Financijski sustav i novac - istine i dokazi
25 Lip 2010Korisnička ocjena: 5 / 5
- Detalji
- Kategorija: Misterije - neobjašnjivo
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 12113
Prije nekog vremena naletih na jednu novu stranicu ili blog(svejedno), a kad tako gospoda autori raspisali se o financijskom sustavu i ponude oni jednađbe i dokaze o tome kako trenutna financijska situacija "ne štima". Kako i ja znam ponešto osnovno o matematici? uzeh malo vremena pa i sam na papiru uvrstim brojke, koje by the way možete pronaći u bilo kojim dnevnim novinama i tiskovinama nas širokih narodnih masa, dobih potvrdu njihove teorije. Odlućio sam to podijeliti sa svima Vama, pa sam kontaktirao autora članka i on dobra duša nam je dao odobrenje da uvrstimo njegove članke na našu stranicu, za početak evo prvi u nizu članaka o financijskom sustavu...
Veza profita zajednice sa deficitom proračuna 04.01.2010.
Možda nećete postati ekonomist, ali lako će te shvatiti financijski sustav svake zajednice. Osobito vezu između profita i proračuna zajednice.
Kao totalni neekonomista nisam kompetentan za ekonomiju kao znanost, ali matematika mi ide solidno. Stoga će slijedeći test najvjerojatnije biti na udaru učenih ekonomista, ali ne znači da je netočan. Profesor Dirk Krueger u svojoj knjzi "Makroekonomika" ima isti prošireni dokaz (za otvorenu zajednicu).
Analiza
Ispočetka sam zapazio da je sigurno da se količina novca povećava i pretpostavljao sam da treba postojati nekakav ključ po kojem se pojavljuje novi novac u kolanju. Tu ne mislim na bankovne kredite, jer se oni prije ili kasnije moraju vratiti. Poveo sam temu na forumu i uskoro zaključio da intuitivna spoznaja traži matematički dokaz. I zbilja, financijski sustav zatvorene zajednice može opisati jednadžbama koje povezuju sve subjekte i državu kao servis za finaciranje zajedničkih službi. Pod subjektima mislim na sve ljude, organizacije i firme privatne i državne, vojsku, policiju, itd.
Prvo ću to opisati riječima. Svaki subjekt ima neke troškove i prihode. Razlika između toga je zarada (profit ili ušteda kada je pozitivno te gubitak kada je negativno). Država kao servis ima također svoje troškove i prihode od poreza (u zajednici). Razlika između troška i prihoda je deficit proračuna. Naizgled je bez veze da država troši više nego što je ubrala poreza, ali pokazati će se da je to ključna veza sa profitom cijele zajednice. Tu se ekonomisti ne slažu, ali matematika im ne ide u prilog.
Kad imamo zatvorenu zajednicu, tada je sigurno da je jednom subjektu kod transakcije nešto prihod, a drugom to trošak. Drugim riječima, ako zbrojimo sve prihode, oni moraju biti jednaki sumi svih rashoda. Bez državnog servisa to bi značilo da kad jedan subjekt ostvari prihod u novcu, jedan ili više mora ostvariti u sumu toliki manjak u novcu. Ako se iz godine u godinu kod istih subjekata javlja stalni profit, tada će se kod onih drugih javljati stalno novčani gubitak. To naravno ne ide u beskonačnost. Novac napokon presuši. Lako se može pokazati da je ukupan zbrojeni profit (i gubitak je negativni profit) u izoliranoj zajednici jednak nuli.
Kad je u igri i državni servis tada možemo ubaciti i stavku X koju ćemo zvati suficit proračuna ako je pozitivna, a deficit ako je negativna. Troškovi države + X = Prikupljeni prhodi od zajednice (porezi, ...). Državu tretiramo također kao i ostale subjekte u jednadžbi.
Slijedi dokaz knjigovodstvenim poravnavanjem troškova i prihoda
Dobivamo jedan iznenađujući rezultat. Suma svih profita (novčanih zarada i gubitaka) u zajednici i suficita je jednaka nuli. Točnije, ako država ima suficit, tada u sumi ostali subjekti imaju za toliko novčani deficit. Smanjuje im se novčani saldo.
Ako je proračun zajednice sa deficitom (X je negativan), tada je suma zarada zajednice jednaka negativnom deficitu.
Koje su implikacije ovog matematičkog dokaza. Ima ih mnoštvo i lako se isčitavaju. To ću obraditi kasnije. Sada ću dodati konkretan primjer sa brojevima kojim se dakazuje da je izvod točan i neoboriv.
S1: trošak=20 Od toga porez 10 i S3:10
prodaja=30 Od toga S3:20, država:10
zarada=30-20=10
S2: trošak=40 Od toga porez 20 i od S3:20
prodaja=60 Od toga S3:30, država:30
zarada=60-40=20
S3: trošak=100 Od toga porez 50 i od S1:20 i od S2:30
prodaja=120 Od toga S1:10, S2:20 i država:90
zarada=120-100=20
Država: trošak 130 od toga S1:10, S2:30 i S3:90
ubrani porez:80 Od toga S1:10, S2:20, S3:50
deficit: 80-130=-50
Svi prihodi i rashodi su povezani. Lako se vidi da je suma zarada jednaka negativnom deficitu (suficit).
Primjer je zanimljiv jer se vidi da kad svi subjekti ostvaruju zaradu, država mora ostvariti gubitak preko deficita proračuna.
Sad slijede izvedeni zaključci. Svi su vezani uz dokaz veze deficita proračuna i profita (štednje, zarade) subjekata.
1. Ako proračun zajednice balansiran i deficit je nula suma svih zarada (i gubitaka) subjekata je nula. - netko kumulira profit, a netko ili više subjekata kumulira gubitak, a netko radi bez zarade. U višegodišnjem kumuliranju posljedice su očigledne. Može se zaraditi novac samo, ako ga netko drugi gubi. Onaj koji kumulira novac može ga posuđivati, ali ga dužnik sve teže može vratiti jer ga ima sve manje na tržištu.
2. Ako je proračun zajednice sa deficitom, tada ima višak novca koji se dodaje i veća je vjerojatnost da će biti manje subjekata sa gubitkom - subjekti koji godinama ostvaruju profit mogu se namiriti preko deficita, a ne preko gubitka drugih subjekata. Sve sagledano u ukupnom zbroju.
3. Ako je proračun zajednice sa suficitom, tada se u zbroju smanjuje novac kod novca subjekata - pojaviti će se više subjekata sa novčanim gubitkom. Ako tako stanje potraje, crpi novac i stvara u sumi novčani gubitak kod mnoštva subjekata.
4. Država kao servis ne smije deficit financirati kreditom. Smjela tvrdnja, ali matematički logična. U gornjem primjeru je vidljivo da su svi ostvarili zaradu. Kad bi država uzela kredit morala bi ga vratiti tako da slijedećih godina ima suficit i da s tim suficitom otplaćuje kredit. U zaključku 3 su posljedice. Ali bitno je za primjetiti, da je suma koja se treba vratiti veća za kamate, te na kraju subjekti moraju platiti više doprinosa državi nego su imali prije zarade u sumi. Tj. novčano će biti siromašniji ako i uspiju otplatiti kredit. Ako se deficit proračuna godinama financira iz kredita, tada se iz godine u godinu mora povećavati da bi u sumi postojala zarada zajednice. Razlika između novog kredita i rate otplate je suma zarada zajednice.
5. Prema zaključku 4 država kad jedom počne uzimati kredit za deficit iz inozemstva neće moći otplatiti taj kredit sve dok zajednica ne počne stvarati visok suficit robne razmjene sa inozemstvom (prestane biti izolirana) ili dok država ne proda nešto (ili više) imovine da podmiri sav dug. Ako nakon toga ostane isti način kreditiranja deficita, opet sve iz početka, ali rezultat je predvidiv.
6. Ako država deficit pokuša podmiriti kreditom u zajednici, sitacija je još gora. Dio tih sredstava se mora položiti kao obavezna rezerva, stvori se sekundarna emisija banke, ali novac se nema od kuda pobrati, ako nema profita subjekata. A za njihov profit se ponovo uzima kredit. Razlika je što nakon otplate kredita ima još manje novca u opticaju jer je otišao u profit banke (koji je npr. stalno pozitivan). Plus što na tržištu rastu kamate na kredite jer ih diktira država visokom potražnjom te time banke još više profita ostvaruju.
7. Budući da suma profita dolazi od deficita proračuna, slijedi da svako zaračunavanje skupe usluge bez podloge na radu obezvrijeđuje novi novac.
8. Jedini za sada izlaz za deficit proračuna i time pozitivnu sumu svih profita subjekata zajednice je primarna emisija novog novca. Tu pomislimo odmah na hiper inflaciju, ali ne mora nužno značiti. Primarna emisija bi trebala biti u iznosu realne vrijednosti profita, a ne napuhane provizijama i sličnim makinacijama (menandžerski ugovori, dvostruka naplata istog posla, preplaćeni poslovi, itd).
9. Na zaključku 8. slijedi da je neprijatelj zajednice i onaj koji zarađuje puno bez odgovarajućeg rada. Jer iza novog novca bi trebao stajati rad - novo nastala vrijednost. To mu daje vrijednost. Inače taj novac postaje manje vrijedan i počinje inflacija pa hiper inflacija. Iza novog novca mora stajati rad, a da bi to bilo, očigledno je da treba biti velika zaposlenost i umjeren profit (tj. štednja) subjekata.
10. Jedan od izlaza je u robnom suficitu prema inozemstvu, ali time se stvara deficit nekom drugom - prebacuje loptica
11. Ove jednadžbe vrijede za cijelu zemaljsku kuglu kao cjelinu. Što znači, dok neka zemlja profitira, druga ili više njih je na gubitku (novčano). Tu su primjeri zemalja koje su veliki izvoznici nafte i plina.
12. Ako u zajednici postoji inflacija i ne postoji primarna emisija preko proračuna države, tada se povećanje mase može ostvariti jedino kreditiranjem, a to za sobom povlači i plaćanje kamata. Tj. osim što je inflacija oslabila monetu, potrebno je trajno plaćati kamate, i to veće što je veća kumulirana inflacija (sa godinama). To nije zanemarivo jer uz inflaciju od 3.5% nakon 20 godina trebamo imati dvostruku novčanu masu. Znači da za dvadeset godina još na jednu novčanu masu treba plaćati prosječno 6% kamata ?!
Ima još zaključaka koji se mogu izvući iz formula koje može izvesti i dokazati svaki svršeni srednjoškolac, ali in neću navoditi. Samo ću natruhnuti. Npr. dioničarstvo. Ulaganju novca koju možeš prodavati drugima, ali nema sigurnu vrijednost. A vrijednost mu redovito pada baš kad je kriza i trebaš taj novac. Rekli bi: ko rođeno za .... Nastavite dalje sami. Uglavnom ima veze sa regulacijom količine novca i umjetno izazvanim krizama.
Treba se samo dobro zamisliti i zapitati:
* Zašto od 1994 do 2009 nije postojala primarna emisija kuna za financiranje dijela deficita državnog proračuna RH? -> Jer je zakonom o HNB-u to zabranjeno ?!
* Zašto po istom modelu rade mnoge ostale države? -> Jer im je to netko nametnuo ?!
* Zašto USA povećava zaduženje i deficit proračuna kad je matematički dokazivo da ga je nemoguće vratiti u kešu već samo prodajom imovine nekome izvan USA. Isto vrijedi i za RH. -> Dobro pitanje !
* Što nam dobro donosi EU, ako i ona ima isti sustav? -> Dobre dugove ! (Prijatelju Miro, evo ti malo još dokaza protiv EU)
* Kako to da problem regulacije pritjecanja novog novca postoji već desetljećima, a da se nigdje nije definiralo rješenje? -> Zato jer se uporno skriva problem jer bi izbila seljačka buna ?! Javna potvrda o prevarnom sustavu povlači za sobom razne konzekvence.
* Kome je to u interesu ? Bankama, velikim bankarima ?
* Da li su ne rješavanjem ovog problema prekršena naša ustavna prava ? -> Vjerojatno jesu. Prije ili kasnije ćemo svi morati tužiti državu zbog toga ?!
* Zašto nam naše vlasti ne žele reći pravu istinu ? -> Mislim zbog straha od mogućih financijskih sankcija ?!
* Da li je jedini put da nam priznaju istinu i krenu u rješenje tek kad je već svi budemo saznali ? -> Da
* Zašto trebamo širiti ovu istinu ? -> Da bi vlasti mogle javno progovoriti o njoj jer ne žele biti odgovorne za njeno objavljivanje!
Ova stranica Vam nudi objašnjenja za puno događanja u financijskoj sveri. Isto tako, lako se mogu vidjeti očigledne pogreške koje radi svaka naša vlada iz godine u godinu. Ne nudim Vam rješenje, ali bitno je da znamo otkud dolazi problem (gore dokazan matematikom).
Ako netko zna rješenje za državu sa negativnom platom bilancom prema inozemstvu i višegodišnjim kumuliranim kreditima za deficit proračuna, da može otplatiti kredite bez prodaje imovine ili poduzeća strancima, neka se odmah javi za Nobelovu nagradu. Većina država čekana to rješenje.
Na linku možete pogledati dobar video Paula Grignona "Money As Debt" (Novac kao dug - na engleskom u 5 nastavaka). Preporučam obavezno pogledati. Obrađena je tema nastanka kreditiranja i nastanka novca na osnovu duga koji do skoro 100 puta naraste u odnosu na početni kapital banke. Isto tako, objašnjene su i katastrofalne posljedice te potreba za rješenjem.
U knjizi profesora Dirka Kruegera "Makroekonomika" na stranici 37 imate isti matematički dokaz proširen sa trgovinskom bilancom (otvorena zajednica), ali bez potrebnih zaključaka vezanih za financijski sustav.
Zaključak
Bitno je znati istinu da zatvoreni financijski sustav zasnovan isključivo na kreditiranju od centralne banke (i ostalih banaka) vodi sigurno u dužničko ropstvo i to je matematički dokazano. Ne može se vratiti novac koji ne postoji. A postojati će tek kad nije plasiran preko kredita već preko deficita proračuna države financiranog iz bespovratne primarne emisije centralne banke. A voj je zakonom zabranjeno (zakon o HNB-u iz 1994.g. te statut ECB)!!! I svi to na v... znaju ali šute i sve nas obmanjuju. Dokaz u praksi je rastuće zaduženje skoro svih država. Ovu istinu trebaju svi znati te zbog toga treba razglasiti.
99,9% ekonomista se neće složiti sa iznesenim činjenicama i imaju pravo na to. Međutim, kako će oni poništiti točne matematičke jednadžbe za tok novca to je njihov problem. Bitno je da sada svi mi ostali znamo kakva je situacija, tko tu koga, zašto, tko će to na kraju sve platiti i kome. A kad se malo bolje promisli, što prije se riješi problem točne regulacije primarne emisije, to će naša djeca imati bolju perspektivu u budućnosti. Nema se više što čekati.
Vaš Nostardurus
nostradurus@hi.t-com.hr
P.S. Za raspravu se možete javiti na http://www.forum.hr/showthread.php?p=23407149#post23407149. Osobito sam zainterersiran da se matematički dokaže da su izvedene jednadžbe netočne.
Pročitajte i intervju sa Akademikom Baletićem http://www.vrijemeje.com/sto-radi-rohatinski-velika-je-pogreska i vidjeti ćete da tamo izrečene rečenice se slažu sa ovdje dokazanim matematičkim jednadžbama.
autor: Đuro Rajak, dipl ing.
Preuzeto sa: http://sites.google.com/site/financijskisustav
uz zahvalu autoru na trudu...
Comments powered by CComment