Zemlja gubi atmosferu brže od Marsa
16 Lip 2009
(Reading time: 2 - 3 minutes)
- Detalji
- Kategorija: Prirodne znanosti
- Napisao/la Miro-sinj
- Hitovi: 9115
Glavni problem su struje nabijenih čestica odaslanih sa Sunca, pojava koju nazivamo solarnim vjetrom.
Znanstvenici su ostali šokirani kada su nedavno otkrili kako planet Zemlja gubi više atmosfere od Marsa i Venere, koji imaju gotovo zanemariva magnetna polja.
To upućuje kako naš 'magnetni štit' možda i nije toliko sigurna zaštita od sunčevih zraka kao što se ranije vjerovalo.
- Često si govorimo kako smo vrlo sretni što živimo na planetu sa snažnim magnetnim poljem koje nas štiti od svakakvih napasti koje svemir šalje na nas, kozmičke zrake, solarne baklje i vjetrovi... - objasnio je Christopher Russell, profesor geofizike i fizike svemira na kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu. Iako je magnetno polje, napominje Russell, vrlo korisno u nekom slučajevima. No, što se tiče atmosfere, polje čini više štete nego koristi.
Russel je do tog zaključka došao prošlog mjeseca na velikoj konferenciji posvećenoj komparativnoj planetologiji.
- Nas trojica, koji smo radili na Zemlji, Veneri i Marsu, odlučili smo usporediti bilješke i tada smo shvatili da sve što smo govorili od magnetnom polju nije potpuno istina - izjavio je Russell.
Glavni problem su struje nabijenih čestica odaslanih sa Sunca, pojava koju nazivamo solarnim vjetrom.
- Interakcija 'vjetra' s Venerom i Marsom je vrlo jednostavna. Solarni vjetar jednostavno dođe do planeta i noseći magnetno polje, koje je 'omotano' oko planeta, odvuče dio ionosfere - pojasnio je Russell.
Međutim, zemljino magnetno polje 'komunicira' sa solarnim vjetrom, upijajući njegovu energiju koja se prenosi u atmosferu putem magnetnih linija.
- Vjetar prolazi oko velike magnetne prepreke, a kako te dvije sile nisu oslobođene trenja između njih dolazi do reakcije - priča Russell.
Rezultat njihovog međudjelovanja, osim pojave polarne svjetlosti, je i ugrijavanje Zemljine atmosfere do točke u kojoj atmosferski plinovi 'bježe' u više slojeve gdje ih otpuhuje solarni vjetar.
- Vidljiva manifestacija interakcije je polarna svjetlost. Sunčeva energija reagira s magnetosferom što uzrokuje njen sjaj. No, još se puno stvari, nevidljive ljudskom oko, događa tada - napominje Scott Bailey iz Centra za svemirska istraživanja na Politehničkom institutu Virginije.
Usprkos velikim količinama atmosferskih plinova, gotovo pet puta deset na 25 molekula po sekundi, koji nestaju sa sunčevim vjetrom, znanstvenici ističu kako nema razloga za paniku. Ukoliko gubljenje atmosfere nastavi ovim ritmom, Zemlja će bez atmosfere ostati tek nakon nekoliko milijardi godina.
- Cilj istraživanja jest razumjeti zašto se ponašanje atmosfera Venere, Marsa i Zemlje toliko razlikuje iako su planeti zapravo vrlo slični - zaključio je Russell te dodao kako s kolegama upravo završava znanstveni rad koji detaljno objašnjava problem nestajanja atmosfere.
To upućuje kako naš 'magnetni štit' možda i nije toliko sigurna zaštita od sunčevih zraka kao što se ranije vjerovalo.
- Često si govorimo kako smo vrlo sretni što živimo na planetu sa snažnim magnetnim poljem koje nas štiti od svakakvih napasti koje svemir šalje na nas, kozmičke zrake, solarne baklje i vjetrovi... - objasnio je Christopher Russell, profesor geofizike i fizike svemira na kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu. Iako je magnetno polje, napominje Russell, vrlo korisno u nekom slučajevima. No, što se tiče atmosfere, polje čini više štete nego koristi.
Russel je do tog zaključka došao prošlog mjeseca na velikoj konferenciji posvećenoj komparativnoj planetologiji.
- Nas trojica, koji smo radili na Zemlji, Veneri i Marsu, odlučili smo usporediti bilješke i tada smo shvatili da sve što smo govorili od magnetnom polju nije potpuno istina - izjavio je Russell.
Glavni problem su struje nabijenih čestica odaslanih sa Sunca, pojava koju nazivamo solarnim vjetrom.
- Interakcija 'vjetra' s Venerom i Marsom je vrlo jednostavna. Solarni vjetar jednostavno dođe do planeta i noseći magnetno polje, koje je 'omotano' oko planeta, odvuče dio ionosfere - pojasnio je Russell.
Međutim, zemljino magnetno polje 'komunicira' sa solarnim vjetrom, upijajući njegovu energiju koja se prenosi u atmosferu putem magnetnih linija.
- Vjetar prolazi oko velike magnetne prepreke, a kako te dvije sile nisu oslobođene trenja između njih dolazi do reakcije - priča Russell.
Rezultat njihovog međudjelovanja, osim pojave polarne svjetlosti, je i ugrijavanje Zemljine atmosfere do točke u kojoj atmosferski plinovi 'bježe' u više slojeve gdje ih otpuhuje solarni vjetar.
- Vidljiva manifestacija interakcije je polarna svjetlost. Sunčeva energija reagira s magnetosferom što uzrokuje njen sjaj. No, još se puno stvari, nevidljive ljudskom oko, događa tada - napominje Scott Bailey iz Centra za svemirska istraživanja na Politehničkom institutu Virginije.
Usprkos velikim količinama atmosferskih plinova, gotovo pet puta deset na 25 molekula po sekundi, koji nestaju sa sunčevim vjetrom, znanstvenici ističu kako nema razloga za paniku. Ukoliko gubljenje atmosfere nastavi ovim ritmom, Zemlja će bez atmosfere ostati tek nakon nekoliko milijardi godina.
- Cilj istraživanja jest razumjeti zašto se ponašanje atmosfera Venere, Marsa i Zemlje toliko razlikuje iako su planeti zapravo vrlo slični - zaključio je Russell te dodao kako s kolegama upravo završava znanstveni rad koji detaljno objašnjava problem nestajanja atmosfere.
Izvor: Jutarnji list
kako, zemlja, gubi, atmosferu, atmosfera, zemlje
Comments powered by CComment