Subota 23 Studeni 2024

Pretraga

Drevni nuklearni ratovi između kontinenata i njihov odjek danas...

19 Sij 2024
(Reading time: 3 - 6 minutes)
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Drevni nuklearni ratovi između kontinenata i njihov odjek danas...

Postoje svi razlozi za vjerovanje da je sadašnja zemaljska civilizacija daleko od prve na našem planetu; prethodne su umrle u drevnom "Ratu bogova", koji nam je ostavio upozorenje u obliku mitova, kao i ostaci drevnih megalitskih građevina.

Ali s kim se tada ratovalo? Postoje li njegovi tragovi na različitim kontinentima? Ili je to možda bio rat s vanzemaljskom civilizacijom pa je naš planet tada napadnut?

Malo je vjerojatno da ćemo sada moći nedvosmisleno i uvjerljivo odgovoriti na ova pitanja. Ali možemo pokušati pronaći i naznačiti slične tragove drevnih ratova na svim kontinentima...

Zapravo, na Zemlji je ostalo mnogo tragova drevnih nuklearnih ratova. Posebno u Južnoj Americi (Puma Punku, Sacsayhuaman) itd., O čemu ćemo posebno govoriti kada budemo razmatrali rezultate ekspedicija Andreja Skljarova. Sada ćemo navesti druge - one koji su, kako kažu, "dobro poznati".

1) Rusija...

U Rusiji možda možemo nazvati visoravan Putorana kod Noriljska, drevni supervulkan (naš Yellowstone ), čija je eksplozija u tzv. „Permsko razdoblje“ dovelo je do globalnih promjena u biosferi. A postoji pretpostavka da je relativno nedavno po geološkim standardima također "probuđen", ali umjetno (tj. nuklearnom eksplozijom u "Ratu bogova"), što je dovelo do posljednjeg ledenog doba i hlađenja na sjeveru. U nenetskom epu postoji detaljan opis ovog rata, u kojem je crni bog-idol Parise-e-hehe upotrijebio "oružje bogova" i, potresajući zemlju, uništio Bijeli grad (na Bijeloj planini-otoku ), u kojem je vladao solarni bog Sir-ya. Tet, i gdje se topilo željezno oružje. Nakon toga je došla hladnoća, a Sirtya (sjeverni patuljci) promijenili su obrise obala Arktičkog oceana i željeznim užadima odnijeli njegove otoke.

2) Indija...

U Indiji također ukazuju na ruševine drevnog grada Mohenjo-Daro (civilizacija Harappa) u dolini Inda. Vjeruje se da je ovaj grad uništen nuklearnom eksplozijom tijekom tzv. "Ratovi bogova", prema pristašama teorije paleokontakta, kao i onima koji vjeruju da drevne civilizacije s visokom "tehnologijom bogova" postoje na zemlji kao istinite. Do tog su zaključka došli Eric Däniken, Andrei Sklyarov i mnogi drugi alternativni istraživači. Oni također ukazuju na vedske mitove, gdje su detaljno opisani i sam "rat bogova" i posljedice korištenja "oružja bogova".

“... Puštena je ubojita strijela Brahme, koja izbacuje mlazove plamena (njena je moć poput tisuću munja Indrinih i uništava sve živo oko sebe). Plamen, lišen dima, širio se na sve strane sverazornom snagom. Užareni stup dima i plamena, blistav poput 10 000 sunaca, uzdigao se u nebo u svoj svojoj zastrašujućoj veličini, otvarajući se poput suncobrana za plažu... Željezna munja, glasnik smrti, okrenula je sve ljude Vriskhni i Andhak (Mohenjo Daro) u pepeo. Tijela su im spaljena. Oni koji su preživjeli izgubili su kosu i nokte, posuđe je popucalo bez vidljivog razloga, a svim pticama u okolici pobijelilo je perje. Nekoliko sati kasnije pokazalo se da je sva hrana bila otrovana... Bježeći od ove vatre, ratnici su se bacili u rijeku da operu sebe i svoju opremu.” (Mahabharata).
3) Pustinje svijeta: Karakum itd., Sahara, Australija...

Ima razloga vjerovati da mnoge pustinje u svijetu t.s. “napravio čovjek”, a zapravo su tragovi davnog nuklearnog rata. Na primjer, Karakum u epu Slavena (u “Knjizi Jarilina”) je stanište božice Marije, i tamo se čuva Marijin srp, koji ubija čak i besmrtnike (s tim srpom bio je sav život pustinje pokošeni, a gradovi su potom zasuti pijeskom). Tragovi takvih drevnih nuklearnih eksplozija mogu biti i nama poznate anomalne zone: Chara Sands u Transbaikaliji, kao i pustinja Tsugeer Els u Tyvi...

Čini se da pustinja Sahara u Africi nije nastala prirodnim putem, već je rezultat katastrofe koju je izazvao čovjek, upravo tog “rata bogova”. O tom ratu govore i staroegipatski mitovi. U njima se Vatrena zmija Apop bori s bogom sunca Ra i božicom kiše Tefnut. Kad Apep pobijedi, počinje suša i gradovi su prekriveni pijeskom...

U blizini je pustinja s beskrajnim jezerima vulkanske lave, u Etiopiji, u nizini Danakil... Prema lokalnim legendama, uključenim u etiopsku “Enohovu knjigu”, upravo se ovdje odigrala “bitka anđela i demona”. ” izbijao je u prošlosti, a izbijat će i u budućnosti. A onda će se na Kraju svijeta iz lave pojaviti demon Behemot i zmija Levijatan...

A o Australiji i tragovima nuklearne katastrofe na ovom pustinjskom kontinentu treba reći posebno, jer je on, očito, najviše stradao u tom nuklearnom ratu... I pustinje i sušni teritoriji Australije, koji zauzimaju do pola teritorija kontinenta, govori o ovome. I također neobična fauna - tobolčari, kljunaši i klokani itd., kojih nema nigdje drugdje. Možda su se pojavili kao posljedica mutacija uzrokovanih povećanim zračenjem...

Isto se odnosi i na starosjedioce Australije. Drevne lubanje Australaca, stare 40 tisuća godina, imale su debljinu od samo 0,5 cm, dok kod modernih Aboridžina lubanjska kost doseže 1,5 cm, a moderne lubanje imaju mnogo primitivniju strukturu. To ukazuje na degradaciju sustava formiranja lubanje zbog mutacija...
Zaključak.

I ovdje bih skrenuo pozornost na činjenicu da se testovi nuklearnog oružja često provode (i tajno i javno) na mjestima pogođenim davnim nuklearnim udarima. Tako je u blizini visoravni Putorana na poluotoku Taimyr u sovjetsko vrijeme testirano nuklearno oružje. Sve dok im SSSR, a potom Rusija nisu uveli moratorij.

A Indija i Pakistan prijete da će uništiti jedno drugo svojim postojećim nuklearnim arsenalom, ponavljajući tragediju Mahabharate...

Također u Australiji u Moralingi, britanski testovi kopnenog i zračnog nuklearnog oružja obavljeni su 50-ih i 60-ih godina. Doveli su do radijacijske kontaminacije područja i izložili lokalne starosjedioce (koje su tada smatrali podljudima) radijacijskoj bolesti. Nakon toga, već 1994. godine, australska vlada je lokalnom plemenu Tjarutja isplatila odštetu u iznosu od 13,5 milijuna dolara.

A sada su se na internetu pojavile glasine (vidi) da su sada (u vezi, vjerojatno, s ulaskom Australije u vojni blok AUKUS) testovi djelomično nastavljeni. Inače, ove godine u Australiji (posebno u Melbourneu) došlo je do velikih nemira, koji su graničili s ustankom, zbog nepodnošljive situacije u kojoj se nalazi narod koji je zbog ograničenja zbog koronavirusa došao na rub preživljavanja. Ti prosvjedi su ugušeni vrlo okrutno - i od policije i od vojske... A na internetu je objavljeno da je protiv pobunjenika navodno čak korišteno i super-EMP oružje - nuklearno oružje 3. generacije, čiji se glavni razorni učinak svodi na elektromagnetski puls. Kao rezultat toga, mobilne komunikacije i internet su odmah pali u cijeloj Australiji, što je dezorganiziralo ustanak. Čini se da je to bila "nuspojava" testova koje su tamo provele Britanija i (ili bolje rečeno) SAD...

I usput, u isto vrijeme trajali su zakulisni pregovori između Sjedinjenih Država i Rusije, čiji je rezultat za mnoge bio naš neočekivani odlazak iz Hersona (a time i odbijanje napredovanja prema Odesi i Pridnjestrovlju) prepuštam čitatelju na odluku . ... Sve su to, naravno, samo glasine... A ja, naravno, nemam nikakve povlaštene informacije, a jesu li ovi događaji povezani,

izvor

O autoru
Miro Sinj
Author: Miro SinjWebsite: https://fx-files.comEmail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Glavni urednik stranice!
Miro Smolčić je krenuo kao čitatelj i gotovo odmah se stavio u službu prenositelja znanja. Od samih početaka je s nama i promoviran je u glavnog urednika stranice. Posebni su mu interes drevne civilizacije na ovim postorima i njihova povezanost sa teorijom drevnih vanzemaljaca.
Nedavni članci:

Comments powered by CComment

WMD hosting

wmd dno