Petak 24 Svibanj 2019

Pretraga

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

Misterije - Neobjašnjivo

TELEPATIJA,MOZAK NAJJAČE ORUŽJE

24 Ožu 2014
(Reading time: 4 - 7 minutes)
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

  telepatija 

 

PSIHOKINEZA:

 

MOZAK - ORUĐE MOĆNIJE OD PRIRODNIH SILA

 

Vrlo tajanstveni fenomen za koji ne postoje mehanička, materijalna ili teoretska objašnjenja koja bi nam pomogla u shvaćanju, ali sve je manje skeptika iu znanstvenim krugovima, koji ne vjeruju psihokinezu

Psihokineza je fenomen poznat i kao ESP (Extra Sensoric Perception), odnosno telepatija, a odnosi se na sposobnost čitanja misli ili pomicanja stvari isključivo snagom uma, koristeći mentalne kapacitete Međunarodna zajednica, osim što kontinuirano ulaže velike napore za normalizaciju života u sredinama pogođenim prirodnim katastrofama , istovremeno potiče i znanstvena istraživanja na takvim terenima i među stanovnicima koji su pretrpjeli potrese, erupcije vulkana, uragane i slične nepogode, a 1998. godine putem umreženih posebnih elektroničkih REG uređaja, raširenih po cijelom svijetu, počelo je i mjerenje signala koji se nasumice pojavljuju, nadom da će se tako moći pravovremeno ustanoviti nadolazeća katastrofa. No, mjerni instrumenti nerijetko registriraju i signale koje je vrlo teško objasniti; ustvari, čini se kako na uređaje djeluje neki snažan, ali nedefiniran vanjski utjecaj.

 

 

Fantazija ili činjenica

Upravo takve neobične signale uređaji su zabilježili i sat prije potresa na Javi, a potrajali su punih osam sati. Signali su bili toliko snažni da se jednostavno nisu mogli pripisati pukoj slučajnosti. Što ih je prouzrokovalo? Nemoguće je uzroke tražiti u slučajnom djelovanju nekog elektromagnetskog polja jer se u tom slučaju ne bi mogla objasniti mjerenja koja su zabilježena i 2004. godine, neposredno prije terorističkog napada koji se desio u Beslanu, u kojem je poginulo 300 djece, baš kao i mjerenja neposredno prije terorističkog napada na tornjeve blizance Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku. Iako bi većina znanstvenika takav slijed događaja, ipak, pripisala slučajnosti, doktor Roger Nelson i njegovi suradnici u "Svjetskom projektu saznanja" na Princetonu krenuli su korak dalje i mjerenja na REG mreži pripisali psihokinezu. Njihovo istraživanje, najnovije u dugoj historiji istraživanja psihokineza, pokušava podastrijeti konkretne dokaze za njeno postojanje. Ruskinja Nina Kulagina je 1970. nakratko "zatopila" odnose zategnute tijekom hladnog rata, kada su sovjetski znanstvenici pozvali svoje zapadnjačke protivnike demonstraciju njenih psihokinetickih moći: pomicanje manjih predmeta pogledom. Iako su skeptici bili uvjereni da se Nina poslužila trikom, te da je predmete pomjerala supertanke magnetskim nitima, nekoliko znanstvenika potvrdilo je postojanje psihokineze, a taj ih je događaj potakao na daljnje istraživanje. Ova tema neprestano potiče žestoke rasprave između skeptika i onih koji vjeruju u moć uma, iako je svaki dio procesa - od interpretacije podataka do istinitosti samog istraživanja podvrgnut temeljitoj kontroli. Takva sumnjičavost nimalo ne čudi jer bi dokaz o postojanju psihokineze predstavljao pravi izazov suvremenoj znanosti. - To je vrlo tajanstveni fenomen za koji ne postoje mehanička, materijalna ili teoretska objašnjenja koja bi nam pomogla u shvaćanju - objašnjava doktor Nelson.

Efekt ladice

No, kako su se na sličan način, uz brojne pokušaje, uspone i padove razvijale i studije i otkrića brojnih lijekova, pobornicima psihokineze ne preostaje drugo nego ustrajati i čekati i dalje. Bez obzira na sve, dokaza ne manjka. Početkom 1930-tih skupina znanstvenika na čelu s Josephom B. Rhineom na Sveučilištu Duke u Sjevernoj Karolini, započela je s istraživanjem skupljajući rezultate dobivene testom kockica, za koji su vjerovali kako dokazuje postojanje psihokineze. Test je bio vrlo jednostavan: ako psihokineza postoji, onda će ljudi koji ju posjeduju moći snagom uma prisiliti kockicu da se okrene na prethodno određen broj. Nakon ovog eksperimenta, provedeno je i objavljeno više od 150 sličnih studija koje su zabilježile vrlo dobre rezultate. Mađutim, kao iu istraživanju lijekova, vrlo mali broj pojedinaca je imao izrazito dobre rezultate koji se nisu mogli pripisati čistoj slučajnosti. Skeptici su čak pretpostavljali kako se u tim istraživanjima zapravo radi o tzv. "Efektu ladice", odnosno objavljivanju samo pozitivnih rezultata, dok se negativni spremaju u "ladicu" kao da nikada nisu ni postojali. Psiholozi Diana Ferrari i Dean Radin sa Sveučilišta Princeton pokušali su 1989. provjeriti sva do tada objavljena istraživanja. Koristili su metodu koja se vrlo rijetko koristi: koristeći niz manjih objavljenih studija pokušali su doći do općeg zaključka. Na kraju su dobili vrlo dobre rezultate: u 2,5 milijuna bacanja kockica u kojem je sudjelovalo više od 2.500 ljudi otkriven je statistički vrlo značajan rezultat pojavljivanja psihokineze. Na kraju je, ipak, dokazano da se nije radilo o "efektu ladice" već o objektivnim i značajnim rezultatima. Bilo kako bilo, znanstvenici desetljećima sakupljaju dokaze o ESP-u, u nadi da će istina o psihokinezu, ipak, jednom izaći na površinu.

Može li bučni duh uzrokovati psihokinezu?

U brojnim horor filmovima česte su scene u kojima se predmeti pod djelovanjem nevidljivih sila miču, zveckaju ili lete zrakom. Krivci za neobične događaje obično su Poltergeist (njemački termin za bučne duhove) koji posjeduju psihokinetičke moći. U pričama iz stvarnog života Poltergeist se spominju već stoljećima pa su privukli i pozornost parapsihologa. Za neke je dokazano kako su rezultat obične prevare: u studiji objavljenoj 1979. među stotinama slučajeva koji se spominju još od 1500. u više od deset posto pronađeni su dokazi o korištenju različitih trikova. Ipak, neke slučajeve nije mogao tako lako odgonetnuti. Među njima je i tzv. slučaj Rosenhim, koji se dogodio u studenom 1967. U odvjetničkom uredu jednog bavarskog gradića događalo se da iz čistog mira eksplodiraju električne svjetiljke, puni ormari su se pomicali sami od sebe, a tanjuri letili ... Pozvani su istražitelji sa Sveučilišta Freiburg koji su zajedno s policijskim istražiteljima i tehničarima na kraju bizarne događaje pripisali 18-godišnjoj tajnici Ane-Marie. Nakon što je ona poslana na odmor, sve se smirilo. Međutim, kada je preseljena na drugi posao, neobična kretanja predmeta su se ponovila, da bi potom postupno potpuno nestala. Upravo su slučajevi nalik ovome naveli parapsihologe da pojavu psihokineze pripišu ljudima, a ne Poltergeist.

Najpoznatiji eksperimenti

X BACANJE KOCKICA - Klasični laboratorijski test psihokineze : cilj je što više puta dobiti broj koji je zamišljen prije bacanja. X DJELOVANJE UMA NA PREDMETE - Najimpresivniji primjer sposobnosti psihokineze dala je Ruskinja Nina Kulagina koja je mijenjala ili premještala predmete bez doticanja. X SAVIJANJE ŽICE-Slavni Uri Geller mogao je deformirati metalne predmete koristeći isključivo snagu uma. Neki mađioničari koriste se trikovima kako bi prividno postigli isto što i Geller. X GLOBALNA SPOZNAJA - Vjeruje se kako oblik kolektivne psihokineze, uzrokovan događajem koji pogađa veliki broj ljudi, utječe ne specijalne električne, mjerne instrumente. X PAULI EFEKT - Dobio je naziv prema austrijskom fizičaru Volfang Pauliju koji je mogao prekinuti eksperiment samo ulaskom u laboratorij, pritom ne dodirujući niti jedan dio opreme.

Psihokineza uživo

U studenom 1973. godine, bivši 26-godišnji zabavljač u noćnim klubovima, Izraelac Uri Geller pojavio se u BBC-evoj emisiji u kojoj se govorilo o psihokinezu. Tvrdio je kako snagom uma može savijati metalne predmete i dokazao kako samo trljanjem može transformirati metalnu žicu. Većina ljudi bila je zapanjena viđenim. Ipak, profesionalni mađioničari i oni koji ne vjeruju u paranormalne pojave dali su brojna objašnjenja; npr.. da je na prstima imao neku vrstu kemikalije koja je olakšala metal. Sumnjičavci su dobili potvrdu za svoje tvrdnje kada Geller u sličnoj američkoj emisiji nije mogao ponoviti eksperiment. Specijalni suradnici u toj emisiji bili su profesionalni mađioničari koji su voditelju objasnili kako će razotkriti radi li se o triku ili stvarnim paranormalnim moćima. Geller je kritičarima odgovorio kako će se vrlo rado odazvati pravom znanstvenom istraživanju u laboratoriju ako netko želi provjeriti njegove sposobnosti. Među znanstvenicima koji su nazočili novom pokusu u laboratorijskom okruženju bili su fizičar John Taylor i tim predvođen profesorom Johnom hasted, obojica iz Londona. Svi svjedoci su tvrdili kako je Geler zaista razmrskao staklo i rezao metalnu foliju bez dodirivanja. Skeptici su i dalje tvrdili kako je on samo izvrstan mađioničar koji je uspio prevariti i znanstvenike. Geler je, navodno, nakon svega uspio unovčiti svoje sposobnosti, te je svoje neobične usluge ponudio multinacionalnim kompanijama.

preneseno sa
http://aura.ba/article.php?article_id=1849&fb_source=message

;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;
peta dimenzija
.


.
telepatija
.

;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;

zapanjena viđenim, Ipak, profesionalni mađioničari, i oni koji, ne vjeruju u, paranormalne pojave

O autoru
Miro Sinj
Author: Miro SinjWebsite: https://fx-files.comEmail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Glavni urednik stranice!
Miro Smolčić je krenuo kao čitatelj i gotovo odmah se stavio u službu prenositelja znanja. Od samih početaka je s nama i promoviran je u glavnog urednika stranice. Posebni su mu interes drevne civilizacije na ovim postorima i njihova povezanost sa teorijom drevnih vanzemaljaca.
Nedavni članci:

Comments powered by CComment

WMD hosting

wmd dno