Utorak 23 Srpanj 2019

Pretraga

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

Misterije - Neobjašnjivo

TELEPORTACIJA

08 Velj 2014
(Reading time: 4 - 7 minutes)
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

star trek 1

 JE LI TELEPORTACIJA MOGUĆA:
Kako je usred dana, pred očima Engleskinje, nestala sjekira?
Mogu li se kruti predmeti iznenada rasplinuti u ništa ili ponovo pojaviti na drugom mjestu? Ili mogu li proći kroz druge predmete, a da ih ne oštete? Zašto se predmeti koje smo "zametnuli" odjednom pojavljuju pred nama? Brojna su svjedočenja o predmetima koji nestaju, ali nauka ih je svrstala u kategoriju fenomena

 

Ujutru 6. maja 1878. godine sastali su se Đohan Zolner (1834 – 1882), profesor fizike i osnivač astrofizike na Univerzitetu u Lajpcigu, i američki medij Henri Slajd da bi izveli parapsihološki eksperiment. Sjeli su za kartaški sto i položili ruke na gornju plohu; Zolner je obuhvatio Slajdove ruke. Nakon otprilike jedne minute mali okrugli stolić za odlaganje knjiga, koji je stajao pored njih, počeo se ljuljati amo- tamo. Onda se podigao do visine kartaškog stola, lebdio, polagano mu se primaknuo i nestao ispod njega. Prošla je još jedna minuta, u kojoj se ništa nije dogodilo. Slajd je upravo namjeravao pitati svoje "duhove" šta će sada biti, kada je Zolner pogledao pod sto. Iznenadio se jer je okrugli stolić nestao! Njih dvojica su pretražili cijelu sobu, ali stoliću nije bilo traga.


Uhvatili se za ruke

Zolner i Slajd su ponovo sjeli za sto, uhvatili se za ruke i dodirivali se nogama, pa Slajd nije mogao uraditi nikakav neopaženi pokret. Nakon što su pet minuta napeto čekali, pogledao je Slajd u zrak, kao što je često činio prije nego što bi se dogodilo nešto paranormalno. Ni Zolner niti iko drugi, ko je sudjelovao u seansama sa Slajdom, nije nikada zapazio neka svjetla. Zolner je slijedio Slajdov pogled:

- Kada sam se okrenuo, primijetio sam na visini od 1,5 metara stolić, koji je do tada bio nevidljiv. Brzo se primicao, nogu okrenutih prema gore, našem stolu.

Stolić nije bio halucinacija. Obojicu ih je udario po glavi dok se spuštao.

U opisanom fenomenu riječ je o "teleportaciji"- neka stvar nestaje bez shvatljivog uzroka i ponovo se pojavljuje na istom ili drugom mjestu. Sličan fenomen je prolaženje jednog predmeta kroz drugi - kad, na primjer, ulazi u zatvorenu posudu ili iz nje izlazi, ili kada se čvorovi vežu sami od sebe. Takvi se fenomeni ponekad događaju na spiritističkim seansama prilikom pokusa s medijima koji imaju psihokinetičke sposobnosti i kad se javljaju "noćni duhovi".

Ali gotovo da i nema slučajeva koji su pouzdano dokazani, to jest slučajeva koji su se odigrali u strogim uvjetima pokusa i u prisustvu parapsihologa. Stoga su čak i parapsiholozi koji pokazuju zanimanje za fenomene koji se mogu ispitati i "shvatiti" kao što je izvanosjetilno zapažanje, vrlo skeptični i prema pojavama teleportacije i svrstavaju ih u područje bajki. Za većinu osoba ti izvještaji "prekoračuju" prag vjerodostojnosti. Čini se da su u krajnjoj suprotnosti sa zakonima fizike. I Zolnera su mnoge kolege optuživali za prevaru. Neki su ga čak smatrali umobolnim, iako su sudjelovali na mnogima od ukupno 40 njegovih seansi.

Bilješka duhova

Fenomeni koje je on opisao većini su zvučali vjerovatno previše fantastično. Kasnije su Slajdove paranormalne sposobnosti popustile. Kad se pod njegovim utjecajem na kamenoj ploči pojavila "bilješka duhova", okrivili su ga za prevaru. I ta je okolnost škodila Zolnerovom dobrom glasu.

Na slijedećim seansama sa Slajdom doživio je Zolner i druge paranormalne fenomene: često su se stvarali čvorovi na omči od konopca, kože ili svinjskog crijeva, dok je Zolner držao omču u ruci radi kontrole. Na jednoj seansi su se dva zatvorena drvena prstena trebala spojiti. Ali umjesto toga prstenovi su se nakraju našli na nozi ranije spomenutog okruglog stola. Dok se to događalo sjedili su Slajd i Zolner na drugom mjestu. Da bi se prstenovi našli u tom položaju bilo bi potrebno inače rastaviti stol i ponovo ga sastaviti. Zolnerov je opsežan rad vrlo teško pristupačan, jer je umro prije nego što je i sam mogao iskoristiti svoje pokuse.

Postoji izvještaj o slučaju iz 1903. godine, dok je geolog W. F. Grottendiec, za vrijeme mjerenja zemlje na Sumatri, spavao u kolibi koja je bila pokrivena lišćem. Probudio se kad su na njega i oko njega počeli padati kamenčići. Vjerovatno su dolazili s krova, ali on nije vidio nikakvu rupu u lišću. Padali su neprirodno polagano i mijenjali smjer kad ih je pokušao uhvatiti.

"Inteligentna" zrna poput ovih nisu rijetka kod fenomena "noćnih duhova". Specifičnost ovog slučaja je činjenica da su kamenčići bili topli.

sikira

Predmeti često nestaju na tajanstven način, ali rijetko postoje svjedoci takvih slučajeva. Jedina vijest iz 1992. godine spominje doživljaj gospođe Kogelnik iz Londona. Već su se mjesecima u njenom stanu događali fenomeni "noćnih duhova", koje je vjerovatno izazvala sluškinja. Toga dana se gospođa Kogelnik nalazila u ostavi. Njen muž kaže:

- Kad je moja žena vidjela kako joj pred očima nestaje sjekira izašla je iz ostave. To se dogodilo između 10 i 12 sati, kad se dobro vidi.
Možemo navesti mnogobrojne primjere o predmetima koji su nestali i ponovo se pojavili. Rezultati jedne ankete daju naslutiti da se teleportacije koje nisu zabilježene događaju mnogo češće nego što mislimo. I Društvo za parapsihologiju vjeruje u takvu mogućnost, te priprema reprezentativan izbor slučajeva.

Kako bismo objasnili takve događaje? Omiljeni odgovor glasi da u prostoru postoji četvrta dimenzija. Kad predmeti u našem svijetu nestaju i ponovo se pojavljuju, to ne znači ništa drugo nego da su se kretali četvrtom dimenzijom. Ovo objašnjenje zvuči uvjerljivo ali, postoje i druge hipoteze: na primjer da predmeti na neko vrijeme postaju nevidljivi. To bi doduše objasnilo neke od opisanih slučajeva, ali bi i nadalje ostalo otvoreno pitanje kako su predmeti mogli izaći iz zatvorenih kutija.

Ni često citirana teza da u osnovi toga leže halucinacije, ne bi mogla objasniti slučajeve u kojima se zbivaju trajne promjene, kao čvorovi na Zolnerovim omčama.

U istraživanjima ovog fenomena valja primjenjivati najmoderniju tehniku. Ako zaista postoji četvrta dimenzija (u što su valjda Zolner i ostali bili uvjereni), postoje možda i nebrojene druge dimenzije – od kojih bi svaka mogla stvarati vlastiti univerzum. Onaj, dakle, ko se ljuti kad neki predmet nestane na neobjašnjiv način, morao bi razmišljati o mogućnosti da se iza toga sasvim svakodnevnog događaja možda krije fantastičan svijet.

Privezali je za stolicu

O uspješnom ponavljanju Zolnerovih pokusa pisalo je u ljeto 1923. godine u časopisu Američkog društva za parapsihologiju. Članak je napisao William Burton, tadašnji predsjednik društva. On se mnogo bavio medijem Margery Crandon i napisao izvještaj o osam seansi. U tim je eksperimentima duh Margeryina pokojnog brata Waltera navodno tjerao male predmete u raznim kutijama, na primjer kartonskim kutijama oblijepljenim flasterima ili zatvorenim drvenim i metalnim kutijama, da ulaze ili izlaze. To se ponavljalo nekoliko puta, a prevara je bila sasvim isključena. Jadnu su Margery privezali za stolicu, učvrstivši joj ruke i noge ljepljivom trakom. Upotrebljavali su trake označene bojom da bi se mogla otkriti eventualna manipulacija. Trešnjom se moglo ustanoviti da li je koji predmet iz kutije teleportiran. Nakon toga je novi predmet bio teleportiran u kutiju, koja je u toku cijeloga pokusa bila zatvorena.

Slaba tačka tih pokusa je u tome što je Margeryn muž, dr. Crandon smio sudjelovati u mnogim seansama. Ponekad je čak pomagao nadzirati kretanje medija. Iz toga slijedi da nije isključen eventualni tajni dogovor.

Sai Babin "sveti pepeo"

sai baba

 I indijski mistik i osnivač sekte Sai Baba ima paranormalne sposobnosti. Njegova je specijalnost materijaliziranje malih predmeta iz zraka. Većinom se radi o vibhutiju, sivom prahu koji nazivaju "svetim pepelom" i koji se upotrebljava za liječenje. Zapadnjačkim parapsiholozima nije nikada bilo dopušteno izvoditi pokuse s njim. Kalis Osis i Erlendur Haraldsson su ipak uspjeli provjeriti Sai Babinu odjeću. Nisu našli džepove ili neka druga mjesta na kojima bi mogao nešto sakriti. Ni u rukavima nije bilo tragova vibhutija što bi se očekivalo da je Baba iz rukava spuštao pepeo u ruke. No budući da Baba nije želio da ga provjere znanstvenim pokusima, sud parapsihologa o njemu ostaje otvoren.

 

 

preneseno sa

http://www.aura.ba/article.php?article_id=1052&fb_source=message

 

 

 

 

 

 

 

 

 

O uspješnom ponavljanju, Zolnerovih pokusa, pisalo je u ljeto, 1923. godine u časopisu, Američkog društva za

O autoru
Miro Sinj
Author: Miro SinjWebsite: https://fx-files.comEmail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Glavni urednik stranice!
Miro Smolčić je krenuo kao čitatelj i gotovo odmah se stavio u službu prenositelja znanja. Od samih početaka je s nama i promoviran je u glavnog urednika stranice. Posebni su mu interes drevne civilizacije na ovim postorima i njihova povezanost sa teorijom drevnih vanzemaljaca.
Nedavni članci:

Comments powered by CComment

WMD hosting

wmd dno