Tko je i zašto stvorio viruse i parazite
14 Ruj 2021
- Detalji
- Kategorija: Izgubljene civilizacije
- Kreirano: Utorak, 14 Rujan 2021 11:25
- Napisao/la Miro Sinj
- Hitovi: 4777
Dopustite mi da se ukratko prisjetim priče. Analizirajući probleme međuzvjezdanih putovanja, Nibirua i drugih međuzvjezdanih carstava, došao sam do sljedećih zaključaka (teza):
1. Sunčev sustav je umjetna struktura
2. Svemir je ispunjen inteligentnim civilizacijama, koje se dijele na dominantne (civilizacija putuje brodom-planetom između zvijezda) i oslabljenim hibridima (križanac dominantne rase i autohtone vrste, žive na okružnim zvijezdama)
3. Živa bića su proizvod genetskog inženjeringa dominantnih civilizacija.
Naravno, takva hrabra hipoteza generira stotine nesporazuma i nedosljednosti. I sam to vidim i, koliko je to moguće, pokušavam ih barem za sebe objasniti.
Ovdje je ovaj post posvećen jednom od ovih problema. Naime, zašto su genetskim inženjerima bili potrebni virusi i paraziti? Koje su korisne zadatke izvršili ili obavljaju i danas?
Čini se da nema zarade od virusa. Pa, zašto su oni potrebni? Ubiti populacije nepotrebnih životinja u pravo vrijeme? To je malo vjerojatno. Životinje su tako konstruirane da se mogu telepatski kontrolirati, a također imaju mehanizme samouništenja nakon primitka određenog signala. Stoga nema smisla ubijati vaše biorobote na tako egzotičan način poput virusa ili bakterije.
Da biste razumjeli čemu služe virusi, samo trebate zamisliti mehaniku djelovanja inženjera. Kao što sam pretpostavljao, na zarobljenom planetu ostaje ograničen kontingent predstavnika dominantne rase. Ovi drugovi promatraju biorobote, planet, a dio kontingenta su genetski inženjeri. Sada situacija. Evo, recimo da su poboljšali jednu od vrsta životinja. Poboljšana kopija prošla je testove, preživjela u eksperimentalnoj seriji. No, kako se ova modifikacija korisna za vrstu može proširiti na cijelu populaciju? Da, možete kontrolirati te biorobote pa ih čak i ubiti, ali kako se cijela populacija može genetski modificirati? Ako se pri svakoj izmjeni cijela populacija ubije, tada će obnova broja životinja potrajati. Prikupiti sve pojedince na poziv na nekom mjestu za presađivanje potrebnih embrija također je hemoroid. Jer postoje takvi pogledi
Ali akoako imate mali biorobot koji nosi komadiće DNK koji se mogu ugraditi u DNK živih bića, onda je problem riješen na lijep način. Otprilike ovako izgleda otprilike. Svaka vrsta ili skupina vrsta ima virus ili nekoliko virusa za njih. Ti virusi miruju do određene točke u samim organizmima ovih stvorenja ili u njihovom okruženju. Virusi ponekad uzrokuju epidemije koje nisu smrtonosne i šire se u populacijama. A sada ste stvorili novu modifikaciju određene vrste živih bića, ulovite jedinku ove vrste, izolirate uspavani virus iz nje, opskrbite je potrebnim genetskim materijalom i vratite žrtvi. Bolesna jedinka u kratkom vremenu zarazi svoju, a zatim i susjednu populaciju, virus promijeni DNK žrtve i problem je riješen. Paraziti poput komaraca itd. pomažu u širenju virusa i bakterija između pojedinaca i populacija. Za to su zapravo potrebni paraziti.
Iz toga proizlazi da virusi nisu izvorno bili osmišljeni kao ubojice. Oni su obavljali samo transportnu ulogu. Zašto sada postoje vrlo štetni virusi?
Za to može biti mnogo razloga. Prvo, dominantna rasa napustila nas je prije mnogo tisuća godina, ostali su samo Adamiti, koji nisu baš dobri u tehnologiji genetskog inženjeringa. Kao i svi mehanizmi, virusi i oni u kojima žive mogu se pokvariti, a te kvarove nasljeđuju nove generacije. Drugi razlog je nesposobno i zlonamjerno programiranje virusa od strane svećenstva.
A u moderno doba i znanstvena zajednica. Unatoč svojoj bezopasnoj namjeni, virusi su potencijalno smrtonosni. I mnoge lude ruke mogle bi u njima nešto uštimati. No, zbog tehnološkog zaostajanja za rasom koja nas je stvorila, viruse ne koristimo za njihovu namjenu. Iako je u posljednje vrijeme ova teza možda već zastarjela. I ljudima se, naravno, neće govoriti o takvim svojstvima virusa. Vjerojatno,
No tako snažna uloga virusa zasigurno mora ostaviti tragove u našoj DNK. I ti tragovi su tu.
Na primjer, nedavno istraživanje:
U DNK živih organizama nalazi se sve više tragova stranih genoma. Ljudski geni nisu iznimka: najmanje 8% njegovih gena naslijeđeno je od virusa. Među njima se nalaze genetski slijedovi smrtonosnih virusa poput virusa Marburg i virusa ebole. Osim toga, virus Bourneove bolesti pronađen je u ljudskoj DNK. Svi su oni integrirani u naš genom prije više od 40 milijuna godina i mogli bi imati vrlo snažan utjecaj na karakteristike naše vrste, uklj. o svojim mentalnim sposobnostima ...
Značajan dio informacija u DNK je ili vlastito "smeće" (fragmenti genetskog koda, neuspješni fragmenti mutacija itd.) Ove vrste organizama, ili unos potpuno vanzemaljskog genetskog koda, sa svojim vrlo nejasnim utjecaj na "prijevoznika". Dakle, nedavne studije pokazuju da su ljudi najmanje 8 posto gena naslijedili ne od predaka, pa čak ni od životinja, već od virusa.
Tipični virusi koji unose DNK svog genoma u DNK organizma domaćina su tzv. retrovirusi. To je temelj za strategiju njihove reprodukcije - prodirući u DNK stanice, prisiljavajući na njezinoj osnovi sintetizirati kopije virusa, koje zatim inficiraju druge stanice. Štoviše, ako se retrovirus upisao u genom zametne stanice i iz njega se razvila punopravna životinja, tada će nositi virus u svim svojim stanicama.
izvor
https://chest-i-razym.livejournal.com/540786.html
Comments powered by CComment