PAK-FA i F-22: razlike u borbenoj filozofiji
14 Lis 2015
- Detalji
- Kategorija: Vojno zrakoplovstvo
- Kreirano: Utorak, 13 Listopad 2015 08:36
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 9406
U slijedečem članku pročitajte glavne razlike u filozofijama konstrukcije borbenih zrakoplova SAD-a i Ruske federacije. Vrlo je zanimljiv različit pristup tehnološkim rješenjima, kao i ograničenjima kojima su konstruktori ograničeni, ali ipak pronalaze nova rješenja i nove naćine kako poboljšati svoje zrakoplove.
RAKEŠ KRIŠNAN SIMHA
Sudeći po patentnoj dokumentaciji, konstruktori „Suhoja“ odlučili su se za kombinaciju „nevidljivosti“ i supermanevarskih sposobnosti umjesto za američki smjer proizvodnje potpuno „nevidljivog“ zrakoplova. Samo će eventualni budući ratovi presuditi koja će se filozofija pokazati boljom.
Patentna dokumentacija za avion PAK-FA, koju je objavila ruska Federalna služba za intelektualno vlasništvo („Rospatent“), pokazuje da je ovaj stealth-lovac pete generacije konstruiran kako bi prvenstveno bio slabo uočljiv na radarima. Istovremeno, kako bi zadržali supermanevarske sposobnosti i izvanredne letačke karakteristike, ruski konstuktori su spremni u određenoj mjeri žrtvovati „nevidljivost“ ovog zrakoplova.
Sudeći po ovoj dokumentaciji, inženjeri „Suhoja“ željeli su da ovaj uređaj bude teško uočljiv radaru, da ima izvanredne manevarske sposobnosti i pri visokim napadnim kutovima (čak i do gotovo zapanjujućih 90 stupnjeva), i da istovremeno zadrži visoku aerodinamičnu učinkovitost pri podzvučnim brzinama.
Ruski stručnjaci priznaju da je stvaranje zrakoplova koji može izvršavati borbene zadatke u širokom rasponu visina i brzina leta, kao i takvog koji se teško uočava na radaru, predstavljalo pravi tehnički izazov. „Ovi zahtjevi međusobno su oprečni i jasno je da se moralo primijeniti rješenje koje predstavlja svojevrstan kompromis“.
Vidljivost na radarima
Prema navedenoj dokumentaciji, namjera konstruktora bila je umanjiti učinkovitu reflektirajuću površinu (ERP) zrakoplova do „prosječne vrijednosti od 0,1-1 m²“. Takav raspon vrijednosti ERP-a karakterističan je za ptice tako da će neprijateljskim radarima biti vrlo teško, gotovo nemoguće, uočiti ovaj lovac-presretač.
„Suhojev“ uređaj može se usporediti s američkim stealth-lovcem F-22 za koji zrakoplovni stručnjaci smatraju da ima ERP od 0,1 m² (točna vrijednost je vojna tajna). Vrijednost ERP-a za četvrtu generaciju lovačkih zrakoplova, kao što su Suhoj 27/30 i F-15E, nalaze se u rasponu 10-15 m².
Smanjenje uočljivosti PAK-FA na radarima rezultat je primijenjenih inženjerskih rješenja i posebnih tehnologija - pogotovo na površinskim elementima aviona. U tekstu Petra Butovskog objavljenom u časopisu Jane's International Defence Review, navedeno je sljedeće: „Neki otvori i prorezi na površini ove letjelice - poput otvora u graničnom sloju na površinama usisnika zraka i otvora na gornjoj strani trupa neposredno iza pilotske kabine - pokriveni su gustom mrežom, pri čemu su dimenzije elemenata te mreže manji od četvrtine valne duljine radarskog signala, što smanjuje odraz s ovih neravnih površina. Zazori između dijelova konstrukcije zrakoplova popunjeni su provodnom brtvenom masom, dok su prozori na pilotskoj kabini metalizirani.“
„Površine pet radarskih sustava, koliko ih ima PAK-FA, također su postavljene pod kutom u odnosu na vertikalnu ravninu, što omogućuje da se deflektiraju signali neprijateljskih radara. Oplata radarskih antena ponaša se selektivno - propušta vlastite signale, dok blokira signale drugih frekvencija. Osim toga, komore antenskih sustava obrubljene su 'zavjesama' koje apsorbiraju radarske signale kako bi se smanjila mogućnost njihovog propuštanja.“
Višenamjenski zrakoplov
PAK-FA ima dva motora, međusobno odvojena i smještena u izolirana spremišta između kojih se nalazi relativno velika komora za teret. Usisnici zraka smješteni su nešto dalje u odnosu na vertikalnu i horizontalnu ravan nego motori, formirajući krivinu koja skriva kompresor i smanjuje radarski odraz aviona s prednje strane.
Motori su također postavljeni pod oštrim kutom u odnosu na vertikalnu ravninu, što omogućuje sili pogona da djeluje u tri međusobno upravna pravca - a to je područje u kojem je „Suhoj“ posebno uspješan. Mlaznice motora usmjerene su prema van, pa se pomoću njih letjelicom može upravljati čak i na malim visinama. Ovo rješenje značajno povećava sigurnost leta.
Pokretni aerodinamički profil iznad i ispred otvora za zrak na motoru predstavlja unikatno tehničko rješenje aviona PAK-FA, pravi primjer ruske inventivnosti u području zrakoplovnog inženjerstva. Aeroprofili mogu rotirati nadolje oko svoje stražnje ivice. Tada, poput pretkrilaca, pomažu upravljanju i pri visokim vrijednostima napadnog kuta. Kako bi i u tom slučaju bio osiguran dovoljan protok zraka usisnici zraka nalaze se sa svake strane trupa i zakošeni su u dvije ravni.
Slabosti PAK-FA
U dokumentaciji su navedeni i neki nedostaci ovog zrakoplova:
∙ nemogućnost upravljanja kretanjem oko uzdužne i vertikalne osi pri malim brzinama leta, zato što su motori postavljeni blizu jedan drugog;
∙ cijevi usisnika za zrak su zakrivljene, samim time im je i duljina veća, što donekle povećava masu aviona;
∙ nemogućnost da se osigura „nestajanje“ aviona kada napadni kut dostigne „superkritičnu“ vrijednost;
∙ korištenje fiksiranih upravljačkih elementa na repu aviona zahtjeva povećanje površine vertikalnog stabilizatora potrebne za osiguranje stabilnosti smjera tijekom nadzvučnog leta, što uzrokuje povećanje mase repa, a posljedično i mase cijele letjelice i otpora kretanja kroz zrak.
Razlika u borbenoj filozofiji
Nije lako usporediti PAK-FA sa zrakoplovima F-22 Raptor ili F-35 Lightning II, jer najveći dio tehničkih podataka u vezi s ovim najsuvremenijim aparatima predstavlja vojnu tajnu. Ipak, na temelju dostupnih podataka, ruski lovac-presretač ne izgleda tako „nevidljivo“ kao F-22, koji stoji 420 milijuna dolara.
Prednost koju F-22 ima u stealth-tehnologiji Ruse ne brine previše. Jer, PAK-FA je konstruiran pod sasvim drugim načelima – u cilju je bilo ovom uređaju osigurati supermanevarske sposobnosti. S druge strane, Amerikanci su se usmjerili samo u jednom smjeru, a to je dostizanje visokog stupnja „nevidljivosti“, jer vjeruju da je to najvažniji faktor za uspjeh njihovih zračnih napada. Cilj im je da se dominacija u zraku ostvari po principu „prvi ugledaj - prvi napadni - prvi uništi“. U praksi, to se svodi na želju da se neprijatelj uoči prije nego što se desi suprotno.
Ipak, želje nisu isto što i stvarnost. Rusko stajalište je sljedeće: nije na odmet da avion zadrži karakteristike potrebne za pobjedu u zračnom dvoboju s neprijateljskim lovcem. U određenom trenutku stealth-avion mora se približiti protivniku kako bi djelovao, a tada dolazi do borbe „prsa u prsa“. Tada se pokazuje prednost supermanevarskih sposobnosti. Spor, masivan i slabo naoružan zrakoplov kao što je F-35 izgubit će bitku u izravnom dvoboju s PAK-FA-om.
Osim toga, novi radari uskoro će moći otkrivati „nevidljive“ letjelice. U svakom slučaju, stealth-tehnologija ne osigurava onaj stupanj „nevidljivosti“ kojim se hvale američki proizvođači i ratni stratezi. Obaranje američkog stealth-lovca F-117 koje su 1999. izveli i pripadnici srpske PVO bio je veliki šamar američkoj zrakoplovnoj industriji.
O tom događaju i tehnici koja je bila u uporabi postoje različita mišljenja. Jedno od njih je da je srpski PVO tom prilikom koristio stari sovjetski raketni sustav „zemlja-zrak“ S-125 „Neva“ /„Pečora“, proizveden 1960-ih ali još uvijek upotrebljiv, zajedno s radarom P-18. Od trenutka kada su na radaru otkrili F-117 bilo im je potrebno samo 18 sekundi da ga obore, što jasno pokazuje da američki stealth-avioni imaju slabe strane koje se mogu iskoristiti.
Eventualni budući ratovi konačno će presuditi koja će se filozofija pokazati boljom - američka orijentacija na potpunu „nevidljivosti“ ili rusko inzistiranje na supermanevarskim sposobnostima. U međuvremenu, ruski i indijski vojni piloti željno očekuju da uđu u kabinu ovog „čuda od aviona“.
izvor: http://hr.rbth.com/science/2014/02/09/pak-fa_i_f-22_razlike_u_borbenoj_filozofiji_25301
Comments powered by CComment