Misterij SS divizije
19 Pro 2018
- Detalji
- Kategorija: Na rubu znanosti
- Kreirano: Srijeda, 19 Prosinac 2018 20:52
- Napisao/la Miro Sinj
- Hitovi: 8442
Što su u planinama Adigeje tražili okultisti SS divizije?
U planinama Adigeje (republike RF) pronađene su dvije lubanje bića nepoznatih znanosti i sanduk s amblemom „Ahnenerbe“ – tajnog društva pri Hitlerovim SS jedinicama koje se bavilo okultnim znanostima i istraživalo zagrobne sile.
Prema riječima znanstvenika, esesovce su najvjerojatnije zanimale tajne drevnih dolmena, kao i anomalija povećane prirodne radioaktivnosti u području Kišinskog kanjona. Mogli su, isto, biti u potrazi za zlatom Kubanjske Rade, koje je u tijeku Ruskog građanskog rata nestalo u ovom kraju.
Između ostalih rijetkih pronalazaka treba spomenuti i njemačku kartu Adigeje u boji napravljenu 1941. godine. Znanstvenike je iznenadila preciznost ucrtanih objekata i detalja.
Artefakti su, naravno, zainteresirali i stručnjake. Povjesničarima su poznati mnogi detalji operacije Wehrmachta pod šifriranim nazivom „Edelweiss“, tijekom koje su na Elbrusu (najvišem vrhu Europe) u Kabardino-Balkariji, postavljene zastave s fašističkom simbolikom. Ali što je ta tajna njemačka organizacija tražila u planinama Adigeje?
Pronalazak u šumi
U naselju Kamenomostski, u etnografskom kompleksu „Belovodje“ čuvaju se i zagonetne lobanje i tajni koferčić esesovskih okultista. Sve to može se vidjeti i dodirnuti.
„Jedan stariji mještanin donio mi je sanduk smeđe boje s kožnom drškom i amblemom tajnog društva ’Anenerbe’ na poklopcu“, priča vlasnik „Belovodja“ Vladimir Melikov. „Taj mještanin je pravi pustinjak, živi u šumi u zemunici, ali nitko ne zna točno gdje se ona nalazi. Tada sam pomislio da nije možda starac pronašao neko skrovište u šumi. Sve nađene stvari su dobro očuvane. Šibice, na primjer, izgledaju kao da se i sada mogu zapaliti. Rijetko kome se posreći da pronađe tako nešto.”
...Razgledamo poklopac sanduka na kome se jasno vidi službeni amblem društva „Ahnenerbe“. Garnitura je stilizirana u obliku runa. Što su oni tražili u ovim krajevima?
Pun naziv društva „Ahnenerbe“ je „Njemačko društvo za istraživanje drevne germanske povijesti i nasljeđa predaka“. Ova organizacija je postojala u Njemačkoj u razdoblju od 1935. do 1945. godine i osnovana je radi proučavanja tradicije, povijesti i nasljeđa takozvane „germanske rase“.
„Oni su proučavali sve što je tajanstveno i neidentificirano u cijelom svijetu. Organizirali su ekspedicije na Tibet, Antarktik i Kavkaz, tražili su kontakt s neidentificiranim letećim objektima pokušavajući da otkriju tajnu apsolutne vlasti. Hitlerova Njemačka se intenzivno bavila konstruiranjem novih vrsta oružja koje su mogle presudno utjecati na tijek rata. U društvu ’Ahnenerbe’ bilo je 350 stručnjaka s izvanrednim obrazovanjem, sjajnom znanstvenom karijerom i znanstvenim zvanjima”.
Malo kome je poznato da su njemački stručnjaci za planinske puteve iz vojno-građevinske organizacije nekoliko godina prije početka rata ponudili svoju pomoć Sovjetskom Savezu u izgradnji puta Picunda – Rica, tobože iz internacionalnih pobuda. Uzgred, po okončanju radova njemački stručnjaci su tragično izginuli kada je njihov automobil u krivini sletio u provaliju. A kroz tunele koje su oni napravili i danas u Ricu putuju mnogi turisti.
„Živa voda“ iz Rice
Kasnije se ispostavilo da oni nisu tek tako gradili ovaj strateški put. Naime, hidrolozi iz društva „Ahnenerbe“ procijenili su da je sastav vode uzete iz izvora u kraškoj špilje blizu jezera Rica idealan za spravljanje plazme za ljudsku krv.
„’Živa voda’ iz Abhazije u srebrnim kanisterima je najprije dostavljana na obalu mora, a zatim podmornicama na bazu u Konstanzi, i na kraju avionom u Njemačku“, priča Bormotov, docent katedre za ekonomiju i upravljanje poduzećem Majkopskog državnog tehnološkog sveučilišta. „Čak je postojala namjera da se od mora do Rice izgradi tunel za podmornicu, ali je počeo rat i omeo realizaciju tog plana“.
Što se tiče Adigeje, poznata je činjenica da je u Majkopu boravio planinski korpus Wermachta sa brdsko-streljačkim divizijama koje su se popele na Elbrus. U dolini rijeke Bele, blizu stanice Dahovske, u podnožju je bio smješten SS puk „Vestland“, a između rijeka Pšeha i Pšiš bili su razmješteni tenkovski pukovi „Njemačka“ i „Nordland“.
U jesen 1942. godine na aerodromu u Majkopu bila je bazirana Treća njemačka izviđačka eskadrila četrnaeste izviđačke grupe, u kojoj su se nalazili dvomotorni avioni za promatranje FW-189. To su zapravo bile leteće laboratorije.
„To je bilo više nego dovoljno osiguranje tajnih istraživanja koja je organizacija ’Ahnenerbe’ vršila u planinama Adigeje“, smatra Bormotov. „U Majkopu su bili smješteni stožeri jedinica Wermachta. Iz ovog grada su Nijemci zapovjedali cjelokupnom vojnom kampanjom na Kavkazu. U jesen 1942. u planinama Adigeje nije postojala neprekidna obrambena linija, i mi znamo da je bilo prodora pojedinih njemačkih trupa duboko u planine. Nejasno je zašto su njemački padobranci u kolovozu 1944. izvršili desant na planinski greben Pšekiš, kada je u tom trenutku linija fronta već otišla daleko na zapad. Što to nisu stigli završiti fašisti na Pšekišu? Da nije to možda vezano za istraživanja stručnjaka iz društva ’Ahnenerbe’?”
Prema riječima ovog znanstvenika, može se pretpostaviti da su Nijemci bili zainteresirani za dolmene, smatrajući da su to „građevine prapovjesnih atlanta“ i „ulaz u paralelne svjetove“. Takvo njihovo zanimanje je i razumljivo, jer znanstvenici na Kavkazu redovno pronalaze čudne artefakte. Na primjer, u medijima su se pojavljivale informacije da su arheolozi u Boržomskom klancu u Gruziji pronašli skelete duge tri metra, koji su pripadali ljudima nepoznate rase.
Lubanje bogova
Prije otprilike dvije godine Vladimiru Melikovu su speleolozi donijeli dvije neobične lubanje s rogovima, koje su, kako su oni tvrdili, pronađene u jednoj špilji na planinskom vijencu Boljšoj Thač. Na prvi pogled one podsjećaju na fosile životinja, i to možda vrlo drevnih. Ali kada je Melikov pažljivo proučio lubanje (ipak je on nekad radio kao stomatolog), počeli su ga podilaziti žmarci.
„Pogledajte okrugli otvor veličine prsta u donjem dijelu glave“, pokazuje Melikov jednu lubanju. „To je korijen kralježnice. Njegov položaj nam govori da se ovo biće kretalo na dvije noge. Druga čudna okolnost je odsustvo vilice i dijela lubanje u kojem se nalazi veliki mozak. Umjesto usta ima nekoliko otvora, raspoređenih ukrug. Otvori za oči su neobično veliki, a od njih se odvajaju dvije izrasline u vidu rogova. Kost lica je pljosnata kao kod antropoida.
I zaista, artefakti izgledaju neobično. Čak i ako se usporede s lubanjom medvjeda koja stoji pored njih. Čovjek lako padne u iskušenje da pomisli kako u rukama drži lubanje nekog bića s druge planete. Fotografije ovih pronalazaka poslane su moskovskim paleontolozima, ali oni su samo bespomoćno odmahivali glavom, priznavši da nikada ranije ništa slično nisu vidjeli, i oprezno aludirajući da su to možda lubanje ovnova koje su dugo bile pod djelovanjem vodenog toka s nanosima pjeska i da su se zbog toga toliko deformirale. Ali ako je tako, onda su obje lubanje deformirane sinhronizirano i na isti način.
Istraživači pretpostavljaju da su ovi pronalasci mogli dospjeti u ruke Hitlerovim „magovima”, koji su tragali za neobičnim artefaktima.
Još dalje su u svojim pretpostavkama otišli ljudi koji se bave mitovima. Oni su odmah izjavili da su u pitanju anunaki Drevnog Sumera, tj. rogata božanstva čije se ime interpretira kao „oni koji su došli s neba”. U sumerskom eposu oni su sudjelovali u stvaranju svijeta.
„Mi možemo zamišljati i iznositi raznorazne verzije i ideje, ali jedno je sigurno: artefakti pronađeni u planinama Adigeje teško se mogu objasniti”, zaključio je Ivan Bormotov.
preneseno sa
https://hr.rbth.com/science/2015/12/31/sto-su-u-planinama-adigeje-trazili-okultisti-ss-divizije_556643
Comments powered by CComment