Panika zbog "humanoida" u Chiuahui
16 Sij 2011
- Detalji
- Kategorija: Misterije - neobjašnjivo
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 12753
Evo jedan link koji mi je došao mailom, pa da ne padne u neki zaborav odlućio sam objaviti ovaj članak, odnosno prenjeti ga sa bloga jedne kolegice koja si je dala mnogo truda da ga napiše...
Sigurna sam da je dosta vas sinoć gledalo film "The Mothman Prophecies" ("Mothmanova Proročanstva"), a to vidim i po tome što mi je danas blog zaprimio popriličan broj hitova sa google-a, a najviše vas je upisalo "Point Pleasant", pa "Mothman" i "Silver Bridge".
Inače, kao što ste vjerojatno primijetili, film je nastao po istoimenoj knjizi nažalost pokojnog Johna A. Keela i možete ju nabaviti na Amazonu (samo na engleskom). Još jedna knjiga koju preporučam je "Mothman and other curious encounters" poznatog kriptozoologa Lorena Colemana.
Izvor: El Heraldo de Chihuahua
Datum: Ožujak 27, 2009
Newsroom - Cuauhtémoc, Chihuahua - Čovjek-šišmiš koji izgleda kao da je iskočio iz nekog SF filma, je stvarno biće koje je prouzrokovalo paniku kod studenta lokalnog sveučilišta i stanovnika La Junte (Chiuahua). Vidjelo ga je više mještana koji ga opisuju kao krilatog humanoida visokog oko 2 metra, lica prekrivenog krznom.To se usput poklapa i s ubijanjima ovaca odsijecanjem glave na nekolicini rančeva.
Mladi očevidac ne pije, ne puši i ne drogira se i želi da njegovo ime ostane neobjavljeno.
I još uvijek se nije oporavio od incidenta te večeri - petka, 6. ožujka u 23:50 h, nakon što je napustio Universidad Regional del Norte i pošao kući u La Juntu. Međutim, kada je ulazio u Puente Sin Nombre, bio je prisiljen stisnuti kočnice - na asfaltu se nalazila tamna figura, izgleda sličnog zgrbljenom čovjeku, možda prekrivenim dekom.
Po približavanju, još uvijek nepoznati lik se uzdigao na svoju punu visinu, napravio dva skoka prema naprijed, raširio golema šišmišolika krila, koja su vjerojatno pokrivala cijelu širinu ceste, i vinuo se u zrak.
Mladić nije dugo razmišljao. Stisnuo je gas, derući gume u pokušaju da pobjegne od nepoznatog.
Uslijedila je 15-minutna potjera. Stvorenje je letjelo snagom svojih stražnjih krila, koja su bila manja, te je, ostajući uz vozilo, zurilo kroz prozor. Strah je postajao intenzivniji, i mladić je u panici posegnuo za mobitelom da nazove kući. Njegova majka se javila i upitala ga zašto čuje buku automobila. Drhtavog glasa i kroz suze, svjedok je pokušavao opisati da ga čovjek, ili možda krilata životinja, goni. Njegov prvi utisak, da je Smrt poprimila oblik, natjerao ga je da u očaju vrišti "Umrijet ću!" -crtež svjedoka
Prisjećajući se događaja, mladić tvrdi da to "nije bila iluzija". To je bio najgori strah koji je ikad osjetio. Opis je pomalo nejasan, ali ga slika bića proganja kad ne može zaspati. Čovjek crvenih, zakrvavljenih očiju, visine otprilike 2 metra, sudeći po punoj duljini automobila. Dva para krila, od kojih su jedna manja, što mu je omogućavalo da dostigne neviđenu brzinu; male ruke, nalik na one klokana, koje je biće držalo labavo i bez snage, a kojima je neprekidno udaralo po prozorskom staklu. Lice mu je bilo prekriveno nekom vrstom dlake, s izraženim, kupolastim čelom i krvavo-crvenim očima.
Ovo stvorenje je viđeno u okolici Cimbraplaya, blizu Saenz Guerrera, gdje je nekoliko ovaca pronađeno mrtvo u proteklih par dana na tri ranča. Sve su ubijene na isti način: veliki rez na vratu i jedan u području repa.
Jedna obitelj također tvrdi da ga je vidjela na Mesa de Gonzalez segmentu puta za San Juanito, i pruža sličan opis. Majka studenta izjavila je: "Nikad ga nisam čula takvog, a još manje vidjela u stanju u kakvom je stigao kući: drhteći, blijed i na rubu živčanog sloma."
Student je na dobrom glasu u svojoj školi i priča se da se već traga za ovim mitskim bićem. Čini se da je također već nastala i legenda o čovjeku-šišmišu iz La Junte.
Pojavilo se opet blizu groblja
"Vidjela sam Santa Muerte (Svetu Smrt)." Ove riječi izgovorene su najuzvišenijim mogućim tonom nakon tako gorkog iskustva. Rečenica koju je izjavila Ivonne nije napustila kuću. Podijelila ju je s majkom i mužem. Nikim drugim. Tek sada shvaćaju da se ovaj humanoid, koji se ponovno pojavio tek nekoliko dana ranije kod kapije groblja, poklapa sa opisom čovjeka-šišmiša iz La Junte.
Nakon što je provela neko vrijeme kod prijateljice, Ivonne (nije njeno pravo ime) ju je odvezla u dio La Junte, u neposrednu blizinu nove ceste za Guerrero. Bilo je oko 21 h kad je, vraćajući se kući, prolazila kraj groblja.
U tom trenutku je ugledala ogromnu figuru kod vrata groblja. Figura je podsjećala na dugačak kip koji je izgledao kao osoba zaogrnuta dekom ili crnim plaštom. Osjetila je trnce i ubrzala svoj kombi. Pomislila je da je to la Santa Muerte i da će umrijeti na cesti, na putu od groblja do kuće.
Priču je povjerila samo majci i suprugu, prisjetivši se događaja nakon što je u novinama pročitala članak u kojem je student opisao svoje iskustvo. Opis naveden u članku naveo ju je da pomisli da je vidjela istu stvar i njena se obitelj složila s tim. Nakon posjete vratima groblja, primijetila je da je visina stvorenja bila uistinu impresivna, obzirom da luk vrata stoji 4 m iznad zemlje, a glava bića je dosezala skoro do vrha.
Mladić je procijenio visinu bića na 2m, sudeći po činjenici da je duljina tijela humanoida bila jednaka duljini Libertyja kojeg je mladić vozio te večeri.
Javljaju se nova viđenja tzv. "čovjeka-šišmiša": stanovnici La Junte sada tvrde da je još jedan mladić ugledao ovu misterioznu, nadnaravnu pojavu. Međutim, govore da je susret ostavio takav otisak na mladiću da je za sada u stanju šoka i da je negdje hospitaliziran. Ova priča još nije potvrđena.
Novi izvještaji: biće opet viđeno, priča o postojanju fotografije
Mjesec dana nakon prve pojave bića, u ovoj zajednici i njenoj okolici, nekih 40 milja od Cuauhtémoca, pričaju se nove priče. Čini se da je strah sve više rasprostranjen. Djeca su ga također vidjela.
Priča se da su u centru grada dva djeteta otišla popiti vode s pumpe u sredini svog stražnjeg dvorišta.Tada su ugledali enormno veliku pticu kako klizi nebom. Strah ih je natjerao da se trčeći vrate u kuću. Mlada žena tvrdi da je čula zvuk sličan mišjem cviljenju, čudnu buku na krovu i lepet krila.
Međutim, još bliži susret dogodio se u području Huerta El Rosario, iznenađujuće blizu prvog pojavljivanja nedaleko od Puente Sin Nombrea, gdje je stražar čuo zvukove kakve nije čuo nikad do tada.
U svom terencu se vozio po cijeloj farmi dok nije došao do mjesta sa kojeg su dopirali zvuci. Ono što je ugledao je bilo neopisivo i jedina naredba koju je njegov mozak izdao u tom trenutku bila je da bježi. Crvenooko biće zaplelo se u žičanu mrežu [za prevenciju odrona kamenja] i borilo se da pobjegne, u čemu je očito i uspjelo jer ga idućeg jutra više nije bilo.
Priča i primjedbe su možda rezultati paranoje, ali se svi počinju pitati o postojanju fotografije koju je netko navodno uslikao. Barem je tako rekao časnik za sigurnost, ali nije ga bilo moguće dobiti da potvrdi priču.
Nadalje, 20 kilometara od mjesta događaja, svjedok impresivnom letu ovog stvorenja jednostavno se srušio od posljedice srčanog udara. Rečeno je da se trenutno nalazi u jednoj od bolnica u regiji, ali je njegov identitet ostao zaštićen. Ako ga se nađe, i dalje neće biti u stanju da komentira svoj susret.
Mothman - zagonetka Point Pleasant-a
Čudni događaji započeli su 12. studenog 1966. u Zapadnoj Virginiji. Petoro ljudi bilo je na lokalnom groblju toga dana,pripremajući grobnicu za pokop,kad se nešto što je izgledalo kao "smeđe čovjekoliko biće" uzdiglo iz obližnjih krošnji i proletjelo iznad njihovih glava. Bili su zgroženi. Biće nije izgledalo kao ptica,nego više kao čovjek s krilima. Nekoliko dana nakon tog događaja,stanovnici su prijavljivali sve više viđenja čudnovatog stvorenja,što je uznemirilo cijelu regiju.
U kasnoj noći 15. studenog,dva mlada bračna para susrela su nešto "humanoidnog oblika,crvenih očiju koje su se nalazile u predjelu prsa i velikih krila". Kako im se to "nešto" počelo približavati, u panici su se odvezli prema Point Pleasant-u. Iako su vozili preko 100 km/h, stvorenje je pratilo njihov auto. Lokalnom šerifu Millardu Halsteadu su prijavili da je letjelo za njima sve do ulaska u gradić.
No oni nisu bili jedini koji su ga vidjeli te noći. Druga grupa od četiri svjedoka je tvrdila da je isto biće ugledala čak 3 puta!
Iduće viđenje imalo je bizarnije rezultate.
Oko 22:30 h iste noći,Newell Partridge, lokalni građevinski poduzetnik koji je živio oko 90 milja od Point Pleasant-a,gledao je televiziju kad je odjednom nestalo slike. Čudna se linija pojavila na ekranu, nakon čega je čuo neobičan,gotovo krešteći zvuk koji se postupno pojačavao,a zatim smirivao.
Partridgeov pas Bandit,koji je bio zavezan ispred kuće,počeo je zavijati, pa je Newell izišao vani da vidi što se događa. Njegov je pas gledao prema staji koja je bila udaljena oko 200 m od kuće. Partridge je okrenuo ručnu svjetiljku u tome smjeru i ugledao dva crvena kruga koja su izgledala kao oči ili "reflektori bicikla". Bandit je pretrčao preko polja u potjeri za svjetlećim očima,ne obazirući se na dozivanja svog vlasnika. Nije se vratio ni dva dana kasnije,kada je Partridge u novinama pročitao o viđenjima zagonetnog stvorenja te noći.
Jedna izjava koju je pročitao ga je zaprepastila. Roger Scarberry, jedan od svjedoka koji su ugledali neobičnu "pticu",rekao je da su prilikom ulaska u grad ugledali tijelo velikog psa kako leži pokraj ceste.
Nekoliko minuta kasnije,kad su se vraćali iz grada,pas je nestao. Čak su se zaustavili da bi potražili tijelo,znajući da su prošli pokraj njega ranije. Partridge je odmah pomislio da se radi o Banditu, koji više nikad nije viđen.
16. studenog, u okružnoj sudnici je održana konferencija za tisak gdje su svjedoci ponovili svoje priče. Uskoro su se vijesti o viđenjima proširile po cijelom svijetu,te su novinari leteće biće prozvali "Mothman".
Udaljeno i napušteno TNT postrojenje postalo je Mothmanovo skrovište u narednim mjesecima.
Područje se sastojalo od nekoliko stotina hektara šume i velikih koncentracijskih kupola gdje je spreman eksploziv tijekom 2. svj. rata. Pod zemljom se nalazila mreža tunela koja je omogućavala Mothmanu da se slobodno kreće i ostane neopažen.
Jako malo kuća se nalazilo u tom dijelu regije,no jedna od njih je pripadala obitelji Ralph Thomas.
Jednog 16. studenog,ugledali su "čudno crveno svjetlo" koje je lebdjelo i pomicalo se iznad TNT postrojenja. "To nije bio avion",rekla je gđa Marcella Bennet (prijateljica obitelji Thomas),"ali nismo uspjeli odgonetnuti što je to bilo." Gđa Bennet se odvezla do kuće Thomasovih nekoliko minuta kasnije i izašla iz automobila držeći u rukama svoje dijete. Odjednom se u blizini pomakla tamna figura. "Činilo se kao da leži",kasnije je izjavila." Polako se uzdigla sa tla. Velika smeđa stvar. Veća od čovjeka sa svijetlećim očima."
Gđa Bennet je bila užasnuta te je utrčala u kuću. Obitelj se zaključala unutra,ali ih je uhvatila histerija jer je stvorenje skočilo na trijem i piljilo u prozore. Pozvana je policija,ali je Mothman nestao prije njihovog dolaska.Gđa Bennet se nije oporavila mjesecima. Kasnije je rekla istražiteljima kako vjeruje da je biće posjećivalo i njen vlastiti dom. Često je čula prodorne zvukove (slične vrisku žene) blizu njene kuće pokraj Point Pleasant-a.
Mnogi vjeruju da su viđenja Mothmana povezana s viđenjima NLO-a i susretanjima "ljudi u crnom" na tom području. Gotovo godinu dana,čudna su se zbivanja nastavila. Istražitelji i "lovci na čudovišta" ophodili su područje. Od njih najpoznatiji bio je John Keel. On je mnogo godina pisao o NLO-ima,ali je odbacivao standardne tvrdnje o njima. Upravo iz tog razloga je desetljećima bio kontroverzna ličnost. Prema Keelu, čovjek je imao dugu povijest susreta sa paranormalnim. On vjeruje da intervencija misterioznih stranaca u živote povijesnih ličnosti kao što su bili Thomas Jefferson i Malcolm X pruža dokaz o kontinuiranoj prisutnosti "starih bogova". Manifestacija tih drevnih bogova se pojavljuje u obliku NLO-a,demona i duhova. Ostao je poštovan na polju svojih istraživanja i ujedno je i dalje idol mnogima.
Keel je postao glavni novinar u slučaju o Mothmanu, te je napisao da je najmanje 100 ljudi osobno svjedočilo pojavljivanju stvorenja između studenog 1966. i studenog 1967. Prema njihovim prijavama, biće je bilo višlje od 2 metra, šire od čovjeka, te je teturalo na čovjekolikim nogama. Njegove oči su bile smještene pri vrhu ramena, a imao je krila slična šišmišjim kojima je rijetko mahao prilikom leta. Što je bilo još čudnije,imao je mogućnost da uzleti uspravno "kao helikopter". Svjedoci su također opisali kako je imao tamnu kožu sivkaste ili smeđe boje. Nije bio sposoban govoriti te je ispuštao krešteće zvukove.
John Keel je stigao u Point Pleasant u prosincu 1966. te je odmah počeo prikupljati prijave o viđenjima Mothmana, te čak i prijave viđenja NLO-a prije pojave stvorenja. Također je sakupio dokaze koji su upućivali na probleme sa televizijama i telefonima koji su započeli u jesen 1966. Svjetla su viđana na nebu,pogotovo blizu TNT postrojenja,a auti koji su prolazili pokraj tog područja su se ponekad zaustavljali bez objašnjenja. Obitelj James Lilley,koja je živjela južno od TNT postrojenja,je bila toliko uznemirena bizarnim događajima da je bila prisiljena prodati kuću i preseliti se u drugu četvrt. Keel je bio uvjeren da su intezivne paranormalne aktivnosti bile međusobno povezane.
Počela su se zbivati čudnija događanja...Reporterka Mary Hyre je također ekstenzivno pisala o lokalnim viđenjima. Jednog je vikenda primila više od 500 telefonskih poziva od ljudi koji su vidjeli čudna svjetla na nebu.
Priča o Point Pleasant-u još nije završila...
Negdje oko 17:00 h, u večeri 15. prosinca,1967.,most koji je spajao Point Pleasant i Ohio odjednom je kolabirao. Deseci vozila nestali su u tamnim vodama rijeke Ohio,a poginulo je 46 osoba.
Te iste tragične noći,obitelj James Lilley (koja je i dalje živjela blizu TNT postrojenja) izbrojala je više od 12 svjetala koja su bljeskala iznad njihove kuće i nestala u šumi.
Dakle,tko je bio Mothman i što je stajalo iza neobičnih događaja u Point Pleasant-u?
Štogod da je biće bilo,čini se da je jasno kako Mothman nije bio prevara. Bilo je jednostavno previše svjedoka koji su ugledali "nešto".
Ali moglo je postojati logično objašnjenje za neke od viđenja. Čak i John Keel (koji je smatrao da je stvorenje stvarno) je pretpostavljao da je nekoliko slučajeva uključivalo ljude koji su bili preplašeni prijavljivanjima te su vidjeli samo sove iznad osamljenih cesta. Ali čak i ako je tako, tvrdnju o Mothmanovom postojanju je teško odbaciti.
Ali ako je Mothman bio stvaran... i ako je stvarno bio neko neidentificirano biće koje je nemoguće objasniti, što je stajalo iza viđenja NLO-a, prijava o poltergeistima,čudnih svjetala,zvukova,"ljudi u crnom", i najstrašnije, kolapsa Silver Bridge-a?
John Keel vjeruje da je Point Pleasant bio "prozor", područje koje je bilo označeno dugim periodom čudnih događanja. On tvrdi da bi moglo biti nepravedno okriviti lokalna NLO viđenja za kolaps mosta,ali intezivna aktivnost na tom području upućuje na neku povezanost.
A ako se ovakve stvari mogu dogoditi u Zapadnoj Virginiji, zašto se ne bi mogle dogoditi drugdje u svijetu? Mogu li ova područja "prozori" objasniti i druge neobične pojave i bića? Možda mogu,ali da bismo to uzeli u obzir, moramo uzeti u obzir još zanimljivije pitanje....
Gdje će biti sljedeći "prozor"?
izvor: http://kriptozoologija.blog.hr
mothmanova, proročanstva, ljudi, šišmiši, tajne, svijeta
Comments powered by CComment