Oni Dolaze
17 Sij 2009
- Detalji
- Hitovi: 9854
Spremite se na invaziju vanzemaljaca
Broj priviđenja nepoznatih letećih objekata (NLO) eksponencijalno se povećao posljednjih tjedana, očito pod utjecajem svježih podataka iz tajnih dosjea koje je otvorila britanska vlada, a u kojima su dokumentirani brojni slučajevi na rubu mogućeg u posljednjih 50 godina.
Među njima se nalaze i slučajevi bliskog susreta putničkog aviona prijevoznika Al Italie s NLO-om 1991, pismo žene koja je tvrdila da dolazi iz sustava Sirius i da se njen svemirski brod srušio u Britaniji tijekom Drugog svjetskog rata, kao i priznanje pilota američkog ratnog zrakoplovstva koji tvrdi da mu je bilo naređeno da puca u objekt za koji i 50 godina poslije vjeruje da je bio NLO.
Krenula je lavina i novih svjedočanstava o susretima s čudnim pojavama koje su opasno zaudarale na izvanzemaljsko porijeklo bilo je više nego gljiva poslije kiše. Prošlog tjedna je nekakav ružičasti oblak prestravio Londončane, istog dana je u Istanbulu snimljena najvažnija snimka objekta izvanzemaljskog porijekla ikada, a i u Rijeci je snimljen nekakav čudan objekt.
Vjerujem da nismo sami u svemiru, ali ne vjerujem da u arhivima ministarstva obrane Velike Britanije postoje stvarni dokazi o izvanzemaljskoj nazočnosti na Zemlji.
Ljudi su od davnina vjerovali i govorili o susretima s izvanzemaljskim bićima te pobornici takvih ideja u slikama iz prošlosti kod Inka, Maja, Egipćana, Babilonaca i ostalih pronalaze dokaze po kojima su tadašnji njihovi bogovi ustvari vanzemaljci, koji su omogućili da se razviju i izgrade civilizaciju. U prošlosti se vjerovalo i da je Mars premrežen kanalima koje je izgradila nepoznata civilizacija i koji su im omogućili da dopremaju vodu s polarnih kapa do pustinja na području ekvatora. Mi smo danas malo manje optimistični u pogledu ovih ideja nego naši preci.
Ipak, snimke sa sondi poslanih na taj planet pokazale su nam isušena korita rijeka, dokazujući da je Mars nekad bio prikladno mjesto za život, iako to danas nije. Pretpostavlja se da bi života moglo biti i u oceanima ispod leda na Jupiterovu mjesecu Europa.
Ako i ima negdje života u Sunčevom sustavu, on ne može biti nikakav doli primitivan. Ali izvan naše galaksije postoje milijarde milijardi drugih zvijezda. Dakle, onaj tko se okladi da negdje tamo postoji inteligentan život, mogao bi dobro zaraditi. No zbog ovakvog mišljenja Giordana Bruna su spalili na lomači.
Svake godine stotine ljudi u svakoj zemlji prijave vlastima da su doživjeli bliski susret. Ima tu svega, od običnih luđaka, SF fanatika, prevaranata, do običnih ljudi koji su zaista nešto vidjeli.
U velikom broju slučajeva za ono što su ljudi mislili da su vanzemaljci bila je riječ o meteorološkim balonima, satelitima, pa čak i običnim avionima ili vojnim pokusima. Kad je riječ o vojnim pokusima koji bi se mogli naći na udaru novinara, nevladinih udruga ili pokreta za zaštitu prirode, onda je vlastima draže da se pronese glas o viđenjima vanzemaljaca koji će oni pokušati zataškati, nego da se sazna prava istina kako ljude (recimo) ne otimaju vanzemaljci, nego vlastite vlade radi eksperimentiranja na njima.
Stvarnih dokaza je malo. Fotografije i videosnimke ili su loše kvalitete ili su dobri falsifikati. Pobornici teze da su vanzemaljci među nama tvrde da države zataškavaju kontakte s njima, jer dobivaju njihovu tehnologiju. U zamjenu, vanzemaljcima je dopušteno otimati ljude koje koriste u kojekakvim eksperimentima. Postoji i teorija po kojoj su velike religije utemeljili vanzemaljci ubačeni među nas da nas oblikuju po svojim željama.
Za dokazima postojanja vanzemaljske inteligencije možete tragati i vi. Program udruge SETI (Searchers For Extraterrestial Intelligence) može svatko skinuti na svoje osobno računalo i tragati za postojanjem nekakvog umjetnog signala koji je poslalo svjesno biće izvanzemaljskog porijekla. Traganje samo po sebi zanimljivo zvuči, no riječ je o znanstvenom projektu koji ima minimalne šanse za uspjeh.
Možda smo ipak sami, a moguće je i da je inteligencija raširena, ali mi to nećemo nikad doznati iz malog zakučastog dijela svemira koji možemo istražiti.
Uglavnom tražimo bića koja bi bila donekle naša preslika, a ne moraju biti. Možda oni žive u drugim stvarnostima koje mi ne možemo pojmiti i vode živote kojima neće razotkrili svoje postojanje. Ipak, nedostatak dokaza ne dokazuje nepostojanje.
S jedne strane bi bilo strašno razočaravajuće kad bi naša potraga za vanzemaljcima propala, a s druge to bi nam podiglo samopouzdanje u svemirskim dimenzijama. Ako smo sami u svemiru, onda nam je i značaj znatno veći nego što bi bio da galaktike vrve inteligentnim bićima.
Ante Srzić
ponedjeljak, 27.10.2008. tportal.hr
Comments powered by CComment