Bizarna i zastrašujuća prića o vampiru Juri Grandu iz Istre!
09 Srp 2019
- Detalji
- Kategorija: Mitologija
- Kreirano: Utorak, 09 Srpanj 2019 14:23
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 7633
U valovitom krajoliku unutrašnjosti istarskog poluotoka, nalazi se mali, uspavani obalni gradić Kringa. U modernim vremenima poznat je po čudesnoj ljepoti prirode i tradicionalnim kamenim kućama, mjestu iz neke druge epohe zaglavljene u vremenu i vragolastoj povijesti. Ipak, ovo mjesto je nekada navodno bilo opsjednuto nadnaravnim terorom noću, u doba kada se smatralo da su vampiri progonili tamne šume, a nemrtvi su bili vrlo stvarni. Ovdje možemo pronaći povijest onoga što je jedno od najranijih, a poznatih europskih izvještaja o osobi koja se pretvara u vampira i drži cijelo selo u okovano rukama terora.
U 17. stoljeću ljudi ovog neobičnog krajolika bili su prilično uplašeni od strane mračnog entiteta poznatog kao strigoi, štrigon, ili štrigun, za koje se govorilo da je bio čarobnjak ili vještica za koju se vjeruje da se hrani krvlju ljudi pod pokrovom tame. Kada je jedan od tih strigoia umro, vjerovalo se da se pojavljuje kao nemrtvi osvetnik kako bi nastavio sa svojim krvavim načinima sisanja, a poznato je i da su zloslutno kucali na vrata kuća kako bi najavili smrt člana obitelji. Za stigoje se govorilo da su posebno oduševljeni krvlju udovica, i imali su uznemirujuću naviku da se noću uvlače u krevete ljudi, osobito onih mladih, lijepih žena. Daleko od sablasnih priča, to su bila vrlo prava stvorenja za uplašene seljane ovog kraja, a legenda, čini se, potječe iz malog sela Kringa.
Ovdje je početkom 17. stoljeća živio čovjek po imenu Jure Grando Alilović, također poznat kao Giure Grando, rođen 1579. godine. O životu Jurea Granda ne zna se mnogo, a čini se da je njegovo nasljeđe uglavnom o njegovoj smrti. Godine 1656. Grando je umro od tajanstvene bolesti i navodno je pokopan na gradskom groblju, ali čini se da on tamo nije ostao. Ljudi su počeli pričati o tajanstvenom neznancu koji bi im navečer pokucao na vrata, a bilo je i izvještaja o tome kako je Grando viđen kako se šulja u mraku, iako je trebao biti mrtav. Oprezno, kad god bi ta sjenovita figura pokucala na vrata, netko u kući bi upao u bolest i umro. Jedna od najstrašnijih priča bila je o tome kako je Grando noću stalno dolazio u sobu svoje udovice te ju konstantno mučio i silovao!
Taj podmukli fantom navodno je terorizirao ovo mirno selo punih 16 godina, a seoski svećenik, otac Giorgio, navodno se uvjerio da je to nadnaravno stvorenje stvarno i nazvano je štrigon(Istarski žargon), i da je Grando na neki način još uvijek živ. Umorni od straha, seljaci su napokon skupili hrabrosti i organizirali su potjeru i lov na štrigona, izoštravanjem gloga u špičaste koplje u svrhu njegova konačnog ubijanja. Godine 1672. otišli su u sumornu divljinu okolice Kringe tražeći Grandoa, odlazeći na groblje gdje je navodno bio pokopan kako bi mu se jednom zauvijek suprotstavili. Nisu morali dugo čekati da grozan lik Granda procvjeta iz noći, lice mu se opisivalo kao mršavo, blijedo i izgledalo je kao da se istovremeno smiješi i guši. Muškarci su gotovo pobjegli suočeni s ovim snažnim nadnaravnim stvorom, ali su nekako uspjeli ostati na tlu kako bi se suočili s visokim tamnim oblikom Granda, koji je neustrašivo koračao prema njima kroz treperavo svjetlo muških baklji.
Prema povijesnim zapisima o tom izvještaju, muškarci su ga udarali kopljima, samo kako bi otkrili da ga ne mogu ozlijediti, koplja su se samo odbijala kao da je napravljen od stijene, i to je bilo dovoljno da ih pošalju u paralizirajučem strahu kućama. Sutradan je otac Giorgio pokušao drugačiju taktiku, odlučivši da tijekom dana povede svoju hrabru skupinu na groblje i vidi mogu li zaustaviti Granda kopajući njegov grob pod sunčevom svjetlošću. Kada je grob iskopan, doista su pronašli njegov leš, savršeno očuvan i s osmijehom na licu, a otac Giorgio očito se pomogao križem i proglasio: "Gledaj, štrigon, Isus Krist je spasio nas od pakla i umro za nas. A ti, štrigon, ne možeš imati mira!" Zatim su donijeli svoje naoštrene glogove kolce kako bi ponovno otkrili da i dalje ne mogu probiti strigona. Iz očaja, jedan od seoskih starješina, čovjek po imenu Stephen Milašić, uzeo je ili nož ili pilu i zasjekao crtu na vratu stvorenja i to je izgledalo kao da djeluje, pa je odlučio odrubiti glavu Grandona da okonča svoje zlo. U nekim verzijama priče, leš je bacao suze, a grob je misteriozno ispunila krv nakon odsijecanja glave, a sve je to prilično dramatično i spektakularno, čak i danas!
Priča o vampiru Jureu Grandouu će postati i ostati legendarna, ispričana u raznim oblicima u spisima Johanna Weicharda Valvasora, Erasmus Francisca i Johanna Josepha von Goerresa, a većina toga bila je osnova raznih europskih vampirskih predaja u narednim stolječima. Ona je definitivno oblikovala hrvatske narodne predaje o strigoima, a smatra se da je ona među prvim povijesnim europskim prikazima stvarne osobe koja se pretvorila u vampira. U današnje vrijeme čini se da je Istarsko naselje Kringa u potpunosti prihvatilo ovu legendu jer su vampiri u popularnoj kulturi postali sve prodorniji, a grad ima vampirske festivale i nudi smještaj s temom vampira, kao i prodaju suvenira vezanih uz vampire. Doista, legenda o Jureu Grandouu postala je svojevrsna tvrdnja o slavi, a vampirski turizam ostaje jedan od njihovih glavnih izvora prihoda. Da li se išta od toga dogodilo, kao što je rečeno ili je sve to samo čista legenda, priča o nečastnom Jure Grandu zanimljiv je povijesni upitnik i ključni dio vampirske predaje općenito. No ako se vodimo onom: "Gdje ima dima ima i vatre" očito ova legenda ima neka svoja uporišta u narodu, kako Istre, tako i puno šire i zato ju sa ponosom uvrštavamo na stranicu da ostane zabilježena u digitalnom formatu za buduće naraštaje.
Ako smo što krivo prenjeli, molimo Vas da nam koz komentare uputite ispravke, ovako sam ja čuo priću i dobio neke potvrde od ljudi, ali kako je riječ o dosta davnoj legendi, uvijek može biti više interpretacija, pa ne bi bilo zgorega da je upotpunimo sa vašim komentarima ...
Ono što mi je osobno svakako indikativno u ovoj legendi jes to da se pojavila relativno brzo za ono vrijeme nakon Vlada Tepeša i njegovih zvjerstava s područja Transilvanije.
Da li su do Istre došle samo priće koje su kasnije prerasle u legendu?
No zašto bi onda koristili konkretno ime i prezime?
Da li se možda ovaj strigoi iz priče nekako razmnožio i poslao svoje "potomke" u druge krajeve Hrvatske, Bosne i Srbije gdje se također pojavljuju slične priće?
Ako je postojao, da li je bio kontroliran od strane nekog još večeg, krovnog vampira i da li imamo negdje priću da je taj vampir također ubijen?
Da li je moguće da se neko biće ovakvog kalibra ponovno negdje pojavi i počne sa svojim ubojstvima?
Izvor:
https://www.istrapedia.hr/hrv/1688/jure-grando/istra-a-z/
https://www.ludens.media/jure-grando-prvi-vampir-europe/
Slike vecernji.hr i ludens.media
Comments powered by CComment