Misterij?
22 Lip 2016
- Detalji
- Kategorija: Znanstveni radovi
- Kreirano: Srijeda, 22 Lipanj 2016 10:08
- Napisao/la Miro Sinj
- Hitovi: 8525
U listopadu prošle godine medijima je glasno odjeknula vijest da su astronomi u sustavu zvijezde KIC 8462852 u zviježđu Labuda, udaljene svega 1.400 svjetlosnih godina, otkrili iznimno neobičan signal koji je vrlo teško objasniti poznatim prirodnim mehanizmima
Otkriće je zaintrigiralo čak i najozbiljnije stručnjake jer je po prvi put otvorilo koliko-toliko realnu mogućnost da su teleskopi snimili neku golemu kreaciju visoko inteligentne, tehnološki napredne civilizacije.
Ravnajući se načelom Occamove britve, prema kojem u znanosti uvijek prvo treba temeljito istražiti sva jednostavnija i vjerojatnija rješenja, a tek potom razmatrati neki moguć, ali vrlo rijedak i malo vjerojatan scenarij, znanstvenici su iznijeli nekoliko teorija koje su tajanstveni signal mogle protumačiti prirodnim pojavama. No prema novim informacijama misterij je odnedavno postao još veći jer se čini da su detaljnije analize isključile čak i najvjerojatnija od predstavljenih prirodnih rješenja.
Što je čudno u sustavu KIC 8462852?
Kako smo već pisali na tportalu, misteriozni signal otkrio je svemirski teleskop Kepler, lansiran 2009. godine s misijom da pronalazi vanzemaljske planete na temelju pada u snazi zračenja zvijezda tijekom tranzita njihovih planeta. Tranzit je prolazak planeta između matične zvijezde i promatrača tijekom kojeg planet prekriva djelić površine zvijezde pa njezin sjaj malo slabi. Ovakvi tranziti događaju se u pravilnim intervalima kako planet obilazi oko svoje zvijezde u pravilnim ciklusima. Pad sjaja uzrokovan tranzitom, kada se gleda iz velike daljine, uglavnom je vrlo malen i kreće se do jedan posto, čak i kada su u pitanju golemi planeti kakav je u našem sustavu Jupiter. Zbog ovog razloga znanstvenici, kada žele ilustrirati osjetljivost teleskopa Kepler, često ističu da on traga za padovima u sjaju koji su usporedivi sa slabljenjem sjaja farova automobila kada ispred njih prođe mušica.
No problem je u tome što pad sjaja zvijezde KIC 8462852 nije niti malen niti je pravilan. Naprotiv, povremeno doseže čak 20 posto, a iznimno je nepravilan (pogledajte grafikon dolje)!
Predstavljena rješenja
Na temelju neobičnih podataka znanstvenici su predstavili nekoliko hipoteza koje bi eventualno mogle objasniti veliki pad i neobičnu nepravilnost.
Prema prvoj u mladom, još uvijek kaotičnom sustavu došlo je do sudara dvaju planeta koji je stvorio golemi oblak materijala koji povremeno zasjenjuje zvijezdu. Glavni problem ovog rješenja je to što bi materijal obasjan svjetlom zvijezde dio njezinog vidljivog spektra trebao pretvarati u infracrveni, odnosno u toplinu. No podaci to ne potvrđuju.
Prema drugoj u mladom sustavu KIC 8462852 postoji više planeta s diskovima koji se ponekad u odnosu na nas znaju poravnati i naći 'na okupu' u takvom položaju da zasjene zvijezdu. Ti intervali mogli bi biti nepravilni zbog različitih vremena obilaska planeta, no u nekim dužim razdobljima oni bi ipak morali pokazati pravilnost.
Također je moguće da je mlada, aktivna zvijezda na kratko bila zasjenjena neuobičajeno velikim koronarnim izbačajem mase.
Kao najvjerojatnije objašnjenje nametnula se hipoteza prema kojoj je u sustavu zvijezde došlo do velikog raspada kometa u kojem je nastala velika količina prašine koja je zapriječila pogled na KIC 8462852. I u ovom slučaju infracrveno zračenje trebalo se pojačati, ali ne toliko kao u sudaru planeta. Ovo tumačenje logičnije je od prvog i zbog toga što se na udaljenosti od 1000 astronomskih jedinica AU (1000 udaljenosti između Sunca i Zemlje) od KIC 8462852 nalazi crveni patuljak. On je prilikom svojeg prolaska kraj KIC 8462852 ili obilaska oko nje mogao uznemiriti komete kakvi se u zvjezdanim sustavima obično nalaze na njihovim vanjskim dijelovima.
Hipoteza o vanzemaljcima
Budući da se niti jedan od navedenih prirodnih scenarija nije mogao pretpostaviti s osobito velikom vjerojatnošću, znanstvenici su ostavili otvorenom mogućnost da pad sjaja uzrokuju neki umjetni objekti odnosno neka vanzemaljska megastruktura. Naime, tehnološki napredna civilizacija mogla je u orbiti matične zvijezde postaviti neke postaje, teleskope ili pak milijune golemih solarnih ploča koje bi prikupljale ogromne količine čiste energije i slale ih na planet na kojem žive. Takve strukture mogle bi se kretati različitim brzinama i smjerovima pa bi ih se u nekim trenucima moglo okupiti više, a u drugima manje. Pad u jačini sjaja zvijezde bio bi u skladu s podacima - i dosta velik i vrlo nepravilan.
Poznati britanski fizičar Brian Cox rekao je u listopadu za Gaurdian da ne bismo trebali biti pretjerano iznenađeni mogućnošću da je neka vanzemaljska civilizacija oko zvijezde izgradila golemu megastrukturu za prikupljanje energije koja se često prema začetniku takve ideje Freemanu Dysonu naziva Dysonovom sferom (slika gore). Naime, ako u našoj galaksiji postoji vanzemaljski život, logično je očekivati da se on na nekim planetima razvio milijunima pa i milijardama godina prije nego na Zemlji što pak znači da bi na njima mogli živjeti vanzemaljci čija bi tehnološka dostignuća za nas ljude bila nepojmljiva. Dyson je 1960-ih iznio tezu prema kojoj bi takve civilizacije mogle imati značajno veće potrebe za energijom od nas, a istovremeno bi mogle vladati tehnologijom potrebnom za gradnju goleme sfere oko svojih matičnih zvijezda kojima bi mogle prikupljati poveći udio njihovih energija. To bi hipotetski mogla napraviti civilizacija na stupnju koji se prema skali ruskog astronoma Nikolaja Kardaševa naziva K2, što znači da je druga na skali od jedan do tri. Mi ljudi spadamo u kategoriju K1.
'Možda mislite da je takva mogućnost luda, no je li uistinu? U ljudskom svemiru jedan od velikih paradoksa – koji se zove Fermijev paradoks – jest činjenica da još nismo vidjeli dokaze o postojanju vanzemaljskih civilizacija. Ako znamo da u Mliječnoj stazi ima 20-ak milijardi planeta nalik na Zemlju te da je život imao 11 milijardi godina vremena da stigne na te Zemlje, barem neke od njih trebale su postati mnogo naprednije od nas', rekao je Cox.
Kako se misterij produbio?
Kao što su najavljivali, znanstvenici su u proteklih nekoliko mjeseci pokušali podrobnije istražiti misterij. Bradley Schaefer s Louisiana State Universityja odlučio je ispitati vjerodostojnost teorije o kometima koju su kao najvjerojatniju predstavili Tabetha Boyajian i njezini kolege sa Sveučilišta Yale.
Boyajian i njezini suradnici u svojim su se analizama služili digitaliziranim snimkama fotografskih ploča iz arhive sveučilišta Harvard koje prikazuju nebo u razdoblju dužem od stotinu godina. Pregledavajući ove podatke na starijim snimkama tim nije otkrio ništa neuobičajeno. No jedan drugi astronom, Bradley Schaefer s Louisiana State Universityja jest. Istražujući mogućnost da je u prošlosti bilo nekih padova u snazi sjaja koji nisu morali biti tako nagli i tako uočljivi, on je otkrio jedan vrlo dug između 1890. i 1989.
Kako bi se uvjerio da je nalaz stvaran, Schaefer je osobno otišao na Harvard gdje je pregledao originalne fotografske snimke i to starom tehnikom gledanja golim okom kojom se danas malo tko zna služiti.
Njegova analiza potvrdila je postupan pad sjaja dug gotovo stotinu godina. Na temelju podataka napravio je izračun koji je pokazao da bi zvijezdu morao prekriti neprihvatljivo velik broj od 648.000 kometa od kojih bi svaki morao biti neuvjerljivo velik – promjera oko 200 kilometara.
'Ideja o gomili kometa razumno je postavljena kao najbolji prijedlog, mada moramo priznati da su sve one zapravo bile malo vjerojatne', rekao je Schaefer za New Scientist. 'No sada imamo pobijanje ove ideje, kao i svih ostalih objavljenih ideja. Trebamo kontinuiranim praćenjem prikupiti još podataka kako bismo znali što se stvarno događa', dodao je.
A što je s megastrukturom?
Za razliku od nekih drugih znanstvenika Schaefer nije previše uvjeren ni da je vanzemaljska megastruktura pravo rješenje misterija.
'Ideja o vanzemaljskoj strukturi ne podudara se s mojim novim promatranjima', rekao je pojasnivši kako ne vjeruje da bi čak i napredne civilizacije mogle u manje od jednog stoljeća izgraditi umjetni sustav koji bi prekrio četvrtinu zvijezde. Konačno čak i takva megastruktura trebala bi zračiti dobar dio svjetlosti koju je apsorbirala kao toplinu. A Schaefer kaže da KIC 8462852 ne zrači povećane količine infracrvenog svjetla koje bi se očekivale.
Nema sumnje, kaže Schaefer, da se KIC 8462852 ponaša neobično, te da nešto mora biti uzrok tome.
'Ili neki od naših demantija imaju neke skrivene rupe ili neki teoretičari trebaju iznaći neke nove prijedloge', zaključio je.
Za, razliku, od, nekih, drugih ,znanstvenika ,Schaefer, nije, previše, uvjeren
Comments powered by CComment