Masovna izumiranja - invazivne vrste zaustavljaju novi život
30 Sij 2011
- Detalji
- Kategorija: Prirodne znanosti
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 17230
Priljev invazivnih vrsta može zaustaviti dominantan prirodni proces stvaranja novih vrsta i pokrenuti proces masovnog izumiranja, prema rezultatima istraživanja objavljenom u časopisu PLoS ONE.
Istraživanje o propasti Zemljinog morskog života prije 378 do 375 milijuna godina sugerira da bi planetni trenutni ekosustavi, koji se bore s gubitkom bioraznolikosti, mogli upoznati sličnu sudbinu. Iako je Zemlja doživjela pet glavnih događaja masovnog izumiranja, kolaps okoliša tijekom kasnog Devona bio je kao ni jedan drugi u povijesti planete. Stvarni broj izumiranja nije bio viši od prirodne stope gubitaka vrsta, ali vrlo malo novih vrsta nastalo. "Pozivamo se na kasni Devon za masovno izumiranje, ali to je zapravo bila kriza bioraznolikosti", rekla je Alycia Stigall, znanstvenica na Ohio University i autorica PloS ONE rada. "Istraživanje značajno doprinosi našem razumijevanju invazije vrsta iz perspektive koje ide daleko u vrijeme", rekla je Lisa Boush, direktorica programu National Science Foundation (NSF) 's Division of Earth Sciences, koje je financiralo istraživanje. "Znanje je presudno za utvrđivanje uzroka i opsega masovnih izumiranja kroz vrijeme, posebice pet najvećih kriza biološke raznolikosti u povijesti života na Zemlji. Ono pruža važnu perspektivu za naše sadašnje krize biološke raznolikosti."
Istraživanje sugerira da je tipičan način na koji nastaju nove vrste -- vikarijanca -- bio odsutan tijekom te drevne faze Zemljine povijesti, i mogao bi biti kriv za masovno izumiranje. Vikarijanca nastane kada populacija postane geografski podijeljena prirodnim, dugotrajnim događajem, kao što je formiranje planina ili novih riječnih kanala te evoluira u različite vrste. Nove vrste također mogu nastati putem raspršivanja, koje se javlja kada se podskup populacije seli na novu lokaciju.
U odnosu na prethodna istraživanja, Stigall je koristila filogenetske analize, koja se oslanja na razumijevanju veza u evolucijskom stablu kako bi ispitala kako se pojedine specijacije događaju. Ona se usmjerila na jednog školjkaša, Leptodesma (Leiopteria) te dva Brahiopoda, Floweria i Schizophoria (Schizophoria), kao i na grabežljivog raka, Archaeostraca. Te male morske životinje s oklopom bile su neke od najčešćih stanovnika oceana u kasnom Devonu, koji je imao najopsežniji sustav grebena u Zemljinoj povijesti.
Mora su brujala od ogromnih predatorskih riba kao što je Dunkleosteus, i manjih oblika života, kao što su trilobiti i Crinoidea (morski ljiljani). Prve šume i kopneni ekosustavi pojavili su se u to vrijeme; i vodozemci su počeli hodati po kopnu. Kako se podizala razina mora tako je zatvorila kontinente u obliku povezanih masa, međutim, neke su vrste dobile pristup sredinama koje prije nisu bile nikad nastanjenje. Te najsnažnije vrste koje su mogle napredovati na različitim izvorima hrane i u novim klimama postale su dominantne, uništavajući više lokalno prilagođene vrste.
Invazivne vrste su bile toliko brojne u tom trenutku da je pojava novih vrsta postala nemoguća. "Glavni način specijacije koji se javlja u geološkim nalazima je stao tijekom Devona", rekla je Stigall. "On se samo zaustavio na svom putu." Od vrsta koje je Stigall proučavala, ona koja je najviše izgubila značajnu raznolikost tijekom kasnog Devona je i izumrla, Floweria. Cijeli morski ekosustav preživio je veliki kolaps. Koralji koji formiraju grebene su desetkovani te se tako grebeni nisu pojavili na Zemlji sljedećih 100 milijuna godina.
Divovske ribe, trilobiti, spužve i Brachiopoda također su se dramatično smanjili, dok su organizmi na kopnu imali mnogo višu stopu preživljavanja. Istraživanje je relevantno za sadašnje krize biološke raznolikosti, zbog ljudske aktivnosti koja je uvela velik broj invazivnih vrsta u nove ekosustave, rekla je Stigall. Osim toga, moderna stopa izumiranja prelazi stopu drevnih izumiranja, uključujući i događaj koji je izbrisao dinosaure prije 65 milijuna godina. "Čak i ako možete zaustaviti gubitak staništa, činjenica da smo preselili sve te invazivne vrste širom planete, trebati će puno vremena da se ono oporavi od visoke razine invazije koja je značajno potisnula stopu specijacije", rekla je Stigall.
Za održavanje Zemljinog ekosustava, znanstvenica sugerira, pomoglo bi usmjeravanje napora i sredstva za zaštitu generacija novih vrsta. "Što više znamo o ovom procesu, više ćemo razumjeti kako najbolje očuvati biološku raznolikost.", rekla je Stigall.
Izvor: National Science Foundation
http://www.znanost.com
izumiranje, vrsta, istrebljenje, ekosustava
Comments powered by CComment