Proročanstva

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji

Kategorija: Proročanstva

Hitovi: 15548

Postoji jedno više od 850 godina staro proročanstvo sv. Malachya. O njegovoj autentičnosti mišljenja su podjeljena, ali pri svakom izboru novoga pape ono postaje aktualno. No, još je „zanimljivija“ činjenica da će po njegovom proročanstvu poslije ovoga pape biti samo još jedan papa „Petar iz Rima". A poslije toga... Kraj!

Sveti Malachy, čije je porodično ime bilo O'Morgair, rođen je 1094. godine. Nakon dugih studija postao je svećenikom 1119. godine. Kako bi se usavršio u svetoj liturgiji i teologiji otputovao je u Lismore i tamo proveo dvije godine. Za opata u Bangoru je postavljen 1123. godine, a biskupom u Connoru postaje 1132. godine. Za razliku od ostalih svetaca život svetog Malachya je dobro dokumentiran, jer je njegov suvremenik Bernard od Clairvauxa odigrao ulogu vrlo preciznog biografa. On svetog Malachya opisuje kao humanu i skromnu osobu koja je u potpunosti predana vjeri. Na više mjesta on ističe Malachyev dar za proricanje budućnosti, pa između ostalog ostaje zabilježen podatak kako je točno unaprijed odredio točan dan, pa čak i vrijeme svoje smrti.

Za Malachyevo proročanstvo o Papama vezane su brojne nepoznanice. Po jednoj verziji on je svoj spis predao papi Inocentu II, koji ga je nakon toga pohranio u Rimski arhiv. U arhivu je spis ostao zaboravljen sve do 1590. godine kada je nađen i objavljen. Ostaje nejasnim zasto su se punih 400 godina Malachyeva proročanstva o papama skrivala od očiju javnosti. Taj podatak, uz dodatnu činjenicu da ih Malachyev biograf nigdje ne spominje, bili su dovoljni da se pojave opravdane sumnje u njihovu autentičnost. Po večini kritičara proročanstva su napisana tek u 16. stoljeću i nemaju nikakve veze sa svetim Malachyem. No, isto tako ostaje i zabilježeno da ih je jedan od najvećih povjesničara 16. stoljeća i revizor Vatikanske knjižnice, Onofrio Panvinio, prihvatio kao potpuno autentične i pridao im izuzetnu važnost.

Ono što najviše zbunjuje pri čitanju prorocanstava svetog Malachya je njihova začudjujuca preciznost. Tih 112 kratkih proročanskih zabilješki opisuju neke uočljive karakteristike budućih Papa od Celestina II, koji je izabran 1130. godine, pa sve do eventualnog kraja svijeta. Svi Pape navedeni su pod određenim misticnim nazivima, koji opisuju njihovu ličnost. Oni koji su pokušali interpretirati i objasniti sadržaj tih proročanstava uspijevali bi otkriti za svakog Papu određenu simboliku na nivou njihovog imena, zemlje prijekla, nekog talenta, naziva, počasti koje su primali ili raznih događanja iz života. Gotovo da nema slučaja u kojem se ne može pronaći neka sličnost između Malachyevih zabilješki i budućih Papa.

Zanimljivo je pogledati kako ta simbolika funkcionira na primjeru zadnjih nekoliko Papa. Ivan XXIII nazvan je „župnik i mornar“. Prije svog ustoličenja on je bio na čelu crkve u Veneciji, gradu mornara i gondoljera. Njegov nasljednik Pavao VI dobiva epitet „cvijet cvijeća“. Poznato je da je njegov grb na sebi imao tri ljiljana. Ivan Pavao I opisan je simbolom „polovica mjeseca“. Ovaj je Papa nakon sto je izabran živio izuzetno kratko, otprilike mjesec dana, to jest od jedne polovice mjeseca do druge. Prošli papa Ivan Pavao II nosi naziv „od trudova sunca“. Simbolika je izuzetno pogođena jer je on u mladosti bio radnikom (trudbenik), a i rođen je na dan kad se na nebu odigrala pomrčina sunca. Sadašnji papa Benedikt XVI nazvan je „slava masline“. On je naime nakon izbora za papu izabrao ime Benedikt, a poznata je činjenica da je simbol sv. Benedikta i benediktinskog reda maslinova grančica.

Nadasve zabrinjavajućim doimlje se opis zadnjeg Malachyevog Pape, koji je ujedno i najdulji opis od svih 112.

Izvorno na latinskom:
"In persecutione extrema S.R.E. sedebit Petrus Romanus,
qui pascet oves in multis tribulationibus:
quibus transactis civitas septicollis diruetur,
et Iudex tremęndus iudicabit populum suum.
Finis."

Hrvatski prijevod:
"Za vrijeme zadnjeg progona Svete Rimske Crkve na čelu će joj biti Petar iz Rima,
koji će voditi svoje stado kroz brojne nevolje:
nakon čega će grad na sedam brežuljaka biti uništen,
i strašni Sudac sudit će svome narodu.
Kraj."

To će dakle biti „Petrus Romanus“ („Petar iz Rima“) koji će vjernike voditi kroz vrlo teško razdoblje u kojem će Rim biti poptuno uništen. Strašni Sudac će se pojaviti i On će suditi svom narodu.

Slična slika pojavljuje se i u Nostradamusovim proročanstvima, samo što se Malachyev strašni Sudac tamo naziva velikim Kraljem straha.
Treća fatimska tajna, koja je s kašnjenjem od punih četrdeset godina prije nekoliko godina konačno obznanjena svijetu, nevjerojatno sliči Malachyevom završnom proročanstvu. U trećoj tajni se opisuje kako "biskup odjeven u bijelo" (najvjerojatnije Papa) predvodi vjernike prema strmoj planini, na kojoj stoji drveni križ. Prije nego što stignu do planine oni prolaze kroz razrušeni veliki grad i mole za duše poginulih. Na vrhu planine "biskup u bijelom" kleči pred križem i biva ubijen od strane vojnika koji u njega pucaju metke i strelice. Na isti način umiru i ostali vjernici. Dva anđela se pojavljuju kod križa i blagoslivljaju duše poginulih krvlju mučenika.

Utjehu nam donekle može pružiti poznata priča o Joni, kojeg je Bog poslao da ljudima prorokuje potpuno uništenje. Ljudi su se pokajali, a Bog je odustao od svoje nakane. I to je nekakvo jamstvo da naša budućnost i ne mora biti tako stravična!


Moram priznati da je podudarnost iznimna. Ovo sam čitao prije dosta vremena, ali kad sam kod kolege blogera naletio na tekst o kraju svijeta opet sam se podsjetio na ovo. Stvarno ne izgleda bezvezno, zar ne?

Izvor: http://theimaginaryworld.blog.hr

Zahvale autoru na članku

Za Vas odabrao: Danijel Folnegović

celestinsko, proročanstvo, celestinska, proročanstva, folnegović

• Prethodno
• Sljedeće