Nuklearni pogon u zrakoplovima: rani i kontroverzni dani
27 Svi 2019Korisnička ocjena: 5 / 5
- Detalji
- Kategorija: Povijesni pregled
- Kreirano: Ponedjeljak, 27 Svibanj 2019 09:45
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 12717
26. svibnja 1946. američko ratno zrakoplovstvo dodijelilo je tvrtki Fairchild Engine i Airplane Corporation ugovor kojim je Fairchild osnovan kao odgovorna agencija za projekt nuklearne energije za pogon zrakoplova (NEPA). Svrha projekta bila je dvojaka: (1) provesti istraživanja izvedivosti i istraživanja koja vode prema prilagodbi nuklearne energije propulziji zrakoplova i (2) educirati industriju proizvodnje zrakoplovnih motora u području nuklearne znanosti i njezinu prilagodbu za zrakoplovni pogon. Sadržaj iznad je izvučen iz dužeg, tajnog dokumenta koji se bavio izvedivošću - ili na drugi način - izgradnjom zrakoplova na nuklearni pogon, koji bi se mogao upotrijebiti u obračunu sa Sovjetima na vrhuncu hladnog rata. Sadržaj dokumenta je iznimno kontroverzan iz jednog specifičnog razloga. Vidljivo je da je vojska razmišljala o korištenju ljudskih ispitanika - kao što su zatvorenici, pa čak i leševi - u svojim nuklearnim eksperimentima.
Leteći na visini od 3 metra brzinom od 500 km/h, ekranoplan Lun mogao je preko 2000 kilometara prevesti čak 900 vojnika
Britanci sve bliže lansiranju svog komercijalnog raketoplana
U prošlom smo tekstu spomenuli da su turbomlazni motori potkraj II. svjetskog rata počeli istiskivati klipne. Njihova je prednost bila više nego očita, a početni su se nedostaci vrlo brzo otklanjali. Između ostalog turbomlazni su motori omogućavali postizanje velikih brzina na velikim visinama, pa čak i probijanje zvučnog zida. Nepouzdanost i (pre)velika potrošnja bile su posljedice neiskustva u projektiranju i izradi, te su već sredinom pedesetih godina XX. stoljeća uglavnom otklonjene.
Usredotočenost njemačkog ratnog zrakoplovstva (Luftwaffe) na pružanje bliske zračne potpore snagama na zemlji, prije svega tenkovskim postrojbama tijekom prodora u neprijateljsku dubinu, rezultirala je time da su 1939. u operativnoj uporabi imali velik broj lakih bombardera i tek jedan teški. Tipični Luftwaffein laki bombarder bio je Heinkel He 111. He 111 je bio projektiran i kao putnički avion i bombarder. Prvi je prototip prvi put poletio 24. veljače 1934. a u operativnu je uporabu uveden već sljedeće godine. He 111 će se rabiti na svim bojištima na kojima je djelovala njemačka vojska, uglavnom uspješno. Zato ne čudi da je napravljeno čak 6508 primjeraka. Ovaj aerodinamički predivno oblikovani bombarder projektiran je da bi uništavao relativno male ciljeve kao što su zapovjedna mjesta, mostove, postrojbe u koloni ili napredovanju, borbeni položaji i slično. Zbog toga je imao i relativno malu nosivost. Najbrojnija i najbolja inačica He 111H, opremljena s dva redna klipna motora Junkers Jumo 211 F-2 snage 1350 KS,