Ostanimo slobodni
'Birokrati Europske unije postaju diktatori Hrvatske'
21 Svi 2009
(Reading time: 3 - 6 minutes)
- Detalji
- Kategorija: Ostanimo slobodni
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 49743
Pripremate li se za nastup u Zagrebu? Čitate li nove knjige, proučavate nove informacije...?
To je stalan proces koji nikada ne staje. Svakim danom učiš nove stvari.
Kako uspijete sve to nabiti u predavanje od sedam sati? Ne bi li trebali svake godine dodavati po jedan sat, s obzirom na novu količinu informacija?
Krajem godine ću to morati učiniti! Jednostavno se toliko toga događa, ali naučiš biti donekle koncizan. Najveći izazov upravo i jest reći sve što planiram u vremenu koje imam na raspolaganju, pa kada mi ljudi kažu 'Ti pričaš sedam sati?! To je smiješno!' trebaju shvatiti da ja spajam točke u jednu cjelinu, a za to treba vremena. Ja ne pričam sedam sati o jednoj temi, nego imam osnovnu temu – to kako je čovječanstvo kontrolirano i porobljeno od strane manjine, a mnoge manje, povezane teme unutar nje su predmet predavanja. Ja zapravo slažem puzzle. Što više komadića imam, time je slika jasnija.
Icke i Bilderberg
Uoči dolaska u Zagreb pismom ste podržali hrvatske studentske prosvjede. Zašto mislite da studenti čine pravu stvar?
O prosvjedima znam ono što su mi rekli ljudi iz Hrvatske, ali, koliko sam shvatio, prosvjeduju zbog plaćanja obrazovanja. Budući da sam vidio posljedice plaćenog obrazovanja u svojoj zemlji, mogu iz vlastitog iskustva govoriti o tome kamo to vodi. Mladi ljudi danas završavaju fakultete s desecima tisuća funti dugova bankama i to prije nego što su uopće počeli svoj odrasli život! Kad već tada imaš dug sustavu, a govorimo o jednom od najvećih sustava kontrole danas, on kaže – u redu, sad mi duguješ i moraš mi služiti kako bi skupio novac za otplatiti dug. Sve se svodi na kontrolu, kontrolu mladih ljudi, koje se tako kontrolira do kraja života.
Jedna od pozitivnih stvari vezanih uz mojih putovanja, a do sada sam bio u nekih pedesetak zemalja, je ta što upoznajem ljude, istražujem stvari te tako jasno vidim globalnu koordinaciju – nešto što se pojavi u jednoj zemlji, odmah se pojavi i u drugima, gotovo istodobno ili zaredom. Može se reći da je to samo koincidencija, ali ako malo bolje proučite vidjet ćete da se radi o koordinaciji, a ne koincidenciji. Američka kultura je najbolji primjer. Većina 20. stoljeća pa sve do danas je pod utjecajem Amerike, rekli bi ljudi, i to je očito po brzoj hrani, brzim vijestima, životnom stilu. Ali to nije američka kultura! Amerika je laboratorij koji se koristi za razvijanje mehanizama, od jela do vijesti i životnog stila, model za potiskivanje ljudskog potencijala i zdravog razmišljanja. To je izvoz, ali to nije izvoz američke kulture, već izvoz onog što funkcionira u američkom laboratoriju. Kad vidite šokantnu količinu šokantno debelih ljudi u SAD-u pitate se – kako funkcionirate? Vaše tijelo je elektrokemijski organizam i, kada ga trujete, kemijski ga destabilizirate, ne samo fizički, već mentalno i emocionalno. Sve to utječe na ponašanje.
Icke na predavanju
Plaćanje studija, plaćanje zdravstvenog osiguranja... neki ljudi bi rekli – pa to je kapitalizam! Nije li to ono što smo tražili, za što smo glasovali?
Kapitalizam ne postoji. Postoji kartelizam. Ljudi tvrde da naftna industrija predstavlja kapitalizam, recimo, ali to je kartelizam, baš kao i farmaceutska industrija. Pogledate li sustav korporacija, svi putovi vode k jednim te istim ljudima. Korporacije imaju različita imena, ali u osnovi su sve iste i vode istome cilju – kontroli. Najveći uspjeh je taj što su uspjeli uvjeriti ljude da su demokracija i sloboda ista stvar. To nije ista stvar! Čak je i demokracija u svojoj najčišćoj formi zapravo diktatura većine, a to nije sloboda. Sloboda je činiti što god želiš, sve dok ne namećeš svoju volju drugima. Ubijanje, dakle, ne dolazi u obzir. Varanje ljudi, kao što to legalno rade banke, također nije u skladu sa slobodom.
Živimo u sustavima u kojima ljudi biraju vlade, a izbor koji im je dan je obično samo izbor između različitih maski na istim licima. Razlike između laburista i konzervativaca u Britaniji su nikakve, baš kao između republikanaca i demokrata u SAD-u. To nije pravi izbor. Osim toga, vlast prije izbora priča jedno, a kada dođe na vlast radi posve drugo. Demokracija, sloboda i izbor su riječi, samo slika stvorena da se ljudi ne bi bunili. Zato je sjajno to što rade hrvatski studenti – Britanci samo kukaju i žale se, ali ne čine ništa da bi stvari promijenili. A promjenu možemo napraviti samo ako kažemo: 'Dosta! To više nećemo trpjeti!' Jedina stvar koju možeš učiniti da bi mijenjao stvari jest da prestaneš mirno surađivati sa sustavom. Oni koji smatraju da ne mogu ništa promijeniti ili koji se boje, ti su odgovorni za stanje svijeta u kojem živimo koliko i ljudi koji vuku konce.
Što je alternativa? Postoje li uopće alternativa u sadašnjim modelima kao što je neprestana svađa između 'kapitalizma' i 'socijalizma'? Ako si protiv kapitalizma, sigurno si socijalist, ako si protiv socijalizma, sigurno si kapitalist...
Upravo tako funkcionira sustav – to je igra uma. Ljudsko ponašanje temelji se na tome kako percipiramo sebe u svijetu. Ako želiš kontrolirati ljudsko ponašanje, moraš kontrolirati ljudsku percepciju. Stoga nam sustav stalno daje lažne opcije, a vi ste upravo spomenuli jedan od najvažnijih – ako si protiv ovog, sigurno si za to. Zašto bi to bilo tako? Odbacimo 'izme'! Svi 'izmi' su zatvori! Ako si u stanju reći u što vjeruješ i tome dati ime, onda već jesi u zatvoru. Ako si kršćanin, musliman, socijalist... ti si u zatvoru. To su mali zatvori uma, pravila i propisi kojima se moraš prikloniti 'ako želiš biti jedan od nas'. Kao što sam već rekao, sloboda je pustiti ljudima da žive svoj život, unutar parametara nenametanja svoje volje drugima. A to dolazi iz jednostavnog poštovanja – poštovanja tuđih prava. Ako netko vrata do mojih živi posve drugačijim životnim stilom od mog, ja im želim sreću, sve dok to ne smeta mojoj slobodi. Kada je Britanija prolazila kroz rave kulturu, mnogi su se počeli žaliti zbog buke i tada je odmah postavljen izbor – ili si za rejvere ili za stanare. Ali čemu takav izbor? Ne možemo li biti razumni i reći 'O.K, ovi ljudi žele rejvati i stvarati buku, a ovi ljudi je ne žele čuti. Hajdemo onda pronaći mjesto za te mlade ljude na kojem će se moći zabavljati slobodno i bez smetnje drugima.
Izbor 'ili-ili' nema smisla, rješenje je samo ono u kojem obje strane pobjeđuju. U sustavu koji nam se danas nameće jedni uvijek pobjeđuju, a drugi uvijek gube, jedni imaju novca, drugi nemaju. Lažni izbori smišljeni su po principu 'podijeli pa vladaj'. Ovaj svijet sve može hraniti i svima dati slobodu i dobar život. Problem je u tome što oni koji njime upravljaju to ne žele. Čovječanstvo trenutačno ratuje sa samim sobom jer ljudi nisu u stanju drugačije razmišljati.
izvor: tportal.hr
Comments powered by CComment