Koliko se od nas može razlikovati vanzemaljska inteligencija?
13 Stu 2019
- Detalji
- Kategorija: Paranormalni blog
- Kreirano: Srijeda, 13 Studeni 2019 14:54
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 8619
Ako i kada uspostavimo prvi "službeni" kontakt s inteligentnom vanzemaljskom vrstom, možemo se suočiti s zastrašujućim zadatkom pokušaja komunikacije s bićima tako savršeno čudnim u odnosu na sebe da će to biti gotovo nemoguće. U gotovo beskonačnom svemiru, mogućnosti za život također su gotovo beskonačne.
Život je poveo mnogo jedinstvenih staza kroz povijest evolucije na našoj vlastitoj Zemlji. „Drvo života“ ispunjeno je granama koje su rasle milijunima, pa čak i milijardama godina, dok su druge tek napredovale nekoliko milijuna ili stotina tisuća godina i ubrzo uvenule.
Koje bi oblike život mogao imati na drugim planetima, u drugim solarnim sustavima širom naše galaksije?
Život kakav ga poznajemo na Zemlji samo je jedna verzija onoga što bi život mogao biti, a on je inherentno jedinstven jer precizna kombinacija elemenata, kvalitete naše orbite, sunca i mjeseca, jedinstveni su za Zemlju. Nijedan drugi planet ne bi bio potpuno isti, pa kakav će onda biti život tamo?
Čini se da je život temeljen na ugljiku najčešći, jer je četvrti najčešći element u svemiru ako se mjeri spektroskopski, s 4600 dijelova na milijun. Rangiran malo iznad toga je kisik, s malo više od 10 000 PPM. Gornja dva elementa su vodik i helij, najlakši, koji su stvoreni u prvim trenucima nakon Velikog praska i čine 74%, odnosno 24% barijenske materije u svemiru. Dakle, s obzirom na umjereno vlažan svijet koji nije previše vruć ili previše hladan, i ima zaštitnu atmosferu poput zemljine, većina egzobiologa slaže se da bi život bilo gdje završio s ugljikom.
Sljedeća dva najčešća elementa koja su čvrsta na sobnoj temperaturi su željezo i silicij. Doista, silicij može tvoriti četiri veze baš poput ugljika, ali ugljik je sposoban stvoriti mnogo stabilnijih i različitih struktura te može uključiti dušik i kisik u složene molekule. Egzobiolozi smatraju da bi život na bazi silicija mogao biti više moguć na svjetovima u kojima vlada viša temperatura, tipa Venera. Na našem planetu postoje neke bakterije koje su sposobne metabolizirati arsen koji je otrovan za sve druge oblike života. A vjeruje se da je najraniji život na Zemlji metabolizirao sumpor. Život je neprestano izazivan krajnjim granicama.
Znanstvenici također teoretiziraju da život može postojati u posve neprepoznatljivim oblicima, temeljenim na drugim silama (gravitaciji, jakim i slabim nuklearnim silama), pa čak i drugim sredinama, poput plazme.
Ovdje na Zemlji "oči" su se razvile u najmanje 40 različitih vremena neovisno o svakoj instanci. Krila su još jedan slučaj onoga što nazivamo konvergentnom evolucijom ili ideje da kad god postoji specifična potreba koju organizam mora zadovoljiti da bi preživio, mora se prilagoditi toj potrebi na način na koji to trenutni oblik dopušta. Krila šišmiša odgovaraju nekim funkcijama ptica ili insekta, ali svaka je varijacija na mnogo načina vrlo različita i razvijala se različitim stazama kako bi napravila životinju koja bi po volji mogla odletjeti u zrak.
Ova je ideja poznata kao konvergentna evolucija, a ona se vjerojatno pojavljuje i drugdje u galaksiji kao i na Zemlji. I baš kao što možemo vidjeti, čuti, kretati se, jesti i svaku drugu funkciju koju nam život pruža, tako će biti i životni oblici koje otkrijemo na drugim svjetovima. Vanzemaljski život možda nije nastao na ugljiku, ali ipak će imati puno istih i sličnih potreba.
Vrste inteligencije
Ideja konvergentne evolucije također bi mogla sugerirati da postoji neka „konvergentna inteligencija“ - To jest, ako postoji tendencija da postoje zajednički organski oblici koji se razvijaju u čitavom kozmosu, vjerojatno bi postojali i zajednički načini na koje ti oblici reagiraju i razmišljaju o svom okruženju. Stvorenje nalik lignjama na Glieseu 581g, koje je oko 20 svjetlosnih godina od nas, vjerojatno će imati sličan inteligencijski kapacitet kao stvarne lignje pronađene na Zemlji.
Ali na Zemlji put intelekta ka ljudskoj razini nije bio izravan. Neinteligentni i vjerojatno većinom neosjetljivi životinjski život postojao je na našem planetu milijarde godina prije nego što je masivna prirodna katastrofa izbrisala dinosaure i raščistila put za eksplozivnu evoluciju sisavaca. Da se taj asteroidni događaj nikad nije dogodio, velika je šansa da se do sada ne bi razvilo ništa slično nalik homo sapiensu. No možda ništa ne bi spriječilo negog dinosaura da razvije inteligeciju na istoj ili višoj razini nego naša!
Komunikacija nasuprot jeziku
Mnogi oblici života koji se razvijaju u svemiru dogodit će se u većini istih ili barem sličnih okruženja kakav ima život na Zemlji. Kao što sam gore pisao, ovi životni oblici također će dijeliti slične načine postojanja i forme.
U našem je svijetu komunikacija između pojedinaca ili među skupinama vrlo česta među živim bićima. Javlja se u gotovo svakoj vrsti. Izvodi se neizmjernim nizom načina, od zvuka ili vibracija, do mirisa i feromona, kao i u mnogim vizualnim metodama koje koriste boju i kretanje.
Ali komunikacija se jako razlikuje od jezika.
Komunikacija je produžetak bioloških potreba potrebnih za bića koja dolaze u kontakt s drugima svoje vrste. A komunikacija se sastoji isključivo od signala, a ne sadrži apstraktne koncepte kao što to čini jezik. Signal može biti bilo što, od različitih zvukova medvjeda mladunaca koji medvjedici daju siju da li je njezino potomstvo izgubljeno ili je jednostavno gladno, do neobičnih krikova ptica koji drugim pripadnicima njihove vrste daju do znanja kad se predator približava.
Ova se linija donekle zamagljuje kada zoolozi proučavaju složeniju komunikaciju inteligentnih životinja poput dupina.
Dupini komuniciraju pomoću širokopojasnih impulsa, slično njihovim klikovima za eholokaciju, ali i koristeći zvukove slične zvižduku. Zviždaljke djeluju kao način da se identificiraju u svojim grupama, teorija koja se našla u više studija. Brojna druga istraživanja također podržavaju ideju da je komunikacija s dupinima također jezične naravi: oni koriste jedinstvene zvukove u prisutnosti različitih dupina, koji mogu značiti "imena"; oni ne komuniciraju sa stranim skupinama; oni se izmjenjuju; i izgleda da njihovi obrasci vokalizacije slijede osnovne obrasce govora koji se nalaze u ljudskim jezicima.
Naši najbliži rođaci, čimpanze, kao i gorile poput legendarnog, pokojnog Kokoa, također postoje negdje u ovoj limbi između komunikacije i jezika. Dok su naši rođaci majmuna sličnog svjetonazora i sposobni su učiti riječi i komunicirati putem znakovnog jezika, nijedan od njih nije razvio stvarni jezik koji smo uspjeli otkriti u stotinama tisuća godina koliko smo zajedno postojali.
Unatoč mnogim desetljećima proučavanja koje smo imali s dupinima i majmunima, još uvijek nismo ni blizu da u potpunosti dešifriramo rječnik "dupina" ili da možemo s njima održati istinske razgovore. A ovo su neka od naših najinteligentnijih bića na OVOM planetu.
Dok su dupini i majmuni od nas vrlo različiti, u našem kozmičkom pogledu oni su vrlo bliski srodnici ljudima. Svi se možemo opstati od uglavnom istih namirnica; imamo slične organizme na više načina; svi smo sisavci i dijelimo emocionalne veze i socijalna smo stvorenja. Svi smo mi Zemljani. Što ili koga got pronađemo na drugim planetima vjerojatno neće biti sličan. Vjerojatno neće imati tako slične organizme i referentne okvire. Oni vjerojatno uopće ne mogu komunicirati glasno ili čak vizualno.
Oni će biti uistinu izvanzemaljci.
Pa, kako bismo onda počeli shvaćati jezik druge vrste?
Za početak možemo potražiti neke tragove odgovora ovdje, na Zemlji. Genevieve von Petzinger je paleoantropologinja koja je započela dvogodišnju studiju kako bi dokumentirala pećinske simbole koje su paleolitični narodi ostavili u ledeno doba na teritoriju današnje Francuske.
Ukratko, ono što je otkrila u svom radu je da je osim uobičajenih grafičkih prikaza stvarnih stvari poput konja, zemljopisnih obilježja i ljudi, bilo iznenađujuće malo drugih simbola koji se koriste u pećinskom slikarstvu. Samo 32 da budemo precizni koji su identificirani.
Kako danas dobro znamo, najstarije pismo za koje znamo da je bilo u upotrebi, bilo je klinasto pismo, no i ono je očito moralo nastati iz nekog starijeg oblika pisma ili barem pokušaja istog, a von Petzingerova vjeruje da se razvilo baš iz nekog paleolitičkog načina zapisivanja događaja, otprilike 35000 godina prije izuma klinastog pisma!
No ono što je ovdje pomalo zastrašujuće, barem po meni jest to što ta spomenuta 32 simbola koji se pojavljuju u pećinskim zapisima ukazuju na znate več što? Astronaute, kontinente, diskovne oblike koji neodoljivo podsiječaju na NLO-e itd ... Još je strašnije to što se takav oblik zapisivanja koristio prema zadnjim poznatim istraživanjima preko 100 000-ak tisuća godina. WTF?
Međutim, ono što znanstvenici smatraju cjelovitim sustavom pisanja obično ne uključuje ove vrlo rane kolekcije simbola. Definicija za njih je da pisani jezik mora omogućiti izražavanje cjelovitog jezika - koji obuhvaća puni jezik i rječnik izgovorenih riječi. Ali ono što je najvažnije kod ovih simbola jest da njihov izgled označava prekretnicu u našoj evoluciji: početak naše sposobnosti da prenosimo znanje s generacije na generaciju i da uistinu postanemo „majstori“ našeg okoliša na Zemlji.
Nadalje, hoćemo li ili ne razumjeti jezik druge inteligentne vrste, ovisi o zajedničkim mogućnostima između naše baze znanja i njihove. Srećom, postoji "univerzalni" jezik: matematika i fizika. Elementi koje smo katalogizirali u periodičnoj tablici postoje u cijelom svemiru (mada ih ima vjerojatno još hrpetina neotkrivenih). Matematički možemo opisati te elemente i stoga ćemo ih moći preslikati u vlastito razumijevanje elemenata naših izvanbračnih rođaka. Isto tako, pojmovi poput broja pi, brojeva polja, vidljivog spektra svjetlosti i fizikalnih zakona ponašanja mase i čestica pomoći će nam da stvorimo rječnik.
Dostizanje te točke - imati sposobnost napredovanja koristeći tehnologiju - čini se vrlo rijetkom pojavom među životnim sustavima, no malo je više od dostizanja osnovne razine inteligencije i osjetljivosti koju vidimo kako je pokazuju dupini i majmuni. Kakve bi onda bile šanse da postoji vanzemaljska inteligencija donekle usporediva s našom?
Drakeova jednadžba
Godine 1961. astronom Frank Drake uz pomoć znanstvenika Carla Sagana i Johna Lillyja osmislio je ono što bi bilo poznato kao "Drake Equation". Ovaj niz varijabli predstavlja mogući broj civilizacija u našoj galaksiji Mliječnoj stazi (s kojima bismo mogli komunicirati).
N = R * • fp • ne • fl • fi • fc • L
Po autorici Elizabeth Howell na Space.com:
N = Broj civilizacija u galaksiji čija se elektromagnetska emisija može otkriti.
R * = stopa formiranja zvijezda pogodna za razvoj inteligentnog života.
fp = Udio onih zvijezda s planetarnim sustavima.
ne = Broj planeta po Sunčevom sustavu s okruženjem pogodnim za život.
fl = Udio pogodnih planeta na kojima se život zaista pojavljuje.
fi = Udio životnih planeta na kojem nastaje inteligentan život.
fc = Djelić civilizacija koje razvijaju tehnologiju koja u svemir oslobađa prepoznatljive znakove svog postojanja.
L = duljina vremena koje takve civilizacije ispuštaju detektirane signale u svemir.
Izvorne procjene koje su Drake i njegovi kolege koristili bile su sljedeće:
R ∗ = 1 y − 1 (prosječno 1 zvijezda koja se formira godišnje u životu galaksije; ovo se smatra konzervativnim)
fp = 0,2 do 0,5 (jedna petina do polovina svih formiranih zvijezda imat će planete)
ne = 1 do 5 (zvijezde s planetima imat će između 1 i 5 planeta sposobnih za razvoj života)
fl = 1 (100% ovih planeta razvit će život)
fi = 1 (od kojih će 100% razviti inteligentni život)
fc = 0,1 do 0,2 (od kojih će 10–20% moći komunicirati)
L = 1.000 do 100.000.000 godina (što će trajati negdje između 1000 i 100 000 000 godina)
Korištenje minimalnih vrijednosti rezultira s N od 20. Korištenje maksimalnih vrijednosti dalo bi nam N od 50.000.000. Očito, raspon mogućnosti ovdje je gotovo prevelik da bi se smatrao vrijednim. Možda je tako malo civilizacija s dovoljno naprednom tehnologijom da su šanse za kontakt na tako velikom području kao što je naša galaksija približile nuli, ili bi ih moglo biti toliko mnogo da bih mogao očekivati da će se kontakt dogoditi negdje u narednih nekoliko desetljeća i da po mogućnosti ga i doživim u ovom svom životu :)
Na temelju ove široke varijance, Drake kaže da možemo pouzdano samo ustvrditi da je vrijednost N negdje između 1.000 i 100.000.000 ili otprilike da je N = L.
Međutim, noviji podaci sugeriraju da je raspon mogućnosti možda puno uži: negdje između 12.000 i 96.000 potencijalnih civilizacija može postojati u našoj galaksiji.
Tamo vani ... Negdje
Iako se ove brojke čine vrlo velikim, u ogromnim razmjerima galaksije ove su druge inteligencije još uvijek vrlo raširene, a sve razdvojene najmanje desetinama svjetlosnih godina. Velika većina tih civilizacija trenutačno bi postojala na tehnološkim razinama stoljećima primitivnijima od naše vlastite ili bi možda dosegla točku u kojoj su njihovi postupci devastirali njihov napredak i udaljili ih s pravog puta u svemir. Drugi su možda tisućama godina napredniji (ili možda milijunima godina), a možda čak i nisu zainteresirani za komunikaciju sa "nazadnim" svijetom poput Zemlje.
Ako i kada uspostavimo kontakt s civilizacijom usporedivom s našom, ta nova poznanstva bit će vrlo različita. Ali doći će do nekih zajedničkih stvari i trebat ćemo težiti stvaranju razumijevanja među nama kako bismo mogli stvarati zajedničku budućnost. Kada otkrijemo druga bića koja istražuju svemir radoznalo poput nas, ne samo da ćemo napokon znati da nismo sami - već ćemo umnožiti svoje znanje o svemiru i postati dio multiplanetarne civilizacije.
Počet će novo poglavlje u životu Zemlje ili barem ljudi(nas).
Izvori:
https://www.theguardian.com/science/2011/aug/21/fossil-microbes-western-australia
https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S2405722316301177#bib0022
https://medium.com/swlh/how-rare-is-intelligent-life-in-the-galaxy-6b6789e2b3eb
Comments powered by CComment