Čudan slučaj radioaktivnog izviđaća!!!!
29 Kol 2019
- Detalji
- Kategorija: Iz svijeta
- Kreirano: Četvrtak, 29 Kolovoz 2019 11:32
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 5627
Svi mi imamo svoje hobije i zabave, nešto što volimo raditi kada se odmaramo ili kada se u nećemu želimo poboljšati, ispraksirati. Kad imate slobodnog vremena, čime se bavite? Izlazite u šetnju, možda čitate knjigu, bavite se sportom, slikate ili slušate glazbu? Možda provodite vrijeme gradeći nuklearni reaktor u svom dvorištu? Ne? Pa, devedesetih je ovo bio hobi jednog mladića, srednjoškolac je radio u svoje slobodno vrijeme svoj mali privatni nuklearni reaktor u svome dvorištu, cijeli je slučaj toliko čudan koliko i sami možete zamisliti. Ovo je čudna priča o radioaktivnom dječaku i izviđaću.
Izgradnja nuklearnog reaktora čudan je izbor hobija, priznajte!. Pa ipak, upravo taj hobi je odabrao 17-godišnji David Hahnom, koji je 1994. godine bio izviđač skupine Eagle-s iz Amerike u Clinton Townshipu u Michiganu. Većinom je bio samo običan srednjoškolac, u njemu nije bilo ništa posebno ili izvanredno, ali bio je vrlo aktivan u izviđačima, intenzivno se zanimao za znanost i kemiju, izvodeći eksperimente u podrumu roditeljske kuće. Tada je tražio od izviđaća da dobije svoju sljedeću veliku značku. U ovom slučaju, značka koju je tražio bila je značka za Atomic Energy Merit. Pa, Hahn je želio tu značku, a želio ju je zaslužiti na spektakularan način!
Prvo što je morao učiniti kako bi pokrenuo svoj samostalan projekt izgradnje stvarnog radnog zastrašujućeg nuklearnog reaktora u svom dvorištu bilo je prikupljanje radioaktivnog materijala. Pitate se kako bi dječak mogao nabaviti radioaktivni materijal? Pretražuje li skladište nuklearnog otpada, uspostavlja kontakt s ruskim špijunima, ili što? Pa, zapravo, razdvojite čitavu gomilu detektora dima, lampiona za kampiranje, fosfora iz ručnih satova i drugih slučajnih predmeta u domaćinstvu. Mnogi detektori dima sadrže americij, lampioni za kampiranje sadrže torijum-232, satovi koji svjetlucaju u mraku imaju u sebi tragove radijusa-226, a drugi materijali se mogu dobiti iz raznih uobičajenih proizvoda za kućanstvo. Za laika su ti proizvodi u vrlo malim, bezopasnim količinama, ali oni su zaista radioaktivni dok svi izlaze van, a kad ih nagomilate na tisuće i tisuće, kao što je Hahn učinio obilazeći sve moguće otpade i reciklažna dvorišta, možete dobiti sastojke za izradu svog osobnog nuklearnog reaktora. Također je prikupio ogroman broj nišana s pištolja iz obližnje vojne akademije, koji sadrže tritij, litij iz bezbrojnih baterija, uranij (!) Za kojega se čini da je on-line naručivao iz Čehoslovačke (čekaj, što?) I druge laboratorijske materijale profesionalnih razreda koje je nabavljao, zajedno s ključnim informacijama o tome kako izgraditi svoj projekt, predstavljajući se kao znanstvenik i nastavnik fizike u pismima raznim akademskim institucijama, pa čak i Komisiji za nuklearno regulatorno zakonodavstvo, koji su, čini se, bili više nego sretni što su ga prošetali kroz ljepše točke procesa i objasnili mu kako bi to trebalo točno funkcionirati!!!!!
David Hahn
Kad je sakupio ono što je bilo potrebno, Hahn je pokušao pomoću izotopa niske razine transformirati uzorke torija i urana u djeljive izotope u podrumu kuće u trgovačkom gradu Michiganu. Na kraju, sve je obljepio onom čvrstom Duck trakom i nije ni na koji način bio reguliran ili nadziran, ali imao je svoj domaći NUKLEARNI reaktor. Pa, skoro. To je trebalo biti ono što se u atomskoj terminologiji naziva "uzgajivač reaktor"(ispravite me fizičari, ako sam pogrešno preveo!!!), ali na kraju je bilo točnije ono što se naziva "izvor neutrona", jer ništa od toga zapravo nije bilo djeljivo. Međutim, ono što je bilo, bilo je visoko radioaktivno. Hahn je to ubrzo shvatio pomoću Geigerovog brojača koji je nabavio i ubrzo je otkrio da se ovo zračenje širi po cijelom kvartu. Uspaničen, sakrio je "reaktor" u prtljažnik svog automobila dok je pokušavao smisliti što učiniti. Nažalost, policija ga je zaustavila zbog sasvim nepovezanog incidenta, a kada su pokušali pretražiti njegov automobil, mirno im je rekao da trebaju biti oprezni oko prtljažnika, jer je unutra bio nuklearni reaktor. Tome se nisu nadali, kakav dan za te prometne policajce.
Otkriće je odmah alarmiralo Savezni plan radioloških reakcija i ne samo da je cijelo područje evakuirano, već ga je očistila i Agencija za zaštitu okoliša (EPA), a koštalo je državu oko 60 000 dolara. Hahnov laboratorij je demontiran, a sam reaktor pažljivo je odveden u pustinju Great Salt Lake-a i pokopan je daleko od civilizacije. Hahn, koji je u medijima stekao nadimak "Radioaktivni izviđač", ipak je dobio svoju zaslužnu značku, tako da nije pretrpio totalni gubitak. Također su odbačene sve kaznene prijave. Na kraju je Hahn naučio lekciju i sve je to okarakterizirano kao malo čudnija igra djece, zar ne? Pa, ne baš.
Hahnov laboratorij
Hahn se pridružio mornarici i htio je nastaviti karijeru kao nuklearni specijalist, ali to se nikad nije ispunilo i bio je prisiljen vratiti se pokušavajući sam izgraditi svoj reaktor. U travnju 2007. godine istraga ga je odvela u FBI pod sumnjom da je napravio reaktor koji je držao u svome kuhinjskom zamrzivaču. Otkrilo se da se Hahn okrenuo drogama i da mu je dijagnosticirana paranoidna šizofrenija, i premda u tom trenutku nisu pronađeni dokazi izgradnje stvarnog reaktora , neki svjedoci tvrde da ga on sigurno izrađuje. FBI je stalno pazio na Hahna, a u kolovozu 2007. uhićen je zbog krađe, nakon što su ga uhvatili kako pokušava ukrasti detektor dima iz njegove stambene zgrade kako bi sakupio materijale za svoj projekt. Kad su ga doveli, vidjeli su da je Hahn imao lice prekriveno čirevima za koje se mislilo da su izbili zbog izloženosti zračenju tijekom njegovih pokusa. Bio je osuđen na 90 dana zatvora i podvrgnut liječenju zbog svog stanja. Godine 2016. David Hahn umro je u dobi od 39 godina, nakon uzimanja koktela alkohola, difenhidramina i fentanila, što je smatrano nesrećom, a ne samoubojstvom.
To je tragičan kraj za mladog čovjeka koji je bio ili genij ili luđak ili oboje. Doista zapanjujuće je što je ovaj klinac uspio postići! Kako je to uspio izvesti i ako je mogao, koliko je i drugih mogao napraviti? Imate li nuklearni reaktor u svom dvorištu ili zamrzivaču? Znam da nemam, ali sigurno bih želio znati da li tko radi nešto slično u susjedstvu. Ovo je prilično šokantan slučaj o kojem se tada nije dobro izvještavalo, nitko nije znao zašto je curila radijacija po lvartu, da li zbog pukotina ili mana u dizajnu, ovisno o tome koga pitate.
Zašto je ovaj slučaj otrcan? Kako je moguće da je ovo dijete uspjelo doći toliko daleko da izazove nuklearnu nuždu i uzbudi sve moguće agencije za nadzor nuklearne energije? Da li je moguće izvesti nešto slično i kod nas, pa gledajuči sastojke potrebne za izgradnju, očito veliko DA! Da li se tko primio posla izrade svog malog nuklearnog reaktora tu u našoj okolici, koliko znam NE! Sve je to tako uznemirujuće, ali barem možemo odahnuti znajući da je značka za izviđače za atomsku energiju od tada ukinuta, pa barem u SAD-u!
Izvori:
https://mysteriousuniverse.org/2019/08/the-weird-case-of-the-radioactive-boy-scout/
https://www.orau.org/ptp/collection/medalsmementoes/boyscoutbadge.htm
Comments powered by CComment