnikama “dokazivanja” prisutstva ovog opasnog virusa. Sve one koji primjenjuju ove tehnike Lanka naziva pseudovirusolozima.
VIRUSOLOZI KAO ŠIBICARI?
Tako, ovi pseudovirusolozi smatraju da u zaštitnom omotaču virusa gripa postoje albumini tipa hemaglutinina i albumini tipa enzima nuraminidaza.
To su najrazličitije susptance u biokemiji za koje se smatra da uzrokuju međusobno zgrudnjavanje korpuskula crvenih krvnih zrnaca.
Slovo “H” u nazivu H5N1 (ili H1N1 u slučaju “svinjske gripe”) označava hemaglutinin, dok “N” označi enzim neuraminidazu.
Zamišljeni model virusa H5N1.
“Pseudoviruslozi su se tako složili da u zaštitnom omotaču virusa gripe postoji navodno 15 različitih vrsta albumina koji imaju svojstva hemaglutinina. Broj 5 ovdje označava tip 5 od tobožnjeg albumina, čije je postojanje također demonstrirano indirektno.
U namjeri da “dokažu” postojanje virusa gripe oni u laboratoriju crvena krvna zrnca pomiješaju sa uzorcima u koji su, navodno, patološki virusi. Ukoliko se crvena krvna zrnca zgrudaju, onda se smatra da je uzrok tome hemaglutinin u virusu gripe, iako virus gripe prije toga nikada nije bio izoliran - a kamoli viđen u takvom uzorku ili u samoj mješavini”.
Od toga kako se zgrudnjavanje događa pseudoviruslozi onda zaključe, precizno u maniriOracla u stripu Asterix i Obeliks, koji tip hemaglutinina je, navodno, pronađen.
Da bi ovo definirali imaju na raspolaganju mnoštvo procedura u testiranju. Ti testovi su napravljeni tako da tip glutaminina za koji su znanstvenici unaprjed pretpostavili da tu postoji, bude i označen kao prisutan”, objašnjava dr. Lanka.
Isto je učinjeno i sa neuraminidaze enzimom, za koji se smatra da je sastavni dio zaštitnog omotača virusa gripe. Tu se smatra da postoji 9 različitih tipova .
Analogno “viralnom” hemaglutininu postoji mnoštvo pokvarenih test procedura koje “demonstriraju” rezultate – tako što se pronađe tip neuraminidaze, za koji su zananstvenici unaprjed pretopostavili da tu može biti - i nju zaista i otkriju.
Dakle, ako pretpostavimo da će iz naftne bušotine poteći nafta, a u bunaru nađemo vodu - onda je nalaz pozitivan. Ako se ispituje da li u bunaru ima nafte, pa se ne nađe, nalaz je negativan – što može značiti da nafte u zemlji nema uopće.
U stvarnosti, neuraminidaza je jedan enzim koji razdvaja dijelove jednog amino šećera nazvanog neuraminska kiselina i tako regulira zategnutost na površini stanične opne, pa zato igra značajnu ulogu u staničnom metabolizmu.
Za ovakvo dokazivanje postojanja H5N1 virusa uzorci nisu ni potrebni jer je sve dio planirane akcije koja ima za cilj da preko medija posija strah i nacionalnim vladama napravi pogodnu atmosferu za donošenje diskriminirajućih zakona.
“Tako nije čudno što je puran, koji je pripadao grčkom seljaku Dmitrisu Kominarisu iz istočnoegejskog otoka Inuse i koji je, navodno, umro od virusa H5N1, nestao bez traga. U referentnom laboratoriju u Engleskoj nikada nije ni stigao uzorak iz Grčke. Ali su “vidoviti” mediji objavili da je sumnjiv uzorak koji je uzet potvrdio bolest. Oni kriju laboratorijske nalaze jer su svi prevara i samo obični ekeperimenti sa životinjama. Zato nerado iznose dokaze”, objašnjava dr. Stefan Lanka.
GENETSKA REKONSTRUKCIJA VIRUSA
Posebnan vid psiholoških operacija je puštanje glasina preko “nezavisnih” stručnjaka za viruse i “nezavisnih” novinara o navodnim genetskim rekonstrukcijama pojedinih virusa.
Tako je iz tajnih krugova u vojsci “procurilo” da je navodno opasan virus španjolske gripe (koji je izazvao pandemiju 1918.) genetski rekonstruiran i onda prikazan kao ptičija gripa.
Ali što se zapravo može genetski rekonstruirati kada nikakav virus nikada nije izoliran?
Ništa drugo do zamišljeni model genske supstance navodnog virusa gripe. Dakle, rekonstruirano je ono što nikada nije ni bilo izolirano.
Sve što je urađeno u tajnim laboratorijima je, u stvari, bilo umnožavanje genske građe (supstance) biokemijskom metodom nazvanom “lančana reakcija polimeraza”. Ovom metodom je tako moguće umnožiti i nove nikada ranije postojeće dijelove genske supstance jer se njihovi albumini iz omotača, kao što smo rekli, vezuju proizvoljno.
“Upravo je dr. Džefri Taubenberger, koji je prvi izašao sa informacijom da je izvršena rekonstrukcija virusa španjolske gripe, radio za američku vojsku . On je 10 godina radio na proizvodnji kratkih fragmenata genske supstance (građe) tako što ih je umnožavao upravo tehnikom “lančanih rekacija polimeraza”, i to je činio sa uzorcima iz različitih ljudskih leševa. Iz mnoštva tako proizvedenih dijelova izdvojio je genske sekvence koje su bile najbliže modelu genske građe zamišljenog modela virusa gripe. I to je objavio”.
“Niti iz jednog leša nije izoliran ni jedan takav fragment genske supstance koji bi odgovarao zamišljenom modelu dobivenog virusa”.
“Da su virusi bili tamo prisutni, oni bi mogli lako biti izolirani i iz njih bi se mogla izlirati njihova genska supstanca. Ne bi bilo neophodno proizvoditi krpež od modela genske supstance. Očito je sve rađeno kako bi se objavila prevara.
Smatralo se da ovi kratki fragmenti genetskog materijala, koji u genetskom smislu i nisu kompletni i čak nedovoljni da bi se formirao jedan gen, zajedno mogu napravii čitav gen supstance jednog virusa gripa.
"Treba zato samo pokupiti i svesti objavljene dužine ovih fragmenata da bi se otkrilo da zbroj ukupnih dužina tih pojedinih fragmenata ne odgovara zamišljenom modelu genoma virusa gripe.
Još jednostavnije je pitati u kojoj se publikaciji može naći fotografija preko elektonskog mikroskopa ovog navodno rekonstruiranog virusa. Nema takve publikacije”, objašnjava Lanka.
Dr. Lanka naglašava da se ovom tehnikom može manipulirati i sa genetikom otiska prsta, testiranjem nekoga kao identičnog ili različitog od “nađenog” uzorka na mjestu zločina. Naime, samo ako je pronađeno mnogo genske supstance koja se može usporediti takav otisak prsta daje izvjesnu vjerojatnost da odgovara osumnjičenom i ukoliko je proces izveden pravilno.
ZAMIŠLJENI MODEL GENOMA POSTAJE ZNANSTVENA ČINJENICA
 |
Na osnovi ove stručno stvorene genske građe, koja se predstavlja kao virus, napravljeni su modeli albumina. Po ovim albuminskim modelima izgled čitavog virusa je rekonstruiran pomoću računala. Ovako modelirani virusi se stručno klasificiraju i to je referentna baza podataka i ono što se uči u medicinskim školama kao utvrđena znanstvena činjenica. Ali, teorija Luja Pasteura o mikrobima kao uzročnicima bolesti je ipak samo teorija, a ne znanstvena činjenica. Podsjetimo da se sam Pasteur ove svoje teorije na samrti, ipak, odrekao. |
KAKO SU PARAZITI POSTALI VIRUSI
Ljudi uglavnom ne razmišljaju kada primaju informacije o pojavi i širenju bolesti koja se naziva „ptičija gripa“ i koju izaziva “opasan virus” H5N1. Ne ulazeći u to što prosječno obrazovan čovjek zna o vrusima (odnosno ne zna), neka nelogičnost se ipak može dokučiti i bez mnogo znanja. Ali, treba uključiti mozak.
Tako, po tvrdnji medija i stručnjaka (epidemiologa) ispada da smrtno bolesne ptice selice lete tisućama kilometara iz Azije i onda u Rumunijskoj, Turskoj, Grčkoj, Srbiji ili bilo gdje, inficiraju domaće ptice - golubove ili životinje sa kojima po zakonima prirode nikada ne dolaze u kontakt. Tako ove domaće životinje obole i za kratko vrijeme uginu. Kamere udarnih medija snime nekoliko mrtvih ptica na jednom mjestu i izvjeste o misterioznom pomoru ptica. Običan čovek ne provjerava jesu li ptice ubijene zračnom puškom ili praćkom, a još manje je u stanju izvršiti obdukciju i vidi od čega su i kada uginule. Zato postoje “stručnjaci” uvijek isti, a to su pojedinci na važnim strateškim državnim funkcijama kao što su epidemiološke službe koji stručno objasne da je u pitanju vjerojatno teška zaraza među pticama nastala uslijed virusa koji se može prenijeti i na čovjeka ukoliko je “mutirao”.
Ptice selice tako nastave svoj put, žive i zdrave, dok običan narod ostane u paničnom strahu.
 |
Danas u čitavom svijetu postoji veliki broj ogromnih farmi za uzgajanje životinja. Ove tvornice proteina za životinje predstavljaju potpuno neprirodnu sredinu. Dnevno svjetlo mnoge nikada i ne vide. Odličan opis jedne ovakve tvornice je dao i Miloš Crnjanski u svojoj knjizi “Roman o Londonu”. Zato nije ni čudo da veliki broj ugiba svakoga dana. Još od 19. stoljeća zna se da se u ovakvim uvjetima pojavljuju mnoge bolesti kod ptica. Plava boja, krijeste, opadanje nosivosti, uleganje perja i sl. godinama su smatrani simptomima ptičje parazitoze. |
A onda je nakon Drugog svjetskog rata, pod utjecajem američkih stručnih autoriteta, uveden naziv “ptičja gripa” (ptičja influenca), da bi se kao njegov uzročnik sve češće spominjao virus koji se prenosi sa jedne jedinke na drugu.
Ipak, od ovoga nije nikada umrlo sto milijuna peradi, već se desilo nešto drugo. Ukoliko jedna kokoš liježe manje jaja, ima plavu krijestu i testirana je pozitivno na H5N1 (na način koji smo opisali), pristupilo se ubijanju svih drugih na farmi. Tako se došlo do toga da je od H5N1 uginulo 100 milijuna ptica.
Zašto se ove životinje ubijaju? Razlog je održavanje isplative tržišne cijene tih životinja.
“To je dio dugogodišnje strategije kako bi se očuvala cijena životinja na zapadnom tržištu. Naime, uspješan farmerski razvoj u Aziji i ogromna proizvodnja pilića predstavljaju realanu opasnost jer može doći do pada cijene životinje na svjetskom trištu. Zato je bilo neophodno razoriti jeftino tržište na Istoku i to je učinjeno uz pomoć Svjetske Zdravstvene Organizacije, UN i FAO”, kaže dr. Lanka.
Najnovija epidemija “svinjske gripe” ima, vjerojatno, isti cilj. Oni koji prate kretanja ponude i potražnje svinjskog mesa na svjetskom tržištu to će lako uočiti.
“Zato veterinari na Zapadu šute jer znaju da će i sami biti ugroženi ukoliko cijena životinja na tržištu padne, pa prihvaćaju igru o postojanju infektivne virusne bolesti nazvane “ptičja gripa”, tvrdi dr. Lanka.
Iz svega navedenog, logično je onda pitanje od čega su umrli ljudi od “ptičje gripe” ukoliko ona ne postoji?
Doktor Lanka objašnjava da je u javnosti objavljeno vrlo malo izvještaja o tome kakvi su zaista bili simptomi bolesti onih za koje je rečeno da su umrli od “ptičje gripe”.
Također je nepoznato čime su tretirani nakon što su hospitalizirani. Ljudi sa simptomima prehlade su tako mogli biti uhvaćeni na ulici ili na aerodromu (za ovo su u Aziji instalirani i skeneri koji mjere temperaturu putnicima) i oni koji su uhvaćeni i uvjereni da su teško zaraženi, uspaničeno su se prepustili “stručnom tretmanu” ljudi u zaštitnim bijelim odijelima sa maskama na licu. Ovi manijaci u bijelom su ih tako lako odveli u izolirane prostorije i šatore gdje su im mogli ubrizgati bilo što, kako bi navodno zaustavili fantomski virus. Rezultati nezavisnih obdukcija su ostali nepoznati. U strahu i općoj panici rodbina teško da bi posumnjala da je u pitanju teška prevara u kojoj sudjeluju i vlade njihovih država.
Teško onom koga uhvati ova medicinsdka inkvizicija. Sva ljudska prava ljudi na koje se posumnja da su bolesni su suspendirana.
A Svjetska Zdravstvena Organizacija već ima plan u slučaju izbijanja epidemije (koju ona svojim autoritetom i uz pomoć medija i korumpiranih vlada može stvoriti), da u smrtonosnu mrežu preko otrovnih cjepiva uhvati stotine milijuna ljudi. Nije li već opće poznata stvar da nam je planeta prenaseljena ljudskom vrstom, a i cijena radne snage sve manja?
KAKO SE “DOKAZUJE “ DA H5N1 UBIJA PTIČJI EMBRIJ?
Da bi se dokazalo kako je smrtonosan virus H5N1 ekstrakti iz krvi uginulih ptica se ubrizgaju kroz ljusku jajeta u embrij. U zavisnosti od toga koliko je materijala ubrizgano i gdje zavisi kako će brzo embrij uginuti. Ukoliko se ubrizga u srce, smrt embrija je trenutna. Naravno, na ovaj način embrij bi uginuo čak i da je ekstrakt bio potpuno sterilan. Ali, nema veze, važno je da se u javnosti prikaže da je fantomski virus H5N1 smrtonosan, bez obzira što prethodno uopće i nije bio izoloiran.
Od embrija koji je na ovaj način ubijen prave se milijuni cjepiva.
Najbolji dokaz da virus H5N1 trenutno ubija je ubrizgati ekstrakt direktno u srce. Dijelovi mrtvih stanica istog ekstrakta koji su počeli truliti sprejom ubacuju u oči i u krajnike životinja.
“Treba samo pogledati publikacije u kojima se opisuju eksperimenti sa životinjama. Kokoši se tri dana polako guše do smrti tako što im se ubacuje kroz dušnik tekućina propisana kao lijek”, otkriva Lanka. Sve vidljive posljedice se onda pokazuju kao simptomi ptičje gripe i djelovanja “opasnog virusa” H5N1.
Kada je dr. Stefan Lanka o ovim monstruoznim eksperimentima sa životinjama obavjestio njemačkog ministra za zaštitu potrošača, Renatu Künast, koja se inače predstavlja u javnosti kao veliki zaštitnik životinja - uopće nije reagirala.
|
TAMIFLU I AZT -"LIJEKOVI" ZA IZAZIVANJE BOLESTI?
Ukoliko se Tamiflu prepiše nekoj bolesnoj osobi, vjerojatno je da on može prouzrokovati još ozbiljnije simptome nego sama gripa. Dr. Lanka kaže: “Ukoliko se utvrdi da postoji pandemija, onda će mnogo ljudi uzeti ovaj lijek u isto vrijeme. U tom slučaju imat ćemo nedvosmislene simptome Tamiflu epidemije. Tako smrtni slučajevi koje je prouzrokovao Tamiflu trebaju biti očekivani, i to će biti predstavljeno kao opasan simptom ptičje gripe”.
Eto, to je suvremena medicina - TROVAČNICA za lakovjerne. Moderna inkvizicija.
Oboleli od AIDS-a zato izgledaju ovako... |
Sporedni efekti koji su označeni u instrukcijama sa kojima se isporučuje Tamiflu su skoro identični simptomima ozbiljne gripe. Tako u velikom razmjeru, ljekovi koji su sada u prodaji prouzrokuju iste neželjene efekte kao što su simptomi gripe.
Evo što piše na kutiji "lijeka" AZT: 
...a farmaceutski simbol je zmija.
Napisala: Ivona Živković
Comments powered by CComment