Tajna dvorca Glamis

• Ispis
• E-mail

Detalji

Kategorija: Mitologija

Kreirano: Četvrtak, 12 Ožujak 2009 10:44

Hitovi: 16352

Zna se da ta tajna nema veze sa tvrdoglavom mrljom krvi u jednoj od soba tog dvorca koja se nikako ne da saprati. To je krv kralja Malcolma 2. koji je umro od mača pobunjenika 1084. godine. Tajna nema veze ni sa činjenicom da je Lady Glamis spaljena kao vještica, iako njen duh hoda hodnicima Glamis dvorca kao «Grey Lady». Ne, tajna koju Glamis čuva leži u rješenju nekoliko grotesknih slagalica bizarnih događaja.

Brojeći prozore s vanjske strane dvorca i unutarnje nailazimo na prvu bizarnost – izvani ih je za 2 više – što upućuje da se negdje nalazi tajna odaja, a što se u toj prostoriji nalazi nagađa se već preko 600 godina. Nitko ni danas ne zna gdje se točno nalazi ta tajna prostorija. Sljedeći trag koji ide u korist postojanju tajne sobe je da su sluge kroz stoljeća čule neobične zvukove koji kao da dolaze iz zidova, načuli su da je kralj James 5. zatvorio «nešto» u svojoj sobi. Mnoge sluge su mislile kako se radi o deformiranom djetetu, kao rezultat neprekidnog «križanja» rođaka u familiji. Neki istraživači vjeruju kako bi to mogla biti istina, jer na jednoj slici u dvorcu nalazi se čudna slika zeleno sive figure djeteta s deformiranim torzom. Identitet te osobe nikad nije utvrđen.

Godine 1486 obitelj Ogilvies došla je do obitelji Glamis tražeći od njih zaštitu od zakletih neprijatelja – obitelji Lindsay. Ogilvies-e su odveli u jednu prostoriju dvorca i tamo ih zatvorili na više od mjesec dana bez hrane i bez pića. Kad su prostoriju ponovo otvorili samo je jedan član te obitelji bio na životu, ako bi se to tako moglo nazvati. Pojeo je druge članove obitelji kroz taj period izgladnjivanja. Da li je to možda ta tajna odaja, a u njoj se nalaze stravični ostaci davnog i prisilnog kanibalizma?

U 17. stoljeću jednog su crnog roba skinuli i lovili lovačkim psima za zabavu. Psi su jadnog čovjeka rastrgali dok su dvorske dame uživale gledati tu «igru». Vjerojatno je duh tog roba entitet znan kao Jack the Runner – kojeg viđaju kako trči dvorcem i vrišti. Otprilike u isto vrijeme, mlada sluškinja iz lokalnog mjesta koja je bila u vezi s jednim od obitelji Earl je naišla na tajnu odaju. Što god da je tamo zatekla moralo je biti toliko strašno, jer je mlada sluškinja pobjegla vrišteći iz dvorca. No dva radnika iz konjušarnice dvorca su je uhvatila. Jedan joj je iščupao jezik željeznim kliještama. To je bila uobičajen postupak ušutkavanja u to doba, a mnoge sluge iz tog dvorca su bile žrtve tog krvoločnog ušutkavanja. Obično bi žrtva iskrvarila, no mlada sluškinja je svejedno potrčala iz dvorca bez jezika. No uhvaćena je i dokrajčena. Tijelo raskomadano i ostavljeno zvijerima u šumi. Ovo otprilike daje sliku koliko je bilo esencijalno da se tajna Glamis dvorca sačuva, no duh žene bez jezika i danas opsjeda Glamis, možda želi otkriti dugo skrivanu tajnu.

1904. godine trinaesti Earl od Strathmore-a - Claude Bowes-Lyon, rekao je svom prijatelju: «Kad bi samo znao prirodu ove strašne tajne, kleknuo bi na koljena zahvaljujući Bogu što nema veze s tobom.» Kada je kćer Earla četnaestog upitala oca o toj tajni on joj je odgovorio: «Ne mogu ti reći, jer nijedna žena ne smije znati tajnu Glamis dvorca.» Navodno danas samo određeni muški potomci te obitelji znaju za tu tajnu, a za nju tradicionalno saznaju na dan svoje punoljetnosti.

Do danas nijedan član nije ni potvrdio ni demantirao postojanje stravične tajne Glamis dvorca.

Pitanje ostaje – o kojoj se groznoj tajni radi? Ukoliko je ta tajna dijete s deformiranim tijelom zar bi se poduzimale tako oštre mjere da to nikad ne dođe u javnost, zar su ljudi morali umirat kako bi istina o postojanju još jednog člana obitelji, doduše koji nije ličio na čovjeka, ostala unutar zidina dvorca? Kakva je to tajna koja stoljećima uspijeva ostati tajnom, a ipak zgražati sve one koji su upućeni u samu priču, tajna koja odolijeva vremenu? Ljudsko tijelo ne može živjeti iznad kojih 100tinjak godina. Rijetki su slučajevi da čovjek doživi 130ti rođendan, prema tome daje na zaključak kao se tu možda i ne radi o djetetu, jer kroz dugi niz godina ono bi umrlo.

Postoji jedna priča, više legenda o jednom okrutnom članu te obitelji koji je izgubio dušu igrajući karte sa samim Vragom. Ide nekako ovako: Jedne nedjelje Earl Beardie nakon poprilične količine konzumiranog alkohola, da skratimo stvar – bio je pijan k'o letva, vikao je tražeći partnera za igru kartama, nitko nije htio igrati te je izjavio u bijesu kako bi igrao i sa samim Vragom. Netom se začulo kucanje na vratima, i visoka spodoba u tamnoj odjeći ušla je u dvorac pitajući da li Earl Beardie još uvijek želi partnera za igru. Earl je naravno pristao i zatvorili su se u jednu sobu u dvorcu, te započeli igru. Dvorcem su odjekivala vikanja i psovke iz sobe, i jedan od sluga je iz znatiželje provirio kroz ključanicu. Tad ga je jarka zraka svijetla pogodila, i vječno oslijepila na to jedno oko. Earl je bijesno izašao iz sobe kako bi ukorio slugu zbog špijuniranja, no kad se vratio natrag u sobu, osoba za koju se smatralo da je Vrag je nestala, zajedno sa Earlovom dušom koju je izgubio u jednoj od partija. Za sobu u kojoj se sve to odvijalo se smatra da je ta tajna odaja.

Ovakvu priču sigurno ne bi uzeli uopće u mogućnost objašnjenja, pošto nam razum nalaže da se tako nešto ne može dogoditi, uostalom ako je to cijela strka oko tajne odaje, čemu cijela tajnost ako je Vrag, pretpostavljajući da takav postoji i da je bio u njoj, otišao prije nekoliko stoljeća?

Koliko će stoljeća još proći prije nego li izađe na vidjelo to što je ljude zgražalo toliko godina. Na kraju krajeva možda se radi o nekakvoj sitnici, koja bi prije par stoljeća možda više značila, a danas ostaje samo kao tradicija čuvanja strašne tajne Glamis dvorca.

IZVOR: http://chimaera.blog.hr/

Odabrao: Danijel Folnegović

• Prethodno