KIPI I U KINI
18 Velj 2011
(Reading time: 2 - 3 minutes)
- Detalji
- Kategorija: Iz svijeta
- Napisao/la Miro-sinj
- Hitovi: 5407
Komunisti u strahu: i Kina bi mogla gorjetiOtkako su građani u arapskim zemljama izišli na ulice, i u Kini se osjeća napetost. No, kako procjenjuju promatrači, režim u Pekingu je još uvijek prejak za mirnu revoluciju. Tvrde to za njemački portal “Deutsche Wellea” kineski aktivisti i novinari.
Mirna revolucija u Tunisu i Egiptu kod mnogih oporbenjaka u Kini probudila je sjećanje na 1989. godinu kada je stotine tisuća studenata u Pekingu prosvjedovalo tražeći političke reforme i, prije svega, više demokracije. No to su i bolna sjećanja s obzirom da su mirni prosvjedi na Trgu nebeskog mira završili krvoprolićem u kojima je, prema informacijama udruga za zaštitu ljudskih prava, poginulo gotovo 3000 prosvjednika.
REUTERS
Nakon 22 godina državni mediji vijesti o narodnim ustancima u arapskim zemljama propuštaju na kapaljku. Pritom se uopće ne navode razlozi i pozadina prosvjeda. No i te kako se vodi žučna rasprava o građanskim pravima, demokraciji i despotizmu. Internet je pun komentara o trenutačnim događajima u arapskom svijetu. Glavno pitanje koje se postavlja glasi: je li i u Kini moguće mirno svrgavanje vlasti. “Demokratski pokret u Egiptu je već odavno postao međunarodni pokret i to prije svega medija.
Što se Kine tiče, mi doduše imamo tehničke mogućnosti za širenje demokratskih medija ali problem je cenzura. No, unatoč tomu preko interneta je moguće probuditi osjećaje, koji opet mogu pokrenuti nešto više”, smatra kineski stručnjak za internet Mao Xianghui.
Mirovni prosvjed, doduše, u Kini je moguć i bez interneta, što pokazuju i događaji iz 1989. I dok kineska oporba oduševljeno prati događaja na sjeveru Afrike, tvrdolinijaši u Kini su zabrinuti. Tako Sima Nan, jedan od tvrdolinijaša stranke na vlasti, strahuje da bi i Kinu uskoro mogao zahvatiti val “revolucija u boji”.
Na svom, režimu vjernom blogu Sima Nan ne krije prezir prema svježim strujama sa Zapada: “Mi ne smijemo zaboraviti da su se i kod nas u Kini razvile različite mreže, koje su u svakom trenutku spremne prodati nas Zapadu. I kod nas postoje zaklade u koje kapitalisti uplaćuju novac kako bi podstakli, kako ih oni nazivaju, političke reforme. No mi ne smijemo zaboraviti ni na sve brojnije probleme u Kini: rastuće cijene, nedostatak stambenog prostora, bolje bolnice i škole koje više ne mogu svi priuštiti. I na kraju sve prisutnu korupciju. Razloga za prosvjede ima dovoljno i ako dopustimo uskoro će i kod nas doći do stanja poput onog u Tunisu i Egiptu, i tada će i Kina gorjeti”.
Začuđuje da kineski intelektualci, bez obzira na pozadinu, bila ona marksistička ili liberalna, na Egipat i Tunis gledaju kao na zemlje iz kojih će se revolucije prenijeti na Kinu. Oni možda zaboravljaju na staru izreku da se u revoluciju ne ide punog želuca. Ili je možda rastuće blagostanje u Kini dobra podloga za društvene promjene?
S rastućim blagostanjem rastu i politički apetiti novonastaloga srednjeg staleža. No sjećanja na 1989. , kako kaže odvjetnik i borac za ljudska prava Mo Zhixu, još uvijek su svježa: “Što se odnosa državnog aparata i vojske tiče, postoje velike sličnosti između Kine i Egipta. Ali mislim da su prosvjedi poput onih
izvor
napisao L.L.
www.slobodnadalmacija.hr
revolucija,demokracija,internet
Comments powered by CComment