Kraj starog početak novog svemirsko programa

• Ispis
• E-mail

Detalji

Kategorija: Iz svijeta

Napisao/la Miro-sinj

Hitovi: 4891

Iako je program prodavan Americi kao jeftin, siguran i pouzdan, zapravo nije bio ništa od toga: Amerikance je stajao 196 milijardi dolara tijekom 40 godina i odnio život 14 astronauta, a uza sve je to letovima postignuto manje od pola onoga što se obećavalo

Kad je prije nekoliko dana s floridskog svemirskog središta poletio raketoplan Atlantis i ponio svoju posadu na još jednu svemirsku pustolovinu, slika je bila slična kao i tisuće puta do tada: mnoštvo se znatiželjnika okupilo bliže ili dalje od mjesta lansiranja kako bi pogledom ispratilo letjelicu koja je obećavala ispunjenje davnog čovjekova sna – sna da dodirne zvijezde. Ali taj puta mnoštvo nije samo došlo promatrati lansiranje letjelice koja povezuje Zemlju sa svemirom, nego je oko milijun ljudi došlo posvjedočiti završnom poglavlju programa Space Shuttle.

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća američki je predsjednik Richard Nixon okupio stručnjake koji su svojom posvećenošću istraživanju svemira i načina na koji to najlakše postići i tada se doista činilo da ljudski rod samo korak, ili bolje rečeno, let raketoplana dijeli od ostvarenja znanstvenofantastičnih scenarija koje smo desetljećima upijali s malog i velikog ekrana.

Odraz je tih i takvih težnji silno zauzimanje obožavatelja serija poput »Zvjezdanih staza« da se prvom u nizu space shuttleova da ime upravo slavnog televizijsko-filmskog broda – Enterprise. U četiri su desetljeća polijetanja letjelica koje su se - za razliku od prvih koje su se otisnule s lica zemlje prema svemirskom mraku – mogle koristiti više puta ostvareni mnogi događaji koji su ispisali divljenja vrijedne prve stranice povijesti svemirskih istraživanja, među kojima su lansiranje i servisiranje svemirskog teleskopa Hubble koji nam otkrio mnoge svemirske tajne, ali i pokazao da su mnoge fikcijske znastvenofantastične priče ostvarive. No nada koju je posljednjih desetljeća podgrijavao taj program sada se mora stišati, jer je Atlantisovo lansiranje na zadnju misiju, zadnji let raketoplana. A skupilo se prošlih godina i dobroga i lošeg. Nasa je u početku obećavala 50 letova na godinu, ali su nakon početnih uzleta nada dvije tragične nesreće – Challengera 1986. i Columbije 2003. – te gubitak života astronauta i uništenje letjelica, kao i činjenica da je jedno lansiranje stajalo više od milijarde dolara po letu, prorijedili planirano na devet letova na godinu. Sada se sve to svelo na zadnji let, zadnju misiju koju Atlantis upravo obavlja na međunarodnoj svemirskoj postaji iznad naših glava, prije nego što postane predmetom čuđenja u zrakoplovnom muzeju gdje će ga umjesto svemirske prašine dodirivati ručice zadivljenih školaraca. Ili možda neće, jer će postati najskupljim izloškom u povijesti, skupljim od bilo koje umjetnine koja se čuva u svjetskim muzejima.

Mada se čini da je sve stalo onog trenutka kad je američki predsjednik Barak Obama glasno izgovorio što su mnogi već znali, a to je da Nasa i Amerikanci općeniti »trebaju tehnološki proboj na novu razinu« kraj je počeo davno prije, možda još prije šest godina kad je Nasin šef Michael Griffin nazvao program Shuttle pogreškom. Iako je naime taj program prodavan Americi kao jeftin, siguran i pouzdan, zapravo nije bio ništa od toga: Amerikance je stajao 196 milijardi dolara tijekom 40 godina, dvostruko više od iznosa koji je najavljivan, i odnio život 14 astronauta, a uza sve to je letovima postignuto manje od pola onoga što se obećavalo. Riječima koje su više pohvala i poticaj, dan uoči zadnjeg polijetanja zaključen je jedan, i to vrlo skup način istraživanja svemira čiji pothvati nisu više u zadanim okvirima mogli dati zadivljujućih rezultata. »Još smo vodeći u istraživanju svemira, ali je vrijeme za novi iskorak. Shuttle je uspio u nekim nevjerojatnim pothvatima u nisko orbitralnim pokusima, poput rada na međunarodnoj svemirskoj postaji za koju je prevozio teret«, spomenuo je Obama. U bliskoj će se budućnosti SAD, zemlja koja je poslala prvog čovjeka na Mjesec, osloniti na Rusiju i plaćati im 30 milijuna dolara po astronautu kojeg će prevesti na svemirsku postaju. A da je Nasa doista okrenula novu stranicu svjedoči i podatak da daju potpore privatnim poduzetnicima da nađu rješenja kako i žive posade dostavljati teret u svemir.

U međuvremenu, nakon polijetanja s lica Zemlje, 42 sekunde koje su netremice, uživo ili putem televizijskog prijenosa, pratili milijuni, Atlantis obavlja zadatke. Jutro nakon polijetanja probudila ih je pjesma skupine Coldplay »Viva la Vida« posvećena pilotu Dougu Hurleyju. Četveročlana posada Atlantisa je potom provela dan u svemiru u provjerama robotskom rukom svakog djelića oklopa letjelice kako bi bila sigurna da nije oštećena na najosjetljivijim dijelovima, što je postalo dijelom obvezne rutine nakon nesreće Columbije 2003., a potom je pristala uz svemirsku postaju. Atlantisov je zapovjednik Chris Ferguson zakucao na svemirska vrata i susreo se sa zapovjednikom postaje Andrejem Borisenkom koji je željno dočekao četiri tone opreme, dijelova i namirnica dovoljnih za godinu dana sa Zemlje.

Osim toga Atlantis će vratiti na Zemlju »svemirsko smeće« i neke pokvarene dijelove na daljne provjere, ali i provesti misiju robotskog dopunjavanja goriva, eksperiment smišljen zbog testiranja alata, tehnologije i tehnika potrebnih za robotičko punjenje satelita u svemiru, čak i onih koji nisu predviđeni za servisiranje. To će biti posebno važno u nastupajućem razdoblju u kojem više neće biti ljudske majstorske ruke u svemiru. Predviđa se da u sljedećih tri do pet godina neće biti lansiranja astronauta s američkog tla, pa je Atlantisovo otiskivanje izazvalo jednako emotivne reakcije kao kad je Apollo slijetao na Mjesec. Ali se i sada, u ovom trenutku tonovi koji dolaze iz Nase više okreću budućnosti nego opjevavanju slavne prošlosti. Nasin administrator Charles Bolden je izjavio timu za lansiranje nakon što je Atlantis dosegao orbitu kako znaju što rade: »Uživate malo sa svojim obiteljima, ali još imamo mnogo posla. Već su spremni programi koji samo čekaju da ih pokrenemo«. Svi su upućeniji u tim riječima prepoznali Nasine namjere da se u bliskoj budućnosti posveti spuštanju na asteroid ili čak Mars. Čini se da se s njima slaže i predsjednik Obama koji je napravio velik zaokret u očekivanjima i zagledao se u Mars i asteroide, za razliku od svog prethodnika, Georgea W Busha koji je nakon Columbijine nesreće naznačio da se Amerikanci trebaju opet koncentrirati na Mjesec. »Space Shuttle još jednom širi svoja krila na početku ovog putovanja u povijest. Zaključujemo nevjerojatno razdoblje u američkoj povijesti u svemiru, a počinjemo novo poglavlje u nevjerojatnoj priči otkrivanja«, izjavio je također Bolden

Atlantis će, ako prođe sve prema planu, sletjeti nakon 12 dana i tako će okončati 135 misija, koliko ih se skupilo od prvog lansiranja u travnju 1981. Nakon tog će dana mnogi ljudi u Nasi ostati bez posla, a mnogi Amerikanci bez sna. Barem do onog trenutka dok Nasa ne iznese nove konkretnije planove o tome kako se »dokopati« novog velikog cilja koji si je zadala - Crvenog planeta.

Autor

Snjžana Babić Višnjić

preuzeto sa

www.vjesnik.hr

Atlantis, će, ako, prođe, sve prema planu

• Prethodno
• Sljedeće