Konačno, nešto pametno iz RH
12 Sij 2011
(Reading time: 3 - 6 minutes)
- Detalji
- Kategorija: Ostanimo slobodni
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 12162
"Ne srljajte ko guske u maglu" Stjepan Radić 1918. (Drugo vrijeme, ista sudbina 2011.)
Evo, razveselih se i obradovah što se konačno netko pametan sjetio jasno reći NE Europskim zlotvorima. Danas je na gotovo svim internet portalima u RH i šire u jednom malenom kutu osvanuo slijedeći članak, naravno da je ostao zasjenjen, uopče se čudim kako je i objavljen jer smo "kao" svi za ulazak u EU.
U nastavku ćemo vidjeti što je točno sve objavljeno sa nekim zanimljivim komentarima....
NEPOZNATI autori načinili su jumbo plakat kojim Djevicu Mariju zazivaju da nas sačuva od zla koje se zove Europska unija.
Na plakatu postavljenom pred jednom kućom na splitskoj Sirobuji, nabrajaju se sva zla koja Europska unija donosi sa sobom - dužničko ropstvo, GM hrana, kultura smrti, diktatura relativizma i druga, iako svime time obilujemo i bez da smo ušli u Europsku uniju.
"Kraljica Hrvata" već nam je omogućila da izabiremo svoju budućnost na demokratskim izborima. Mi smo se opredijelili za one koji su nas doveli u dužničko ropstvo i poticali uvoz umjesto domaće proizvodnje i izvoza.
Nije poznato je li Djevici naše moljakanje dozlogrdilo i pita li se - jel to opet ovi Hrvati sjede i grintaju?
Što dobivamo ulaskom od Europsku uniju? Dužničko ropstvo, GM hranu, kulturu smrti, diktaturu relativizma i druga zla... Tako misle anonimni autori veleplakata koji je postavljen u dvorištu kuće na splitskim Sirobujama.
Možda je sve ovo bilo samo de se opipa bilo Hrvatskoga naroda, no onda su se desili i poneki komentari kao npr:
12.01.2011. u 12:39h brkica2 je napisao/la:
Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj odlučio je "progovoriti" o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje "pomažu". Članak je izvorno objavljen u "The Observeru", 29 travnja2001. prije desetak godina. a mi ga prenosimu u prijevodu i obradi dr. Ivana Šimatovića. (Časopis "Svjetlost")
Original možete pozvati na: http://www.guardian.co.uk/
ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA
Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka.
PRVI KORAK - PRIVATIZACIJA
Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodložno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se argumentirano usprotive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili u radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao gospodarski imperativ. Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj. "Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara" - kaže profesor Stiglitz.
DRUGI KORAK - LIBERALIZACIJA
Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogućuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na "zakonit" način nesmetano izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat pod imenom "krug vrućeg novca". Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu
"presušiti" za samo nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. "Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv" - kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno
razaraju industrijsku proizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.
TREĆI KORAK - TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA
Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treći korak - tako zvano "tržišno određivanje cijena". To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te osjetno podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom
scenariju, slijedi završni četvrti korak.
ČETVRTI KORAK - MMF-ov PROSVJED
Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena "na koljena" i "de facto" se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava "vatru" i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri.
U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri zbog drastičnog povećanja cijene vode.
Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade. Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju svijetlu stranu - dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj situaciji oni mogu po smiješnim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji. Po tom perfidnom obrascu već je u posljednjim desetljećima u Trećem svijetu stvoreno mnogo zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju.
Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari:
1. Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi apsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih nekritički primjenjuje.
2. Da nisu uspješni!
Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? "Da" - kaže profesor Stiglitz: "Bocvana!" Njihov trik?
Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke: „Go home!“
Svaki komentari dobrodošli, jer se tu raspravlja o prednostima(ako ih uopče ima) i manama Hrvatskog ulaska u EU!
Pozdrav Miri jer ovo je poteklo iz njegovog kraja :)
ne, srljajte, ko, guske, u, maglu, stjepan, radić
Comments powered by CComment