Misterije - Neobjašnjivo
Divovi
18 Svi 2014
- Detalji
- Kategorija: Misterije - neobjašnjivo
- Napisao/la Miro Sinj
- Hitovi: 6255
OVDJE SU ŽIVJELI DIVOVI! (8)
"Svojom snažnom rukom Homen je prouzrokovao da se zemlja potrese poslije sumraka i u toku noći je Mu, zemlja brežuljaka, bila potopljena".
Iz jednog pacifičkog predanja
Bio je početak maja, sunčano jutro kupalo se među zelenim krošnjama datula u Šat el Arabu. Vozili smo se vojnim džipom prema dalekom odredištu smještenom u jednoj od kolijevki čovječanstva, izmedju rijeka Eufrata i Tigrisa - u povijesnoj Mezopotamiji. Krenuli smo iz Basre u sami osvit zore i evo, već nekoliko sati se drndamo izlokanim asfaltnim putem koji se probija kroz močvarne predjele oivičene visokim krošnjama palmi datula. Naš domaćin i vodić, vlasnik lokalnoh hotela „Semiramiz“ u Basri, odlučio je da nam pokaže mjesto na kome je svojevremeno, prije nešto više od pedesetak godina, pronađena jedna fosilizirana ljudska bedrena kost. Neobično otkriće, čim se za njega pročulo u znanstvenom svijetu, izazvalo je nepomirljive rasprave.
- Kost je pripadala nekom divu – uvjerava nas Muhammed Zejtuni, a zatim dodaje. - Ovdje su nekada živjeli divovi!...
Uistinu bi moglo biti tako, jer je dužina fosilizirane ljudske bedrene kosti iznosila oko 1,20 metara (preciznije - 47.24 inča) iz čega bi se dalo zaključiti da je spodoba kojoj je kost pripadala i koja se kretala na dvije noge bila visoka preko četiri metra!
DREVNA SVJEDOČANSTVA: Sjetih se čuvenog sumerskog ''Epa o Gilgamešu'' (Gilgamesh, kralj Uruka – između 2900. i 2700. godine pr. n. e.), koji je upravo nastao u ovom sunčanom i plodnom podneblju Mezopotamije, čiji je glavni junak ''Stari čovjek – junak'', što na 'akkadianu’ (babilonskom jeziku) znači Gilgamesh, prema likovnim predstavama iz tog vremena bio gorostas koji je ispod lijeve ruke nosio razjarenog lava kao običnu, nejaku mačku. U ''Epu o Gilgamešu'' sačuvana je memorija iz sumerskog vremena i bez obzira na moguće pjesničko hiperbolisanje, teško je osporavati povijesnu istinitost nekih zbivanja koje opisuje.
Slična kazivanja sam čuo i u Jemenu (Yemen) 1989. godine u vrijeme kada sam istraživao arheološke tragove u oblasti Asir, koju su nekada nazivali Arabija Felix – Sretna Arabija. To je područje oko drevnog grada Mariba, stoljećima pustog i utonulog u pustinjski san. Tamo se u legendarnim vremenima prostiralo blistavo sabejsko carstvo na čijem je carskom tronu sjedila prelijepa Belkis, poznatija kao Kraljica od Sabe. U kur'anskim i biblijskim kazivanjima deteljno se pripovijeda o njenoj veličanstvenoj posjeti mudrom caru Sulejmanu (Solomonu), kojeg je osvojila svojim zanosnim plesom, mudrošću i ljupkošću.
- Ovdje su živjeli divovi! – ubjeđivao me tog dana profesor Hodaidi, dok mi je pokazivao ostatke najstarije brane na svijetu, jednog od graditeljskih čuda antike, podignute prije skoro tri milenija na pustinjskoj rječici Wadi Adhanah. – Morate znati da je i Sanu, naš glavni grad, osnovao jedan od prapovjesnih divova. Njegovo ime je Sem i bio je najdraži sin Božijeg poslanika Nuha (Noaha, Noe).
Prema islamskim tradicijama i vjerovjesnik Adem (Adam) bio je džinovskog stasa. Prema sačuvanim svjedočanstvima (hadisu) njegova visina je bila šesdeset lakata i – kaže se – da je otprilike bio visok kao izrasla palma. Imao je bujnu kosu, a njegova dva sina Kabil (Kain) i Habil (Abel), naslijedili su njegov gorostasni izgled.
OTKRIĆE U SIRIJI: Sjetih se da je početkom 2005. godine, jedna grupa ruskih znanstvenika, sa oftalmologom profesorom Ernstom Muldasheyom na čelu, organizirala znanstveno-istraživačku ekspediciju u području Bliskog i Srednjeg istoka, koja je imala za cilj da pokuša otkriti materijalne dokaze da su u legendarnim vremenima živjeli divovi. Iako do kraja nisu u tome uspjeli, istraživanja u Egiptu, Libanonu i Siriji su dovela do senzacionalnih nagovještaja. Ruski istraživači su otkrili i locirali prastare grobnice divovskih ljudi o kojima govore stara predanja i biblijske legende. Ono što bi se moglo uzeti kao materijalna potvrda jeste otkriće gigantskih otisaka ljudskih stopala, koje su članovi ekspedicije otkrili i snimili u Ain Daru, te lociranje nevjerovatnih grobnica u Siriji u kojima su, navodno, sahranjivani divovi.
- Grobnica Abela, drugog sina Adama i Eve, locirana je u neposrednoj blizini Damaska – tvrdio je na konferenciji za medije prof. Ernst Muldashey. - Brojni hodočasnici iz cjelog svijeta posjećuju to mjesto da bi iskazali svoje poštovanje. Posljednjih tri stoljeća o Abelovoj grobnici se staraju Druzi, pripadnici neovisne religiozne krsćanske sekte. Oni govore sirijsku varijantu armejskog jezika, kojim se govorilo u prastarim vremenima. Tim jezikom se u svoje vrijeme služio i sam Isus Krist.
Nadgrobni kamen na Abelovoj grobnici je uistinu impresivan. To je granitna struktura oko šest metara duga i 1.80 metara široka. Na bočnim stranama grobnice nalaze se neveliki otvori iz kojih – ako im se približite - možete osjetiti čudan zadah.
Zahvaljujući svesrdnoj pomoći jednog profesora iz Alepa, članovi ruske znanstvene ekspedicije uspjeli su locirati još jednu od džinovskih grobnica. Ona je smještena na vrhu jednog brda nekih dvadesetak kilometara od Alepa. Lokalno stanovništvo od najstarijih vremena mjesto naziva opisnim imenom - 'Grobnicom 7.5 metara dugog muškarca'!
Div se navodno zvao Muhammad Attaul ili Muhammad Veliki, a najstarija svjedočanstva govore da je div navodno poticao iz Yemena i da je za života bio plemenit i da je bolesnicima pomagao kao narodni iscjeljitelj. Ostalo je u sjećanju da je bio upućen u mnoga tajna magijska znanja, a govorio je starim arapskim jezikom koji se koristio i Božiji poslanik Muhammed. Predanje kaže da je život završio tragično. Ubijen je i sahranjen na sadašnjoj lokaciji, ali ni u smrti nije imao mira. Tragači za skrivenim blagom i ratna razaranja poprilično su mu oskrnavili grobnicu.
MUZEJSKI EKSPONATI: Mnoge antičke legende, mitovi, predanja i epovi zorno pripovjedaju o divovima, jednookim kiklopima i snažnim titanima. Iako pouzdanih i nedvosmislenih materijalnih dokaza o njihovom postojanja u prošlosti još uvijek nema, u vjerodostojnost tih priča danas u svijetu vjeruje sve više obrazovanih istraživača. Među njima i istaknuta američka historičarka dr Harriet Fisher Wood.
Proučavajući mnoge izvore koji pominju postojanje divova, Woodova je pretražila arhive gotovo svih američkih muzeja i došla do saznanja da se već stotinama godina svuda po svijetu otkopavaju dzinovske ljudske kosti. Najviše ih je pronađeno u Sjevernoj Americi. O njima su napisani brojni tekstovi, a većina "eksponata" može se pronaći u trezorima i inventarima muzeja i uglavnom nikada nisu bili izloženi i dostupni javnosti. Na primer, 1891. godine u Arizoni su otkopali jedan ogroman kameni kovčeg iz koga je izvađen ljudski kostur dugačak 380 cm. Nažalost, starost nalaza nikada nije precizno utvrđena, a kostur se i dan-danas čuva u lokalnom muzeju gradića Kritendena (Crittenden).
Nekoliko decenija prije ovog otkrića, u pustinji Nevade pronađeni su okamenjeni otisci ljudskog stopala duži od pola metra! Godine 1833. u Kaliforniji (California), kod Lampoc Ranča (Lompoc Ranch) nekoliko vojnika je otkopalo kostur dugačak oko 380 cm. Golemi kostur bio je ukrašen morskim školjkama, a u lobanji je bilo dva reda zuba. U junu 1888, deset kilometara južno od Katfilda (Catfield), u Minesoti (Minnesota), pronađeno je sedam grobnica sa posmrtnim ostacima ljudi koji su za života mogli biti visoki između 240 i 250 cm. Njihova čela bila su povijena unazad, a ćela lobanja bila su im izdužena.
OTKRIĆE U ALPAMA: U svojoj knjizi ''Fosili – istina i fantazija'' (''Fosili Facts & fantazije''), Džo Tejlor (Joe Taylor) navodi nekoliko otkrića gigantskih ljudskih kostura otkrivenih u Egiptu, Italiji, Patagonia, Argentini i zapadnim dijelovima SAD i kaže da će znanost jednog dana morati da prizna da su na našoj planeti u drevnoj prošlosti uistinu živjeli divovi.
U jednoj zabačenoj sniježnoj kotlini u švajcarskim Alpima 1941. godine je iskopan ljuski kostur dugačak 340 cm, prekriven bronzanim oklopom. Zbog daljeg proučavanja – a prije da bi se dokazala superiornost arijevske rase –kostur je po naređenju Hitlera prebačen u Njemačku gdje mu se, nažalost, tokom Drugog svjetskog rata gubi svaki trag. Ipak o pomenutom otkriću sačuvane su brojne znanstvene zabilješke, pa i knjige ilustrovane originalnim fotografijama, tako da ni najveći skeptici ne mogu da opovrgnu otkriće i postojanje džinovskog kostura. On se, po svoj prilici, i danas nalazi u Berlinskom muzeju historije, ali u jednom od uskladištenih trezora, te je dostupan samo rijetkirn istraživačima.
U jednom intervjuu dr. Harriet Fisher Wood pominje nalaze kostura preko stotinu divova o čemu danas postoje samo pisani tragovi, ali ih ona smatra verodostojnim dokumentima.
ŠTA KAŽE STARI ZAVJET: Prema drevnim hebrejskim predanjima koja se pominju i u Starom zavjetu, sinovi Boga poslani su na zemlju da budu čuvari i predvodnici čovječanstva, ali su ubrzo podlegli raznim grijesima i upustili se u ljubav sa smrtnim ženama i tako počinili neoprostive grijehe. U početku su spopadali samo mlade djevojke, ali kasnije su prešli i na starije žene, muškarce pa i na životinje. Iz ovih neprirodnih veza nastali su divovi, odnosno, "Nefilim" (onaj koji je pao). Počinivši stravične zločine na kraju su postali ljudožderi. Tada Bog odluči da pusti veliki potop i zemlju očisti od griješnika.
Legende o divovima zapisao je i asteški hroničar Itlil Ksočitl (Xochitl). "Svi tvrde da su prvi stanovnici ove zemlje bili divovi, stravična stvorenja koja su činila nevjerovatne zločine i bili su neprijatelj svakog naroda. Ali, i njima je došao sudnji dan kada su 'mora izašla iz svojih korita a planine se pretvorile u goruće vulkane. Probuđeni bogovi zauvijek su ih zbrisali sa lica zemlje."
Treba pomenuti da su i dvojica znamenitih pomoraca, kapetani Džems Kuk (James Cook) i Ferdinand Magelan (Ferdinand Magellan) u svojim brodskim dnevnicima zabilježili da su na svojim putovanjima izbjegavali susrete sa divovima koji su naseljavali neke dijelove pacifičke obale Južne Amerike. Kuk navodi da je čak uspio zarobiti jednog diva koji je bio visok devet metara ali je div pokidao užad koja su ga vezali za jarbol i skočio s broda u more i tako se spasio.
STOPALO U GRANITU: Španjolski povjesničar i hroničar Pedro Cieza de León (1520. – 1554.), koji je pratio konkvistadore na njihovom osvajačkom putu po Južnoj Americi, u ljeto 1547. zabilježio je u svoj dnevnik: "Danas smo na obali Esmeraldas (na pacifičkoj obali Ekvadora) otkrili nekoliko ljudskih kostura koji su pet puta viši od nas!.."
Najnovije otkriće 130 cm dugog otiska ljudskog stopala zabilježeno je u Južnoj Africi. Otkrio ga je istraživač i pisac Michael Tellinger. Ono što najviše zbunjuje i što se ne može uklopiti u postojeću historografiju jeste činjenica da je otisak utisnut u tvrdi granit za koji se ispostavilo da je star između 200 milijuna do tri milijarde godina!
O džinovima bi se moglo pisati nadugo i naširoko. To je neiscrpna tema kojoj do sada nisam posvećivao veću pažnju. Ne bih ni sada da nas vodić nije uporno ubjeđivao da su Nan Madol podigli divovi.
preneseno sa
http://piramidasunca.ba/bs/ahmed-bosnic-blog-1/item/9308-ovdje-su-%C5%BEivjeli-divovi-8.html
Treba pomenuti, da su i dvojica, znamenitih pomoraca, kapetani Džems Kuk, (James Cook) i, Ferdinand Magelan
Comments powered by CComment