Čudna priča o australskom tajanstvenom "polju tektita"
28 Ruj 2020
- Detalji
- Kategorija: Ancient Aliens Theory
- Kreirano: Ponedjeljak, 28 Rujan 2020 14:50
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 7075
Ako se pitate o ćemu ovaj, Australsko tektitno polje je formalni naziv za "Australazijsko posuto polje". Ono zbog ćega sve ovo pišem jest to da to polje ukazuje na to da su u davnim vremenima određeni dijelovi našeg svijeta bili zapaljeni pod ekstremno visokom temperaturom.
Meteoritics and Planetary Science rekli su: „Rani istraživači, uključujući pronicljive promatrače poput Charlesa Fennera, Georgea Bakera i Edwarda Gilla, koji su pronašli i pokupili netaknute tektike na sušnoj i drevnoj površini Australije, bili ustvari uvjereni da su ti tektiti nastali nedavno. Obično su pretpostavljena doba oko 10 000 - 20 000 godina starosti. I kako su rana radiološka datiranja starosti tektita davala lažnu starost tako su i znanstvenici u početku vjerovali da je rijeć o kud i kamo starijim tektitima, ali im njihovo stanje nije bilo odgovarajuće, pa su zaključili da ipak ne mogu povezati datiranu starost sa stvarnim stanjem pronađenih tektita i ostalo je misteriozno vrijeme njihova nastanka.
No što su ustvari tektiti, sigurno se to većina vas pita?
E tu stvari postaju jako zanimljive i razlog su pisanja ovog članka. Tektiti su mala staklasta tijela koja su nama laicima gotovo indentična puno poznatijim staklastim formacijama od trinita, a koji je pronađen na mjestu detonacije prve atomske bombe u Novom Meksiku, tamo u srpnju 1945. godine, samo nekoliko tjedana prije uništenja japanskih gradova Hiroshime i Nagasakija, kao što na žalost jako dobro znate.
Nacionalni laboratorij u Los AlamosuNacionalni laboratorij u Los Alamosu o svemu ovome navodi sljedeće: „Trinitit se naziva i atomskim staklom ili Alamogordovim staklom(po obližnjem gradu). U konačnici, riječ je o staklenoj supstanci koja je stvorena od pijeska i drugih materijala na lokaciji tijekom stvaranja ekstremno jake vrućine tog prvog atomskog ispitivanja. Relativno nedavna istraživanja (iz 2005.) pokazuju da je tlo nakon eksplozije vjerojatno u početku ogromnim pritiskom gurnuto prema dolje, a zatim je odskočilo, prisiljavajući materijal da oblikuje onu dobro poznatu vatrenu kuglu(gljivu). Kao što je prikazano na zaslonu, tlo je isparilo prije nego što je na kraju pala kiša u obliku kapljica trinitita. Iako je većina trinitita svijetlozelena (zbog željeza koje je bilo prisutno u pijesku), drugi uzorci sadrže dio željeza s tornja na kojem je detoniran ‘Gadget’, a oni pak izgledaju crno. Ipak, drugi blago crveni uzorci sadrže bakar iz električne žice korištene u eksperimentu. "
Časopis Forbes na tu temu kaže sljedeće: „Često je teško procijeniti koliko se brzo energija oslobađa u nečemu poput nuklearne eksplozije. Udarni val od početne eksplozije bio je toliko moćan da se osjećao čak na 160 km udaljenosti, a oblak (gljiva) dosezao je 12 km visine. Gornja fotografija, snimljena samo 16 milisekundi (0,016 sekundi) nakon detonacije, prikazuje eksploziju visoku oko 200 metara, ali ono što se dogodilo ispod, na zemlji, zaista je iznenadilo sve. Ispod mjesta eksplozije stvorio se ogroman krater. Krajolik je dobio nevjerojatne ožiljke i na mnogim mjestima je bio otopljen nuklearnom eksplozijom. "
Časopis Smithsonian daje ove riječi: „Nitko u to vrijeme nije komentirao staklo - njegovo stvaranje bilo je najmanje zanimljivo od svih spektakularnih efekata Gadgeta - ali posjetitelji mjesta nakon rata su primjetili neobičnu raspršenost staklastog minerala oko mjesta kratera bombei počeli su skupljati razne komadiće kao suvenire. Mjesto je malo kasnije časopis Time opisao kao "Jezero zelene žadice". "Staklo je poprimilo vrlo neobične oblike - razne kuglice, oblik kvrgavih plahti debljine par centimetara, razni zeleni crvoliki oblici ...".
No da se vratimo na prvotnu priću o australskim tektitima, oni su raspršeni u krugu od izuzetno velikih 100-ak kilometara. Ipak, unatoč relativno nedavnoj geološkoj prošlosti događaja i vrlo velikom trudu geologa, do sada nije otkriven krater za koji bi se svi složili da je stvarno mjesto nastanka tektita. Prava misterija se javlja kad se spozna da kakva got kataklizma da se dogodila i poslala te tektite u zrak, može biti jedino usporediva po veličini kao kataklizma koja je u povijest poslala gotovo sve vrste dinosaura(i drugu faunu) prije 65 milijuna godina. No za ovaj događaj točno znamo gdje se nalazi krater, zakopan je ispod Yucatana i odgovoran je za čini mi se 4. masovno izumiranje na Zemlji. Suprotno tome, australski-tektitski događaj ne samo da ima minus što nema očit i vidljiv krater, već se čini da je imao vrlo slab ili gotovo nikakav učinak na život na Zemlji, čak i na one najosjetljivije skupine biljaka i životinja, a kako sam napisao ranije, učinak je po svemu sudeći trebao biti otprilike isti. Bio je to vrlo "nježan" događaj usprkos nastanku tektita. Dakle ukoliko je bila riječ o prirodnom fenomenu onda bi on ostavio poprilične posljedice po cijeloj planeti i gotovo sigurno nas sada ovdje ne bi bilo, budući da službeno u ta vremena nismo imali civilizaciju dostojnu proizvesti nuklearno oružje i to moramo isključiti iz razmatranja. Pa što se onda tamo dogodilo da je ostavilo takve posljedice?
Koji je to vrag uistinu bio?
Izvori:
https://www.science-frontiers.com/sf136/sf136p09.htm
https://www.lanl.gov/museum/news/newsletter/2018/04/trinitite.php
https://mysteriousuniverse.org/2020/09/the-strange-story-of-australias-mysterious-tektite-field/
Comments powered by CComment