Metafizika

Detalji

Kategorija: Metafizika

Hitovi: 12006

U poslednje vrijeme sve je više i više nas koje neki unutrašnji glas poziva na uzbunu, govoreći nam kako je došao posljednji čas da se probudimo, a mi bunovni niti znamo zašto, a pogotovo kako; tj. većina nas se odavno već smatra budnim. Sve to skupa samo nam unosi dodatnu konfuziju i čini nas još nervoznijima.

Mi uostalom mislimo da već sada znamo skoru svu istinu, da smo dobro informisani, doduše dozvoljavamo mogućnost da nam je možda par nerelevantnih detalja promaklo.

Čovjek koji misli da zna Istinu, neće ni kretati u potragu za njom.

Kažu da je Buda jednom rekao da čovjek može da napravi samo dvije greške na svom putu ka Istini, prva je – da ne prođe cijelim putem, a druga – da ni ne krene.

Karlos Kastaneda, s druge strane, kaže da svaki čovjek u svojoj dubokoj podsvjesti zna istinu, međutim s obzirom da ga ona čini toliko zastrašenim i bespomoćnim, on se trudi da ona i ostane tamo gdje jeste. Oni koji su čitali Bibliju mogli su da vide kako je i Isus rekao – saznajte istinu, i ona će vas osloboditi. Od čega?!? Pa mi mislimo da smo već sada slobodni.

O čemu se u stvari radi? Može li istina stvarno da bude toliko bolna? Da li je moguće da živimo u iluziji?

Mislim da je film Matriks jedno od rijetkih filmskih djela koje se dobro «očešalo» o istinu, mada u samom shvatanju matriksa, kako on funkcioniše, kao i «kontrolnog sistema», - ima dosta konfuzije.

Oni koji su imalo dublje proučavali ezoteriku takođe su mogli da saznaju da postoji nešto što su naši preci pokušavali da nam kažu, jedna poruka koja navodi na to da nije sve onako kako mi mislimo da jeste, i mnogi od onih koji su tu poruku pokušavali da prenesu do nas danas, bili su u svoje vrijeme izloženi strahovitim patnjama (od strane kontrolnog sistema – «agenata matriksa») i živjeli su u stalnoj opasnosti. Oni koji su bili nešto glasniji kao npr. Bogumili, Katari (Albinežani) vrlo brzo su eksterminirani ili prekršteni (čitaj: re-programirani) od strane crkve, koja je sve donedavno bila jedan od glavnih nosilaca i čuvara matriksa. Dosta simbola istine preneseno je kroz bajke i mitove, mada jedan današnji programirani um teško može da ih raspozna. Čini se da su oni koji su radili preko «desnog krila» uspjeli da donesu poruku do ono malo ljudi koji tu poruku danas još uvijek mogu razumjeti. Kroz nekolicinu pravoslavnih grčkih i ruskih manastira proneseni su fragmenti istinske Gnostike i mada se oni danas nazivaju ezoteričnim učenjima pravoslavnog hrišćanstva, oni koji su imali priliku da se upoznaju i sa nekim aspektima Sufizma, koji inače ima iza sebe islamsku pozadinu, mogu da vide jednu zajedničku osnovu u oba ova učenja. U suštini, čini se da se radi o fragmentima jednog ezoteričnog učenja koje potiće još od Atlantide, a pozato je još i pod imenima "Tradicija" i "Doktrina".

Ja ću ovdje samo da navedem neke njegove elemente koji nam govore o tome kako bi matriks mogao da izgleda.

Ono što je Vuk činio u svoje vrijeme na području srpske kulture, prenoseći usmena predanja naroda u pisanu riječ, to su Gurdžijev, Uspenski i Moravijev (“sveto trojstvo ruske metafizike”) pokušali da učine na polju ezoteričnog učenja, sakupljanjem i objedinjavanjem njegovih fragmenata. Gurdžijev-ova metafizička škola bila je svojevremeno i bazirana na ovim učenjima, dok i danas imamo neke zapadne metafizičke škole kao npr. Quantum Future School, koje su ugradile fragmente pravoslavne ezoterike u svoja učenja.

Gurdžijev je uvijek tvrdio da je čovjek samo jedna mašina tj. njegova ličnost, personalitet ili ego, koji upravlja njegovim tjelom, nema nikakve veze sa njegovim istinskim bićem, tako da se njegova škola zasnivala na tome da se čovjek raznoraznim disciplinama “deprogramira”, “probudi”, tj. dosegne svoje “pravo ja”, odnosno, svoje istinsko, suštinsko biće i potencijale. Čovjeka – mašinu možemo na neki način smatrati - mrtvim. (Pustite mrtve – da sahrane mrtve, kako Isus reče)

Ista ta čovjekova Ličnost je i glavna smetnja prilikom prilaza jednom ezoteričnom učenju, jer čini se da čovjek ni ne može saznati istinu a da istovremeno sačuva svoju Ličnost, kao takvu, i realitet u kome je do tada živjeo. To Boris Moravjev objašnjava sposobnošću “samo – trankvilizacije.” Svako od nas ima jedan "filter" koji nam ne dozvoljava “input” informacija koje bi narušile iluziju u kojoj živimo, a time i integritet naše ličnosti.

To je analogno jednom kompjuterskom programu koji istovremeno ima u sebi i antivirusnu komponentu, koja ima zadatak da ga zaštiti od bilo kakvih spoljnih uticaja koji bi mogli dovesti u pitanje njegov integritet.

Da bi se čovjek upustio u izučavanje ezoteričnih učenja, prvo što mora da uradi, to je da onesposobi svoj “anti-virusni” program, a istovremeno i da modificira onaj kojim je do tada bio programiran.

Ezoterična učenja istočnog pravoslavlja daju indikacije o načinima “de-programiranja”, odnosno “buđenja” ljudskog bića i izlaska iz “matriksa”, kao i istinskoj pozadini svega ovoga.

Upravo je to bio i razlog zašto se ovo učenje maltene šapatom prenosilo, i to samo onima koji su bili spremni da ga čuju, upotrijebe ili prenesu dalje.

I dan danas oni koji govore istinu, često to moraju to skupo i da plate, a možemo samo zamisliti kako je tek nekada to bilo.

Ovdje ću samo ukratko da navedem samo neke od glavnih tajni koje ova učenja otkrivaju.

Ono što prominira iz ovih učenja je to - da mi, kao ljudska bića, nismo na kraju lanca ishrane. To je jedna od tački koja je za mnoge već dovoljna da naprave jedan zaokret od 180 stepeni, i ostave se ezoterike, do daljnjeg. (Kastaneda čak tvrdi da su ove činjenice svi ljudi svjesni, na jednom dubokom, podsvjesnom nivou, te kako se osjećaju bespomoćni i nesposobni da se uhvate u koštac s njom, čovjek upotrebljava sva sredstva koja su mu na raspolaganju da to znanje i ostane tamo gdje jeste). To je ujedno i istinski odgovor na pitanje: “ZAŠTO SE ČOVJEK BOJI ISTINE”.

U filmu the Matrix, Morpheus je pokazao u jednom momentu Neo-u bateriju i rekao mu – to smo mi, baterija. U prevodu - nečiji izvor energije ili - hrana.

Šta nam Kastaneda kaže u svojoj posljednjoj knjizi: Aktivna Strana Beskraja?

“Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici.

Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da da to ne činimo.”

…”Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici.”

“Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života.

Baš kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju.”

…“Ne, ne, ne” (Karlos odgovara) “To je apsurdno, don Huane. To što ti kažeš sasvim je monstrouzno. To jednostavno ne može da bude istina, ni za čarobnjake, ni za prosečnog čoveka, ni za koga”

“Zašto?” mirno upita don Huan. “Zašto? Zato što te to ljuti?” …Pa nisi još sve čuo. Sačekaj još malo, pa ćeš videti kako ćeš se osećati. Želim da se obratim tvom analitičkom umu. Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost između inteligencije čoveka-inženjera i gluposti njegovog sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Šamani veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru I zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci.”

“Ali kako oni to mogu da rade, don Huane?” (Karlos pita) “Da li nam oni to šapuću u uho dok spavamo?”

“Ne, ne rade oni tako. To je idiotski! Oni su daleko efikasniji i organizovaniji. Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar – izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven.”

Upravo je to ono što su znali pojedinci iz redova pravoslavnog sveštenstva i Bogumili, i Katari, i sufiji i većina tzv. na smrt osuđenih “jeretika”.

Ezoterična učenja objašnjavaju kreaciju u smislu nivoa postojanja, slično solfeđu, odnosno muzičkoj ljestvici (tzv. Zakon Oktave). Sedam nivoa postojanja od kojih svaki obuhvata dijapazon frekvencija jednog od tonova (Do-Re-Mi-Fa-So-La-Si ili Do-Si-La-So-Fa-Mi-Re). Oblast vremena-prostora u kojoj neko živi u datoj tački vremena-prostora, u skladu je sa razvojnim stepenom njegove svijesti.

Možemo da zamislimo jednu zgradu sa sedam spratova. Na prvom spratu, žive minerali, kamenje… i oni imaju svoju odgovarajuću svijest (pročitaj “Zapisi iz kamena” od Ivankovića? i “Da li je i voda živo biće?”)

Drugi sprat, je svijet životinja i biljaka. Biljke imaju svoju odgovarajuću svijest i percepciju (pročitaj “Tajni život biljaka” – Christopher Bird), kao i životinje. (Na temu percepcije životinja pročitaj “Tertium Organum” – Uspenski)

Na trećem spratu žive ljudska bića, (i drugi…). Čovjekova percepcija je u vezi sa njegovim nivoom svjesnosti (iz ovoga ćemo vidjeti zašto nekima odgovara da smo što nesvjesniji). Naravno, i to na kom će spratu, odnosno, realitetu neko da živi, takođe zavisi od nivoa njegove svjesnosti. Mi možemo da percipiramo samo realitet sa našeg nivoa, kao i one ispod, ali ne i one iznad. Slično kao kad gledamo TV, mi podesimo aparat na jednu određenu frekvenciju, i vidimo i čujemo samo ono što se emituje na toj frekvenciji, mada istovremeno i desetine drugih stanica emituju svoje programe, samo na drugim frekvencijama.

Tri donja sprata, su spratovi materijalnog, odnosno tvrde materije, kao i svijesti. Na tim spratovima “postoji” i vrijeme, u onom obliku kako ga njegovi stanovnici percipiraju. Mi ga za svrhu održavanja iluzije percipiramo linearnim, uostalom tako je većina nas programirana.

Četvri sprat je “polu-fizičke” prirode, entiteti koji tamo obitavaju mogu da po volji zauzmu fizičku ili eteričnu formu svog tjela. Neki imaju i mogućnost da temporarno zauzmu formu ili oblik koji požele. Vrijeme ne postoji kao onakvo kakvim ga mi percipiramo, ono je selektivno. Entiteti sa četvrtog sprata mogu da odaberu određeni momenat u vremenu/prostoru i da ga dožive, nešto slično kao kad mi uzmemo jednu od ploča iz džuboksa i pustimo je da svira. U tom momentu u stanju smo da uživamo samo u jednoj melodiji, mada su i mnoge druge prisutne u džuboksu. Ili ako uzmemo kao primjer - projektor sa dijapozitivima. On u kaseti može da ima desetine dijapozitiva koji su nam na raspolaganju, dok mi momentalno možemo da gledamo/doživimo samo jedan, tj. onaj koji se trenutno projicira na platno.

Peti sprat, je tzv. “Tajm out” zona, odnosno “zona kontemplacije”.

Šesti sprat, je zona misaonih formi, entiteta koji su prošli kroz sve donje spratove i naučili sve potrebne lekcije, jer na kraju krajeva, sve ovo se može shvatiti kao jedna velika škola.

Sprat iznad ovoga je “Jedinstvo sa Jednim”, jedinstvo sa “Izvorom”, stvoriteljem ili kako već ko hoće to da nazove, jer u suštini naša odvojenost jednih od drugih i svega ostalog - je takođe samo jedna iluzija.

Ezoterično učenje istočnog pravoslavlja (Tradicija, Doktrina) otkriva i koji zakoni (“Generalni Zakon”, “Zakon Izuzetka”, “Zakon broja tri”, itd.itd.) vladaju na ovim “spratovima”, kao i tehnike koje čovjeku omogućavaju da izbjegne uticaje nekih od njih, a sve u svrhu prelaska na viši nivo postojanja, odnosno 4-ti “sprat”, a istovremeno i karmičku ulogu u svemu ovome, tj. istinska “pravila igre”.

Sada ćemo da zamislimo da u ovoj zgradi postoji i jedan “lift”, koji s “vremena na vrijeme” (svakih 300 000g.) prebacuju entitete sa donjih spratova na gornje, a neke i sa gornjih na donje. Da bi jedno stvorenje bilo u stanju da primjeti kada je “lift” stigao i u kom pravcu ide, on mora da ima razvijenu svijest tako da je ona u korespondenciji kako s liftom tako i pravcom u kome on ide.

Ovdje se sada javlja jedan problem. Kako se oni sa drugog “sprata” hrane onima sa svog “sprata” i ispod njega, kako se mi sa trećeg sparata (većinom) hranimo stvorenjima sa “drugog” sprata, tako se i oni sa 4-tog “sprata,” iznad našega – hrane sa našeg “sprata”.

ENERGIJA je glavna “valuta” ovog univerzuma!

Od sada ću umjesto “sprata” koristi termin – “denzitet” (D), koji je trenutno u upotrebi od strane mnogih pojedinaca u svijetu, koji se bave ovom tematikom (density = gustina). Denzitet ne treba mješati sa dimenzijama. Svaki denzitet može da sadrži bezbroj dimenzija.

Kao i sve ostalo, tako i sama svijest ima polaritete. Svako živo stvorenje, kao i njegova duša, može da ima jedan od dva polariteta, koje nećemo nazivati pozitivnim i negativnim, da bi izbjegli zabunu, nego tendencijom ili - “Orijentacijom Prema Sebi” (“OPS”) i “Orijentacijom Prema Drugima” (“OPD”). Prva vrsta, sve što u životu čini, čini samo za svoje lično dobro. Oni i kad pomažu drugome, čine to iz razloga da bi nešto dobili zauzvrat, odnosno, da bi onoga kome pomažu na neki način “zadužili”, tj. - kontrolisali. (Neki pomažu i iz razloga skupljanja bodova kod entiteta za kojeg im je rečeno da sjedi negdje gore i sudi, a oni povjerovali.)

Prva tri denziteta su po samoj svojoj prirodi tzv. “OPS denziteti”i tako ih i naseljavaju bića koja su po svojoj prirodi “OPS stvorenja”. Ljudska bića koja žive u trećem denzitetu su takođe - “OPS prirode”, i izuzev veoma malog broja primjera, ne mogu da ostvare stanje svijesti OPD entiteta,

(ukoliko bi to nekima i pošlo za rukom, oni bi vjerovatno automatski prešli na idući “sprat”, i nestali bi iz vidokruga ostalih??? – što se u metafizičkom rječniku naziva – ascenzija, vaskrsenje ili uskrsnuće). Čini se da i entiteti koji ostvare krajnji stupanj OPS polariteta, takođe mogu da dožive “iluminaciju” (prosvetljenje), kao i ascenziju prema 4-tom denzitetu. Ovdje govorim o promjeni “spratova” bez pomoći “lifta”, koji (čini se) prolazi svakih 300 000 godina pored našeg sprata. Taj period prema našoj percepciji vremena može da se čini veoma dugim, međutim za entitete sa 4-tog sprata, odnosno njihovu percepciju “vremena”, to bi moglo da bude analogno našoj percepciji dužine perioda od recimo 100 godina.

Međutim, na ovom nivou svijesti tj. egzistencije, čovjek ima šansu da postane i “OPD kandidat”. To znaći da prelaskom na jedan viši egzistencijalni nivo, (mahom uz pomoć “lifta”), tamo se odluči za opciju da nastavi svoj dalji rast i razvoj kroz interakciju i istinsku pomoć drugim stvorenjima koja imaju intenciju da prošire svoju svijest kao i da se dalje duhovno razviju, a da pritom te novostečene moći i znanja neće zloupotrebiti za manipulaciju i kontrolu drugih bića.

Četvrti denzitet je realitet u kome obitavaju i OPS i OPD entiteti. OPS entiteti kao i njihov realitet mogu se održavati jedino od energije specifičnih frekvencija, koju crpe iz 3-ćeg denziteta, odnosno nas. (“Ljudi su hrana za “mjesec” – govorio je Gurdžijev; u nedostatku boljeg izraza za 4-ti denzitet). Čovjek kad je u stanju straha, neizvjesnosti i brige a pogotovo kad je njegov lični život ili život njegovih bližnjih u neposrednoj opasnosti, proizvodi obilne količine energije određenih frekvencija kojima se entiteti iz 4D hrane. Nije slučajno što je sistem na ovoj planeti oduvijek bio tako organizovan da normalno ljudsko biće neprestano živi u manjem ili većem strahu i neizvjesnosti. I što je najtragičnije, - mahom u strahu od - drugih ljudi. (“Bojim se ljudi”, - kaže Ivan u filmu “Podzemlje”)

Istočno pravoslavno ezoterično učenje otkriva nam još jednu veliku tajnu. Ljudska bića se istinski mogu da podijele samo na dvije grupe; na ljude sa INDIVIDUALNOM dušom i na one sa - GRUPNOM dušom. Ljude sa individualnom dušom su nazvali – “ADAMIČNIM” ljudima, dok one sa grupnom dušom – “preadamičnim,” ili - ANTROPOIDIMA.

Šta se u stvari dogodilo? Prije nekih 300 000 godina, mi smo, što iz radoznalosti, što uz «asistenciju» određenih 4D OPS entiteta “uhvatili lift - prema dole”; tada smo živjeli na “međuspratu” između 3D i 4D, i obreli se na planeti Zemlji, u njenom 3-ćem denzitetu, koju je već naseljavao “preadamički čovjek.” Biblijska priča o “jabuci”, “zmiji” i Adamovom padu u “božju” nemilost, je samo jedna alegorija na ovaj događaj. Tu smo nadalje određenim tehnikama genetičke manipulacije “skraćeni” od strane tih OPS 4D entiteta, koji su inače u svojoj suštini jedna reptoidna rasa, (u mitovima najčešće pominjani kao “zmajevi”) sa 12 na 2 lanca DNA, sa 135 parova hromozoma na 23, što je dovelo do toga da trenutno nismo u stanju da koristimo više od nekih 6% svog moždanog potencijala, i što je učinilo da izgubimo vezu sa višim aspektima svog bića (koji obitavaju u višim denzitetima). Dalje, izgubili smo mnoga svojstva koja smo prije imali, a dobili i mnogo novih koje do tada nismo imali. To se ostvarivalo što kroz prirodno ukrštavanje sa preadamičkim ljudima, što genetičkom manipulacijom 4D OPS entiteta, što kontrolom naše svijesti.

Kako sam već prije naglasio, ova reptoidna rasa ima mogućnost da manipuliše "našim vremenom", po svojoj volji i da nas drži u nekoj vrsti vremenske petlje. Za njih nije nikakav problem da se kreću u vremenu-prostoru naprijed - nazad i udese stvari kako im najbolje odgovaraju u sadašnjem momentu. Uz malo svjetlosnih efekata i dima (light show) izdiktirali su Mojsiju “od boga dat’ pravilnik ponašanja”, kao i kasnije, Muhamedu, jednu drugu “svetu knjigu” i tako su uspjeli da osnuju “mentalni zatvor” za ljudsku svijest odnosno - biće, razdvoje čovječanstvo na dvije glavne grupe, - i postave pozornicu za sve one sukobe što će kasnije usljediti, a i dan danas traju.

Preadamički ljudi, koje možemo zvati i “organski portali”, znači oni bez individualne duše, bili su dio jednog prirodnog procesa tranzicije svijesti sa 2-gog denziteta, na treći, te da je sve ostalo kao prije oni bi kasnije dobili svoju šansu da individualizuju svoju dušu i u miru nastave svoj progres prema višim denzitetima. Oni se napajaju energijom iz duhovnog bazena 2-gog denziteta.

Međutim, sada se dešava da oni postaju glavni elemenat preko koga 4D entiteti održavaju svoj uspostavljeni “matriks” u “našem” 3-ćem denzitetu, a isto tako i neka vrsta provodnika koji omogućava “isporuku” energije adamičkih ljudskih stvorenja “na trpezu” 4D OPS stvorenja. Nešto kao “slamka”, kroz koju OPS entiteti “sisaju” energiju adamičnog čovjeka, ili kao neka antena preko koje oni odašilju ovu energiju, kada su u interakciji sa adamičkim ljudskim stvorenjima.

4D OPS entiteti mogu u svakom momentu da “uključe” antropoida da odradi određeni zadatak u njihovo ime. Antropoid obično misli da samo ispunjava “božju naredbu”, - ili ništa ni ne misli.

Odnos snaga adamičkih stvorenja i antropoida je na ovoj planeti trenutno 50% - 50%. Problem je da se razlika između ova dva stvorenja ne može veoma lako primjetiti, te se uopšte ne treba ni upuštati u prosuđivanje ko bi moga da bude ovaj ili onaj, jer i adamički čovjek, koji ima individualnu dušu, po svom ponašanju skoro da se uopšte ne razlikuje od organskog portala, tj. antropoida. Svaka "programirana" osoba sa individualnom dušom danas ima elemente u svom ponašanju, koji su nekada bili karakteristični samo za organske portale. Kako “organski portal” nema individualnu dušu, on tako nema ni griže savjesti. Međutim, on će veoma dobro “odglumiti” grižu savjesti odnosno “žaljenje” u vezi nekog svog akta, ukoliko je njegova pozicija došla u pitanje ili gubitak kontrole. Kroz ovu dugogodišnju interakciju sa adamičkim stvorenjima, organski portali su razvili nevjerovatan nivo oponašanja adamičnih ljudi.

Oni koji vode “show program” na ovoj planeti su, u stvari, mahom “organski portali”. Pošto pate od želje za vlašću i pozicijom u društvu, naći ćemo ih svuda gdje je hijerarhija u pitanju. U vrhu politike, armije, policije, suda, crkve, medija, obrazovnih institucija, obavještajnih službi itd. itd. Oni su agenti, čuvari matriksa.

Iako organski portali mogu biti sve, od najprominentnijih naučnika, pa do “new age” guru-a, s obzirom da im fali duhovna komponenta, oni za razliku od adamičnih ljudi nemaju niti duha, niti kreativnosti. Oni mogu - samo da oponašaju. Oni vole da se pridržavaju sistema i protokola koje je neko prije njih zacrtao.

Ljudska stvorenja s dušom, uvučena su u ovu “igru” do te mjere da je sam opstanak njihove individualne duše došao u pitanje. Programiran adamični čovjek je opsednut materijalnim slično kao i organski portal, a tendencija ka materijalnom vodi – prema materijalnom … materiji…, odnosno onom “liftu” koji vode na dole.

Mislim da sada ulazimo u jednu finalnu fazu koja se slobodno može da nazove “Bitkom za Dušu”, onu našu vlastitu dušu koju smo oduvijek imali, ali je nismo bili svjesni. (Ovdje, naravno govorim o adamičkom djelu populacije). S obzirom da je period dolaska “lifta” neposredno pred nama, nama jedino ostaje – da se što prije probudimo.

Ljudi počinju da se bude, sve više i više, da postavljaju pitanja mnogo više nego su to do sada činili, da dovode u pitanje mnoge stvari koje su do sada bile “svetinje”. Mnogi prestaju da budu sljedbenici ove ili one dogme o počinju da razmišljaju svojom glavom. To nije slučajno.

Vrijeme je došlo da ovaj naš skriveni alat počnemo koristiti za odvajanje istine od laži, odnosno žita iz kukolja. To je individualna odgovornost svakog živog bića.

Prvi korak u ovome je prestanak interakcije sa svim onima koji nam “izvlače” energiju. Njih prepoznajemo po tome što nas često pokušavaju uvlačiti u svoje igre i intrige, i jednostavno, što se nakon nekog vremena provedenog u njihovom društvu – osjećamo iscrpljenim.

Organskom portalu se ne može pomoći, kao ni ostalima koji su duboko “zabrazdili” u svojoj OPS opciji.

Ukoliko je neko svu svoju istinu našao u Bibliji ili Kuranu, i ako samo kao papagaj ponavlja ono što je tamo pročitao – njemu nikako ne treba naturati neku drugu opciju, nego ga treba pustiti da se brčka u tom svom realitetu koliko god hoće. Prvo, ako bi i uspjeli da prevaziđemo njegov mehanizam “samo-trankvilizacije”, tj. sve one njegove filtere koji mu služe za očuvanje ličnosti i realiteta u kome živi, to bi bilo jedno nasilno prekrajanje njegove realnosti, kao i kršenje njegove slobodne volje. Zlatno je pravilo: “Pusti svaku dušu da hoda svojim putem”.

(Organske portale možemo prepoznati često po tome što se oni ovoga pravila nikada ne pridržavaju. Oni po svaku cijenu pokušavaju da nametnu svoje stavove i “istine” drugima. Za njih jedna zdrava razmjena mišljenja ne postoji, nego samo ubjeđivanje. Ukoliko ostanu bez argumenata, onda obično pokušavaju da diskredituju sagovornika a ne libe se ni da ga fizički napadnu, ukoliko procjene da su jači).

Treća, od bitnih stvari, koje koje možemo saznati iz Tradicije ili Doktrine je da adamični čovjek prolazi kroz proces inkarnacije. Mi smo svi besmrtna bića. Nema nikoga gore ko sudi.

Ideja raja i pakla, jednog svemoćnog entiteta koji gleda odozgo i očekuje da mu se sa strahopoštovanjem svakodnevno molimo, je samo jedan od dodatnih načina kako čovjeka držati pod kontrolom i kako mu odvratiti pažnju od vlastitih potencijala.

Bitka za kontrolu ljudskog uma traje još od vremena stare Atlantide.

Monoteizam je donedavno bio najvažniji način kontrole ljudskog bića. Činjenica jeste da je bio jedan čovjek koji je dostigao viši nivo svijesti, da je učio i druge kako to da ostvare, međutim kasnije je njegovo učenje iskrivljeno toliko, da se ono pretvorilo u svoju suprotnost.

Tako su Biblija, Kuran, Talmud itd. napravljeni po starom oprobanom receptu distorzije istine. Kada se u najbolje jelo stavi samo jedna kap otrova, to može da bude dovoljno da ubije čovjeka. Čovjekova duša ima osobinu da prepozna istinu, međutim, razum ima tendenciju da proguta sve skupa u paketu, uključujući i ambalažu.

Sa “…bože koji jesi na nebesi” stvoren je pojam “Boga” koji je negdje gore, kome se treba svakodnevno klanjati, voljeti ga i istovremeno ga se bojati (što naravno nije moguće jer ljubav i strah ne mogu da djele isto mjesto). Većina tzv. “pagana” smatrala je Bogom - Sve Što Jeste. Stoga, kontrolorima matriksa ova ideja se nije nimalo sviđala, tj. da jedno božansko biće prožima nas sviju, jer to bi naravno značilo da ne može biti opravdanja za nasilje jednog dijela božjeg bića nad drugim djelom božjeg bića. A ljudsko biće, s druge strane, oslobađa svoju emocijalnu energiju (hranu) u najvećem stepenu u momentu kada je uvučeno u neki konflikt.

Stoga, valjalo je boga izmjestiti napolje, tako da se mi međusobno možemo tući dok je svijeta i vijeka. Popovi, hodže, gurui, velikom većinom antropoidi, postaju majstori neuro -lingvističkog programiranja ljudskog bića. Stvara se imidž pastira i ovce. Vođe i sljedbenika. Vladara i podanika. Svaka “crna ovca” se brzo obeshrabruje i farba u bjelo, ukoliko preživi svoj nestašluk. Sve stare knjige i zapisi se uništavaju. Pravi se nova “istorija”. Iako osoba koju su nazvali Isusom nikada nije opravdala bilo kakav oblik nasilja, oni u njegovo ime utjeruju religiju - u krvi do koljena. Počinje kontrola čovjeka na bazi STRAHA. O nekom “duhovnom razvoju” - nema ni govora, ovdje se radi o kontroli stada OVACA, koja i dan danas traje.

Programi po imenu “Microsoft Islam”, “Ms Pravoslavlje”, “Ms Katoličanstvo”, “Ms Ko Zna Kakva Još Ne Sekta” počinju da se "daunloduju" u ljudsku populaciju i kontrolišu svijest čovjeka. Formira se zatvor za ljudsku svijest kojoj se istovremeno daje iluzija slobode.

Kasnije se počinje sa korištenjem frekvencija (većinom ELF talasi), subliminalne audio i vizuelne poruke upletene u ton i sliku medija, odnedavno i “cell – tornjeva” za mobilnu telefoniju, trovanje populacije lakim metalima i raznoraznim kemikalijama, u malim dozama - kroz dugi vremenski period, implanti itd. Tako nam organski portali proturaju i fluor u zubnim pastama (pored već toksičnog aluminijum oksida) i u vodi za piće, kao kobajagi “dobar za zdravlje zuba” (koristio ga nacistički doktor Mengele, “Anđeo Smrti”, u vodi za piće, za kontrolu svijesti zatvorenika u koncentracionim logorima); masa kemikalija se stavlja u sklopu raznoraznih aditiva u hranu; aspartame (vještački šećer – neurotoksin skinut sa američke liste bojnih otrova 68.g.; natrijum glutamat (MSG – monosodium glutamate) neurotoksin, kao dodatak jelima (Vegeta itd.) itd. itd. Sve u cilju zatvaranja svjesti adamičkog ljudskog bića i sprečavanja njegovog kontakta sa višim aspektima svijesti.

Glavni preduslov za kontrolu svijesti čovjeka je kontrola informacija.

Sakrivaju se pronalasci koji obezbjeđuju besplatnu energiju, ljekovi koji istinski liječe rak i ostale bolesti, načini za efikasnu proizvodnju hrane bez herbicida, pesticida i ostalih kemikalija, uvodi se genetički modificirana hrana koja kroz izvjestan period mijenja genom ljudskog bića itd. itd. itd.

(O raznim metodama kontrole svjesti čovjeka može se napisati nekoliko knjiga.)

Film koji je do sada najbolje predstavio matriks, po meni, je film “Podzemlje”, Emira Kusturice, mada se bolje rečeno ovdje radi o - matriksu u matriksu.

Grupa ljudi godinama živi u podrumu misleći da napolju cijelo vrijeme bjesni rat i to sve na osnovu informacija koje im Marko (4D-STS) servira preko «radija» (MEDIJA). Oni u podrumu imaju svoj realitet u kome se koliko toliko osjećaju sigurno i nikome ne pada na pamet da izađe napolje. Cijelo vrijeme rade, proizvode u ovom slučaju oružje, čijom prodajom Marko obezbjeđuje sebi ugodan život, i naravno ne pada mu na pamet da oni iz podruma saznaju istinu, nego ih cijelo vrijeme drži u neznanju. Marko vani STVARA NOVU ISTORIJU lažući o svojoj ulozi kao i o ulozi druga Crnog u ratu. Popovi i hodže takođe rade punom parom na učvršćivanju programa podrumske populacije.

U podrumu se nekim slučajem zadesio i majmun, i najtragičnije je to što je on bio jedino živo biće dole, koje se cijelo vrijeme prirodno ponašalo, odnosno – nije bilo programirano. Da majmunu na kraju nije dozlogrdilo i da nije granatom iz tenkovskog topa zatresao podrumski realitet, malo ko bi iz njega ikada izašao i vidjeo da napolju nije baš onako kako je do tada zamišljao, dok je bio u podrumu.

Da je majmun u nekom trenutku otključao i otvorio podrumska vrata, najverovatnije bi neko brzo pritrčao, vrata ponovo zaključao i usput pretukao majmuna, zato što ih je ovaj izložio opasnosti vanjskog realiteta. Znači jedini način da se ljudi istjeraju iz podruma je u stvari bio da se podrumski realitet toliko zatrese, da se oni koji su unutra toliko isprepadaju da im se na kraju ideja da izađu napolje čini mnogo bolja od one, da ostanu unutra. Međutim, interesantno je i to da je većina ljudi ostala i dalje u podrumu čak i nakon što je majmun (priroda) probio uz pomoć topa (talasa) izlaz koji vodi napolje.

Mnogi tvrde da nisu razumjeli ovaj film, a nikako da im padne na pamet da je osnovni razlog za to što su ga gledali – iz podruma.

Čini se da dolaze vremena kad će se ovaj naš «podrum» toliko da se zatrese da nećemo imati puno izbora, osim da biramo između izlaska napolje ili da ostanemo do daljnjeg zarobljeni unutar njega. Svaki veći potres ima i određene znakove koji mu prethode, oni se mogu zapaziti samo ukoliko čovjek pažljivo posmatra.

Zar nam nije i Platon nešto slično rekao u svojoj paraboli o PEĆINI!?!

“Zamisli neke ljude koji žive u nekoj podzemnoj pećini. Sjede leđima okrenuti i vezane su im i ruke i noge, tako da mogu gledati samo u zid pećine. Iza njih je jedan visoki zid, a iza tog zida opet neke spodobe nalik na ljude koje iznad ivice zida podižu neke figure. Pošto iza tih ljudi gori vatra, te figure bacaju lelujave sjenke na zid pećine. Jedino što stanovnici pećine mogu da vide jeste to “pozorište sjenki”. Oni su u tom položaju od kako su se rodili i naravno vjeruju da su te sjenke jedino što postoji.

Zamisli sada da da jedan od stanovnika pećine uspije da se otrgne iz zarobljeništva. Sve počinje time da se on zapita odakle potiču te sjenke na zidu pećine. Na kraju krajeva uspije da se izbori za slobodu. I šta misliš šta će se dogoditi kad se okrene prema figurama koje neko drži iznad zida? Za početak će ga naravno zasljepiti jako svjetlo. Zasljepiće ga i to što vidi oštra obrise figura – s obzirom da je do tada vidjeo samo sjenke tih figura. Ako bi uspjeo da pređe zid i počeo da se vere pored vatri i izašao u prirodu van pećine, još više bi bio zasljepljen. Ali pošto bi protrljao oči, pogodilo bi ga koliko je sve lijepo. Po prvi put bi vidjeo boje i oštre obrise. Vidjeo bi stvarne životinje i cvjeće, a ne sjenke u pećini koje su samo njihove loše kopije. Ali on se i tada pita otkuda potiču sve te životinje i svi ti cvjetovi. Onda ugleda sunce na nebu i shvatio da sunce daje život svom cvjeću i svim životinjama u prirodi kao što je i vatra u pećini činila da je mogao vidjeti sjenke.

Taj bi srećni čovjek iz pećine mogao da istrči u prirodu i raduje se svojoj novostečenoj slobodi. Ali on misli na one koji su ostali dole u pećini. Zato se vraća. Čim se vrati, pokuša da ubjedi druge stanovnike pećine da su sjenke na zidovima pećine samo neke lelujave kopije stvarnih stvari. Ali niko mu ne vjeruje. Oni mu pokazuju zid pećine i kažu da je ono što oni na njemu vide sve što postoji.

Na kraju ga ubiju.”

MATRIKS JE ZATVOR ZA ČOVJEKOVU SVIJEST

(a samim tim i za njegovo tijelo)

U knjizi “In Search for the Miraculous”, Uspenski nam kaže:



"Postoji jedna stara ruska priča koja govori o jednom veoma bogatom čarobnjaku koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto «stvorenje» (ne mora biti da se radilo o ljudskom biću prim.prev.) Tako nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.

Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome. I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci (može i – popovi, prim.prev.)

Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu."

U knjizi: Gnostika - Ezoterična Tradicija Istočnog Pravoslavlja, Boris Moravjev kaže:

“…Da li čovjek umire u krevetu ili na palubi nekog interplanetarnog broda, njegovo stanje se suštinski nimalo ne mijenja.

Sreća? Pa učili su nas da naša sreća traje onoliko dugo koliko traje i naša iluzija…a šta je to iluzija? Niko ne zna. A istovremeno se utapamo u njoj. Kad bi samo znali šta je to iluzija, onda bi znali šta je i njena suprotnost: Šta je - Istina.

Ta Istina bi nas onda mogla osloboditi iz ropstva.”

O kakvoj vrsti ropstva razgovaramo? Pa mi mislimo da smo mi manje više slobodni.

Najbolji zatvor je onaj čiji zatvorenici ne vide ogradu, te tako većina njih ni ne zna da je u njemu, jer kad bi znali – možda bi im palo na pamet da bježe. Ovako – i vuk sit i OVCE na broju.

Tako nam pravoslavna ezoterika poručuje da je prvi korak u pristupu definisanja ograde zatvora i prilaza samom Putu koji vodi napolje iz njega taj, da čovjek prestane da – LAŽE, kako sebe, tako i druge. Međutim, istovremeno priznaje da je to veoma teško, jer je cijeli (ovaj) svijet (realitet) zasnovan na laži, te s obzirom da smo toj laži izloženi cijelo vrijeme, mi ne znamo istinu, te je tako ne možemo ni govoriti, odnosno, šta god kažemo, velika je vjerovatnoća da će to da bude samo još jedna – laž.

Da bih ovo objasnio poslužiću se jednom analogijom.

Na jednom predavanju na temu hipnoze predavač je hipnotisao jednu osobu iz publike i onda joj dao tzv. posthipnotičku sugestiju da ustane i kukurikne kad god se on uhvati za uho. Naravno, kad ju je povratio iz hipnoze ta osoba se vratila nazad u publiku ne sječajući se ničega, predavanje se tako nastavilo, predavač se onda uhvatio za uho - a onaj iz publike ustao i kukuriknuo. Tako se to ponovilo nekoliko puta. Onda su pitali osobu iz publike koja kukuriče, zašto to radi. Ona je nakon kraćeg razmišljanja odgovorila - kako joj se učinilo da je atmosfera na predavanju bila nekako loša, pa je htjela da je malo popravi tim svojim gestom.

Ljudska svijest ima tendenciju da interpretira odnosno racionalizuje svaki događaj i situaciju na osnovu do tada joj poznatih elemenata. Ona istovremeno ne dozvoljava mogućnost da samoj sebi prizna - da su njene akcije rezultat kondicioniranja, odnosno programiranja.

(To je onaj anti – virusni program kojim je “čarobnjak” zaštitio svoj orginalni program kojim je programirao tj. “hipnotisao” ovce)

Kad mislimo da mislimo "svojom glavom" - mi većinom, u stvari, - samo racionalizujemo na osnovu spolja nam zadatih elemenata.

Mi u stvari – cijelo vrijeme mahom “kukuričemo” a da toga nismo ni svjesni.

Da bi čovjek prepoznao iluziju on mora krenuti od pretpostavke da je u ovom momentu programiran. U Tradiciji se taj prvi korak naziva – "prelaskom Prvog Praga". On se sastoji od toga da onaj koji krene prema tom «Putu» mora prvo da doživi unutrašnje "bankrotstvo" svoje ličnosti, odnosno totalni moralni kolaps, iza kojeg ostaje "ogoljen do kostiju".

Prije neke tri godine kad sam se malo više bavio tematikom kontrole čovjekove svijesti, imao sam priliku da razgovaram sa Markom Philips-om i Cathy O' Brien, autorima knjige - «Trance Formation in America». Mark je bio agent CIA-e koji se bavio programiranjem ljudi, onda mu je navodno nešto «kliknulo», te je promjenio stranu. Usput je spasio i Cathy, koja je bila programirana da seksualno opslužuje visoke američke funkcionere kao npr. Klintona, Buša itd. Uspio je da ju koliko toliko deprogramira, međutim, ne i njenu kćerku koju su programirali tako da ukoliko počne ičega da se sjeća, istovremeno počne da se guši. (pedofilija i satanizam su u stalnoj vezi sa «agentima matriksa», o tome možda nekom drugom prilikom).

Na pitanje – da li programirana osoba može da zna da je njen um programiran, Mark je odgovorio – "kada bi mogla, onda se tu ne bi moglo razgovarati o programiranju svijesti ili uma te osobe, nego možda ruku...nogu...ili nečega drugog".

U ovom slučaju radilo se naravno o programiranju čovjeka od strane «čovjeka»? za striktno određene svrhe, a ne «čarobnjaka», međutim, «princip je isti – sve ostalo su – nijanse».

Još ću da dodam da je Cathy tvrdila kako se jednom prilikom George Bush Sr pretvorio pred njom u reptilsko stvorenje, nešto slično kao kad se drakula pretvorio u reptila, (interesantno – zašto drakula da se preobražava u – reptilsko stvorenje!?), u filmu Dracula Brama Stoke-a, i kako joj je rekao, između ostalog, da smo mi pod njihovom kontrolom hiljadama godina.

Danas kada čini se ulazimo u posljednji «krug», mnogima od nas neki unutrašnji glas govori kako je došao čas za buđenje. Mnogi tvrde da smo došli ovamo i u ovo vrijeme sa određenom svrhom i potpuno se slažem sa tim. Međutim, većina onih koji taj glas «čuju» počnu da ga «racionalizuju» i prvo za šta se žešće uhvate, to je Sveto Pismo, ako su prethodno programirani programom «Ms Hrišćanstvo», naravno oni programirani sa «Ms Islamom» hvataju se Kurana, dok oni "nesvrstani" imaju tendenciju prema jednom novom programu napravljenom upravo po njihovoj mjeri, koji se zove - «Ms New Age».

Čovjekova svijest može Sve da Racionalizuje, baš – Sve, nažalost, ne može sve i da Razumije.

Činjenica jeste da je jedan od prvih koraka prema prepoznavanju «zatvora», proučavanje i tih njegovih elemenata. Oni koji su «čuli poziv» spontano teže ka analizi «svetih knjiga», međutim toj analizi se treba pristupiti - iz «ptičje perspektive,» a ne da se tu ostane zarobljen i brčka se u njima u nedogled, te tako padne u zamku.

Uostalom, u ovim vremenima možda je bolje slijediti svoj instikt, jer je on jedino prirodno i istinsko sa čim trenutno raspolažemo.

Veoma je bitno razumjeti i principe kontrole ljudske svijesti, jer je to jedini način da bi se ljudsko biće i oslobodilo od nje.

To da li će jedno (adamičko) ljudsko stvorenje danas koristiti svoj um ili još bolje rečeno – odreći ga se, s ciljem da bi nekoga što vjernije slijedilo, nekome ugađalo, nekome se klanjalo itd., to je njegova individualna odluka, odnosno – izbor, i za taj svoj izbor moraće da snosi i konsekvence.

Završiću ovaj dio teksta sa ovim navodom iz knjige «Buđenje», Antony de Melo-a:

«Našao neko orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao sa njima.

Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla.

Prošle su godine i orao je ostarjeo.

Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.

Stari orao zapanjeno je gledao uvis. «Šta je to?» pitao je.

«To je orao, kralj ptica», rekla mu je jedna kokoš. «On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji.»

I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je.»



(Pojam “lift”, koji sam nekoliko puta pomenuo, označava ono što neki metafizičari danas nazivaju “Fotonskim pojasem”, “Galaktičkim Supertalasom”, “ Frequency Realm Border-om” ili jednostavno vibracionim talasom koji “zapljuskuje” ovaj naš region vremena-prostora jednom u 300 000 godina, sa mogućom tendencijom da svaku muzičku notu i one na njoj povisi za jedan ton više!?! Na to možemo gledati i na kao jednu vrstu prirodnog sistema ravnoteže u “Svemu Što Jeste”).

Izvor: http://ananda26.blog.hr/

Zahvale autoru na članku.

Za Vas odabrao: Danijel Folnegović

daominacija, svijetom, tko, vlada, svijetom