Slučaj NLO-a iznad Vranov-ova u Češkoj(bivši SSSR, 1987.godina)
14 Pro 2019
- Detalji
- Kategorija: Viđenja NLO-a na balkanu
- Kreirano: Subota, 14 Prosinac 2019 11:58
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 11468
Jedan od najnevjerojatnijih NLO slučajeva dolazi nam iz Češke, da znam, zemlja piva, turističkih atrakcija ... No te 1987. na radirima je bio uočen vrlo neobičan predmet nad teritorijem Vranja u Češkoj. SSSR je odmah poslao vojni helikopter da presretne neobičan predmet i zatim ga je greškom ili namjerno naganjao preko vrlo popularnog turističkog mjesta!
Iako ne postoji ništa pametno na engleskom, a meni je češki recimo 10% poznat, odlučio sam se upustiti avanturu istražiti što se točno dogodilo nad Vranjem te 1987 godine ...
Dakle, cijeli članak je prijevod svjedočenja pilota Jaroslava Špaćeka iz 51. helikopterske pukovnije dr.Edvarda Beneša koju je objavila sada već ugašena izdavačka kuća Votobia 1998. godine.
Nedavno je ovaj slučaj oživljen po Češkim UFO portalima i tako sam i nabasao na cijeli slučaj o kojem do sada stvarno nisam imao pojma. Neki časnici te spomenute 51. helikopterske pukovnije odlučili su izaći u javnost nakon što su umirovljeni i mahom su kazali da su mogli svojim očima gledati neidentificirani leteči objekt dok su letjeli u zraku, a kasnije nakon što je pao su ga prikvačili za helikopter spomenutog Jaroslava Špaćeka i pratili ga pri preletu u bazu!
Dana 12. srpnja 1987. godine, posada kapetana Čestmíra Tesaříka, letećeg časnika Ivana Pospíchala i drugog časnika Milana Šeroa "držala je crtu" u Božicama [danas regija Južna Moravska]. Ubrzo nakon ručka, posada je dobila naređenje da hitno uzleti. Ciljno mjesto bio je Vranov nad Dyjí. Nakon što su stigli do tog područja, posada je dobila dodatne informacije o svom cilju - koji se nalazio u Austriji, blizu ondašnje čehoslovačke granice - i naređeno im je da se popnu na visinu od 2.000 metara.
Vrijeme je bilo tipično za ljetni dan, sa brojnim oblacima koji su se kretali na visini od 1.500 metara do preko 4.000 metara, a broj ljudi su plivali i sunčali se ispod njih. Isprva su se sovjetski borbeni helikopteri kretali granicom, naprijed-natrag između Vranova i Slavonice, s informacijom da se ciljani objekat s velikom brzinom kreče prema njihovoj eskadrili u zraku. Isprva nam se činilo da naši radaristi na zemlji prate oblake i da su ih zavarali kao da su oni ciljani objekt, što u ono vrijeme nije bio rijedak slučaj!
Za sve to vrijeme posadi su davane informacije da se cilj zatvara na njima: "... 20 km, 15, 10, 8, ... 30 stupnjeva lijevo, 5 km, 3, 2, promašili ste ga za 500 metara udesno ... " i tako dalje. No nitko od pilota nije vidio metu među tom šumom oblaka u zraku. Tkom ganjanja mete niti jedan se helikopter nije popeo iznad 3500 metara i iznad oblaka da vidi čisto polje ispred sebe.Slijedile su dodatne informacije: "Ciljajte točno ispred vas, udaljenost 3 km, 2 km, 1 km, 500 metara, 300 metara ..." I kad se prvi helikoper uzdigao iznad oblaka, piloti i dalje nisu ništa vidjeli iako je meta bila udaljena samo 600-ak metara od njih.
Kad je kontrola zračnog prometa najavila razdaljinu od 200 metara, leteći časnik Pospíchal podigao je pogled, a oči su mu bile doslovno iskočile iz glave. Tamni predmet u obliku cigare letiomu je iznad glave u suprotnom smjeru. Imao je samo vremena da kaže u interfon: "Preletio je preko nas". Kapetan Tesařík je bez oklijevanja pritisnuo papučicu kontrole lijevom nogom i zabio helikoper za 40 stupnjeva lijevi, gotovo u zrakoplovnom manevru. Razumljivo, nitko ne bi želio letjeti u helikopteru Mi-24 na ovoj visini, koja je blizu njegove maksimalne gornje granice, pa se naglo počeo spuštati nekoliko desetaka metara u sekundi. Ipak, ugledao je metu i pokušao je slijediti. Izjavio je kontroli zračnog prometa da je vidio metu i da liči na avion bez krila. Kontrola zračnog prometa dala je zapovijed da se počne pucati i uništiti cilj.
Ponašanje mete bilo je vrlo neobično. Iako je helikopter pokušao slijediti [metu] i gledati je, to nije bilo moguće. Kad god je helikopter bio dovoljno blizu da puca, meta je uvijek spretno mijenjala smjer i, što je bilo još gore, uvijek je manevrirala prema suncu. Slično tome, pucanje u metu nije bilo moguće, jer je bila postavljena direktno iznad Vranovske přehrade, koja je bila prepuna ljudi ... Nakon otprilike dvije minute vizualnog kontakta, meta je opet nestala u oblacima.
Tada se dogodila najgora situacija cijelog leta. Dok su letjeli kroz oblak pomoću instrumenata, kontrola zračnog prometa ponovo je počela pružati informacije: "... meta je na 6 km i ide izravno prema vama, 4 km, 2 km, izravno ispred vas ...". U tom se trenutku mogao čuti inženjer leta, uz riječi "Rob niečo, ved ide protiv nám!" ("Učini nešto! To će nas uništiti!") Vjerojatno je postavio novi rekord u postavljanju padobrana na sebe. Letački inženjeri u Mi-24 ne nose padobrane jer bi im ograničili kretanje u uskom tunelu za pilota. Nose pas s padobranom i, ako im zatreba, zakopčaju ga padobran. Neki, međutim, čak i ne nose pojas jer je to jako neudobno.
Kontrola zračnog prometa nastavila je izvještavati o udaljenosti cilja: "... 1 km, 800 metara, 500 metara, točno ispred vas ... Promašila vas je za par metara s lijeve strane ..." U tom trenutku možete biti sigurni da je utihnula sva komunikacija između pilota i navigatora/inženjera. Biti u oblacima, znajući da nešto opipljivo i neidentificirano leti ravno prema vama, ne vidite ništa, i samo možete sjediti i čekati ... Hvala, ali to ne bismo željeli svakodnevno doživljavati.
Zbog dobivanja daljnjih uputa oko nepoznatog cilja, helikopter se našao iznad Dukovanyja, a kasnije se morao vratiti u bazu kako bi nadolijao gorivo. U isto vrijeme drugi je borbeni helikopter obavljao drugačiji zadatak, pa je naša posada ponovo krenula da nadgleda uljeza. To, međutim, nije bilo potrebno, jer se u međuvremenu, prema radarskom promatranju, velikom brzinom kretao preko Brna, Jaslovske Bohunice i Bratislave, gdje je nestao sa ekrana.
Na što je Prostějov helikopter naletio u zraku do danas ostaje nepoznato. Znamo samo da je nakon slijetanja posada dobila naredbu da se unište sve evidencije o radio korespondenciji i parametrima leta. Na vlastitu inicijativu, naši su se piloti igrali okolo s proračunima i, uspostavljajući udaljenosti u određeno vrijeme, procijenili da se brzina nepoznatog objekta kretala u rasponu od 60 do 2700 km / h [37 do 1678 milja na sat].
Da li je bila riječ o NLO-u ili ne?
Comments powered by CComment