Veliki brat i pračenje populacije - studija slučaja
20 Lip 2019
- Detalji
- Kategorija: ''Teorije'' zavjere
- Kreirano: Četvrtak, 20 Lipanj 2019 16:16
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 6157
Većina nas poznaje pojam "velikog brata" koji nas nadgleda. Osjećaj pokušaja da kontrolira naše pokrete, akcije, pa čak i naše misli od strane "Države". Za mnoge, ove tvrdnje su samo buncanje teoretičara zavjera koji graniče s ludošću. Uistinu, međutim, također, činjenica je da smo kao kolektiv, zabrazdili u tehnologiju i time dali otvorenu mogućnost kontrole, na jedan ili drugi način.
Korištenje tih informacija zapravo je točka rasprave, kao i legitimnost nekih prikupljanja podataka. Mnogi ljudi shvaćaju ideju masovnog nadzora od vlada u sjeni ozbiljnije prateći hladna otkrića zviždača Edwarda Snowdena. Bilo da je riječ o industrijskoj špijunaži, političkim utjecajima ili tržišnoj kontroli, “oni” imaju intenzivan interes za pokrete, radnje, pa čak i misaoni proces svakog od nas. Prije nego što krenemo dalje, pogledajte trailer filma "Neprijatelj države", koja je nesumnjivo fikcija temeljena na vrlo turobnoj stvarnosti. A s obzirom na to da je ovaj film star više od dva desetljeća, gdje je takva tehnologija danas, kada imamo i kvantne procesore, još bolje satelite i opremu o kojoj mi obićni smrtnici nemamo pojma.
Otkrivenje Edwarda Snowdena
Edward Snowden postao je hit ime u lipnju 2013. kada je nekolicini novinara dao na uvid tisuće visoko povjerljivih datoteka koje se odnose na aktivnost NSA-e. Ti dokumenti bili bi osnova za nekoliko priča koje su se pojavile u novinama The Guardian i The Washington Postu. Odatle su se otkrića počela samo eksponencijalno umnažati, a Snowden je gotovo preko noći postao jedan od "America Most Wanted" kriminalaca. Suočio se s optužbama američkog Ministarstva pravosuđa u svezi s Zakonom o špijunaži iz 1917., uključujući krađu imovine američke vlade. Snowden je otkrio podatke iz Hong Konga, a nakon što je dobio dozvolu za azil u Ekvadoru, ukrcao se u zrakoplov kojim je u Moskvi presjeo na drugi prije nego što je krenuo u svije utočište.
Međutim, prije nego što je mogao napustiti Rusiju, Sjedinjene Države su otkazale njegovu putovnicu. Snowden je doslovno bio zarobljen u moskovskoj zračnoj luci Sheremetyevo, gdje će ostati gotovo mjesec dana. Rusija je u konačnici dodijelila Snowdenu prava na azil, najprije na godinu dana, ali uz godišnja proširenja. Prema riječima ruskog predsjednika Vladimira Putina, ruske obavještajne službe već su razgovarale sa zviždačem na temu azila prije nego što je napustio Hong Kong.
Među mnogim šokantnim otkrićima iz Snowdenovih dosjea nalazilo se ilegalno nakupljanje podataka ne samo američkih građana, nego i drugih država širom svijeta. Sve, od telefonskih poziva do njihovih e-mailova, pa čak i povijesti pretraživanja na internetu.
NSA je pokretač ove akumulacije podataka, ali i britanski GCHQ (sjedište vlade za komunikacije) aktivno sudjeluje. Osim što su špijunirali građane, NSA i GCHQ pratili su komunikacije raznih svjetskih vlada, čak i one koji s kojima su bili u prijateljskim odnosima.
Daljnji primjeri iz tamnog svijeta obavještajnih službi?
Puno toga što je Edward Snowden izjavio u intervjuima i pisanim djelima, ako želimo vjerovati autentičnosti tvrdnji, odgovara onome što su mnogi teoretičari zavjere tvrdili već neko vrijeme. Možda najčešće, kako korištenje tajnih službi utječe na promjenu ili jednostavno ucjenjivanje političkog protivnika.
NSA, na primjer, ima poseban interes za povijest pregledavanja svjetskih vođa i visokih političara. Od posebne je važnosti za obavještajne službe bilo kakva povijest pornografskih stranica u nadi da se takvi podaci mogu koristiti protiv njih javno (kao prijetnja) u slučaju potrebe.
Snowden je također natuknuo kako obavještajne agencije namjerno vodedokumente o “osobama od interesa” pogotovo kompromitirajuće situacije, često povezane s alkoholom i drogom, u nadi da će stvoriti situaciju kojom će kasnije ucjenjivati osobu. Ili, ako osoba završi u nevolji, možda čak i bude uhićena zbog njenog "kompromitirajučeg ponašanja", obavještajne službe će je "izvući" pod uvjetom da "jednog dana vrati uslugu!"
Jednom ćemo napisati priču o Garethu Williamsu. Tijekom privatnih istraga o čudnoj smrti agenta MI6, bivšeg ruskog obavještajca, Boris Karpickkov tvrdi da je ruska obavještajna služba (od koje je jedan bio tajni agent u MI6-u) koristio slične metode. Ucjenjivali su Williamsa nakon što su ga fotografirali u "kompromitirajućim situacijama" nakon što su ga drogirali. Kada je Williams zaprijetio da će razotkriti ruskog agenta, on je ubijen, barem prema Karpickkovu.
Pogledat ćemo neke od mnogih načina na koje oni koji su na vlasti u jednom trenutku promatraju svjetsku populaciju. Prvo, međutim, možete pogledajte video ispod za više informacija o Edwardu Snowdenu.
-ako video ne radi iz prvi refreshajte nekoliko puta.
Sami se vodimo u svijet kontrole
Nema sumnje da je svijet danas "manje mjesto" nego što je bio tek početkom 2000-ih, ali svakako značajno manji nego što je to bilo 1990-ih s dolaskom Interneta. Iznenada, cijeli svijet i digitalne planine informacija bile su tu za nas na dohvat ruke s jednim pokretom prekidača.
Danas, velika većina nas pristupa internetu - barem djelomično - putem naših mobitela, koji sami nisu uopće bili rasprostranjeni 1990-ih. Iako je tehnologija napredovala u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, posljednja četvrt stoljeća vjerojatno je doživjela najbrži i največi tehnološki napredak zabilježene povijesti.
Međutim, potencijalni nedostatak ovoga je da sve više i više naših osobnih informacija i podataka lebdi negdje na informacijskoj super-autocesti. Štoviše, podaci su i dalje vrlo dostupni vladama i obavještajnim službama.
Štoviše, iako doista ima mnogo ljudi koji mogu vidjeti kako se te stvari odvijaju i potencijalnu štetu koju će sva ova ograničenja na kraju učiniti za sve nas, veliki dio svjetske populacije naizgled uvodi tu kontrolu nad našim životima bez zaustavljanja da dvaput razmisle o tome to. Možda to radite i vi nehotično dopuštajući raznim aplikacijama na mobitelu davajući im dozvole za pristup mikrofonu i kameri! Doista, prema riječima Brucea Springsteena:
"Slijepa vjera u vaše vođe, ili u bilo što, će vas ubiti!"
Možda se ništa ne čini jasnijim od neke druge fikcije. Ovaj put, jedna napisana prije više od 70 godina.
Pogled natrag na "1984." (1949.)
(Danas) zloglasna knjiga Georgea Orwella 1984. prvi je put ušla u javnu arenu 8. lipnja 1949. godine. Danas, sedam desetljeća kasnije, fiktivna se priča pojavljuje kao proročka i, u određenoj mjeri, ako uzmemo u obzir, s pravom ili pogrešno, u doba političke korektnosti - i samoispunjenja.Na primjer, u suvremenom svijetu, mnoge internetske platforme i web-stranice uklanjaju se u ime zaštite društva od “lažnih vijesti”. Na površini to zvuči dobro. Činjenica je, međutim, da su mnoge legitimne i jednostavno alternativne platforme, nenamjerno ili ne, isključene u isto vrijeme. Možda takvu sudbinu doživi i ovaj portalić :)
Naravno, 1984. ono što je bio "prihvatljiv govor" i ono što nije bila odluka "države" - u ime zaštite društva od nereda i kaosa jednostavno bi bilo uništeno. A broj rijeći se postupno smanjivao iz generacije u generaciju, kako bi postigli to da nove generacije uopće ne mogu doći na ideju da nešto poduzmu. Kao da se ubijao nagon za kritičkom mišlju. Nadalje, "država" bi pratila i špijunirala svoje građane kako bi osigurala da se ne upotrebljava zabranjen govor i da se poštuju pravila slobodnog društva. One su se u Orwellovom romanu nazivale "misaonim kriminalom", a oni koji se usuđuju ih počiniti "protjerani su u nepostojanje".
U moderno doba, s gore spomenutim praćenjem algoritama za pronalaženje određenih riječi, fraza i tema koje se smatraju lažnim vijestima (ili izvan granica?), radi se upravo to. Takve vijesti i stranice se uklanjaju prije nego ih bilo tko od nas ima priliku vidjeti. Barem prema časopisu Forbes
"Godine 2019., društvene medijske tvrtke raspoređuju ogromne vojske ljudskih i algoritamskih moderatora koji nadziru svoje korisnike 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, označavajući one koji počinju mislisvojom glavom i brišu svaki trag njihova internetskog postojanja. Oni koji su počinili previše misaonih kriminala bivaju prognani u status "nepoznatog" od strane tih istih privatnih tvrtki ... i bez ikakvog prava na žalbu!" Pa čak i kod nas, evo članka od jučer, koji mi je pružio inspiraciju za ovaj tekst: https://www.index.hr/vijesti/clanak/policajci-mu-dosli-na-vrata-zbog-komentara-na-fejsu-dobio-je-700-kuna-kazne/2094262.aspx
To je intrigantan, mračni scenarij, u to nema sumnje.
Daljnja upozorenja iz suvremene fikcije!
Iako su takva upozorenja slijepog vjerovanja u autoritet korištena u mnogim filmovima, možda je jedan od najboljih komada fikcije u suvremenim vremenima, kao i iz holivudskih studija u samom Tinsletownu, možda prilično brutalno nazvan čovjek za rušenje iz 1996. godine. Sam film je preplavljen sirastim linijama, čak i sirenim pucnjavama i prebi ih scenama, ispod je prilično morbido i još jednom, jezivo precizno predviđanje bliske budućnosti.
Slično kao i knjiga 1984. godine, prati se sva aktivnost - uključujući i "loš jezik", a kazne za kršenje takvih pravila izdaje "države" su progon i nestanak. Štoviše, sve što “država” smatra “lošim” za osobu na kraju je potpuno zabranjeno.
Ukratko, ono što se na površini pojavljuje kao mirno i prosperitetno društvo zapravo je ono koje je zaboravilo misliti za sebe i umjesto toga je podvrgnuto “državi” koja kontrolira svaki aspekt njihovih života - sve u ime “sigurnosti” i "sloboda". Čudno, zar ne?
Naravno, u filmu, osoba koja je zadužena za ovu utopiju u velikoj mjeri ima svoj plan - sve u ime "većeg dobra društva". I dok trebamo paziti da zadržimo razliku između fikcije i činjenice, čak i zavjere, vrlo jasno, činjenica je da su se takve stvari već dogodile. I ako mi, kao kolektiv, slijepo prihvatimo bez pitanja one koji bi nas htjeli kontrolirati - u bilo kojoj situaciji koja dođe - nesumnjivo će se to opet dogoditi.
Možete pogledati kratku scenu iz filma Demolition man. U njemu se nalazi vođa "grupe otpora" - u biti, svatko tko se usudi propitati "službeno odobren" način života - koji živi pod zemljom daleko od špijunskih i promatračkih snaga "države".
Softver za digitalno prepoznavanje rožnice i prepoznavanje glasa
Ako idete u bilo koji grad ili čak i veliki megapolis danas, vjerojatno ćete vidjeti stotine CCTV kamera koje vas gledaju. Ne uvijek istaknute, ponekad su jako istaknute, ali ipak...
Na primjer, u Velikoj Britaniji, prema procjenama, radi 5,9 milijuna CCTV kamera. To je jedna kamera za svakih jedanaest građana Ujedinjenog Kraljevstva i stavlja Veliku Britaniju na vrh popisa u smislu praćenja stanovništva. Ujedinjeno Kraljevstvo nije samo, s gotovo svakom zemljom koja ima pristup takvoj tehnologiji s instaliranim proširenim i povezanim „sigurnosnim“ sustavima.
Nadalje, tehnologija koja stoji iza ovih očiju na nebu je sve veća. Kina, na primjer, koristi tehnologiju prepoznavanja lica u velikoj mjeri i može pratiti bilo kojeg od svojih građana u prometnoj gužvi. Iako je ovo nesumnjivo velika pomoć u lovu na prave kriminalce koji predstavljaju prijetnju životu, postoje razumljive zabrinutosti zbog zlouporabe takve nametljive tehnologije koja se koristi bez kontrole. Pod kontrolom mislim na to, tko će nadgledati one koji nas nadgledaju i briti se za prava nas, "normalnih" ljudi bez ubojitih sklonosti od konstantnog pračenja? Trebamo neku vrstu demokratske kontrole, ako živimo u demokratskom društvu ili barem mislimo da živimo!
U 2015. Tony Porter, bivši policajac iz Velike Britanije, tvrdio je medijima da su mnoge policijske snage zloupotrebljavale tehnologiju prepoznavanja registarske pločice. Softver je široko rasprostranjen u cijeloj Velikoj Britaniji kako bi se lako pronašli neosigurani vozači. Međutim, prema Porteru, to je "jedan od najvećih sakupljača podataka na svijetu!"
Izraz “zidovi imaju uši” također izgleda da će postati stvarnost. Ruska tvrtka "SpeechPro" tvrdi da njihov softver može snimati, sadržavati uzorke i pratiti milijune glasova odjednom. Štoviše, može ih usporediti s telefonskog poziva u bazi podataka u roku od nekoliko sekundi. Ovaj softver za prepoznavanje glasa izgleda je pripremljen za postavljanje u većem dijelu Sjedinjenih Država nakon "uspješnih" ispitivanja u Meksiku. Doslovno, sve što kažete, bez obzira na lokaciju, bilo bi negdje snimljeno elektronski. Pa ti sad pričaj gluposti na telefon/mobitel, čak iako si pijan, oni će to zabilježiti. Postoji ona stara uzrečica:" Što trijezan misli, pijan govori!"
Tehnološki napredak za čiju korist?
Dakle, što oni rade sa svim tim podacima, i mogu li ih doista iskoristiti u svoju korist korist? Ukratko, apsolutno, da. I kao i drugi upadi u privatni život građana, razlozi su isti. “Borba protiv terorizma” i “sigurnosna pitanja” stanovništvu.
Na primjer, velika većina kupnji danas se odvija putem debitne ili kreditne kartice. Ne samo da postoji evidencija o svakoj pojedinačnoj kupnji, već se te transakcije mogu vidjeti u stvarnom vremenu. To znači da, prije nego što ste čak i napustili trgovinu, potencijalno, netko je sjedio tisućama kilometara daleko i imao je punu informaciju o stvarima koji ste upravo kupili.
Sve veći poriv da se “kupuje bezgotovinski”, s pravom se gleda kao kratkovidan. Ne samo zbog mogućnosti da “sustav” odbije vašu debitnu ili kreditnu karticu. Većina od nas u takvoj situaciji bi koristila gotovinu za dovršenje transakcije. To ne bi bila opcija bez “tvrdog novca” u društvu. Niti bi bila mogućnost da kupnja ostane privatna, kakva god bila. Zato su nam hakeri, anonimusi ili pitaj boga tko izumili bitcoin, naravno odmah je proglašen sotonskim, ali on je jedini način da kupnju obavite digitalno i da vas nitko ne može pri tome pratiti. Kasnije su izmišljene još naprednije value gdje je vaša sigurnost beskompromisna, ali se vlade bore protiv implementacije takvih sustava koji vam omogučavaju slobodu u bezgotovinskom svijetu novca.
Čak su i kartice lojalnosti u supermarketima nešto više nego što izgledaju. To omogućuje lancima da prate točno ono što svaka osoba kupuje. Zatim prilagođavaju „posebne ponude“ posebno osmišljene kako bi odgovarale vašim obrascima kupnje. Iako nije osobito zlonamjerno, vlada također vidi te podatke. A u interesu “javnog zdravlja” tražiti će se “savjetovanje” ljudi s “nezdravim” kupovnim navikama.
“Pametna” tehnologija svugdje!
Ne može se poreći da internet i pametna tehnologija olakšavaju život mnogih ljudi i da im život bude kvalitetniji. Postoji, međutim, nedostatak takvih tehnoloških uređaja - u osnovi, svi imaju potencijal da zabilježe podatke o vama.
Pametni telefoni, na primjer, bilježe svaki potez koji napravite do godinu dana unatrag. I nije preveliko za razmišljati da se podaci nalaze negdje drugdje, trajno. Smart televizori također imaju ugrađene mikrofone i kamere, kao i automatsko povezivanje s internetom. Osim rizika krađe identiteta zbog nesigurnih mreža, što nekima zvući ludo, svatko tko ima pristup mreži, mogao bi koristiti kameru i mikrofon da gleda i čuje sve što radite i kažete dok ste bezbrižni u svome domu.
Čak će snimati i pohranjivati online pretraživanja. Određene "ključne riječi", primjerice, podižu zastavu. Lako je shvatiti zašto bi to bilo korisno. Međutim, strah od vladinih i obavještajnih službi koji takve informacije upotrebljavaju za vlastite ciljeve je također razumljiv. Možda čak ni podmetanje ili uvijanje takvih podataka kako bi se kompromitirala opozicija nije nečuveno.
Još više zabrinjava mnoge da je očigledan trend da se mikročipovi ugrade u svjetsku populaciju. To se već dogodilo na mnogim mjestima širom svijeta. Obično putem poslodavca “nudeći” im ugradnju čipa pod izlikom da tako jednostavno mogu pratiti radnike, te si time olakšati život.
Mnoge tvrtke uključene u razvoj te tehnologije očito su prebukirane zahtjevima da još više razviju takove sustave pračenja. I doista oni razvijaju sposobnost čipa kojim bi osoba trebala platiti kupnju tako što bi samo provukla ruku, bez da vadi karticu ili keš. Ili čak biti u mogućnosti otključati vlastitu kuću s takvim čipom. Međutim, nakon što je umetnut, ne zna se koje se informacije prenose iz njega. Što je možda još više zabrinjavajuće.
Mračni, smrtonosni svijet za koji većina nas ne želi znati!
Koliko ozbiljno trebamo uzeti pitanja kao što su “nacionalna sigurnost” i masovni nadzor koji dolazi s njim? I koliko ozbiljno trebamo uzeti neke bizarne i više od sumnjivih optužbi usmjerenih prema onima koji naizgled žele nešto poduzeti u vezi s tim, ili ih čak samo iznose na javnu raspravu? A što je s onima koji su ...?
Na primjer, koliko ljudi s visokih političkih ili obavještajnih položaja zaista umire od “iznenadnog” srčanog udara? Koliko ljudi s različitim idejama prema državi ima „iznenadne“ prometne nesreće? Koliko tih ljudi doista ima "tajnu i upitnu" prošlost? Onu koja dolazi da ih ugrize u pogrešno vrijeme, ili pravo vrijeme, ovisno o nečijoj perspektivi? I koliko od onoga što se događa je ono što zapravo mislimo da se događa?
Samo na trenutak, ako ste sportski fan, razmislite o obilju kutova kamere koji su dostupni tijekom prijenosa. Sve za naše uživanje u bilo kojem sportskom događaju po vašem izboru. Sada zamislite tehnologiju koja je dostupna samo sportskim emiterima u posljednjih 20 ili 30 godina. Razmislite o načinu na koji kamera može pokupiti nešto s jedne strane. A onda, u ponavljanju, zamahni desno i pruži ti pun pogled s druge strane. Pogledajte kamere od 360 stupnjeva dostupne svima koji ih žele kupiti danas. Razmislite o sustavima za praćenje koji imate na svojim telefonima i koji prikazuju cijelu rutu? Uz sve te stvari na umu, koliko dugo mislite da su te vrste tehnologija dostupne? Barem iza zatvorenih vrata sigurnosti? Koliko se od onoga što radimo gleda? I koliko još imamo privatnosti?
Večinski izvor članka
Comments powered by CComment