Srijeda 2 Prosinac 2020

Pretraga

NASA-in zviždač i izvanzemaljske baze na Mjesecu

17 Lis 2020
(Reading time: 5 - 9 minutes)
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Tamo sada več i davnih šezdeseih i 70-ih godina prošlog stoljeća američki svemirski program bio je duboko zabrazdio u proučavanje mjesečeve površine, lansirajući svoj najpoznatiji, povjesni program APOLLO, u biti Projekt Apollo koji je provela njihova Nacionalna svemirska agencija NASA.

Taj najambiciozniji, a živući projekt koji je trajao od 1961. do 1972. godine bio je zapamčen po slijetanju prvih ljudskih bića na lunarnu površinu 1969.godine. Astronauti Neil Armstrong i Buzz Aldrin sletjeli su na mjesečevu površinu svojim Apollo lunarnim modulom, a nakon njih je još pet misija bilo sa ljudskom posadom, koja je hodala po mjesecu. Neću sada ulaziti je li sve to bilo stvarno ili ne jer nije tema članka, ovdje pretpostavljamo da je sve bilo stvarno! Program je također postavio još nekoliko glavnih prekretnica u svemirskim letovima, potaknuo rast u raznim tehnološkim područjima koja su imala dalekosežne učinke izvan putovanja u svemir, a uz brojne snimljene fotografije i uzorke mjesečeve površine dobili smo informacije bez presedana u dotadašnjoj povjesti o našem najbližem svemirskom rođaku. E sad ovdje ćemo se pozabaviti onom drugom stranom priće zašto se nikada nismo vračali na Mjesec, što se to dogodilo da se odustalo od izgradnje stalne baze na Mjesecu itd. Znači na Mjesecu smo bili, ali ta je prića daleko od idealne. Javio se jedan zviždać čiji ćemo slučaj ovdje obraditi, da li ćete vjerovati ili ne ostaje na Vama, a sada čitajte dalje ...

mjesec uvod

Dakle kako i sami znate da oko tih putovanja na mjesec postoji nebrojeno razno-raznih teorija zavjere i sličnih mističnih prića, a jednu nam je plasirao bivši trener astronauta i inaće čuvar originalnih fotografija sa Mjeseca koj itvrdi da je na tim fotografijama uslikano mnogo vanzemaljskih stvari, od brodova, njih samih i njihove prisutnosti na Mjesecu, ali i svim naporima NASA-e da sve to zataška!
Među mnoštvom ljudi koji su tjerali projekt naprijed bio je i zrakoplovni inženjer, pilot i trener astronauta Ken Johnston, jedan od četvero civilnih pilota koji su pomagali astronautima u obuci za misiju Apollo 11. Angažiran od strane Grumman Aircraft Corp. glavna mu je dužnost bila da dizajnira i razvija kokpit i instrumente u lunarnom modulu, kao i testiranje modula u vakuumskim komorama kako bi bio 100% siguran da su spremni za let na Mjesec. Učio je astronaute kako letjeti/sletjeti modulom na Mjesec, kao i kako se služiti fotoaparatom u svemirskim uvjetima. Kasnije je preuzeo i neke druge dužnosti poput rada u laboratoriju gdje su se obrađivali uzorci doneseni sa Mjeseca, bavio se raznim analizama uzoraka, ali i fotografijama koje su snimljene gore. Johnston za sebe tvrdi da je osobno rukovao sa negativima svih pet misija Apolla koje su kasnije pohranjene i koje su se iz arhive slale znanstvenicima na uvid i analizu. Tvrdi da je bio direktor Odjela za kontrolu podataka i fotografija, te je imao pristup apsolutno svim fotografskim podacima koji su se sa Mjeseca slali na Zemlju, a kasnije je dobio filmove i dijapozitive. E tim njegovim radom započinju priće o velikoj zavjeri i mnogim neobičnostima u ovom programu.

Ken Johnston
Kada se program Apollo počeo lagano gasiti , a svi prikupljeni uzorci sortirati i arhivirati, Johnston se nemalo iznenadio kad mu je nadređeni Bud Laskawa rekao da uništi sve što je ostalo od foto arhive, a poseban je naglasak stavio na one negative na kojima su uočljive anomalije i za koje NASA nikako nije htjela da ih javnost vidi! O tim fotografijama se šutjelo, van u javnost su izlazile debelo retuširane fotografije kako bi se prikrio svaki trag dokaza neljudskih aktivnosti na Mjesecu, kao i o neljudskim strukturama po Mjesečevoj površini.
Više je o tome rekao u jednom intrevjuu indijskom istraživaću NLO fenomena Pervathiju Benu:
"Kad smo završili s prve tri misije, ja sam bio zadužen za fotografije i dokumentiranje njihova točnog mjesta nastanka. Jednog dana, šef mi je naredio da uništim sve slike. Podsjetio sam ga da ih je vlada platila i da ih treba objaviti na što je on odgovorio, "Ne. Riješite se toga. Nije me briga što mislite. " To je bilo zato što je na slikama bilo neobjašnjivih elemenata. Mogle su se vidjeti i mjesečeve anomalije. Izgledalo je kao da je nešto zamagljeno. Puno prije Photoshopa, slike su se mogle retuširati. Jednom, kad sam ušao u fotolaboratorij, vidio sam ženu kako nešto radi na slikama. Nazvala se ‘striptizeta’ i rekla da je za to plaćena. To me stvarno uznemirilo jer sam bio zadužen za vođenje evidencije stvari. Valjda me zato zovu zviždačem."

Johnston je na kraju prkosio svojim naredbama i skup ovih fotografija zadržao za sebe kao dio svog osobnog portfelja i kao dokaz onoga čemu je svjedočio. Na tim je fotografijama sjedio godinama, držeći ih u tajnosti i plašeći se da se s njima javi ili pokaže ih bilo kome do 1995. godine, kada je prisustvovao predavanju pomalo kontroverznog istraživača Richarda Hoaglanda. Nakon seminara Johnston je navodno prišao Hoaglandu sa svojim fotosetom, a njih dvojica su ih zajedno pogledali. Prema Hoaglandu, fotografije su bile vrlo intrigantne i definitivno su pokazale dokaze o vanzemaljskoj prisutnosti na Mjesecu. Hoagland je također tvrdio da mu je Johnston dozvolio skenirati fotografije, što mu je, kako kaže, omogućilo da otkrije daljnje detalje o analizi, a fotografije će objaviti u knjizi Dark Mission iz 2007. godine, rekavši:
"Skenirajući Kenove neprocjenjive fotografije iz Apollo 14 C misije, otkrio sam da je računalo moglo "vidjeti" ono što ljudsko oko ne može - nevjerojatni geometrijski detalji u mrklim crnim područjima, poput mjesečevog neba. Osjetljivost moderne CCD tehnologije za obradu slike, čak i u komercijalno dostupnim skenerima slika, zajedno s nevjerojatnim mogućnostima poboljšanja najmodernijeg komercijalnog softvera - poput Adobeovog Photoshopa - omogućila je vidjeti do tada nevidljive neljudske ni prirodne detalje duboko zakopane ispod crnila mjeseca, a sve zahvaljujući negativima koje je Johnston tako dugo očuvao."
Hoagland je potom nastavio izlagati i opširno predavati o svim tim fotografijama, tvrdeći da je na njima pronašao svakake vrste anomalija koje nikada prije nisu bile otkrivene, ALI bilo je prilično skepticizma prema tim smjelim tvrdnjama. Jedan izvadak iz wikipedije ukazao je na probleme s ovim skeniranim fotografijama i Hoaglandovim tvrdnjama kako slijedi:
"Naravno da skeniranje ne može otkriti nikakve "nevidljive" detalje ako su doista nevidljivi. Hoagland je napravio karijeru govoreći da je činjenica da je upravo on skenirajući Johnstonove fotografije otkrio anomalije koje se na službenim fotografijama ne vide. On uspoređuje sa jedne strane profesionalno skeniranu sliku originalnog negativa ili internegativa u čistoj prostoriji sa fotografijom pohranjenom u nekom plastičnom registratoru isprintanu 23 godine prije i skeniranu na običnom kućanskom skeneru čije je staklo vjerojatno zaprljano i tvrdi da je pronašao anomalije!"

mjesec1
Skeptici su skenirane fotografije otpisali jer samo pokazuju nesavršenosti i artefakte na površini skenera, poput mrlja ili vlakana. Bez obzira na to što pokazuju Hoaglandovi skenovi, oni su bili odgovorni za objavljivanje Johnstonovih fotografija, a sam Johnston počeo je biti otvoreniji sa svojom izvornom kolekcijom, puštajući ju u javnost 2015. godine i donirajući svoju kolekciju Međunarodnom istraživačkom centru za NLO u Roswell-u i muzeju NLO-a. Oni koji su uživo pogledali fotografije, tvrde da na njima vide svakakve neobične stvari, uključujući satelitske antene, statue, ruševine, zgrade, pa čak i lunarnu bazu vanzemaljaca s vidljivim svjetlima i strukturama.
U međuvremenu je Johnston puno putovao i predavao o onome što naziva NASA-inim zataškavanjem, kao i vodio razne intervjue. Jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih Johnstonovih tvrdnji jest da su postojale fotografije iz misije Apollo 14 koje su navodno prikazivale vanzemaljsku bazu u Tsiolkovsky krateru, ogroman krater na stražnjoj strani Mjeseca. Johnston tvrdi da je, kad je prvi put vidio fotografije, mogao vidjeti svjetla i peterokutnu nakupinu kupola koja je pokazivala da je očito riječ o nekoj vrsti objekta, ali da je sutradan sve sa fotografije obrisano/retuširano. Ova je tvrdnja također postala kontroverzna, jer prema NASA-inim zapisima Apolon 14 nikada nije preletio Tsiolkovsky krater i nikada nije fotografiran, iako Johnston to poriče.
Čak i suočen s tako oštrim kritikama, Ken Johnston je unatoč tome postao gotovo legendaran kao "NASA-in zviždač" i prvak u otkrivanju podataka, a tijekom godina njegove su tvrdnje sve više išle na rubna područja, poput one da postoje baze na Marsu i da je hipnotički nazadovan kad je otkrio da su mu zapravo vanzemaljci rekli da se usprotivi NASA-i i objavi sporne fotografije. To je razumljivo privuklo veliku pažnju, kako UFOloga, tako i teoretičara zavjere, kao i skeptika, koji su neprestano osporavali Johnstonove tvrdnje. Jedna od crvenih zastava koja se pojavila je da Johnston sve češće tvrdi da je stvarni astronaut, što je lažno, a utvrđeno je da se često lažno predstavlja i diže svoje vjerodajnice u spis, a ponekad se označava i kao bivši „šef trenera u NASA-i ”, što ga je sve dovelo do teške situacije s NASA-om i State Departmentom. Iznio je i druge ekstravagantne tvrdnje koje su skeptici u najboljem slučaju smatrali upitnima, poput one da ima diplomu "doktora metafizike", a njegov bliski kolega Bret Sheppard, koji ga često prati na predavanjima, također je kontroverzan lik unutar NLO zajednice u SAD-u.
Johnston se sa svoje strane neprekidno borio protiv svojih kritičara i inzistirao da su fotografije stvarne. Ostaje nam da se zapitamo ima li ikakve istine u cijeloj ovoj prići? Je li Ken Johnston lik koji govori istinu ili još jedan u nizu prevaranata? O njemu se dosta žestoko raspravlja "preko bare" i to nam pokazuje da će fenomen Mjeseca i dalje privlačiti našu pažnju, kao i cijela Apollo misija. Možda je stvarno istinita ona prića da se na mjesec nismo vračali zbog onoga što je gore otkriveno, a nikako ne zbog nedostatka financijskih sredstava kako se uporno tvrdilo. Osobno nisam pobornik teorije da nikad nismo bili na mjesecu, ovakva prića mi ima puno više smisla. Istina će dalje biti tamo negdje "vani" ...

 

Izvori:

https://rationalwiki.org/wiki/Main_Page

http://dorkmission.blogspot.com/2016/06/ken-johnston-and-truth.html

https://mysteriousuniverse.org/2020/09/a-nasa-whistleblower-and-alien-bases-on-the-moon/

O autoru
Danijel Folnegović
Author: Danijel FolnegovićWebsite: http://fx-files.comEmail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Owner
Danijel Folnegović je oduvijek bio zainteresiran za sve što ima veze s paranormalnim. Zarazio se time tamo davne 1993. gledajući prvu epizodu serije Dosije X. Voli pisati o bilo ćemu zanimljivom od NLO-a, vanzemaljaca, teorija urote, teorije o drevnim vanzemaljcima i nerješenim misterijama. Također, ima strast prema SF serijama i filmovima, ali i nogometu. Pokretač je ove stranice i brine o njenom neometanom radu. Povremeno se pojavljuje kao gost u nekim TV i radio emisijama.
Nedavni članci:

Comments powered by CComment

WMD hosting

wmd dno