Supertajni njemački planovi s kraja 19. stoljeća zbog kojih je svijet danas mogao izgledati potpuno drugačije
06 Stu 2014
- Detalji
- Kategorija: Iz svijeta
- Kreirano: Četvrtak, 06 Studeni 2014 12:01
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 6890
Kopajući po tajnim dokumentima iz njemačkog vojnog arhiva povjesničari su 2002. otkrili tri nevjerojatna plana o invaziji na SAD!
Povijest je zanimljiva. Prepuna zanimljivih osoba, i onih dobrih i onih loših te nevjerojatnih događaja koje bi rijetko koja osoba koliko toliko zdrave pameti mogla uopće i zamisliti, poput snimanja i četvrtog nastavka ‘Transformera’. Unatoč tome stvari koje kod nas ipak više izazivaju interes i onaj ‘O jebote!’
izraz lica su događaji i planovi koji se na kraju spletom različitih okolnosti ipak nisu odigrali, a mogli su u potpunosti promijeniti svijet u kojem danas živimo. Sličnu ideju koja je mogla promijeniti sve otkrili su 2002. godine povjesničari u Freiburgu kopajući po dokumentima iz njemačkog vojnog arhiva, a definiraju ju tri riječi: Njemačka, SAD, invazija. Ono što ju čini zanimljivom je činjenica da potiču još iz kraja 19. stoljeća!jući po tajnim dokumentima iz njemačkog vojnog arhiva povjesničari su 2002. otkrili tri nevjerojatna plana o invaziji na SAD!
Krajem tog devetnaestog stoljeća Njemačka je još bila mlada zemlja, ujedinjena tek 1871. godine, što bi ju smjestilo u burne dvadesete godine životnog razdoblja. Vremena kada se stvaraju velike ideje, vuku glupi potezi i žele stvari koje ne možemo imati. Sve to vrijedilo je za i Njemačku tih godinu, a nije ni Hrvatska danas daleko do toga (s naglaskom na glupe poteze).
Takva mlada Njemačka, na čelu s carem Vilimom II., je više od svega žudjela za svojim mjestom na suncu te pokraj Britanaca, Francuza i Amerikanaca pokazati da je sada došlo vrijeme da Nijemci budu glavni baje u tadašnjem globalnom selu. Nema boljeg načina za to nego odalamiti pljusku vanjskom stranom dlana nadobudnoj naciji preko bare koja se tada uporno trudila izbrisati sav europski utjecaj na američkim kontinentima. Cilj je bio utvrditi se na Karibima i preko njih preuzeti Panamski kanal, koji se tada još uvijek gradio te si otvoriti put na Pacifik. U tu svrhu stvorena su tri tajna plana koja su sve to trebala omogućiti.
Napad na moru i pomorska blokada
Plan je osmislio pomorski poručnik Eberhard von Mantey 1898. godine i u njegovoj srži je bilo slomiti pomorsku moć SAD-a kako bi se osnovala njemačka vojna luka na Karibima, odakle bi bilo iznimno lakše frustrirati SAD pomorskom blokadom te kroz pregovore i vojni pritisak širiti utjecaj na upravljanje Panamskim kanalom.
Ideja je bila sagraditi masivnu pomorsku flotu i poslati ju na američke brodove na istočnoj obali kako bi im se suprotstavili u najvećoj pomorskoj bici još od kada su Grci kod Salamine potopili perzijsku flotu iliti što moderan narod zna kao radnju ekstremno lošeg nastavka filma 300.
Plan je vrlo brzo odbačen jer čak ni Njemačka tada nije mogla sakupiti dovoljno resursa za gradnju tako ogromne flote.
Kopnena invazija
Kada je neki plan odbačen zbog prevelikih zahtjeva u njegovoj provedbi, vrlo je česta praksa da se oformi nova strategija koja bi uz nekoliko kompromisa omogućila provedbu ideje u stvarnom svijetu. Doduše to nije vrijedilo za pomorskog poručnika von Manteya koji je godinu dana kasnije pred cara došao s idejom koja sigurno odlično zvuči kada se izgovori na grlatom njemačkom jeziku, ali je bila još više nevjerojatnija od prve.
Prema novom planu Njemačka je trebala pokrenuti dvije masivne invazije na gradove New York i Boston, no ono što je najzanimljivije su brojke koje su stajale iza toga. Poručnik von Mantey je tako predvidio gradnju 60 novih vojnih brodova i isto toliko teretnih, koji bi za potrebe invazije na američko tlo prenijeli 75 000 tona ugljena, 100 000 vojnika te nezamislivu količinu artiljerije. Nakon 25 dana, koliko je predviđeno za putovanje te bezbožne vojne sile do SAD-a, vojni brodovi su trebali slomiti američku morsku flotu za vrijeme čega bi se podijeljena njemačka vojska i artiljerija smjestila pred Bostonom i New Yorkom te počela s granatiranjem. Panika koja bi nastala među stanovništvom je trebala natjerati američkog predsjednika Roosevelta na pokretanje pregovora o prekidu paljbe.
Iako se Vilimu ideja u početku i svidjela, svi visoki njemački oficiri su rekli jasno i glasno „Nein!“ tom planu.
Navedeni planovi su se kroz 1902. i 1903. godinu okretali po stolovima njemačkih analitičara i generala koji su odustali od luke na Karibima zbog formiranja Kube u blizini te su se okrenuli Portoriku kao boljoj opciji. Za to vrijeme je pomorski poručnik von Mantey još uvijek uporno slao spise koji, parafraziramo, su završavali sa: „Uostalom, smatram da bi se Amerikanci usrali u gaće od granatiranja“.
Sklapanjem srdačnog pakta između Britanaca i Francuza njemačka pažnja se okrenula na Europu, a planovi su završili u ropotarnicama povijesti sve do 21. stoljeća, kada nam služe kao glavna tema nakon treće pive u nedjeljno popodne.
Što vi mislite kako bi svijet danas izgledao da se nekim suludim slijedom događaja jedan od ovih planova i ostvario?
izvor: http://idesh.net/
Comments powered by CComment