Britancima dozlogrdilo, konačno Hoćemo van iz EU!
18 Velj 2011
(Reading time: 4 - 8 minutes)
- Detalji
- Kategorija: Ostanimo slobodni
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 9973
Od trenutka kad se počeo prikazivati film “Kraljev govor” britanske su kinodvorane pune, a Colin Firth, koji glumi glavnu ulogu, postao je nešto poput narodnog heroja. Biti Britanac, “Britishness”, opet je u modi. Za razliku od svega što nosi europski prizvuk.
Nije tajna da stanovnici Otoka preispituju svoj položaj Europskoj Uniji. Dok su mediji govorili o ekonomskom kaosu u Irskoj, a političari najavljivali potrebu da Ujedinjeno Kraljevstvo Dublinu pruži financijsku pomoć, EU se malo komu činila kao dobra ideja. No, pokazalo se da britanski euroskepticizam ostaje na razini diskusije uz pintu piva u pubovima i argumente manjih političkih stranaka.
Do prije nekoliko dana.
Naime, kada se u britanskom tisku pojavi 20-ak stranica posebnog dodatka u novinama s naslovom “Izvucite Britaniju iz EU”, onda to zvuči alarmantno. Činjenica da se radi o tabloidu The Daily Express ne umanjuje vijest da je ovo prvi put da su jedne nacionalne novine (i to vrlo čitane) jasno pozvale Britance da izađu iz EU.
Navodno je i prije objave priloga prošli tjedan bilo već 150.000 potpisa na Daily Expressovoj peticiji za izlazak iz EU.
“Nitko ne može zaustaviti zemlju od napuštanja EU ako Britanci ustraju u svojoj odluci”, piše Daily Express. Potpisane peticije bit će dostavljene u ured premijera u Downing Street, odakle će se očekivati reakcija.
“Zašto se moramo osloboditi diktatorske EU”, piše glavni urednik Daily Expressa Peter W. Hill u uvodniku. Pritom ne nalazi ni jednu lijepu riječ o zajednici svih Europljana, tvrdeći da “u srcu EU leži arogantan kadar koji ugrožava demokraciju”.
Lord Tebbit, političar konzervativne stranke i bivši zastupnik u parlamentu, piše da je počeo “sveti rat za oslobođenje Kraljevstva od elita koje su naumile stvoriti europsko kraljevstvo veće od bilo kojeg europskog kraljevstva još od rimskog doba. Ta elita zna da je gotovo tisuću godina Britanija smetala ambicijama onih koji su željeli postati vladarima i diktatorima Europe!”
Ekonomski razlozi i očuvanje identiteta samo su neki od razloga koje spominje skupina novinara i političara što su se pridružili “svetoj borbi” za vraćanje samopouzdanja Britancima i vjeru u njihovu zemlju koja je, unatoč nepovoljnom razdoblju, i dalje šesta ekonomija svijeta.
Na pitanje je li posrijedi dramatiziranje tabloida Jill Turner, urednica The Sunday Timesa, za Globus odgovara: “Upravo suprotno. Ovo jest ogledalo nacije. Sad Irskoj dajemo novac koji nemamo kako bi podržali valutu koja nije naša! Sigurna sam da ćete uvidjeti da se većina ljudi slaže s time da bi nam bilo bolje izvan EU. To je i moje osobno mišljenje.”
Glavni argument zašto bi Britaniji bilo bolje izvan EU jest ekonomska računica. The Daily Express piše da je trgovinski deficit Britanije 50 milijuna funti, za razliku od Njemačke, koja je 70 milijuna funti u plusu.
Ruth Lea, ekonomska savjetnica, tvrdi da je Europa financijska katastrofa. Troškovi regulacije otvorenoga europskog tržišta veći su od koristi koje Britanija ima od slobodnog tržišta, i to u omjeru 2,5:1.
“Kad troškovi značajno premaše zaradu, nešto mora biti krivo”, piše Lea.
U Daily Expressu izračunali su pak da je ukupan godišnji trošak Unije vrtoglavih 977 milijardi funti. Toliko svake godine moraju izdvojiti njene članice, odnosno 450 milijuna stanovnik. Ujedinjeno Kraljevstvo plaća 130,6 milijardi funti, što je gotovo 2000 funti (18.000 kuna) po stanovniku.
Stoga ne čudi istraživanje javnog mišljenja koje pokazuje da bi, ako bi došlo do referenduma o ostanku Ujedinjenog Kraljevstva unutar EU, čak 48% glasalo protiv. 27% bi glasalo za ostanak, a preostalih 21% nije sigurno.
Jasmine Birtles, financijska novinarka i savjetnica, urednica portala Moneymagpie.com, za Globus je komentirala:
“Postoje mnogi financijski argumenti za izlazak iz EU, pogotovo kad se uzme u obzir nevjerojatna trošenje novca na glupe projekte i sastanke političara.”
U Daily Expressu navode neke od “apsurdnih projekata” koje spominje Birtles. “Eurotrash” projekti (pogrdni naziv za sve što dolazi sa Staroga kontinenta) uključuju povećanje emocionalne povezanosti s pejzažem za koju je Europski fond za agrikulturu austrijskoj pokrajini Tirol, navodno, dodijelio 16.000 funti. Tu je i hip-hop laboratorij u Lyonu koji je porezne obveznike koštao 43.000 funti i njemački golfski park i wellness koji je stajao 900.000 funti. Sedam tisuća ljudi jest (ili će biti) zaposleno u ambasadama EU diljem svijeta, od toga njih 50-ak na sunčanom Barbadosu.
“Britanci su sumnjičavi i ogorčeni Unijom. Cijede nam novac, a zauzvrat ne daju ništa osim patnje.
Međutim, ne mislim da Britanija može preživjeti sama ni ekonomski ni politički. Mislim da trebamo biti dio veće cjeline kako bismo konkurirali i izvozili”, kaže Birtles.
Smatra da dio krivnje leži na Britancima koji ne znaju iskoristiti fondove na koje imaju pravo. “Moramo naučiti pitati na pravim mjestima.”
Kako raste nezadovoljstvo pravilima s kontinenta, tako se sve više govori o tradicionalnim vrijednostima Otoka.
Commonwealth, zajednica zemalja kojoj je na čelu britanska kraljica, opet se počeo spominjati kao nešto što su moderni Britanci zaboravili kao ponos svoga nekoć moćnog kraljevstva.
“Commonwealth nudi raznolikost i bogatstvo kakvo EU ne može ni zamisliti”, piše Daily Express. Zajednica 54 zemalja u kojima živi dvije milijarde stanovnika danas stvara 15% svjetskog BDP-a. Neke članice, poput Indije, pripadaju takozvanim tržištima u nastajanju, kojima ekonomska važnost na karti svijeta svake godine vrtoglavo raste.
“Model Commonwealtha”, piše Daily Express, “nepropisana je suradnja, mnogo modernija od diktature EU”.
“Moramo slaviti Commonwealth. Imamo tako malo dobiti, a možemo mnogo izgubiti članstvom u EU, dok naše veze s Commonwealthom nestaju”, piše Winston McKenzie, glasnogovornik stranke United Kingdom Independence Party (UKIP).
UKIP, uz neke anti-EU kampanje poput Better Off Out, postaje sve glasniji. No, zanimljivo je da su torijevci, glavna stranka vladajuće koalicije, također nenaklonjeni EU.
Po istraživanju portala ConservativeHome, početkom 2010. više od 40% torijevaca reklo je da želi ozbiljnu promjenu u EU ili izlazak iz nje.
The Economist je tada komentirao da među konzervativcima postoje dvije vrste euroskeptika – oni kojima se EU ne sviđa, ali bi ostali u njoj, i oni koji bi je radije napustili.
“EU traži suradnju s premijerom euroskeptikom”, pisao je Financial Times prošloga svibnja. Ipak, David Cameron izjasnio se da ne planira ugroziti odnos s EU, a mnogi se slažu da je kao premijer pokazao konstruktivan dijalog s Bruxellesom, uz izbjegavanje konflikata.
Zanimljivo je da su upravo torijevci, za vrijeme premijera Edwarda Heatha, uveli Britaniju u EU 1973. No, stvari su se promijenile 80-ih godina i desničari su postali veći euroskeptici od laburista. U jednome je govoru Margaret Thatcher rekla: “Za moga života svi su naši problemi došli s europskog kopna, a njihova rješenja od nacija engleskoga govornog područja iz cijeloga svijeta.”
Euroskepticizam na Otoku, dakle, nije novost i Britanci jesu euroskeptici više od ostalih europskih nacija. Neki to pripisuju zemljopisnom položaju, osjećaju da je njihova domovina otok sam za sebe.
Drugi pak govore da je razlog povijesna nesnošljivost prema mnogim narodima.
Dio, zacijelo, jesu iskustva u EU zbog kojih se čini da svaki novi zakon ide na štetu Britaniji. The Economist piše da često ispada da su budžeti EU osmišljeni tako kao da im je cilj naštetiti Ujedinjenom Kraljevstvu. No, spominje i veliko neznanje o EU. Baš kao što se Britanci katkad hvale neznanjem o događaju u inozemstvu, tako i ne razumiju fundamentalne postavke EU. Euroskepticizmu u prilog idu i mediji, poglavito tabloidi kao što su The Daily Express, The Daily Mail i The Sun. U prilog pak tvrdnji o neinformiranosti ide činjenica da ni jedne od spomenutih dnevnih novina nemaju dopisnika u Bruxellesu.
“Tužna je istina da toliko euroskepticizma ima u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zašto je toliko zreo? Najviše zbog povijesti. Britanija se borila u mnogim ratovima protiv Njemačke i Francuske, a oni i dalje zauzimaju velik dio svijesti iako su bili davno. Britanci bi trebali učiti od ostalih Europljana, pa i od Hrvata, kako da se odmaknu od ratova i konflikata”, objašnjava za Globus Stephen Tindale iz think-tanka Centre for European Reform koji pomaže uspostavi bolje komunikacije između Britanaca i EU.
Kao dodatni razlog navodi povezanost sa SAD-om koji Britanci nazivaju “posebnom vezom”.
“Čini se da smo taj rat zaboravili (možda zato što smo ga izgubili) i želimo se doživljavati kao transatlantski most između Europe i SAD-a”, kaže Tindale.
U teškim vremenima običava se upirati prst krivnje, primjećujem. No, Tindale tvrdi da je euroskepticizam u Britaniji mnogo više od toga: “To je dublji problem. Britanci osjećaju određenu dozu agresije prema Europi. Mnogi ne smatraju da je “kontinent s druge strane kanala” nešto čemu pripadaju”, kaže Tindale.
On smatra da postoji bojazan da bi sadašnje nezadovoljstvo moglo prouzročiti nešto mnogo ozbiljnije od posebnog priloga u Daily Expressu. Dođe li do izglasavanja referenduma, Tindale je gotovo siguran da bi Britanci glasali protiv ostanka u EU.
“Britishness” s početka priče, a poglavito “Engleshness” (koji Škote, Velšane i sjeverne Irce stavlja u drugi plan), doista raste proporcionalno s nezadovoljstvom Europskom Unijom, upozorava Tindale.
Kraljica Viktorija, utjelovljenje pojma “Engleshness”, vjerojatno bi pozdravila euroskepticizam.
U pismu kćeri 1860. napisala je: “Slabo mi je od toga groznoga posla – politike i Europe uopče. Mislim da ćeš me jednom vidjeti kako odlazim živjeti u Australiju, a Europu doživljavam dalekom poput Mjeseca.” (Ana Muhar)
izvor: globus.hr
zemlje, napuštaju, europsku, uniju, britanija
Comments powered by CComment