Ispovjest insajdera: Njemci su bili na Mjesecu 1947., a mi i Rusi 1962.!
23 Lis 2015
- Detalji
- Kategorija: ''Teorije'' zavjere
- Kreirano: Petak, 23 Listopad 2015 12:42
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 17937
Al Bielek rođen je 1916/4/8. kao Edward A. Cameron II a sudjelovao je u pokusima koji su omogućavali putovanje kroz vrijeme. Ovo je njegovo svjedočenje.
"Moj otac, Alexander Duncan Cameron, Sr., upisao se u američku mornaricu prije ulaska Amerike u Prvi svjetski rat. Prvo je dobio mene, zatim moga brata A. Dankana Camerona, Jr. (svibanj 1917) s drugom ženom. Duncan i ja, kao polubraća, odrastali smo sretno sa stricem Arnoldom u velikoj kući, mirno u West Islip, Long Island (otac je ostao u mornarici do 1930, kada odlazi u mirovinu). Kako nismo imali teškoća s novcem (zahvaljujući Arnoldovoj i Konstablinoj sreći na burzi), Duncan Jr. i ja (nakon završene srednje škole) pohađali smo sveučilište. Ja sam išao prvo na Princeton, zatim na Harvard, završio sam fiziku. Duncan je pohađao Sveučilište u Edinburghu. Također je završio fiziku, u ljeto 1939.
U rujnu 1939, Duncan i ja upisali smo se u mornaričku komisiju, a zatim smo pohađali 90-dnevnu obuku za "Specijalnu agenciju" za mornaričko osoblje u Providenceu, Rhode Island. Po završeku obuke, obojica smo dodijeljeni na Institut Naprednih Studija (Princeton, NJ) i izravno na započeti "Projekt Nevidljivost." S uspješno položenim ispitom 1940. u Brooklyn Navy Yard, projekt je bio označen kao tajan i preimenovan u "Projekt Rainbow" ( Projekt duga).
U siječnju 1941, poslani smo na more u sklopu dužnosti na USS Pennsilvaniji. Otputovali smo na Pacifik u listopadu 1941., kada je Pennsylvania došla na dokovanje u Pearl Harbor. Nakon odlaska u San Francisco i ostanka tamo u prosincu 1941., vraćamo se u institut u siječnju 1942. Radimo na projektu cijelu 1942. Nikola Tesla se povukao s projekta u ožujku 1942. i Dr. John Von Newman ga je zamijenio. Duncan i ja ostali smo na projektu kroz dva testa 1943. s "USS Eldridge." Drugi test, 12. kolovoza 1943, bio je totalna katastrofa, s mnogo žrtava, a Duncan je trajno nestao. Ostao sam u mornarici i oženio sam se kasne 1943. Sin Jess, rodio se u veljači 1944. U srpnju 1944, obitelj i ja smo premješteni u Los Alamos gdje sam ostao do 2. srpnja 1947. Tada sam premješten i nasilno odvojen od svoje obitelji koju nisam više nikada vidio.
S optužbom za špijunažu, očikivao sam vojni sud. Umjesto toga premješten sam u Vašingotn, gdje su optužbe odbačene, a ja sam premješten u Montauk, Long Island, vojnu bazu (Fort Hero). S te točke premješten sam u vremensku liniju u 1983, natrag u projekt "Finiks". Tamo sam podvrgnut ispiranju mozga i sva memorija mi je izbrisana. Uz to, vraćen sam (smanjen sa starošću i veličinom 30-godišnjaka u tijelo jednogodišnjaka) i zatim, kao jednogodišnjak, vraćen u 1927. i ubačen u novu obitelj kao zamjena za poginulog sina. Ta nova obitelj - Bielek - postali su moji jedini poznati roditelji za više od pola stoljeća.
S napretkom Drugog svjetskog rata, povučen sam u mornaricu 1945. (druga tura) kao mornar do 1946. Po završetku službe, okušao sam sreću u biznisu (koji je propao) i upisao sam koledž (1949 do 1,95 tisuća) u New Jerseyu i kasnije na UCLA. Nastavljam karijeru kao elektrotehnički inženjer (1958-1988), i idem u mirovinu 1988. U svibnju 1986. mi se vraćaju sjećanja na projekt Phoenix i Philadelphia eksperiment (projekt Duga), au siječnju 1988. uključen sam u opsežna predavanja i pisanje o Philadelphia eksperimentu io projektu Finiks kao i nevjerojatnim posljedicama u vremenskoj petlji. "
Pričajte mi o projektu "Finiks".
"Bio sam u posljednjoj fazi projekta Phoenix suočen s raznim aspektima projekta. Uključio sam se u projekt 1953. kao Al Bielek. Uključio sam se kao Al Bielek. Preston Nichols je uključen kao Preston Nichols, i Duncan Cameron je uključen kao Duncan Cameron, u njegovom drugom tijelu, bez ikakvih sjećanja o sudjelovanju u Philadelphia eksperimentu. Projekt je proizveo vremenske tunele. Ljudima je omogućeno da putuju kroz vrijeme i prostor i oni su to činili. U Montauku su se odvijali i drugi projekti. Mi još ne znamo za sve njih.Tehnologiju za tunele nam je dala kooperativna vanzemaljska skupina, prvenstveno Orionska skupina, koja uključuje reptile, podgrupu zvanu Leverons.
Tehnička grupa koja je omogućila podršku, bila je skupina sa Sirius A - materijalistički, znanstveni ljudi. Možda ne zlonamjerni, ali zavedeni, jer imaju vrlo dugoročne ugovore s Orioncima da im omoguće potrebno znanje i podršku. I oni rade s našom vladom u tajnosti na razvoju tehnika umne kontrole i na razvoju visoko automatiziranog, tehničkog društva koje će biti mnogo lakše kontrolirati nego što je slučaj sa ovim danas. A tome se približavamo, i to vrlo brzo.Takođe, tamo je bilo mnogo Sivih vanzemaljaca. Bilo je i drugih skupina koje nisu sudjelovale u projektu, ali su bili tamo kao promatrači, poput grupe s Antaresa, vrlo dobri, vrlo sretni, vrlo vedri ljudi. Zapravo, ne bih baš mogao reći za njih da su ljudi. Čak niti anatomski. Zašto su bili tamo, ne znam. Nisu radili ništa. Bili su promatrači.
Ali vanzemaljci su omogućili proučavanje, opremu. Sakupili smo to s računalnih podataka na IBM 360. Tada to još nije radilo i neke su promjene napravljene. Duboko sam se uključio u posao sa vremenskim tunelom. Bila je to vanzemaljska tehnologija. Mi nismo imali teoriju. Imali smo kapacitete, tehnološke studije za izradu opreme, i izradili smo to prema njihovim specifikacijama. ITT je sve ugovorio. To je bilo na "Black Card" razini provjere, što je najviša razina tajnosti koji postoji. Većina ljudi ne zna da to postoji. To u osnovi znači - za tako dubok "Black Hole" projekt se svi dokumenti, sve u vezi s tim, drži zakopano u crnom podrumu.
Nitko nema pristup tome bez prikladne dozvole. To uključuje i odjel nabave koji kupuje opremu za takve projekte. Dokumenti o nabavi, prodaji, bilo čemu, su zakopani u crnom podrumu i nito ih ne može naći. Zato se to zove "Black Hole" projekt. Takvih projekata ima jako puno. To je jedan od njih. Tunel je postao potpuno operativan oko 1977. nakon mnogih izmjena. Otprilike 1979. imali su sve rezultate koje su željeli. 12. kolovoza 1983, noću, projekt je namjerno uništen. Sabotaža iznutra. Ali ono što su uradili prije toga bilo je nevjerojatno. Jedna od upotreba Finiks projekta, odnosno vremenskih tunela, bila je omogućiti rezervni transport do kolonija na Marsu. Kolonije na Marsu su tamo od ranih 70-ih. Na mjesec smo otišli javno 1969. U stvari Nijemci su bili tamo 1947. A mi smo bili tamo 1962. zajedno s Rusima. Ekspedicija je bila tamo 22. svibnja 1962. Mi imamo kolinije tamo na Marsu od kasnih 60-ih ili ranih 70-ih. Našli su tamo mnogo artefakata.
Tamo je više od jednog uništenog grada. I naravno, tamo je slavno lice, piramide i cijeli taj kompleks o kojem je Dr. Richard Hoagland javno govorio. Postoje 2 videa o tome, plus njegova knjiga. Ono što su našli na površini upućuje na to da tamo postoji još mnogo toga za pronaći što je zakopano. A oni nisu to ponijeli sa sobom, nisu imali mogućnosti ponijeti sa sobom tešku mehanizaciju na Mars u to vrijeme. Nisu imali bagere, traktore i takve stvari. To je bilo preteško za ponijeti. Poslan je zahtjev radiom na Zemlju, "Vjerujemo da tu postoje podzemne instalacije. Vidjeli smo zapečaćene otvore. Možete li nam vi momci dolje reći što da radimo? "Informacija je poslana u Montauk, Phoenix projekt. Oni su odgovorili, "Dajte nam koordinate tih lokacija na površini Marsa." I učinili su to i rekli su, "Dobro, istražite to."
I istražili su. Jer su mogli pomoću tunela ići na bilo koje mjesto na Marsu. Otišli su upravo na te koordinate. Prvo nisu slali nikoga. Pokrenuli su tunel u nešto za što su mislili da je podzemno područje, radije nego da riskiraju da nekoga zabiju u stijenu. Poslali su kameru. Okrili smo tamo pećinu koja je bila sigurna. Zatim je Montauk poslao ljude. U posadi smo bili Duncan i ja. Prva skupina koja je poslana trebalo je istražiti podzemlje Marsa. Nisam spomenuo u knjizi tko je išao, ali eto, mi smo išli. Bilo je vjerojatno i drugih. Išli smo nekoliko puta. Našli smo sve vrste artefakata. Našli smo još ispravan podzemni sustav osvjetljenja, sustav napajanja. Našli smo to, uključili smo to, i još uvijek je radilo. Nije bilo tragova života. Mnogo artefakata, dokumenata, zapisa, religijskih predmeta, kipova, sve složeno kao u skladištu, velikom skladištu. "
Da li je pisani materijal na engleskom?
"Ne. To je bilo na drugom jeziku. Nije na engleskom. Duncan je mogao nešto prevesti. Vidio sam to, ali nisam razumio jezik. Donešeno je mnogo stvari i snimaka. Duncan i ja smo tada odlučili da odemo na vlastito tajno putovanje (Po završetku putovanja, sve se snimi. Sve koordinate i informacije, koje su potrebne za upravljanje sustavom, snime se na kasete. Možeš uzeti tu kasetu, staviti je u računalo, bez psihičke pripreme i sjedala i brojeva, možeš otvoriti tunel na istoj lokaciji, jer računalo sadrži sve astronomske podatke - sva Zemljina kretanja, kretanja Sunčevog sustava, sve je u kompjuteru - imaš potpunu vezu s novom lokacijom gdje će planeta biti. Ti "uključuješ" tunel u potpuno istu mjesto...). Tako da smo otišli dva puta za sebe, za svoje osobno malo istraživanje. "
I nitko nije kontrolirao stroj u svrhu vašeg povratka?
"Uključili smo opremu. Nikoga nije bilo tamo. Na drugom putovanju smo otkriveni, jer postoji automatski zapis o tome koliko puta i kada je opreme korištena, iu koju svrhu, i slično. To se dešavalo automatski, sve vrijeme. Tako da smo bili uhvaćeni po povratku. Povučeni smo s projekta, dobili smo po prstima. "Više to nećete raditi," i jedan od ljudi koji su bili uključeni, stariji znanstvenik, je razbio naš tim. Duncan i ja nakon toga nismo više radili zajedno, ali ostali su radili daljnja istraživanja. Što su oni našli, ne znamo. Neki ljudi su unaprijed izabrani, kao Duncan, Preston i ja, da budu dio programa. Razina ispiranja mozga je varirao. Duncan je bio teško programiran, ispranog mozga da čini što je činio tamo. Meni je u nekoj mjeri ispiran mozak, a Preston je prošao teško ispiranje.
I dano nam je, što biste nazvali fragmenti, nakon što je čitav projekt srušen i formalno proglašen gotovim 1. siječnja 1984. Svi smo imali svoje fragmente, što znači da nam je um očišćen od svega što smo radili na projektu. I nadali su se da će stvar ostati zamagljena. Ali nisu. Razlog za to je, što mjesto nije uništeno. Ono je još tamo. Ovlasti nad mjestom su 1. siječnja 1986. prebačene na Državnu komisiju za parkove New Yorka, da postane dio okolnog parka. Povjerenstvo nije ništa uređivala. Nisu srušili zgrade. Nisu nikada otvorili mjesto kao park. Srušili su ogradu tako da ljudi mogu ulaziti, šetaju i kampiraju ako žele, tijekom dana. Uređaji su ostali u zgradama. Otišavši tamo, prvo u kolovozu 1985. na poziv Prestona (poveo sam Duncana sa sobom). U to vrijeme nitko od nas nije znao da smo bili dio Montauk Projekta. Preston, kao prodavač električne opreme, je prije toga bio tamo privučen odbačenom elektroničkom opremom. "
Tu započinje knjiga Montauk Projekt.
"Točno. On nije znao u što je bio uključen. Nije se sjećao. Na tom putovanju u kolovozu, Preston nas je poveo i rekao, "Obojica ste senzitivni. Da vidimo što ćete uhvatiti kada odemo tamo. "Rekao je," Znam da tamo nikada niste bili. "On uistinu to tada nije znao. Tako smo izišli i osjetili užasne vibracije u bazi, kao da se nešto grozno tamo događa. Osjetili smo to čudovište, koje se pojavilo na kraju priče, čija je svrha bila da uništi bazu.Oni (Preston i Duncan) su naravno, imali prednost. Posjećivali su Montauk, i vraćali se u Phoenix.
Bili su tamo nekoliko puta, i postali su svjesni svoje umiješanosti u projekt mnogo ranije od mene. Vrato sam se (u Montauk) u svibnju 1986., i ponovno poslije s grupom iz Phoenixa, sponzoriranu, vjerujem, od strane senatora Barryja Goldvatera. Nakon što sam rekao toj skupini, koju sam znao od prosinca 1985, o projektu, oni su izašli da istražuju o mogućoj zloupotrebi federalnih sredstava za legalne projekte korištenih za financiranje ilegalnih projekata. Tražili su dokaz. I to je bio njihov modus operandi, nihov razlog za ulazak u državu New York, za ulazak u bazu, u zaključane zgrade.
Neke su bile zaključane. Tražili su bilo koji dokaz, o zloupotrebi federalnih sredstava u tom projektu. Sada znamo da federalni novac nije bio uključen. Glavni istražitelj je to dokazao. Ali u procesu smo napravili mnogo fotografija, i tijekom tog posjeta u svibnju 1986., moja sjećanja na Montauk su počela da se vraćaju, jer sam posjetio mjesto, mjesto zločina, ako želite. "
To je djelovalo kao okidač.
"To je bilo okidač za mene, kao i za Duncana, i za Prestona. Moja sjećanja su se vratila. Znao sam da sam bio dio toga. Sjećanja su od tada izvirala polako, nije sve došlo naglo odjednom. Dolazilo je u dijelovima, ovisno koji okidač ih je vraćao. Ali jednom kada probijete rupu u zidu sjećanja, to je kao rupa u brani. Rupa počne širiti i nastavlja sa širenjem, i možda sve prođe kroz nju. Tako, spoznao sam na kraju da sam bio duboko uključen u administrativni i inžinjerski dio mnogih projekata. Duncan je bio uključen u više od jednog projekta. Preston je bio šef stanice nakon Matthewa Zareta. Profesor Zaret je sklonjen 1980. "
I sva tehnologija je bila od vanzemaljskih grupa?
"Surađivali su s vanzemaljcima. Vidite, imali su srušen NLO, koji je namjerno pao, u dogovoru s Hitlerom, od strane jedne grupe Plejadanaca. Bio je napunjen s tehnologijom. Razlog za pad je bio da Njemačka visoka naredba, da ako ih pritisnu, mogu reći, "Da, našli smo srušeni NLO u Bavarske Alpama" ili nekom sličnom mjestu, "i popravili smo ga, i uzeli dijelove za analizu tehnologije." To zasigurno nije objavljeno. Ali ostaci letjelice su nađeni blizu Penemunde nakon Drugog svjetskog rata. To je bila Njemačka vojna baza za testiranje raketa gdje je Verner Von Braun radio sa svojom ekipom. Po završetku rata, on je prebacio svoju grupu na zapad, Amerikancima. Drugu grupu su zarobili Rusi, uključujući, vjerujem, njegovog profesora Hermana Oberta. Naravno, to je razlog zašto su Rusi bili u prednosti s raketama nad Amerikancima, imali su učitelja od Vernhera Von Brauna!
Možda su imali još nekoga, jer su Rusi zarobili dobar dio Njemačke inteligencije kada je Berlin pao u njihove ruke. Rat je, u stvari, dobio ogromnu podršku, tehnologiju od Plejadanaca. Što se tiče ugovora, Roosevelt je napravio prvi u SAD-u 1934, ne s Plejadancima, koji su ponudili pomoć SAD-u za izlazak iz nevolja s velikom recesijom, nego je izabrao drugu skupinu, ali razloge njegovog izbora mi ne znamo. Ta skupina je znana kao K-skupina ili Kondroškin. Ispostavilo se, kako se vidi danas, da se radilo o plavo-sivim (blue-greys) vanzemaljcima. Ne malim sivima (greys), već krupnijim, zvanim blue-greys.
U svakom slučaju, on je napravio ugovor s njima. Oni su ponudili sasvim novu tehnologiju za Američku nuklearnu energiju 1938. Roosevelt je prvo prihvatio, a zatim odbio jer je vojska rekla, "Uh, uh! Ne možemo to u potpunosti kontrolirati. Ne znamo što će oni napraviti i hoće li nas izmanipulirati na kraju. "Tako su oni (K-skupina) nestali.1943. je došao Philadelphia eksperiment i sa njim Finiks projekt, napravivši ogromnu rupu u vremnesko-prostornom kontinuumu.
Vanzemaljci su namjerno to napravili 1983, napravili su pukotinu u vremensko-prostornoj tvornici, tako da je veliki broj vanzemaljaca i letjelica mogao proći. Svi oni su imali mogućnost putovanja kroz vrijeme, ali pukotina je bila nužna za prolazak većih letjelica i za eventualnu masovnu invaziju na SAD, i kasnije na Europu, vanzemaljaca (primarno greysa, ali i drugih tipova). Kada su sletjeli na Edwards zračnu vojnu bazu kao iu druge baze - otkrivam mnoge detalje - vlada je već znala sve o vanzemaljcima prisutnima na ovoj planeti.
Znali su to od 1887. s prvom istražnom komisijom u vrijeme 22. predsjednika Grovera Klevelanda. U svakom slučaju, znali su da su oni ovdje, a oni su onda došli masovno. Suočili smo se s tehnologijom s kojom se nismo mogli nositi, nismo znali rukovati, nismo znali što s njom. Sporazum s Eisenhowerom i njegovim savjetnicima je bio u svrhu potpisivanja ugovora s njima, ugovora o nemešanju i pristupu svoj tehnologiji koju smo mogli dobiti od njih.
Kupili smo vrijeme da vidimo što možemo u vezi toga kasnije. To je bila osnova ugovora. Uslijed toga, došao je veliki broj vanzemaljaca i eventualno su postali dio Finiks projekta. Oni su planirali unaprijed. Nismo znali što smjeraju. Gledam unatrag, tada to nismo znali. Oni su planirali unaprijed. Znali su što rade. Usmjeravali su i manipulirali Finiks projektom. Nisu očekivali da će se to tada prekinuti. Siguran sam da su predvidjeli nastavak kroz sljedeće desetljeća, barem kroz 90-e. Dakle, zbog određenih ljudi, koji su iznenada, oprostite na izrazu, "vidjeli svjetlo," postali religiozni, ili tako nešto, što ih je obuzelo, Duncan i nekoliko drugih zavjerenika su odlučili uništiti stanicu.
Razlog je bio to, jer su ono što su vidjeli, doživjeli kao veliko zlo. Znao sam za to. Odlučio sam da ne sudjelujem u destruktivnom dijelu plana. Ali oni su radili na svoj način. Stavili su poseban implant u Duncanov glavu, tako da kada smo originalni Duncan Cameron i ja kao Edward Cameron, prošli iz Philadelphia eksperimenta i nastavili kroz stanicu (trajalo je 12 sati) i vraćeni smo na Eldridge; zatim je Eldridge vraćen u 1943. U toj točki, ta faza je završena i vremenska petlja je zatvorena.Zatim se pojavila rečenica, "Sada je vrijeme" i Duncan je oslobodio tu stvar iz svoje podsvijesti, prema stroju. Odašiljač (koji je do tog vremena već imao svoju osobnost) je stvorio veliku zvijer, čvrstu trodimenzionalnu 0,4-4,5 metra visoku, i ona je doslovno izišla iz podsvijesti. Kretala se okolo uništavajući zgrade i ljude, i otkrivena je dok je pokušavala da se probije u radarski toranj. Toranj je bio prečvrst da ga probije. Jedini način da je zaustave bio je uništiti odašiljač, i to su učinili. A zvijer je isparila u neki drugi realitet.
Nadamo se, ako se projekt obnovi, da će biti korišten ispravno prije nego neispravno, kako je bilo u prošlosti, jer mislimo da postoje jako dobre mogućnosti uporabe Montauk projekta. U široj perspektivi, možda ga je bolje ostaviti zakopanog. Samo vrijeme može pokazati što će se dogoditi, i da li ću više igrati ulogu u tome. Nisu me tražili. Ne žele. Sve što možemo je, nadati se najboljem u budućnosti, i da će greške iz prošlosti biti sagledane, i da će nekako budućnost stoga biti bolja u smislu da smo razumjeli probleme s kojima smo se susreli. "
(Ivantic.net)
Comments powered by CComment