Utorak 17 Rujan 2019

Pretraga

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

Znanstveni radovi

MINI LEDENO DOBA ILI NEŠTO IPAK OZBILJNIJE

12 Velj 2012
(Reading time: 6 - 11 minutes)
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
ledotapanje

GLOBALNA KLIMA Ostvaruju li se katastrofična predviđanja

Na pragu smo novog ledenog doba

Ima indicija da bi moglo nastupiti zahladnjenje koje se naziva malo ledeno doba i koje traje oko nekoliko desetljeća a uzrokovano je slabljenjem magnetskog polja kojim Sunce štiti Zemlju od kozmičkih zraka iz svemira, a izazivaju umjereno zahladnjenje, tumači akademik Vladimir Paar

 

Ledeni val hladnoće koji je prošla dva tjedna iznenadio Europu i dalje je u punoj snazi. Ni vikend ne donosi kraj snježnih nanosa - meteorolozi su najavili da će novi centimetri snijega ponovno prekriti Hrvatsku, a temperature bi mogle pasti i ispod minus 20 stupnjeva.

Temperature koje se prošlih dana ne dižu iznad minus deset u Hrvatskoj, u ostatku su Europe još niže

Na Jadranu ionako orkanska bura ne jenjava, a udari bure su čak do 180 kilometara na sat.

Tijekom vikenda snijeg će bijeliti i gorske predjele, ali i Jaran, a mogući su i snježni zapusi zbog jakog vjetra. Dalmaciji se za vikend predviđa uz snijeg i kiša uz poledicu, pa postoji opasnost da broj od više od 700 »polomljenih« Dalmatinaca, koliko ih je potražilo liječničku pomoć proteklih dana, ne postane i veći. Meteorolozi ipak najavljuju tračak optimizma, jer bi idući tjedan sunce trebalo barem malo proviriti, a hladnoća popustiti.

Temperature koje se prošlih dana ne dižu iznad minus deset u Hrvatskoj, u ostatku su Europe još niže. U Ukrajini se živa na termometru spušta i niže od minus 40, u Njemačkoj je zabilježeno minus 34 stupnjeva, a broj ljudskih žrtava se svaki dan povećava. Računa se da je u prošlih desetak dana otkako »sibirska zima« trese Europu od hladnoće umrlo 480 osoba. Najugroženiji su beskućnici kojima se ovih dana bez pitanja pruža smještaj kako bi ih se zaštitilo od hipotermije. U Ukrajini se bilježi najviše žrtava hladnoće, a ni Hrvatska nije pošteđena ljudskih žrtava. Britanski meteorolozi predviđaju polarne hladnoće do kraja mjeseca. Rijeke su smrznute, pa je tako, na primjer, plovidba Dunavom potpuno onemogućena zbog leda. Val hladnoće nije se ograničio samo na Europu nego je zahvatio i sjeverni dio Afrike. Ledeni zrak iz Sibira i visok tlak sprječavaju da toplije vrijeme preko Atlantika dođe do Europe. Iako su iz Svjetske meteorološke organizacije poručili da će se sljedeći tjedan vjerojatno tlak promijeniti, stabilizacija se očekuje tek za dva do tri tjedna.

Ovolik pad temperature kada smo već pomislili da nakon blage zime, proljeće samo što nije na vratima, iznenadio je i same stručnjake.

U Hrvatskoj je u utorak probijen rekord u potrošnji struje pa je ona iznosila 63.374 megavatsata. Bura je ovaj tjedan zapuhala u Sinju i Karlobagu gdje je dizala krovove, otkidala dimnjake, a snijeg koji je napadao u Dalmaciji paralizirao je doslovno jug Hrvatske, na Pagu su udari bure bili toliko snažni da je more na obalu izbacivalo desetke kilograma ribe.

No stručnjaci upozoravaju i da bi se ledena Europa mogla pretvoriti u vodenu, čega nije pošteđena ni Hrvatska. Strahuju da bi zaleđene rijeke, kada se led počne topiti, mogle uzrokovati poplavu. U našoj je zemlji snijeg odsjekao pojedina mjesta, posebno u dalmatinskom zaleđu, a do lokalnog se stanovništva probija samo Gorska služba spašavanja.

Dok s jedne strane na snijeg, led i iznimno niske temperature jedni gledaju kao na prirodan proces u kojem je zima nakon blagih kasnojesenskih i zimskih dana pokazala svoje oštrije lice, drugi smatraju da se ovih dana, kada je snijegom i ledom okovana cijela Europa, a temperature se spuštaju i niže od minus 30, obistinjuju prognoze o ledenom dobu.

»Ima indicija da bi moglo nastupiti zahladnjenje koje se naziva malim ledenim dobom, i koje traje oko nekoliko desetljeća a uzrokovano je slabljenjem magnetskog polja kojim Sunce štiti Zemlju od kozmičkih zraka iz svemira, a koje izazivaju umjereno zahladnjenje. No to nije veliko ledeno doba koje bi moglo imati katastrofalne posljedice«, tumači akademik Vladimir Paar. Za razliku od većine znanstvenika koji se time bave, on ne smatra realnom prijetnjom globalno zatopljenje nego naprotiv globalno zahladnjenje.

»Zemlja je već 11 tisuća godina u stanju globalna zatopljenja i ne može se predvidjeti kada će prijeći u veliko ledeno doba poput onog koje je završilo prije 12 tisuća godina. Možemo samo govoriti hoće li klima na kraći rok krenuti prema zahladnjenju, dakle malom ledenom dobu ili zatopljenju, odnosno malom globalnom zagrijavanju ili se neće osjetnije mijenjati. Mislim da je vjerojatnije zahladnjenje. Što se tiče većine znanstvenika, možda bi bilo bolje reći većine bučnih znanstvenika. Bilo bi dobro pogledati dokument Senata SAD-a u kojemu sedamsto vrhunskih znanstvenika izražava kritiku teorije globalnog zatopljenja. Zašto se o tome u javnosti ništa ne zna?« pita se Paar. To što se, kada se govori o scenarijima promjena temperatura, mnogo više govori o globalnom zatopljenju nego o zahladnjenju, Paar odgovornima smatra ekonomske i geopolitičke interese.

Proročanstvo se neće obistiniti

Iako se u posljednje vrijeme dosta govori i o raznim apokalipsama koje nas očekuju - od udara asteroida, preko vremenskih ekstrema pa do proročanstva iz majanskog kalendara koji nam predviđa kraj civilizacije već potkraj ove godine, Vjesnikov sugovornik ne smatra takve apokaliptične najave realnima: »Ima veći broj hipotetski mogućih opasnosti, ali je njihova vjerojatnost tako mala da ne bi trebala zabrinjavati. Na primjer, kada šećete brinete li se zbog opasnosti da vam meteor slučajno padne na glavu?«

»I tijekom toplog razdoblja zbivaju se veće klimatske promjene, iako znatno manjeg intenziteta nego pri prijelazu između velikog ledenog doba i doba velikog globalnog zagrijavanja. No o njima je Međuvladin panel za klimatske promjene slabo izvještavao javnost. Unutar toga doba globalnog zagrijavanja pojavljuju se i razdoblja osjetnijeg zahladnjenja, koja se nazivaju malim ledenim dobima i razdobljima osjetnijeg dodatnog zagrijavanja, koja se nazivaju malim globalnim zagrijavanjima. A ona su u prošlosti trajala od jednog ili nekoliko desetljeća, sve do dva stoljeća, i bila su uzrokovana raznim prirodnim faktorima. Primjerice u 10. i 11. stoljeću vladalo je malo globalno zagrijavanje - led na Grenlandu i na Arktiku se znatno otopio, Vikinzi se naselili Grenland i tamo se bavili poljoprivredom i stočarstvom, te otvorenim morem bez ledenjaka plovili do američke obale. Zatim je nastupilo malo ledeno doba koje je uništilo vikinšku civilizaciju na Grenlandu i zbog hladnoće desetkovalo poljoprivredu u Europi zbog čega je došlo do velikih ratova za hranu. Ili malo ledeno doba potkraj 17. i početkom 18. stoljeća kada je zbog hladnoće u Europi zavladala glad, kada je more oko Venecije zimi bilo prekriveno debelim slojem leda.

Unutar globalnog zagrijavanja pojavljuju se i razdoblja osjetnijeg zahladnjenja, koja se nazivaju malim ledenim dobima

Bospor je zimi bio okovan ledom, u našim je predjelima ljeti padao snijeg ... Ili pak iznenadno zahladnjenje koje je nastupilo prije osam tisuća i dvjesto godina trajalo je nekoliko stoljeća. Upravo su mala globalna zagrijavanja i mala ledena doba važni klimatski faktori. Te različite i promjenjive karakteristike velikih globalnih zagrijavanja intrigantan su aspekt koji otvara fundamentalna pitanja o Zemljinoj klimi«, tvrdi Paar.

Na ta zahladnjenja akademik Paar gleda kao na normalnu posljedicu nelinearnoga dinamičkog sustava s više faktora koji utječu na klimu.

Međutim, smatra da ovakvo vrijeme nije baš očekivano sa stajališta teorije globalnog zatopljenja: »Činjenica je da nakon 1998. godine srednja temperatura u Hrvatskoj više ne raste, iako se koncentracija ugljikova dioksida povisuje.

bell / Sadašnje je zahladnjenje očekivana posljedica prirodnih faktora koji utječu na klimu. Isto se tako mogu očekivati snažniji skokovi temperature kao što je primjerice bilo zahladnjenje u srpnju prošle godine, odnosno zatopljenje u kolovozu i rujnu te sadašnje zahladnjenje«, kaže Paar koji, komentirajući potpuni kolaps u Dalmaciji uvjetovan vremenskim uvjetima, kaže da se u budućnosti na našem jugu mogu očekivati jednaki takvi vremenski ekstremi, pa možda i gori, iako, napominje, fizikalni procesi koji određuju klimu toliko su složeni da se ne može dati sasvim siguran odgovor.

Prema njegovu mišljenju, globalno gledano u budućnosti nas zbog magnetskog djelovanja Sunca i djelovanja vulkana očekuje zahladnjenje s temperaturnim skokovima. Kada u daljoj budućnosti, a pod tim podrazumijeva razdoblje za više od tisuću godina dođe veliko ledeno doba, razina Jadranskog mora spustit će se za oko 140 metara. No i u doglednoj bi budućnosti moglo doći do manje promjene morske razine, jer je, na primjer, tijekom globalnog zagrijavanja prije oko 120 tisuća godina razina mora bila oko sedam metara viša nego danas. Evidentno je da se u posljednjih desetljeće ili dva vrijeme mijenja, neki kažu i da nam se priroda tsunamijima, potresima, poplavama, sušama... osvećuje. Vladimir Paar pak savjetuje čitateljima da pročitaju povijesnu knjigu Barbare Tuchman »Daleko zrcalo - zloslutno stoljeće«, u kojoj se opisuju posljedice malog ledenog doba koje je zahvatilo Europu u 14. stoljeću kako bi vidjeli da su to sve popratne pojave malog ledenog doba koje već stoljećima nastaje zbog prirodnih faktora. Dosadašnje kretanje temperature u Zemljinoj povijesti dobro je poznato tijekom posljednjih milijun godina kada smo imali izmjene deset velikih ledenih doba i deset velikih globalnih zatopljenja, a unutar njih bile su stotine malih ledenih doba i malih globalnih zatopljenja. Svako je ledeno doba trajalo od oko četrdeset tisuća godina do oko sto tisuća godina. Nakon svakog velikog ledenog doba slijedilo je globalno zagrijavanje i ulazak u doba velikog globalnog zagrijavanja koje se također naziva međuledeno doba. »Predzadnje ledeno doba završilo je prije 130 tisuća godina, kada je nastalo veliko globalno zagrijavanje i i Zemlja je ušla u doba velikog globalnog zagrijavanja. Lani su objavljeni rezultati istraživanja da su ledenjaci na Grenlandu stabilniji nego što se dosad smatralo. U posljednjem dobu velikog globalnog zagrijavanja koje je vladalo u razdoblju od prije 130 tisuća godina do prije 115 tisuća godina temperatura je bila pet Celzijevih stupnjeva viša nego sada, što je trajalo dvadesetak tisuća godina i završilo prije 115 tisuća godina, kada je počelo veliko zahladnjenje i ulazak u novo »veliko ledeno doba«, koje je potrajalo do prije petnaestak tisuća godina. U svom najhladnijem razdoblju temperatura je, na primjer, na Antarktici, bila oko dvanaest stupnjeva niža nego danas. Za vrijeme ledenog doba vječni led je prekrivao sjevernu i veći dio srednje Europe te sva sjeverna mora. Tada je naš predak pračovjek mogao po vječnom ledu prohodati recimo od Alpa do Irske. Razina je mora tada bila 140 metara niža nego danas, pa je, na primjer, današnji sjeverni Jadran bilo kopno a današnji otoci Krk, Cres, Lošinj bili su brda usred kopnenog krajolika. Pračovjek je jedva preživio. Njegov je rođak neandertalac izumro. Kad je na kraju tog ledenog doba prije oko 12 tisuća godina počelo naglo globalno zagrijavanja i taljenje vječnog leda, morska je razina porasla za 140 metara i izazvala u mnogim predjelima opći potop. No globalno zatopljenje poticajno je djelovalo na razvoj poljoprivrede. Čovječanstvo je već jedanaest tisuća godina u tom toplom dobu«, tumači Paar. Najveći izazov novog ledenog doba bit će opskrba energijom, pitanje je hoće li čovječanstvo u tom slučaju naći neke alternativne izvore energije. Paar je jako optimističan o tom pitanju, pa kaže da već sada znanstveni i istraživački rad na projektu ITER obećava praktički neiscrpan i ekološki vrlo povoljan izvor energije. To bi u predstojećem velikom ledenom dobu omogućilo mnogostruki porast korištenja energije.

Istinsko novo ledeno doba nas pak očekuje za tisuću ili više tisuća godina. Globalna temperatura tada se očekuje na razini prošlog velikog ledenog doba: na Arktiku i Antarktici oko 10 do 15 stupnjeva niža nego danas, u umjerenom pojasu oko dvaput manje. Sjeverna Europa i veći dio srednje Europe bit će pod vječnim ledom kao i sjeverna mora. Klima u našem podneblju bit će dosta slična sibirskoj klimi.

»U tom scenariju čovječanstvo bi moglo preživjeti uz obilan izvor energije koji će gotovo sigurno dati istraživanja u fizici. Ima više ideja za smanjivanje hlađenja Zemlje, jedna od njih je da se znatno poveća koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi«, tvrdi Paar.

Ugljikov dioksid raste zbog porasta temperature, a ne obratno

Globalna temperatura ne raste zbog količine ugljikova dioksida nego je upravo obratno - rast temperature uvjetuje rast ugljikova dioksida. Paar kaže da se to jasno vidi iz temperatura i razina ugljikova dioksida mjerenih na Antarktici: »Tijekom velikog globalnog zagrijavanja prije oko 12 tisuća godina porast ugljikova dioksida kasnio je za porastom temperature 400 do tisuću godina. A uzrok dolazi prije posljedice, zar ne?

Prije dvadesetak milijuna godina, temperatura na Zemlji bila je tri do četiri stupnja viša nego danas, a koncentracija ugljikova dioksida dvostruko viša nego danas. Još dalje u prošlost bilo je razdoblja s deset puta većom koncentracijom ugljikova dioksida nego danas. Antarktika je prije tridesetak milijuna godina bila zelenilom prekriven kontinent s koncentracijom ugljikova dioksida odnosno stakleničkog plina pet puta višom nego danas. A potom temperatura pada i Antarktik se pretvara u bijeli ledeni kontinent. Istraživanjem leda na Antarktici otkriveno je da je temperatura prije 154 tisuće godina bila deset Celzijevih stupnjeva niža nego posljednjih tisuću godina, i da je potom nastupilo globalno zagrijavanje tako da je prije 127 tisuća godina temperatura bila viša čak petnaest Celzijevih stupnjeva. Taj dramatičan prijelaz iz globalnog ledenog doba u globalno zagrijavanje popraćen je i znatnim porastom koncentracije stakleničkog plina ugljikova dioksida. Prema teoriji učinka staklenika najprije se pomislilo da je taj porast ugljikova dioksida imao za posljedicu porast temperature, dok nije otkriveno da je najprije rasla temperatura a tek nekoliko stotina godina poslije došlo je do porasta ugljikova dioksida«, objašnjava Paar. Od mogućih tumačenja zašto je tako obično se uzima da s porastom temperature ocean ispušta više ugljikova dioksida u atmosferu. I vulkani su veliki izvori tog plina.

 

Autor

Nataša GAJSKI KOVAČIĆ

 

Preuzeto sa

http://www.vjesnik.hr

 

 

 

Prije, dvadesetak, milijuna godina, temperatura, na Zemlji

O autoru
Miro Sinj
Author: Miro SinjWebsite: https://fx-files.comEmail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Glavni urednik stranice!
Miro Smolčić je krenuo kao čitatelj i gotovo odmah se stavio u službu prenositelja znanja. Od samih početaka je s nama i promoviran je u glavnog urednika stranice. Posebni su mu interes drevne civilizacije na ovim postorima i njihova povezanost sa teorijom drevnih vanzemaljaca.
Nedavni članci:

Comments powered by CComment

WMD hosting

wmd dno