Petak 6 Prosinac 2019

Pretraga

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

SF roman,prijatelji

20 Stu 2019
(Reading time: 6 - 12 minutes)
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

 

Uvod u roman je napisan prema istinitom događaju,sve ostalo je kreativnost autora.

 

PRIJATELJI

Sve je počelo davne 1985 godine.Čekajući red ispred kiosika,da kupim moj omiljeni časopis.Prematam događaje u glavi šta mi se to sve desilo,zadnjih nekoliko dana.
Izlet u šetnju u šumu,postao je nezaboravan,ta davna vremena 80 godina,poznata su po velikim viđenjima NLO-a.Tog vikenda za vrijeme šetnje u sumrak,primjetih na obzorju prema jugu,visoko na jugu u smjeru otoka brača.Na nebu se sjajio dragulj,ili bolje reći nešto kao dijamant kojistalno mjenja boje,žuta,zelena,narančasta,plava.Putujuči malo ljevo pa malo desno,pa gore pa dolje.Pokreti koje nijedna letjelica napravljena ljudskom rukom,nemože izvesti.Gledajuči taj objekat kroz dalekozor vidjeh da je od metala,ima strukturu,nije samo refleksija svjetla od atmosveru.
Dugo vremena sam ga promatrao,kada su mu se prigružila još dva idetnična objekta.Jedno vrijeme su stajali na mjestu mjenjajuči boje,a onda su krenuli prema meni,kao da su primjetili da ih gledam.

plejađanka               
Kad su došli blizu moga položaja,nisam mogao mirovati vadim baterijsku lampu jer je več pao mrak a ja se nalazim u borovoj šumi,uperim lampu prema nebu i počnem slati SOS signal Morezovom azbukom,zanimala me reakcija ako me uopče primjete jer su te letjelice ili več šta su bile su dosta visoko.
Odjednom kao da su primjetile moje SOS znakove baterijskom lampom i promjeniše smjer krečući se prema mome pložaju.
Uhvatio me neki čudan strah,uzbuđenje,radoznalost,te sesakrih u duboku šumu misleči da me neče primjetiti.
Došli su iznad moga položaja i stali,čekaju miruju nema gibanja ljevo desno,gore dolje.Stoje čekaju,prošlo je nekih 15-20 minuta,odlučih prekinuti ovu zeznutu situaciju,izači iz skloništa,ako su mislili neko zlo napraviti,več bi ga napravili.
Izađem na čistinu i počnem mahati rukama u znak pozdrava.Odjednom letjelica u sredini,bljesnu bijeli bljesko kao u znak pozdrava,te se sve tri letjelici uputiše prema zviježđu mali medvjed,sve tri ispustiše jaki bljesak bez ijednog zvuka krečući se ogromnom brzinom te iza sebe ostavljajuči bijeli trag kao da bijelo kredom vučeš crtu po crnoj školskoj ploći.Te su nestali u dubokim prostranstvima svemira.
Sjetih se dok sam gledao star trek da se planeta vulkan sa koje potječ Mr spook nalazi u zvježeđu mali medvjed.Da li mi se to javio Mr Spook prođe mi kroz glavu,šaleči se sam sa sobom.
Jedno je sigurno,uspostavljen je prvi kontakt,nešta mi govori da Čemo se još vidjeti.
Sutradan sretoh prijatelja i kažem mu šta mi se desilo,oČekivao sam ruganje da če mi reči da sam lud ili pijan,ili da je umor učinio svoje pa imam halucinacije.
On je to shvatio dosta ozbiljno,te mikaže da ima jedan časopis koji se bavi tom tematikom,i da sutra dolazi u prodaju na kiosik.
Čekam red i kupim posljednji primjerak koji kao da je čekao upravo mene a prodavač mi kaže da je veliki inters za taj časopis, a sve zog sve veče pojave NLO-a.

                         

Brzinski proletim po časopisu,naletim na događaj sličan mome,pa autor ovog časopisa je dobro upučen u tematiku NLO-a.
Pa on je več proračunao dje če doči do sljedeče pojave,baš me zanima sljedeča pojava je za dva dana.
Autor misli da se radi o špijunskim balonima koji se preko Bosne spuštaju prema Italiji.
Balon nema mogučnost tako zahtjevnih manevra,ovo je nešto vanzemaljsko.
Pokušavam telefonskim putem kontaktirati autora,ali telefon je stalno zauzet,u slobodno vrijeme nastavim čitati njegovo istraživački rad.

Kroz povijest je zabilježeno da se prije početka ratnog sukoba pojavljuju nebeske kočije kako su neki narodi nazivali vanzemaljske letjelice.
Diljem svijeta po raznoranim megalitima su izrezbarene diskoidne letjelicwe kako su nadgledale,ratove između raznih naroda,pokušavajuči kontaktirati ratne vođe da odustanu od ratnog sukoba.

Prošla su dva dana ja čekam spreman nadajuči se da ču ponovno sresti nove prijatelje,uporno čekam kad se na repu malog medvjeda pojavi znak u obliku slova Y,veliki svjetleči znak.Ili matični brod iz kojeg izlaze izviđačke letjelice,prođe mi kroz glavu.
Četrdest osam sai je stajala ta pojava,i nitko nije obračao pažnju na tu pojavu,na nočnom nebu sam pokazivao prijateljima novonastalu pojavu.Ma to su oni ludi Amerikanci opet neku glupost rade.
Neki čudni trnci prođu mi niz leđa,ma koji Amerikanci ili Rusi,ovo je nešto mnogo veče,u toku su mnogo veči događaji.
Ovo je vjerovatno nagovještaj rata.Vanzemaljci nam žele pomoči da to riješimo na miroljubiv način.

Kako su pojave NLO-a bile sve veče na državnoj tv izvaredne vijesti,a voditelj neki niskorngian političar pokušava vrlo loše kroz nekakav strah objasniti da se radi o klimatski promjenama te da se o atmosveru reflektira svjetlost pa stvara igru svjetla,pa nam se čini kao da svemirski brod putuje nebom.

Jadnik,koje sam sve komentare čuo,ko rodi ovu budalu,iz koje je ludnice utekao,ljudi su svjesni događaja i promjena znaju da se nešto doga.
Dolaze ratne godine,nema mog omiljenog časopisa,vrlo vrlo teška vremena.A onda 1992 godine,čudna pojava na nebu,iz pravca zapada pema istoku pa prema malom medvjedu visoko na nbu opet bijeli svjetlei trak,letjelica strahovite brzine,prolječe i odlazi u zviježđe mali medvjed.Vratili su se,pomislih,hoče li konačno doči do mira.

Da došlo je ali uz vrlo veliku cijenu.Počinje novo doba,literatura,časopisi,informacije o drevnim civilizacijama nikad ih nije bilo više.Postavljaju se mnoga pitanja,tko stoji iza tog velikog zla.
Proučavajuči mnoge knjige,časopise,tražeči informacije po internetu,shvačam cijela ljudska povijest je prožeta posjetiteljima sa drugih planeta.Mnogi su neutralni,dobronamjerni nenasilni ali njih nije briga za stanovnike planeta zemlje,jer su išuviše primitivni,zli,divlji,krvoločni,te nežele imati posla sa njima.Ponekad navrate do planeta zemlje pregledaju svoje instalacije i otiđu,Drugi vide svoj interes te se inflitiraju među krvoločne zemljane te glume njihove izmišljene bogove,te uživaju u mučenju izazivma emocijama.
Treči videči,bol,plač,tugu odluče uzeti stvar u svoje ruke,te zemljanima prenose svoje znanje,tehnologiju,medicinu,umjetnost itd učeči ih.
Tako nastaju mnoga zdanja,dvorci,gradovi,svjetska čuda,ti vanzemaljci,genetskim inžinjeringom stvaraju hibride ili u narodu znane polubogove,dobronamjerne osobe koji ih učeči ih stvaraju tehnološki napredni planet,dje se tehnologija koristi u mirodopske svrhe.
a onda prije nekih 50000-60000 hiljada godina nešta se desi,i nestaje to carstvo dobrote obilja i bogastva.

  gc1                 

Opet izpočetka
Istina se nemože sakriti,može se izmjeniti,malo razvući,da vrlo važne bitne stvari na kapaljku izlaze na vidjelo,ali ne i sakriti.

Jedno prohladno rano proljetno jutro 2012 godine prošlog stolječa,dolazeči nakon produžene smjene na poslu,48 sati radio u komadu,na parkingu trgovačkog centra,jedna mlada preljepa žena,koja više liči na anđela nego na čovjeka,liči na nordijce,predivna plavuša,duge kose,stoji sama na parkingu i nekog čeka.Prolazim pored nje i ljubazno poželim dobar dan,ona meni odgovori dobar dan Miro.Prošlo je sekund dva dok je umorni mozak obradio informaciju,odkuda se mi poznajemo,prvi put vas vidim.Poznajem se 27 godina,kaže mi,nemogu vjerovati,pa ona nema više od 25 godina.
Okrečem se oko sebe,na parkingu nema nitko,gledam da nije skrivena kamera,ma onaj Jure se opet nekome izlajao,pa otkrio moju dugo skrivenu tajnu koju samo on zna.
Očekujem da odnekud iskoči skriveni kamerman koji puca od smjeha kako me je zeznuo,te su se dobro našalili.Nigdje nikoga nema,ja sam i ta mlada žena,dosta je hladno.
Ma daj ne zezaj me,meni je više od 50 godina a ti nemaš niti 25 godina,kako se možemo poznavati 27 godina,ma daj molim te ne zezaj se umoran sam nisam kave popija,mozak mi je usporen od umora.
Po vašem računanju vremena 1985 godine u 23 sata si na padinama šume sam šetao a na nebu si vidjeo tri neobične letjelice kako pulsiraju raznobojnim svjetlima,slao si sos signal baterijskom lampom,misleči da te nitko neče primjetiti,primjetile su te te tri letjelice i krenule su prema tebi,a ti od straha,utekao duboku u borovu šumu.
Mislio si da te te letjelice neče pronači,kako su dugo visoko na nebu lebdjele iznad tvog položaja,nisi znao šta dalje učiniti izašao si van šume i mahnuo rukom u znak pozdrava.Letjelica u sredini ti je odgovorila kratkim sjajnim bijeli bljeskom,te su se sve tri letjelice udaljile u smjeru zvižda mali medvjed.
To sam ja bila,ja sam odgovorila na tvoj pozdrav,želeči stupiti u kontakt sa tobom,telepatskim putem.Nisi osječao strah,a tih 27 godina za moj narod traje po vašem računanju vremena djelić sekunde.Eto od kuda se poznajemo.

Sad pođi sa mnom
Mogu li te zamoliti za tvoje ime kako se zoveš kako da da te oslovljavam,ime mi je ANA.
Dje sad idemo ANA,tamo dje smo se prvi put upoznali,odjednom bljesak pred mojim očima,peckanje po rukama i obrazima,ništa strašno i odjednom se ispred mene stvori šuma dje sam prije 27 godina ANU zezao sa baterijskom lampom šaljuči joj SOS sigal.

Potekoše suze mojim očima,vjerovatno zbog umora ili depresije jer mi je tih 27 godina proletilo u trenu a puno mojih prijatelja je odavno umrlo.
Tijelo umire a astralni život traje zauvijek,kaže mi ANA,tvoji prijatelji su tjeleno umrli ali su astralno itekako živi.

Odjednom se ispred nas otkriva mala letjelica,ANA pa to je tako malo sitino,nema mjesta za mene,šuti i ulazi u letjelicu,a unutra,ogroman prostor,izvana tako malo a unutra ogroman prostor.Dali je ovo neka čarolija,pitam ANU,ne nego kvantna fizika kaže mi ANA.
Tvoja pra pra baka koja je bila šaman čeka te a koja je umrla prije 200 godina,sada živi astralnim životom i žarko zeli da te vidi.

Letjelica se pokrenula,gledam kroz prozor te letjelice,isti bljeskovi kao prije 27 godina,to su svjetla astralnog genratora,ubrzo dolazimo u brod Grad,čekaju te.Ma ko to mene čeka,šta je meni ovo trebalo.Odjednom nešta ogromno se pojavi,nekih 200-300 kilometara dugo.Ovo je brod Grad.
Dođi neboj se.Nema čega nema unutar divovskog svemirskog broda,dje sam ovo.Neko bjelo svjetlo izmaglica,magla ili nemam pojma šta je,pretvori se u lik moje pra pra bake,poljubac u obraz ako je to bio poljubac,nježni pogled pun ljubavi,glas koji kaže doboro došao Miro.

ANA izderah se dje je ta kava,joj nemogu više ubi me umor.ANA dolazi smješeči se u društvu sa mojim davno umrlim ocem,suza suzu goni,ne plači kaže mi ANA,tjelo je umrlo a on je živ kao astralno biče zauvijek.
Napokon ta kava,oko mene neka kao izmaglica koja se stalno mjenja u likove mojih davnih predaka i prijatelja.

Zanima li te tvoje porijeklo
Naravno zašto ne,odakle potječem.Napuštamo taj brod grad u nekom velikom svemirskom brodu.Pokušaj naspavati se,ovaj put če potrajati.Dolazimo do centra galaksije,divovska crna rupa kako ka žu astronomi,ustvari je ogroman prolaz,tunel,crvotočina,a na ulazu stoji galaktički čuvar,kontroliše ulaz izlaz materije,letjelica,putnika,brodova.
Prolazimo kroz crvotočinu,koliko je putovanje trajalo neznam,dolazimo u žviježđe plejade,gledajuči ga sa zemlje liči na dječija kolica,a ovako iz prve ruke,ogromno prostarnstvo.Ulazimo u orbitu prvoga planeta,ovaj planet je tvoja rodno mjesto.A ne varaš se,kažem Ani,rodno mjesto je moj grad Sinj,rodilište.Smijem se.
Da ali tvoj genom je nastao ovdje od naših znanstvenika,zato sam došla po tebe,da učiš i svoje znanje prenosiš,tvoj planet Zemlja je na rubu ekološkog uništenja.Poslali smo naše znanstvenike koje su vaše vlade odbacile,ali znanje se može prenositi na mnoge načine.
Ulazim sa njom u neku prostoriju,sa mnogo uređaja,koji nemam pojma čemu služe,odjednom počnem levitirati,čudna svjetla igraju oko mene,malene zelenkaste kugle,ulaze u moje tjelo izlaze,jedna zraka svjetla ulazi u moje desno oko,čudno svjetlost mi ne smeta,nema bolova,čak je i ugodno.
Odjednom mrak.
Budim se otvaram oči,nalazim se na istom parkingu ispred trgovačkog centra,rano prohladno prolječe,jutro je malo prije 6 sati,vidim na displeju zgrade.Zuji mi u ušima,48 sati radio u komadu dobro me iscrpila,na trenutak sam na nogama zaspao,a šta sam za tih 5-6 sekundi sanjao,moram pod hitno popit duplu kavu.
Gledam dešnu ruku stisnuta mi šaka,zašto,nije mi jasno,u ruci mi nešta vibrira,pecka me neki nježan zvuk.Otvaram ruku unutra neki kao dragi kamen,kristal svjetluca,crvenim svjetlom,pritisnem to crveno svjetlo,pokaže se lik Ane,kod kuče si kaže mi,malo če potrajati marmuluk dok tvoj mozak obradi sve informacije,znanje koje si dobio mudro iskoristi.
Ubrzo se vidimo.Avantura počinje

 

Miro-Sinj

O autoru
Miro Sinj
Author: Miro SinjWebsite: https://fx-files.comEmail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Glavni urednik stranice!
Miro Smolčić je krenuo kao čitatelj i gotovo odmah se stavio u službu prenositelja znanja. Od samih početaka je s nama i promoviran je u glavnog urednika stranice. Posebni su mu interes drevne civilizacije na ovim postorima i njihova povezanost sa teorijom drevnih vanzemaljaca.
Nedavni članci:

Comments powered by CComment

WMD hosting

wmd dno