16
Velj
2011
(Reading time: 4 - 7 minutes)
- Detalji
-
Hitovi: 6374
„Jedna velika civilizacija ne može se osvojiti iz vana, dok se ne uništi iz unutra.“
Will Durant
Završio bi ovu seriju s pitanjem: Što čovjeka tjera u tuđinu, gdje postoji realna opasnost da svoju kulturu i vjeru ostavi iza sebe.
Sekte i novi proročki pokreti se bave svijetom i tragičnom povijesti čovječanstva, koju održavaju zauvijek prokletom i "začaranom". Cilj je da ljudi nikada ne saznaju pravu istinu oko sebe, o tome što se zaista zbiva. S tim ciljem nam oni nude svoju "pomoć."
A zaista se nekad čini da ne znamo otkud dolazimo niti kamo idemo, pa je možda najpametnije upotrijebiti onu Sokratovu sintagmu: „znamo da ništa ne znamo“, ili, kao što je to Stjepan Radić u svom govoru 1918 lijepo zaključio da "srljamo kao guske u magli." Zar to nije tužno? Ili je Vama to sve postalo normalno? Meni osobno je još uvijek samo tužno...
Bez orijentacije, ne znajući kamo ići, ljudi se ukoče, "skamene" od straha. To je trenutak, kad ste okruženi velikim opasnostima, trenutak kad je čovjek otvoren prihvatiti sve što mu se ponudi, samo da bi konačno osjetio mir u sebi. Nekad se taj trenutak produži i traje godinama, nekima skoro cijeli život, a puno njih nisu nikad ni znali za nekakav drugi život. Tako nezaposlena mladež i ne baš tako mlada generacija izgubljenih došljaka, šetucka besciljno od kafića do kafića, "nudeći sebe na pladnju", a sve u nadi da će se nešto dogoditi, da će se pojaviti netko tko će im napokon objasniti svijet te im otkriti zašto su uvijek patili i bili na gubitničkoj strani života - života koji više i ne nosi znakove života...
Opširnije...