Pilot JNA o svojim susretima s NLO-ima iznad Delnica i Duge Rese
21 Svi 2014
- Detalji
- Kategorija: Viđenja NLO-a na balkanu
- Kreirano: Srijeda, 21 Svibanj 2014 11:53
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 9897
Tango Six nastavlja s objavljivanjem letačkih memoara Suada Hamzića. Dobili smo ekskluzivno pravo da prvi u nastavcima prenesemo najzanimljivije priče jedne izuzetne letačke karijere pilota Ratnog zrakoplovstva i protivvazduhoplovne obrane Jugoslavenske Narodne Armije. U današnjoj priči Suad se prisjeća nekoliko svojih susreta s neidentificiranim letećim objektima i dočarava nam odnos vojske bivše države prema tom fenomenu.
Obećao sam da ču pisati ovu nepopularnu temu . Nepopularnu jer oni koji su doživjeli ovu vrstu susreta nerado pričaju a pogotovo pišu o tome zbog nevjerice na koju nailaze pa čak i sumnjičavih , podrugljivih , skrivenih ili neskrivenih sumnji u njihovu istinitost i sumnji u mentalno zdravlje autora ovih priča .
Zvanične vlasti , točnije njihove kvalificirane i ovlaštene institucije koje su zadužene za taj fenomen , za takve pojave , su u pravilu uzdržane , nedorečene , neodređene pa i tajanstvene što dodatno otežava svaku racionalnu raspravu o NLO ( Nepoznati Leteči Objekti ) ili UFO ( Unidentified Flying Objects ) .
I kod nas je ta tema uvijek bila nekako na marginama interesovanja javnosti ali i nadležnih državnih institucija . Ipak , povremeno se o njoj govorilo i pisalo a nadležni organi Vojske , konkretno Ratnog zrakoplovstva nisu mogli ignorirati činjenicu da " nešto " postoji pa su pred kraj 80 - ih iz Batajnice prebazirani MiG - ovi u Titograd jer se Jastrebovi i Supergaleb G -4 nisu mogli nositi s tim neidentificiranim letjelicama koje su se tada učestalo pojavljivale nad južnim Jadranom .
O tome postoje i izjave pilota poput pukovnika Milana Mačeka i general - potpukovnika Blagoja Grahovca u čiji kredibilitet ne treba sumnjati . Da li NLO postoje ili ne bilo je i ostalo spekulativno i pitanje osobnih uvjerenja , shvaćanja ili iskustava . Ja osobno sam uvjeren da oni nisu nikakva optička pojava , fikcija , halucinacija i slično . A evo i odakle moje takvo uvjerenje .
prvi put
U proljeće 1972. po lijepom vremenu , nekako u ranim popodnevnim satima , u prednjoj kabini zrakoplova NL -12 ( MIG -21 , dvosjed ) poleteh na rutinsko izviđanje vremena . U zadnjoj kabini sjedio je zamjenik moje 352. izviđačke eskadrile , iskusni pilot , kapetan I klase Stipić Dušan .
Odmah poslije polijetanja u pravcu 32 s piste br . 1 aerodroma Bihać , po prelasku sa kanala aerodromske kontrole letenja ( AQL ) na kanal Oblasne kontrole letenja ( ObKL ) kotrolor ObKL Janda , kojeg sam več dobro poznavao po glasu i profesionalnom odnosu prema svome poslu , nas upita da li imamo goriva i nekoliko minuta da nešto provjerimo . Odgovorih potvrdno jer je vrijeme za letenje očito bilo povoljno za planirane zadatke po planu letenja eskadrile čija prva smjena , tzv . izlaz , će poletjeti za oko pola sata .
Janda nam zadade tečaj prema sjeverozapadu i visinu od 10.000 metara . Imali smo skoro pun rezervoar goriva pa ponovo uključih forsaž i prevedoh avion u strmo penjanje . Na oko 6000 metara i ono malo oblačnosti ostade ispod nas i kada smo postizali zadanu visinu negdje iznad Plaškog , naprijed , malo udesno od smjera našeg ljeta , na velikoj visini ugledah vrlo blještavo osvijetljen predmet poput velike zvijezde srebrenastog sjaja .
Interfonom to saopštih Stipiću . On mi potvrdi da i on vidi isti svijetli objekt . Javih to kontroloru ObKL pitajući ga za visinu na kojoj se nalazi taj objekt :
- Nemam podatak o visini . Možete li produžiti penjanje ? -
Njegovo pitanje je bilo umjesno , profesionalno , jer Janda je znao da smo poletjeli po zadatku izviđanja vremena , dakle bez plana da letimo preko 11.000 metara ili brže od Mah 1,6 kada je neophodna , čak životno važna , operema za visinsko letenje , visinsko kompenzaciono odijelo VKK i skafanderska kaciga GŠ -3 ili GŠ - 6M .
Bili smo toga svjesni , vrlo svjesni , i Stipe i ja :
- Hoćemo li Stipe ? - Upitah kroz interfon .
- Idemo Hamzo . - Čuh Stipičev odgovor .
- Produžavamo ka objektu , jasno ga vidimo , približavamo se . Ovo kao da lebdi . - Javih preko radio stanice .
I zaista , blještavi objekt kao da je lebdio , stajao u mjestu ali još uvijek visoko , mnogo visočije od nas . Avion je , na punom Forsaž , u blagom uglu penjanja već bio prešao u nadzvučni let brzinom oko 1,1 Mah i popeo na preko 11.000 metara negdje iznad Ogulina .
Skrenuh udesno za oko 20 - ak stupnjeva i usmerih nos aviona pravo ka objektu koji mi je sada bio u vrhu i na sredini prednjeg vjetrobranskog stakla kabine . Djelovao je mnogo veći , blještaviji i kao da sam nazirao njegov obli oblik ali mu udaljenost i visinu nisam mogao ni približno odrediti jer nisam imao nikakvog orjentira , repera , koji bi mi pomogao u određivanju dimenzija na vedrom tamnoplavom nebu . NL -12 nije bio opremljen radarom koji bi mi pomogao razriješiti dilemu ai Janda se ušutio očito zato što nam ni njegova oprema više nije mogla pomoći .
Prolazimo visinu od 13.000 metara , mahmetar pokazuje 1,4 .
Približavamo se objektu koji je još uvijek znatno iznad nas , na 17,19 , možda 22 ili 24.000 metara ! ? Ali sve smo mu bliže , sve je veći . Pokušavam utvrditi da li je okruglogog ili diskolikog oblika . U trenutku taj objekt krenu u suprotnom pravcu , ka zapadu , smanjivao se , intenzitet blještavila se smanji , ugasi iu sekundi mi nestade iz vidokruga !
Ono što me impresioniralo je što je krećući se brzinom od 4,5 ili 6000 km / č - tu brzinu postigao trenutno ! Iz mjesta kako bi to rekli u žargonu . Ne , on nije ubrzavao . Taj objekt je krenuo i nestao tom brzinom ! Stipe koji je iz zadnje kabine virio između zaglavnika mog katapultnog sjedala i rama kabine je to isto vidio iu kasnijem razgovoru , dok smo sređivali dojmove , to mi potvrdio .
- Ovaj nestade , u trenutku , ka zapadu . - Javih kontroloru ObKL .
- I meni je nestao sa zaslona . Vaša pozicija je oko 20 km Istično od Delnica . -
Prenesoh pogled u kabinu . Brzina se približavala podeoku 1,6 Mah , visinomjer pokazivao nešto iznad 14.000 metara . Isključih forsaž i povukoh ručicu gasa još unatrag , ispustih zračne kočnice prevodeći avion u poniranje da se što prije , onako " goli " , bez adekvatne opreme za letenje u tim uvjetima , vratimo u zonu sigurnog leta koju smo bili napustili jednoglasnom odlukom da produžimo neplanirano presretanje nepoznatog objekta .
Sletesmo . Malo smo još popričali Stipe i ja o tome jer smo , što smo imali pričati , ispričali još u zraku , preko interfona , a nismo ni kolege zamarali pričom o tome što smo vidjeli i doživjeli . A nitko nas službeno o tome ništa nije pitao , ni tada , ni kasnije . Nismo čak porazgovarali ni s kontrolorom ObKL kapetanom Janda pošto to nije ni bilo predviđeno ili propisano jer svatko je od nas samo radio svoj posao .
drugi susret
Nekoliko mjeseci kasnije . Bio je lijep ljetni dan bez i jednog jedinog oblačića na nebu , izvanredna vidljivost .
Napravio sam jedan let u prvom izlazu i čekao da napravim još jedan u trećem . Kao i svi koji nemaju što raditi na stajanci br.1 aerodroma Bihać , s koje smo taj dan letjeli , sjedio sam na sklepanim drvenim klupama tzv . kvadrata koji je od konfora , pored tih nekoliko drvenih klupa imao i jednu česmu koja je strčala iz zemlje na nekad dužem , nakada kraćem komadu vodovodne cijevi .
Elem , dangubio sam u kvadratu zajedno s još nekoliko kolega pilota , desetak tehničara raznih specijalnosti i još toliko vojnika naše 352. izviđačke eskadrile . Ležim na jednoj od tih uskih klupa . Gledam u vedro svetloplavao podnevno nebo iznad aerodroma . Ugledah srebrenasti balon promjera nešto večeg od jednog metra koji svaki dan točno u podne meteorolozi s našeg aerodroma negdje s pozicije južno od sredine piste broj 1 puštaju , prate instrumentima i mjere pravce vjetra i karakteristike zračnih strujanja . Bio je na visini oko 600 , možda 700 metara . Pogledah na sat . Još 15 - ak minuta pa podne . Meteorolozi malo poranili , nestrpljivi valjda ili nekome netočan sat . Ustadoh s klupe . Gledam . Našto mi čudno . Meteorološki sondažni balon se ne smanjuje povečavajući visinu kao obično ?
- Evo ga NLO . -
Izgovorih ne znajući što drugo da kažem a da i drugima skrenem pozornost na taj balon koji mi se nekako neuobičajeno ponaša . Koji stoji u mjestu , ne penje se , ne smanjuje se do iščezavanja iz vidokruga kada se popne na preko 3-4 hiljade metara ili uroni u neki oblak .
Skoro svi pogledaše u nebo . Poče zezanje i komentari poput : NLO , vanzemaljci , mali zeleni ali i najčešća konstatacija da je u pitanju meteorološki balon . Većina se nakon kratkotrajnog gledanja vrati svojim temama razgovora , novinama , šahu , dremkanju ili blejanje a nas nekoliko nastavismo gledati u taj svijetli srebrnasti predmet okruglog oblika koji je i dalje lebdio iznad sredine piste broj 1.
Odjednom , vidjeh potpuno isto što sam vidio iznad rejona Delnica nekoliko mjeseci ranije iz kabine MIG - a !
Nepoznati objekt ubrzavši trenutno , bešumno , opet u smjeru zapada , Plitvičkih jezera , u sekundi nestade iz vidokruga ! Nas nekoliko koji smo tog momenta gledali u taj objekt se samo zgledasmo . Nismo čak ni komentarisali . Nismo imali što io čemu da komentarišemo .
Oni koji taj " start " nisu vidjeli konstatovaše da ih zajebavamo , da se balon , normalno popeo visoko i iščezao iz vidokruga . Ali nekoliko minuta kasnije s onog položaja aerodromske meteo stanice južno od centra piste poče se uzdizati sondažni meteo balon . Točno u podne !
Treći , noćni , susret s NLO
Bilo je to krajem 1973. ili početkom 1974. godine . Letio sam moj drugi trenažni noćni let po ruti na visini oko 5000 metara - da ne kažem peglao zrak .
I bila bi to jedna od onih noći kada kasno dođeš kući i sutradan ti nije ni do čega jer si se probudio u podne ili samo jedan od rutinskih letova da sa ObKL nije rukovodio letenjem Janda isti onaj kapetan I klase koji me nekoliko godina ranije već navodio na NLO . A tog kontrolora kojeg nikada prije ni kasnije nisam osobno sreo i upoznao sam vrlo cijenio , s razlogom , godinama ga slušajući na kanalu ObKL , surađujući s njime .
- Vidra 12 imate li goriva za nekoliko minuta više ? - Upita me Janda dok sam se na visini oko 5.000 metara iz pravca istoka približavao Karlovcu .
Pogledah stanje goriva iako sam znao da ga za toliko imam viška ili taj utrošak mogu kompenzirati slijetanjem iz prave , bez ulaska u krug sa slijetanje . Potvrdih to kontroloru . Upravo ugledah svjetla Karlovca djelomično pokrivenog oblacima na desetak kilometara ispred sebe .
- U redu 12 , snizite u tom tečaju na 2.500 metara . -
Potvrdih da sam razumio poruku i malo smanjivši snagu motora počeh snižavanje na naređenu visinu . Nad sjevernom periferijom Karlovca Postiga zadanu visinu kada mi Janda naredi zaokret ka jugu u tečaj oko 200 prema Dugoj Resi . Upravo po preletu tog mjesta leteći između oblaka koje sam više osjećao nego video , ugledah ispred sebe na daljini od nekoliko kilometara , na mojoj visini , niz svjetala kojima sam se brzo približavao . Ispustih zračne kočnice ne mijenjajući snagu motora .
- Vidim svjetla . Kao kod putničkog aviona . - Javih .
- Nema tu ni jednog civila . - Čuh odgovor kontrolora koji je sigurno znao što radi , što se događa u zračnom prostoru jer tada je Oblasna kontrola letenja u Zagrebu , među prvima na jugu Europe već imala zadejstvovan najmoderniji švedski radarski sustav AS -70 ( vojna ) , tj. . " Julija " ( civilna oznaka ) , u sprezi , koja je osiguravala potpun nadzor nad zračnim prostorom i koordinaciju rada vojnih i civilnih struktura kontrole letenja .
Ne skidajući pogled sa svjetlećeg objekta pokušavao sam utvrditi o čemu se radi . Približavajući se objektu ostavih ga namjerno malo s lijeve strane moje putanje leta da bih ga što bolje promotrio . Bio sam sve uvjereniji da taj objekt nema nikakvu brzinu jer ne mijenja svoj položaj , ne udaljava se , ne približava se velikom brzinom , ne mijenja se rakurs , izuzev što mu se ja približavam . Na trenutak pogledah u kabinu . Vidjeh da letim s nešto malo iznad 500 km / č pa uvukoh zračne kočnice ne mijenjajući snagu motora . Približavam se svjetlima koja sada vidim jasno . U liniji su , imam dojam u malo povijenoj liniji , ali jarka , prejaka za civilni zrakoplov čak i da su svi putnici držali podignute roleti na prozorima .
Imam dojam da svjetla lagano , sporo , mijenjaju nijansu , boju između svjetlo zelene , žute i blago ljubičaste . Osu aviona vodim desno od svjetala objekta čiju dimenziju i udaljenost ni prbližno ne mogu odrediti . Tek kada mi je glava bila okrenuta pod 90 stupnjeva ulijevo znao sam da prolazim pored tih svjetala ali pojma nisam imao kako daleko od njega 100,200 ili 300 metra . Nisam imao predstavu kojih dimenzija je taj objekt , koliko duga je ta linija čudnih svjetala .
- Što je ovo ? . - Pitam zbunjeno , tek da nešto kažem , da se javim .
- Ne znam ni ja , vaš tečaj za Rakovicu je ... produžite na toj visini . -
Krećem u lijevi nagib , u zaokret , zavrćem glavu unatrag da još osmatra taj objekt ali ulećem u oblak . Pogled prenosim u kabinu , na instrumente , postavljam zadani tečaj i visinu , podešavam snagu motora da ponovno uspostavim brzinu od 800 km / sat . Radio kompas prebacujem na 5. kanal " RA " - Rakovica koji će me dovesti na tzv . ulazna vrata mog aerodroma na koji slijećem nekoliko minuta kasnije .
Niti sam kome pričao a niti me tko pitao što sam vidio i doživio u tom letu . Nisam ni telefonom pozvao Janda , da ga ne ometam , jer on je još radio svoj posao a ja sam , bar za to veče , svoj završio .
čudno svjetlo
To i nije bio susret već naprosto promatranje čudnog , jakog svjetla koje je nekoliko minuta stajalo negdje iznad Petrinje ili Siska oko ponoći u proljeće 1975. godine . Nas 4 ili 5 pilota promatralo je to čudno svjetlo s različitih pozicija i visina s udaljenosti od 50 do 150 kilometara pokušavajuči da mu odredimo poziciju i visinu .
Tu noć letjeli smo po zadatcima RTI ( Radio tehničkog izviđanja ) svako po svome zadatku praktično nad teritorijem 2/3 Jugoslavije .
Vraćao sam se na visini oko 7-8000 metara iz rejona južnog Jadrana i približavajući se Bosanskom Petrovcu kada na sjeveru daleko , vrlo daleko , na visini većoj od moje osmotrih jarko svjetlo koje je , imao sam dojam stajalo .
Netko od kolega javi da vidi neobično , jako svjetlo . Javi se drugi , pa treći kolega . Javih se i ja saopštivši svoj dojam o poziciji i visini tog objekta , izvora te svjetlosti . Bilo je to pravo " goniometrisanje " ali vizualno , " odokativnom metodom " . Dakle slobodnom procjenom .
Saglasismo se da je to svjetlo onih čudnih boja promjenjivog tona i nijanse ( pri čijem opisu se osjećam kao onaj Đura iz sarajevskin Nadrealista ) ali i da je visoko preko 15.000 metara , da se ne pomiče .
Saglasismo se i da mu je pozicija negdje između Siska i Petrinje a jedan kolega je navijao za malo sjevernom poziciju , bliže Ivanićgradu . I baš kada smo se usuglasili , nakon nekoliko minuta svjetlo nestade . Tu noć ja na Oblasnoj kontroli u smjeni radio neki kontrolor kojeg ni naša konverzacija , koja se u cjelini odvijala na njegovom , petom kanalu nije zainteresirala i zaintrigirala da i on pažljivije pogleda u svoje ekrane . Ili bar da javi da on ne vidi ništa .
Nakon slijetanja malo smo prodiskutirali o utiscima ali su i oni ostali samo naši , potpuno osobni .
zvijezde padalice
Ovo i nema veze s mojom letačkom karijerom ili susretima s NLO ali ima s činjenicom da se odnos prema neuobičajenim pojavama na ( ex ) našem nebu ni do danas nije promijenio .
Leti u mojoj kućici kod Kotora kada sam u njoj sam ili kada se familija ili društvo raziđe imam običaj da se zavalim u stolicu i meditiram najčešće gledajući u vedro zvjezdano nebo . Ne bojte se , nisam baš romantičan tip da vam pričam o stotinama zvijezda padalica koje sam vidio ili željama koje sam poželio tada , jer mi to i ne padne na um . Neću vam pričati ni o putanjama satelita koji od pola sata po zalasku sunca pa naredna dva sata možeš gledati kako naprosto špartaju nebeskim prostranstvom iznad nas .
Ono što vam želim ispričati ja da sam u dva navrata prvi put u ljeto 2008. pa ponovo 2011. video neuobičajenu pojavu na nebu prelepog Bokakotorskog zaljeva .
U oba slučaja iznenadno se palilo svjetlo izuzetno blještavo , snažnog intenziteta , nekako hladno rekao bih , nestvarno snažno i hladno . Trajalo je oko 2 sekunde i opet se gasilo . U tom trenutku obasjalo bi intenzivnom hladnom svjetlošću moj cijeli vidokrug a stijene iznad Dobrote kao da su se približavale meni bliže , jasnije , svjetlije nego usred sunčanog dana . I one su tada djelovale nekako svjetlije i hladnije .
Sutradan i narednih dana bih osluškivao hoće li itko od susjeda , turista ili sredstava informiranja spomenuti tu pojavu . Nikada je nitko nije spomenuo . Kao da se to i nije dogodilo .
izvor: http://tangosix.rs/
Comments powered by CComment