Da li smo samo živa bića koja imaju svoj početak i kraj ili smo pak simbioza tijela i duše?
25 Kol 2013
- Detalji
- Kategorija: Paranormalni blog
- Kreirano: Nedjelja, 25 Kolovoz 2013 13:50
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 10697
To si pitanje stalno postavljam i obje tvrdnje imaju jake argumente na svojim stranama, ali nekako me vuče ipak više na simbiozu tijela i duše. Nakon nekoliko pročitanih knjiga na tu temu, od autora koji su pravi autoriteti psihologije i to na svjetskoj razini jednostavno se teško oteti dojmu da u našim fizičkim tijelima postoji ta jedna esencija koju nazivamo dušom. Prisjetimo se samo priče o postanku čovjeka iz Biblije gdje se jasno navodi kako je Bog ili neki drugi viši oblik života stvorio Adama od zemlje, ali on još nije bio živ dok se u njega nije „upuhala“ duša. Tek se nakon tog događaja on budi i postaje svjestan svoje okoline.
Priča o Adamu mi je na neki način povezala tri/četiri knjige koje sam paralelno čitao i preporučio bih i Vama slijedeće naslove:
- Zemljine promjene i 2012. Od Sal Rashida – gdje on pokušava opisati i to zasada sve vrlo točno promjene koje koje će zadesiti Zemlju, ali se i u jednom dijelu bavi i dušama.
- Putovanje duša – Knjiga koju je napisao vrlo ugledni profesor na Harwardu i priča o tome kako duše uče kroz razne živote stvari koje su im potrebne da odu na „viši nivo".
- Biblija – Ne treba je posebno predstavljati, ali je svakako valja pročitati sa razumijevanjem.
Te tri knjige, barem prve dvije bi Vas trebale nekako uputiti na to da se zamislite gdje ste trenutno i kako namjeravate potrošiti ovaj život. Na proučavanje ove materije su me privukle iznenadne smrti osoba sa kojima sam bio blizak gotovo čitav svoj život. Stvarno me zanimalo da li stvarno samo umremo i više nas nema ili pak nešto ipak ostaje i odlazi dalje.
Ali skrenuo sam tu sa teme malo previše, dakle što bi trebala značiti simbioza duše i tijela. Pa ako tako gledamo na stvar to bi značilo da smo svi dijelom vanzemaljci, jer ne poznajem niti jednu samo dušu ili samo tijelo, barem mislim da ne. Samo tijelo bi bila neka vrsta zombija, a samo duša, ha možda duh ili duhovi za koje se povremeno da nešto i pročitati u medijima. Ali ako duša stvarno u tijelo dolazi od nekud, pretpostavljam iz nekakvog etera koji se negdje mora nalaziti onda je to nepobitan dokaz da „tamo“ gore stvarno nečega ima. Nečeg što znanost ne želi ili još gore ne zna objasniti. Biblija nam je dala jedno objašnjenje, odnosno jedino koje je opće prihvaćeno, ali ja nekako nisam zadovoljan odgovorom. Nudim slijedeću pretpostavku, pomirenje crkve i znanosti J
Znači znanost je zapela na karici koja nedostaje. Fali nam nekih cca milion godina evolucije da od majmuna ili slične primitivne živine postanemo ovo što smo danas, dok je crkva sve svalila na nastanak u 7 dana. Svećenici uvijek kažu da je to metaforično, ali tako je zapisano i nitko to ne spori.
Ajmo sada vidjeti slijedeće… recimo hipotetski da smo u mogućnosti stvoriti život na nekom planetu koje je ljudski rod upravo otkrio. Ubiti hajmo malo pojednostaviti, na tom planetu postoji život i to bujan život, ali on nam treba zbog nekog resursa. Kako smo lijeni za iskapanje ili traženje istog, koristeći se genetskom manipulacijom mi selektiramo jedan rod zvjeri na tom planetu. Gle čuda baš je sličan majmunima, čak je ovladao i rukama. E sad uzmemo njegove embrije i složenim postupkom promijenimo DNK. Metodom pokušaja i pogreški dobijemo nešto zanimljivo. Ajde da se sad stavimo u poziciju znanstvenika koji će tim bičem pokušati nešto i odraditi. Da li bi vi stvorili život koji Vam uopće ne sliči ili bi ipak pokušali dobiti nešto što je nama slično?
Hipotetsko pitanje traži i hipotetski odgovor, a on glasi Apsolutno DA. Naravno da bi rađe komunicirao sa nekim ko mi sliči nego sa nekim sa kim nemam apsolutno ništa zajedničko.
I tako promijenimo nekoliko embrija i hajde da vidimo rezultate. Prvi su naravno bili relativno loši jer ipak sve radimo metodom pokušaja i pogreški na biću o kojem ništa do jučer nismo znali. Od tih greški razvila se neka poluinteligentna civilizacija, a nakon nekoliko pokušaja mi stvorismo odličnog primata. Gle čuda on je nastao na našu sliku i priliku. Eh sad da još malo začinim storiju, ajmo sad izvesti neki opči potop na neki način da izbrišemo sve tragove naših greški i tako postavimo novu civilizaciju na noge, sa samo onim znanjem koje im mi prenesemo. Gdje sam to ono pročitao?
Ali ipak nisam dao odgovor na pitanje od kud sada duša?
Bojim se da to neću uspjeti odgovoriti jer nam fali prvi kontakt sa nekom drugom inteligencijom. Oni bi nas trebali uputiti u tajnu kreiranja života. To bi nam znanje trebali prenjeti naši tvorci. To bi vrlo lako mogli biti oni annunakiji koji se spominju na sumerskim pločicama uklesani klinastim pismom. Oni su jedna izuzetno napredna, ali i kontroverzna civilizacija o kojoj pišu mnogi autori kako ste vrlo vjerojatno i sami mogli pročitati.
Trenutno mi je to palo na pamet, pa sam malo ovako otvoreno prodiskutirao o tome, nadam se da se ne ljutite?
Kako Vam se sviđa ova moja mini opervacija, slobodno ostavite komentare. ..
Comments powered by CComment