Srijeda 25 Prosinac 2024

Pretraga

Novogovor - 1984. Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć

22 Svi 2014
(Reading time: 22 - 43 minutes)

Korisnička ocjena: 4 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica neaktivna
 

1984-george-orwell-source

 

 

Upotrebu jezika u kontroli uma najbolje je prikazao George Orwell u svom klasiku 1984. napisanom 1948. i objavljenom sljedeće godine. Orwell (pravim imenom Eric Blair) je bio duboko upleten u britanski politički milje. Nije samo uz pomoć mašte mogao tako precizno predvidjeti Big Brother društvo u kojem danas živimo.

Bilo mu je jasno da će do toga doći. Orwell je za jezik manipuliranja i gušenja koristio naziv’novogovor’. U Orwellovom romanu mediji pod državnom kontrolom koriste ‘novogovor’ i druge jezične trikove za širenje svoje propagande i pranje mozga javnosti. U svom eseju Politika i engleski jezik Orwell objašnjava kako je «politicki jezik… osmišljen tako da laži zvuče istinito, a ubojstvo poštovanja vrijedno, te kako bi se običnom vjetru dao dojam čvrstoće.«24 Ili, kako se izrazio u 1984: «Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.

U društvu koje je predvidio Orwell nazivi državnih ministarstava izabrani su tako da predstavljaju značenje suprotno njihovoj funkciji. Ministarstvo istine bavilo se falsificiranjem spisa; Ministarstvo mira organiziralo je ratove; Ministarstvo ljubavi bilo je «doista zastrašujuće« i bavilo se ispitivanjem i mučenjem osumnjičenih, dok je Ministarstvo obilja falsificiralo brojke kako bi uvjerilo ljude da ekonomija cvjeta dok su zbog beskrajnih ratova vladale teške nestašice. Logor za prisilni rad zvao se’Kamp uživanja’. Isto to imamo i danas. Ministarstva informiranja

 

tu su kako bi širila dezinformacije; ministarstva obrane pokreću osvajačke ratove; ministarstva domovinske sigurnosti osiguravaju kontrolu; naziv «Operacija iračka sloboda« smišljen je kako bi se sakrila istina da se radi o «Operaciji irački pokolj i osvajanje«; naziv demokracija koristi se kako bi se prikrila diktatura. Orwellovi manipulatori, poput onih koji danas manipuliraju našim umovima, iste su izjave ponavljali stalno iznova, svjesni da će na taj način indoktrinirati ljude i pukim ponavljanjem natjerati ih da im vjeruju. Mantra o ‘oružju za masovno uništenje’ najočigledniji je primjer načina na koji je javnost pripremana kako bi prihvatila invaziju na Irak. Marionete kao što su Bush, Blair i Powell točno su znale što rade dok su iz sata u sat deklamirale istu frazu. Pazite na ponavljane poruke i znat ćete za što vas sljedeće pripremaju. Orwellovo Ministarstvo istine mijenjalo je vijesti i dokumente koji su vlasti prikazivali u lošem svjetlu. Nakon što bi neki dokument zamijenili novim, original bi uništili. Orwell piše:

«Ova praksa kontinuiranog prepravljanja nije se primjenjivala samo na novine, nego i na knjige, časopise, pamflete, postere, prospekte… Dan za danom i gotovo iz minute u minutu prošlost se prepravljala prema potrebi. Na taj se način svako predviđanje Partije moglo pomoću dokumentiranih dokaza prikazati kao istinito; nijedan novinski članak, nijedno iznošenje mišljenja koje bi bilo u sukobu s trenutnim potrebama nije smjelo ostati službeno zabilježeno.

To je ono što se događa kada današnji Četvrti Reich pronađe ‘dokumente’ koji podržavaju njihove tvrdnje i ‘dokumente’ koji «razotkrivaju» one koji im se suprotstavljaju.

Skrivanje stvarnosti

1984-movie-bbNajvažniji cilj novogovora je korištenje riječi koje umanjuju strahote i nepravdu koje čine manipulatori i ujedno naglašavaju njihove’pobjede’. Orwell daje primjer kako se politika bombardiranja nezaštićenih sela iz zraka i protjerivanja ljudi iz njihovih domova naziva «pacifikacijom», a otimanje imanja milijunima seljaka kojima je ostavljeno samo ono što mogu ponijeti naziva se «premjestajem stanovništva ili ispravljanjem granica«.27 U modernim ratovima kao što je invazija na Irak slušamo neprestano ponavljanje izraza «operacije čišćenja«. To prikriva stvarnost koja stoji iza «čišćenja» – ubijanje svakoga tko se još protivi tiraniji nakon završetka glavne bitke. Postoji još jedan besraman izraz – «kolateralna šteta« – što je novogovor za ubijanje civila u ime njihovog oslobađanja. «Preventivni napadi « novogovor su za masovno ubijanje i osvajanje na način da se napadne prvi. Američko ministarstvo pravde (nepravde) donijelo je uredbu unutar Zakona o povećanju unutarnje sigurnosti iz 2003. kojom se vladi dopušta da oduzme američko državljanstvo svakome tko pruža «materijalnu podršku« bilo kojoj skupini koja je označena kao teroristička. Naravno, Ministarstvo pravde odlučuje koga treba smatrati teroristom. Ali, kako nekome mogu oduzeti američko državljan stvo kada je to izričito zabranjeno Ustavom? Pomoću novogovora. «Materijalna podrska» teroristima fraza je novogovora koja znači «svaka podrška za koju mi odlučimo da je podrska», a paragraf 501 zakona kaže da se Amerikanci mogu dobrovoljno odreći svojih prava na državljanstvo isključivo svojim ponašanjem. Da citiram novogovor: «…namjeru odricanja od državljanstva nije nužno verbalno izraziti, već se to može zaključiti i iz ponašanja.« Ako vi, po mišljenju Ministarstva (ne)pravde, pružate «materijalnu podršku« teroristima (a oni odlučuju koga treba takvim smatrati) dobrovoljno se odričete svog prava na državljanstvo, jednom kad se to dogodi vaša ustavna prava više ne postoje. Prvo su donijeli protuterorističke zakone kako bi mogli raditi što ih je volja sa strancima koje su prozvali teroristima ili podupirateljima terorizma, poput onih koje bez optužbe, suđenja i odvjetnika drže u zaljevu Guantanamo na Kubi; nakon toga koriste ovu sveobuhvatnu novogovornu rečenicu za oduzimanje državljanstva onim Amerikancima koji su im na meti kako bi ih mogli neograničeno držati u pritvoru bez optužbe, suđenja ili pristupa odvjetniku, još jedna česta fraza novogovora kojom se opravdava groteskna nejednakost u raspodjeli bogatstva glasi: «Ne smatramo da ljude treba kažnjavati zato što su uspjesni.» Često možete čuti Tonya Blaira kako to govori. Time se predodžba o «žrtvi» nepravde prebacuje s onih koji se ubijaju od posla kako bi preživjeli još jedan tjedan na one koji zgrću bogatstvo eksploatirajući one koji se ubijaju od posla kako bi preživjeli još jedan tjedan. Kada je George Bush najavio smanjenje poreza kojim je ljudima poput učitelja ili vatrogasaca ostavljeno 350 do 500 dolara godišnje, a multimilijunašima 88.000, glasnogovornik Bijele kuće i majstor laži, Ari Fleischer, izgovorio je upravo te riječi: «Predsjednik ne smatra da ljude treba kažnjavati zato što su uspjesni.

Govori vam Veliki brat

1984 artwork george orwell 1920x1200 wallpaper www.wallpaperfo.com 21Slijedi nekoliko Orwellovih izraza novogovora skovanih 1948. koji se u velikoj
mjeri tiču onoga što se danas događa.
Misaoni zločin: čak i pomisliti da bi vlasti mogle biti u krivu u bilo kojem
smislu.
Preduhitriti zločin: instinktivno mijenjanje misaonog procesa svaki put
kad ste u opasnosti da prekršite zakon o misaonom zločinu i odbijanje da se
saslušaju gledišta koja razotkrivaju vladajuću kliku.
Misaona policija: Policija misli čija je uloga eliminirati misaoni zločin
pomoću špijuniranja, nadzornih kamera itd.
Crnobijelo: prihvaćanje svega što vlasti govore bez preispitivanja i, kako je
Orwell opisao: «…lojalna spremnost ustvrditi daje crno bijelo kada partijska
 
[državna] disciplina to zahtijeva. To također podrazumijeva sposobnost da
se vjeruje da crno jest bijelo i, štoviše, da se zna da je crno bijelo i zaboravi
da se ikad mislilo suprotno.«
Pačji govor: govoriti bez razmišljanja, slično gakanju patke.
Zločin lica: pokazati bilo koji izraz lica koji bi nadzorna služba Velikog brata
mogla protumačiti kao skrivanje nečega. Mogao bi to biti pogled zabrinutosti
ili izostanak reakcije na službena priopćenja o navodnim «pobjedama»,
uključujući propust da se ne slavi prilikom pobjede u ratu.
Dvomišljenje: odbijanje ili nesposobnost da se uvidi kontradikcija kao
i imati dva kontradiktorna mišljenja istovremeno, te vjerovati da su oba
istinita. Primjer toga sljedeći je komentar Georgea Busha mlađeg: «Vidite,
mi volimo… mi volimo slobodu. A to je nešto što oni nisu razumjeli. Oni sve
mrze; mi sve volimo. Oni djeluju iz mržnje; mi ne tražimo osvetu, mi tražimo
pravdu iz ljubavi.«
george-orwell 1374457cTo od nas zahtijeva da vjerujemo da je ljubav isto što i masovno ubijanje
civila. Ovo je posve očigledna, nemoguća kontradikcija odnosno dvomišljenje,
ali deseci milijuna Amerikanaca i drugih uvjereno je da je i jedno i drugo istina.
Dvomišljenje, a time i preduhitriti zločin (odbijanje da se misli bilo što loše o vlasti)
od ključne su važnosti za tiranije, jer su kontradikcije i laži u samim temeljima
tiranija. Lik po imenu Winston u Orwellovoj 1984. definirao je dvomišljenje ili
dvogovor kao:
«Znati i ne znati, biti svjestan potpune istinitosti i istovremeno govoriti
pažljivo smišljene laži, u isto vrijeme imati dva mišljenja koja se poništavaju,
znajući da su kontradiktorna i vjerujući u oba, koristiti logiku protiv logike,
odbacivati moralnost i prikazivati se moralnim, vjerovati da je demokracija
nemoguća i da je Partija [vlada] zaštitnik demokracije, zaboravljati sve što je
potrebno zaboraviti, a zatim to prizvati u sjećanje u trenutku kad je potrebno
i odmah ponovno zaboraviti: i iznad svega, primjenjivati isti proces na sam
proces. Ovo je vrhunac suptilnosti: svjesno izazvati nesvjesnost, i zatim, opet,
biti nesvjestan hipnoze koju ste upravo izveli. Čak i razumijevanje riječi
‘dvomišljenje uključuje korištenje dvomišljenja.
 
Novogovor danas
Orvelovsko društvo sada je svugdje oko nas, zahuktava se iz časa u čas, i naravno
da je danas ključan element iluminatske kontrole misli, kao što je Orwell predvidio,
manipulacija jezikom. Evo nekih stvarnih značenja iza suvremenog novogovora
koja spin-doktori neprestano pokušavaju kamuflirati.
Američki interes: interes onih koji kontroliraju Sjedinjene Države, a svatko
tko se opire tom nadzoru djeluje ‘protiv američkih interesa*.
Nacionalna sigurnost: sigurnost vlasti u skrivanju njihovog plana i kontrola
naroda kroz povećanu sigurnost od izmišljenih opasnosti.
Svjetska zajednica: možete čuti kako vas ovom mantrom obasipaju globalisti
poput Busha, Powella i Blaira. Ona podrazumijeva da su ‘slobodne nacije
povezane zajedničkom težnjom za slobodom, mirom i moralom u «svjetsku
zajednicu«, a u stvari, kao što smo vidjeli u slučaju Iraka, to je novogovor
za američku i britansku tiraniju u interesu Iluminata. «Svjetska zajednica»
zamišljena je i kao priprema terena za prihvaćanje svjetske vlade.
Protuvladine skupine: svaka organizacija koja nastoji prozvati i izazivati
državnu diktaturu. Zbog toga su osumnjičeni kao krajnje opasni anarhisti
ili potencijalni teroristi.
Ekstremist: svatko tko govori bilo što što odstupa od obrasca koji propagira
država (također pogledati pod «militant»). Preraspodjelu bogatstva od
ultrabogatih siromašnima koji umiru od gladi oni na vlasti smatraju
«ekstremizmom».
Teorija zavjere: svaka tvrdnja da oni na vlasti lažu i slijede plan koji skrivaju
od javnosti.
Promjena: velika riječ novogovora koja znači uvođenje iluminatskog
globalnog društva stvaranjem problema i potkopavanjem statusa quo kako
bi se izazvao osjećaj potrebe za «promjenom». Riječ «reforma» koristi se na
isti način, u čemu prednjači Tony Blair, koji tvrdi da su ljudi ili «reformatori»
(oni koji prihvaćaju promjene u skladu s planom) ili «rusitelji» (oni koji se
opiru takvim promjenama).«
Desno i lijevo/konzervativno i liberalno: izrazi smišljeni kako bi se svako
pitanje prikazalo kao crno^bijela opreka i prikrila činjenica da svaka rasprava
ima više od dvije strane.
 
Izgradnja nacije: poslije bombardiranja i invazije na ciljnu zemlju postavite
marionetsku vlast koja zastupa vaše interese i istovremeno tvrdite da je to
vlast koju je izabralo domicilno stanovništvo. Bit će to jamstvo da zemlja ide
u smjeru koji vi diktirate, ali bez otvorenog nadzora s vaše strane. Ne želimo
da ljudi shvate kako se kampanja globalnog osvajanja odvija pred njihovim
očima (ili vizualnim korteksom).
Održavanje mira: okupacija zemlje pomoću strane vojske.
Mirovni proces: stvaranje dojma da se zalažete za mir, dok se radi tek o
medurazdoblju koje prethodi pokretanju novih osvajanja kroz rat.
Teroristi: oni koji protest izražavaju nasiljem, ah i svatko tko napadne,
osporava ili prkosi interesima ‘Zapada, posebno Amerike, Britanije i Izraela
ili stoji na putu budućim osvajanjima.
Oslobađanje: masovno ubijanje i terorizam usmjereni protiv civilnog
stanovništva u ime zaustavljanja terorizma, što nema baš nikakve veze s
ljudima koje ubijate i doživotno sakatite.
Rat protiv terorizma: neprestano ponavljanje ovog procesa.
Napad: kada su Amerika i pripadajuće društvo meta.
Odmazda: kada Amerika i pripadajuće društvo napadaju.
Napasti prvi: kada Amerika i pripadajuće društvo napadnu prvi u znak
odmazde za ono što Amerika i pripadajuće društvo tvrde da bi njihova meta
mogla učiniti njima (također pogledati pod «laži»).
Samoobrana: ubiti momka prije nego što on stigne i pomisliti da bi mogao
ubiti tebe.
Zapadne vrijednosti: to su vrijednosti koje želite nametnuti drugima,
ali sami ih ne posjedujete. Mitsko vjerovanje na ‘Zapadu’ – dobri momci
pojave se na vrhu planinskom grebenu a ubiju ih zločesti Indijanci. Također
pogledati pod «John Wayne».
Prilozi kampanji: mito.
Pozitivna diskriminacija: rasna diskriminacija koju bi pozitivna
diskriminacija trebala ukloniti. Jedini način da se zaista postigne rasna
jednakost je da svatko bude izabran prema zaslugama bez obzira na boju
svoje kože, vjeru ili podrijetlo (pogledati pod «poštenje» i «pravda») i da
svatko ima jednaku priliku razviti svoje talente.
Obrazovanje: pranje mozga
Vježba sređivanja: fraza koju koristite kada želite provesti velike promjene
prikazujući ih kao beznačajne. Koristila se za laganje britanskom narodu o
promjenama ustava Europske Unije koje su praktično dokinule ono što je
bilo preostalo od britanskog suvereniteta. To je bila samo «vježba sređivanja«
kako bi se postojeći zakoni «osuvremenili» a EU učinila «demokratskijom».
Klasičan novogovor.
Dobri građani: robovi koji ne prosvjeduju zbog toga što su robovi, pa čak
toga nisu ni svjesni.
Jednakost: svakoga učiniti robom
Demokracija: izabrana ili čak i neizabrana diktatura u kojoj većina često
glasa za gubitnike. Također pogledati pod «tiranija neinformirane većine«.
Zločin: kršenje zakona koji je usvojen bez naše suglasnosti, ma koliko
apsurdan bio.
Sloboda tiska: sloboda da se prenosi službena verzija događaja.
Ljudska prava: pravo da radite ono što vam država kaže da radite.
Tolerancija: ne kritiziraj i ne osporavaj bilo kakvo i bilo čije ponašanje, bez
obzira na okolnosti.
Nulta tolerancija: nasilje.
Slobodna trgovina: korištenje robovskog rada za izradu vaših proizvoda u
najsiromašnijim zemljama svijeta što plaćate par centi, a zatim ih izvozite
bez carinskih pristojbi u najbogatije zemlje gdje ih prodajete po najvišim
cijenama. Znači i baciti svoje jeftine proizvode na tržište bilo koje zemlje i
tako uništiti lokalno gospodarstvo i sredstva za život najsiromašnijih naroda
svijeta.
Konkurencija: natjecanje transnacionalnih korporacija kako bi se utvrdilo
koja je najefikasnija u izrabljivanju svjetskog stanovništva.
 
Kapitalizam: vladavina kartela.
Izolacionist: svatko tko ne želi drugima diktirati i kontrolirati pripadnike
drugih naroda.
Ravnopravni uvjeti: namještanje sustava u korist onih za koje želite da
pobijede.
Propaganda: sve što kažu vaši protivnici, jer samo vi govorite istinu.
Sloboda: ropstvo.
Iskrivljena upotreba ovih i drugih riječi smišljena je s ciljem da u svijest, a
posebno u podsvjesni um, usadi lažnu sliku stvarnosti. Takvom manipulacijom
ljudi postiže se da oni sebe i svijet doživljavaju na način kako to odgovara ambicijama
njihovih lidera.
kamere‘Zločin iz mržnje* = misaoni zločin
Jedan od najdojmljivijih izraza orvelovske misaone policije je takozvani zločin
iz mržnje. U Kanadi imaju ‘Jedinicu za zločine iz mržnje’ a širom svijeta postoje
i druge verzije toga, poput Komisije za rasnu jednakost u Britaniji u kojoj glavnu
riječ imaju ljudi koji slijede vlastite planove. Takve organizacije svakodnevno su
u potrazi za onima koji izražavaju gledišta za koja misaona policija drži da potiču
rasnu mržnju. Mogu vas optužiti za «zločin iz mržnje« čak i ako objavite istinite
informacije za koje je misaona policija odlučila da mogu «stvoriti atmosferu« u
kojoj može doći do rasnih napada ili «zločina». Ako samo sugerirate da službena
priča o onome što se dogodilo židovskom narodu u nacističkoj Njemačkoj
nije 100% točna refleksno će vam prilijepiti etikete «širitelj mržnje« i «rasist». Za
psihološke fašiste nikakva daljnja rasprava nije potrebna; vi ste «povijesni revizionist
« (novogovor za «rasista» zato što osporavate službenu verziju povijesti) i
morate biti kažnjeni i osuđeni na javno ocrnjivanje. George W. Bush one koji su
osporili njegove laži o Iraku nazvao je «povijesnim revizionistima«, u nadi da će
ljaga tog naziva narušiti ugled njegovih sve brojnijih kritičara. Ali zanimljivo, ako
netko kaže da su užasi genocida Pola Pota u Kambodži bili pretjerani ili da Irci
nisu trpjeli toliko koliko tvrde zbog britanskih vlasti i velike gladi uzrokovane
krumpirovom plamenjačom, to se ne smatra rasizmom ili znakom mržnje prema
Kambodžanima ili Ircima. Nije li, dakle, rasistički osuđivati jedno mišljenje o povijesti,
a drugo ne? Zašto bi Kambodžani ili Irci trebali trpjeti takvu diskriminaciju
od strane Jedinice za zločine iz mržnje? Ne znači li to da je Jedinica za zločine
iz mržnje kriva za zločin iz mržnje? Uhitite ih, kažem ja.
Zidovi mogu reći da nikada ne bi pili iz boce vina koju je otvorio nežidov i to
je u redu, nema problema. Ali bijelu osobu koja kaže da ne bi pila iz boce vina koju
je otvorio nebijelac zovu rasistom. Mene osobno nije briga ni za jedno ni za drugo,
samo mi dajte čašu. Židovski tisak može pisati o «pošasti židovsko-arapskih brakova
« bez ikakvih posljedica (i ne bi ih trebalo ni biti, koliko god taj komentar bio
odvratan). Ali kad bi arapski tisak pisao o «pošasti arapsko-židovskih brakova«,
žigosali bi ih kao antisemite.30
Zidovi mogu govoriti da su oni izabrani Božji narod, da su iznad svih drugih
rasa, ali kada neki bijelac kaže da pripada rasi gospodara žigošu ga kao rasista i
«bijelog supremacista«. Ne postoje izabrani narodi ili rase gospodara, bijele, židovske
ili plave s ružičastim točkama. Postoji samo jedinstvena svijest. Tijelo je
hologram, iluzija, i zato su sve tvrdnje o rasnoj superiornosti ili inferiornosti djelo
zaostalih umova, a isto vrijedi za one koji su toliko opsjednuti rasama da posvuda
traže rasizam. Međutim, ono na što želim ukazati je da je orvelovski koncept ‘zločina
iz mržnje izuzetno proizvoljan (samo mu dajte vremena) i u osnovi ovisi o
moći onih koji kontroliraju politiku organa za zločine iz mržnje. Zakoni o’zločinu
iz mržnje ne služe zaštiti manjina od diskriminacije, o tome se radi. Pravi je razlog
za zakone o ‘zločinu iz mržnje sprječavanje legitimne rasprave i slobodnog toka
informacija i mišljenja koja ne odgovaraju manipulatorima.
Kada izražavanje misli i mišljenja neke osobe počnete proglašavati zločinom,
živite u totalitarnoj državi. Natuknuti da službena povijest nije točna ne predstavlja
rasnu mržnju, baš kao što nije rasistički prema Amerikancima reći da je službena
priča o događajima od 11. rujna laž od početka do kraja. Ta besmislica koristi
se za zaustavljanje odgovarajuće istrage o ljudima i događajima i nema nikakve
veze sa zaustavljanjem rasne mržnje. Ali tako djeluje novogovor; smišljen je da
manipulira krajolikom jezika i zastrašivanjem ljude drži zatvorenih usta u strahu
da ih ne proglase rasistima i širiteljima mržnje, s posljedicama koje to povlači, u
mržnji usmjerenoj na vas. Osobno sam to osjetio nakon što sam prije više godina
bio cilj širitelja mržnje prerušenih u ‘antirasiste iako u mom tijelu nema ni jedne
rasističke stanice. Iz moje je perspektive cijeli koncept rasizma blesav. Kako netko
može biti rasistički raspoložen prema hologramu? Ironično, oni koji viču «rasist»
najčešće su najveći rasisti i trgovci mržnjom. Opsjednuti su time. Izraelski pisac
Israel Shamir u vezi s onima koji viču «antisemit» na sve što se miče istaknuo je
sljedeće:
«Prisutnost Eliea VViesela i dalje se jako osjeća. U svojoj knjizi Legende
našeg vremena taj židovski pisac napisao je: ‘Svaki Židov negdje u svom
 
biću trebao bi izdvojiti zonu mržnje – zdrave, snažne mržnje – za ono što
Nijemac personificira i ono što je u Nijemcu ukorijenjeno.’ Ne u ‘nacistu’,
nego’Nijemcu. Za to propovijedanje mržnje 1986. je od Norveške akademije
dobio Nobelovu nagradu za mir, u društvu s razoriteljem Kambodže
Henrvem Kissingerom i ubojicom iz Kane, Shimonom Peresom. Naoružan
tim priznanjem koje su mu dodijelili Norvežani, Eli VViesel je (na Badnju
večer!) ustvrdio:’Rat [s IrakomJ jedina je opcija'. Ako trebate osjećati krivnju,
osjećajte krivnju zbog ove Nobelove nagrade za mir.«
«Taj golemi raskorak u osjećajima Norvežana prema njihovom nacionalnom
geniju Hamsunu i prema Elieu VVieselu, sladunjavom širitelju mržnje, vodi nas
do zaključka: u prevladavajućoj raspravi nakon Drugog svjetskog rata tabu
kritiziranja Židova izazvao je snažnu pristranost i potkopao humanističku
ideju ljudske jednakosti. Predratni antisemitizam istisnuo je drugi ekstrem,
filosemitizam, uvjerenje da Židovi ne mogu činiti ništa pogrešno i da ih se
nikada ne smije spominjati osim u najlaskavijem svjetlu. Taj jednako rasistički
stav stvorio je tešku neravnotežu u politici i raspravi. To se mora ispraviti
kako bismo spasili naš planet i čovječanstvo od trijumfirajućeg 'semitizma
po njihovoj definiciji.«31
Kako može biti «antisemitski» istaknuti broj ljudi vjernih Izraelu koji stoje
iza američkih osvajačkih ratova na Bliskom i Srednjem istoku koji arapske zemlje
preoblikuju u skladu s izraelskim željama? Ili reći koliko ljudi vjernih Izraelu kontrolira
medije i tok informacija? Bi li bilo rasistički isticati da među arhitektima
Bushove politike prevladavaju Arapi i da su američke trupe izvršile invaziju na
Izrael? Ako će isticanje pristranosti bili proglašavano rasizmom, onda se lijepo
možemo svi razići i pustiti da svijet gori. Pa ipak, kada britanski političar Tarn
Dalyell ukazuje na očigledan sukob interesa između broja pristaša Izraela u Bushovoj
vladi i njihovih politika koje pogoduju Izraelu, nazivaju ga «antisemitom».
Govorimo li o rasnoj nejednakosti, gdje se ona nalazi u ovom slučaju? Kanadski
pisac Henry Makow, čiji su baka i djed bili žrtve nacista, osudio je šokantan odnos
američkih i kanadskih vlasti prema Ernstu Zundelu, kojeg su nazvali «zlocincem
iz mržnje« zato što je doveo u pitanje službenu priču o Holokaustu. Civilizirana
društva sve ljude tretiraju jednako, bez obzira na njihovu boju, vjeru, podrijetlo ili
mišljenje. Tiranije to ne čine, što znači da su Kanada i Sjedinjene Države tiranije.
Makow piše:
«Zundelove su tvrdnje odvratne, ali on ima pravo biti u krivu. Društvu su
potrebni ljudi koji raspravljaju o povijesnim zapisima. Netko bi mogao biti
u pravu. Ako je širenje lažnih informacija zločin, ne bismo li onda također
trebali zatvoriti [američkog voditelja televizijskih vijesti] Toma Brokawa?
Kanada je zatvorila Ernsta Zundela. Prema riječima njegove supruge, u
zatvoru ga zlostavljaju. Prijeti mu deportacija kao ‘sigurnosnom riziku’.
Bernie Farber iz Kanadskog židovskog kongresa priznaje da Zundel zapravo
‘ne maše štapom”, ali ‘pruža kisik’ ekstremistima. Takva definicija ograničila
bi bilo čiju slobodu govora.»
«Kada preispitivanje istine postane mržnja’ ušli smo u eru misaonih zločina
iz Orvvellove 1984. Nemojte se zavaravati. To je klizava padina prema tiraniji,
a židovske organizacije djelomično su krive za to. Moramo prkosno ustati
protiv toga. Optužbe za mržnju selektivno se koriste za razoružavanje
legitimne opozicije. Definicija ‘mržnje’ vrlo je selektivna. Lezbijke, primjerice,
rigaju mržnju prema muškarcima, ali nikada ne završe u zatvoru. Feministice
uče povodljive djevojke da su svi muškarci potencijalni nasilni seksualni
predatori. To je u redu. Talmud je pun mržnje prema Kristu i Kršćanima, ali
ni to se ne računa.»
«…Židovske organizacije obeščašćuju žrtve Holokausta koristeći ih u
političke svrhe. Neukusno je prikazivati Židove kao najveće svjetske žrtve.
Čovječanstvo je jedna obitelj pa nijedan genocid nije važniji od nekog drugog.
Korištenje’mržnje’za razoružavanje protivnika cionističkog plana također je
odurno. To vodi prema tiraniji i još većem antisemitizmu. Groteskno je što
Ernst Zundel poriče ili umanjuje židovski Holokaust. Ali to nije zločin. U
tim pitanjima važna je samo istina. Neka istina govori za sebe. Neka ona sudi
Zundelu.
To je pitanje od ključne važnosti želimo li živjeti u slobodi. Ili imamo slobodu
izražavanja ili ju nemamo. Ne može se biti pomalo slobodan. Ili si slobodan
ili nisi. Ako želite slobodu da govorite ono što želite, onda tu istu slobodu morate
dati svima drugima i braniti to pravo kada je ugroženo, čak i ako se ne slažete s
njima. Sloboda izražavanja ne postoji ako ne vrijedi za sve. Ljudi u nacističkoj Njemačkoj
nisu imali slobodu javno govoriti i upozoravati stanovništvo na stvarne
planove fašista. Ponovno pogledajte što je rekao nacistički ministar propagande,
dr. Joseph M. Goebbels:
«Laž se može održavati samo onoliko dugo koliko Država može od ljudi
skrivati političke, ekonomske i/ili vojne posljedice laži. Zato je za Državu od
vitalne važnosti da koristi svu svoju moć u gušenju neslaganja, jer istina je
smrtni neprijatelj laži, i time istina postaje najveći neprijatelj Države.»
Sve diktature žele ograničiti to temeljno pravo na izražavanje vaših misli i
mišljenja, ali antirasističke’ organizacije i ljudi koji su me napali, poput Berniea
Farbera iz Kanadskog židovskog kongresa i kanadskog odvjetnika Richarda Warmana
iz organizacije iznenađujućeg naziva Kanadska komisija za ljudska prava,
žele odlučivati tko ima slobodu govora, a tko nema. Njima sličnih ima širom svijeta,
ali čim se ospori njihovo pravo na govor, oni prvi dižu galamu. Glumici Brigitte
Bardot prijetilo se tužbom zato što je napadala Islam, homoseksualce, nezaposlene,
učitelje i ilegalne imigrante te pozivala na ponovno uvođenje giljotine. Komentare
je objavila u svojoj knjizi Un Cri Dans Le Silence. Rekla je da su homoseksualci cir-
 kuske nakaze, da učitelji dolaze na posao masne kose i odjeveni u odvratan jeans i
blatnjave teniske, te da ‘profesionalni nezaposleni’ niti ne žele legalno raditi. Njena
gledišta mogu nam se činiti šokantnima ili smiješnima, ali to su njena gledišta
i ona ima pravo na njih. Ono što nema pravo nekritizirano raditi je nametati svoja
gledišta drugima ili nastojati uvesti diskriminaciju na temelju svojih gledišta. Ali,
biste li radije živjeli u svijetu u kojem ona može izražavati svoja mišljenja, koliko
god ona bila neugodna, ili u svijetu u kojem joj misaona policija diktira – a tako i
vama – što smijete a što ne smijete reći? Njena sloboda govora u stvari je vaša. Ako
nisu svi slobodni, onda nitko nije. Israel Shamir dobro je to objasnio:
«Tisucljecima prije Velike kulturne revolucije Kinezi su znali tajnu harmonije:
nemanihejska ravnoteža suprotstavljenih ideja, principa yina yanga.
Pravilno uravnotežene, židovske ideje mogu biti korisne: protukršćanska
gorljivost ograničila bi pretjerivanja Crkve, baš kao što materijalizam i
egoizam mogu Čovjeku zadržati noge na zemlji dok mu je glava u nebesima,
feminizam može uravnotežiti muški šovinizam, a Freudova opsjednutost
seksom može uravnotežiti duhovnjački asketizam. Uravnotežen, čak će se i
cionizam stisnuti do humanih razmjera židovske ljubavi prema Palestini. Ali
uravnotežen treba biti.»33
 
Suluda korektnost
shepard fairey george orwell 1984Vladavina terora zvanog ‘politička korektnost’ (PK) orvelovska je kontrola misli
ili zločin mišljenja. Tek trebam utvrditi tko je taj koji odlučuje što je’politički’ i što
je ‘korektno’, ali to svakako nema veze ni s kim koga poznajem. Razmislimo – ili,
počinimo zločin mišljenja – na trenutak o tome. Dopuštamo nekom nepoznatom
‘autoritetu’ da diktira što smijemo i što ne smijemo reći po našoj vlastitoj slobodnoj
volji. Što?? Sredstvo nametanja toga su robotski radikali proste duša i mozga
na mjestu gdje sunce nikada ne sja. Oni vjeruju da moramo ukloniti sve riječi, fraze
ili mišljenja koja bi nekoga mogla uznemiriti, osim, naravno, u slučaju da ste vi
meta tih ljudi zbog svojih navodno politički nekorektnih riječi, fraza ili mišljenja;
naime, tada se čini da im nije problem u vašem smjeru uputiti ista vrijeđanja koja
bi osuđivali da su izašla iz usta bilo koga drugog.’PK-i’ ili prodavatelji kretenarija,
još su jedna orvelovska tiranija.
U članku naslovljenom «Neobuzdana politički korektna cenzura u školama
u SAD-u» australski Sunday Times izvijestio je o suludim rezultatima 25 godina
političke korektnosti. Članak se fokusirao na knjigu Diane Ravitch, bivše američke
vladine dužnosnice, pod naslovom Policija jezika: Kako skupine za pritisak
ograničavaju ono što učenici uče.M Kritičar u Chicago Sun-Timesu izjavio je da će
knjiga natjerati čitatelje da škrguću zubima čitajući o tom nasilju nad zdravim
razumom.35 Ravitch kaže: «Neke od tih cenzura su trivijalne, neke su apsurdne, a
neke su šokantne u svojoj moći zatupljivanja onoga što djeca uče u skolama.»36
Ravitch otkriva da je odbor jedne škole izbacio priču Prijateljski dupin zato što
diskriminira učenike koji ne žive blizu mora. Priča pod naslovom Luckasta stara
gospoda odbačena je zato što sadržava «negativni stereotip« o starijoj ženi koja je
stavila previše spravica na svoj bicikl. Druga priča pod naslovom Savršen dan za
sladoled morala je biti iznova napisana bez spominjanja sladoleda zato što je u
Kaliforniji uvedena zabrana spominjanja bilo kakvog junk-fooda. Drugi pojmovi
koje je policija misli zabranila uključuju neposlušnu djecu, duhove, roditelje koji
se svađaju, odlaske na skijanje i rođendanske zabave. U nekim školama dinosaurusi
se ne smiju spominjati zato što impliciraju teoriju evolucije s kojom se ne
slažu svi Amerikanci. Takve bedastoće rutinski se uvode diljem Amerike, kaže
Ravitch, a isto se događa i u Britaniji i drugdje. Te odluke donose orvelovska vijeća
za «nepristranost i sigurnost« koja savjetuju odbore državnog školstva o tome što
bi djeca trebala čitati. Ravitch kaže da ta vijeća provode «sve bizarniju politiku
cenzure« koja «izbacuje sve što je neobično i potencijalno potiče na razmišljanje
iz tekstova s kojima će se djeca susretati.«37 Obratite pozornost: izbacuje sve što
«potencijalno potiče na razmišljanje«. To je cilj i plan koji stoji iza političke korektnosti,
kao što je bilo i u Orwellovom društvu Velikog brata.
Službeni politički korektan rječnik i priručnik Henrya Bearda i Christophera
Cerf3 8 pokazuje koliko smo daleko dogurali. Osobu vezanu za invalidska kolica
naziva se «drukčije sposobnu«; nezaposlena osoba je «neprihodeća» (stalna upotreba
prefiksa ‘ne’ bila je dio Orwellovog novogovora u 1984. kao npr. «nedobar»):
biti invalid sada znači biti «tjelesno onemogućen«; vaš partner je vaše «značajno
drugo« kako bi se izbjegli »seksualni stereotipi« momka, djevojke, supruga ili supruge;
ako ste niži od prosjeka, onda ste «vertikalno onemogućeni«; George Bush
nije glup, on je «mentalno onemogućen«; konobar ili konobarica postali su konobarom;
women (žene) postale su wirnyn ili wimmin kako bi se izbjeglo «-man»
(engl. muškarac). Onda imate sposobizme, dobizme, izgledizme, veličinizme, težinizme,
sve preuzeto izravno iz Orwellovog rječnika. Politička korektnost sada podrazumijeva
izbjegavanje sportova u školi u kojima netko pobjeđuje ili gubi. To bi
ih moglo uzrujati, znate. Ali zašto onda ne zabrane sve ispite kako bi se u školstvu
izbjegli pobjednici i gubitnici? Ah, u redu je pobjeđivati ako briljirate u učionici,
ali ne i ako je vaša nadarenost na sportskim terenima. I u tome je bit. Ti fašisti uma
kažu da žele veličati raznolikost ljudi, a onda sve svoje vrijeme posvećuju njenom
uništavanju, a posebno raznolikosti jezika. Još malo dvomišljenja.
Kad se mišljenja ili opisi koje ti fanatici smatraju neprihvatljivima izbrišu iz
upotrebe, to prisiljava ljude na život u zemlji jednoličnosti, mediokriteta i nesposobnosti
izražavanja onoga što stvarno misle i osjećaju. Fanatici odlučuju što je
pravo i što krivo, što prihvatljivo a što neprihvatljivo. Oni su policmišljenje, ništa
manje od toga, i krajnji rasisti, dobisti, sposobisti, izgledisti, veličinisti,težinisti i šovinisti
zato što su više od bilo koga drugog na Planetu opsjednuti identificiranjem
takvih ljudi. Ja vidim stariju gospođu, a oni vide potencijalnu žrtvu diskriminacije
na temelju njenog spola. Danas je politički nekorektno reći da je netko «bogalj».
 
Zašto? Što bismo trebali raditi, ohrabrivati ih da postanu olimpijski prvaci na
sto metara? Oni će imati druge vještine i sposobnosti koje olimpijski prvak neće
imati. Stoga veličajte te prednosti umjesto što ste opsjednuti nedostacima. Mene
muči artritis u desnoj šaci koju ne mogu koristiti osim jednog prsta za tipkanje.
Praktično sam invalid što se tiče desne šake, a ni s lijevom ne stojim baš najbolje. I
što sam ja onda? Drukčije sposoban? Ne, zovite me bogaljem ako hoćete, boli me
briga. To nije važno ako meni nije važno.
Ono što bismo svakako trebali činiti je ohrabrivati ljude da vide da nije važno
kako ih drugi opisuju, osloboditi ih toga da etikete utječu na njih, kakve god
one bile. Kada namećemo krute opise zapravo naglašavamo razlike stvarajući’posebne’
nazive za one koji žele biti tretirani poput svih drugih ljudi. Više ne možete
zvati ljude mentalno hendikepiranima; oni su «ljudi s poteškoćama u učenju«. Ah
zašto imaju poteškoće u učenju? Zato što su mentalno hendikepirani. Što onda
imam ja, s fizičkim hendikepom u šakama, poteškoće s okretanjem brojeva? Godinama
sam neposredno radio s mentalno hendikepiranima: to su nevjerojatni ljudi
s takvim sposobnostima, posebno u načinu na koji znaju izražavati ljubav, da je to
čudesno gledati. Kakva je to uvreda za njih govoriti da ih treba zvati nekim izmišljenim
nazivima zato što bi se inače mogli uzrujati ili trpjeti diskriminaciju. Oni
su iznad toga, čak i ako cenzori misli drukčije. Ljudi imaju različite sposobnosti,
tijela i onemogućenosti. To je ono što čini veličanstvenu raznolikost života. Zašto
ti agenti diskriminacije žele to sakriti, kad bi to trebao biti razlog slavlja? Ja više ne
mogu hvatati nogometne lopte kao što sam mogao dok sam bio vratar jer mi je to
previše bolno. Ali i dalje namjeravam dovesti Manchester United Miami Dolphins
pred sud zbog očite diskriminacije jer me nisu stavili u svoje prve postave samo
zato što imam onesposobljenu ruku. Jedan od najbolesnijih primjera političke
korektnosti dogodio se u mom rodnom gradu Leicesteru kad je policija upala u
kuću jedne žene i oduzela joj njenu zbirku porculanskih svinja nakon žalbi lokalnih
Muslimana. Oni su tvrdili da je pokazivanje figurica svinja za njih bilo «rasno
uvredljivo«.39 Manje uvredljivo nego što je njihov idiotizam za mene, da se zna.
Trebali bismo rješavati prave diskriminacije na osnovi hendikepa, rase ili spola, a
ne izmišljati novu industriju besmislenog novogovora i političke korektnosti koja
vrijeđa inteligenciju svih uldjučenih. Međutim, iz perspektive Iluminata, to uopće
nije suludo.
Sistem u ludilu
Ne smijemo dopustiti da nas zavaraju smiješne riječi i izrazi koje izmišljaju cenzori
političke korektnosti. Da, to izgleda zapanjujuće glupo, i mnogi neznalice koji
to prakticiraju i jesu takvi. Ali iza toga stoji hladno proračunat plan koji se već
dugo provodi. U 1984. Orwellov novogovor izmijenio je jezik kako bi uklonio
riječi koje su opisivale političke ideje suprotstavljene službenom stajalištu, a glavni
cilj bio je smanjiti broj riječi koje su ljudima na raspolaganju. To je pravi razlog
političke korektnosti kao i sve manje brige za širenje vokabulara djece i učenika
Orwell je znao da sa smanjenjem broja raspoloživih riječi dolazi do odgovarajućeg
sužavanja sposobnosti izražavanja misli riječima. Gušiti riječi znači gušiti misli,
ili, kao što je rekao Orwell: «…ako misli kvare jezik, jezik također može kvariti
misli.» Slušajte političare i časnike dok daju izjave za javnost. Oni koriste ugodne
fraze bez jasnog značenja koje bi ponudio širi vokabular. Ne žele biti određeni, u
tome i jest bit, a nerazumljivi žargon novogovora koristi se iz istog razloga. Što
više reducirate broj riječi (a kroz generacije, čak i svijest o njihovom postojanju)
to će komunikacija biti bezbojnija, a želja za pisanjem i čitanjem knjiga će opadati.
Bezbojnost je ono što manipulatori nastoje poslići, njihov su cilj sve riječi koje nešto
jasno izražavaju. U svojoj knjizi Doba manipulacije Wilson Bryan Key govori o
svojim iskustvima pisanja govora u suradnji s drugima za američkog predsjednika
Dwighta Eisenhowera:
«Trideset i šest besanih sati trojica pisaca izrađivala su nacrt za nacrtom, koje
je pregledavao zamjenik tajnika Bijele kuće za tisak dajući šture komentare
poput: ‘Daleko previše određeno!’ ‘Manje tog spominjanja činjenica!’ i
‘Uzmite to natrag i zamaglite to!’ ‘Zamagljivanje je, kako smo na kraju
shvatih, značilo izbjegavanje svih jasnih, na činjenicama utemeljenih izjava o
bilo čemu određenijem od toga koje je doba dana… U vezi s govorom vodile
su se beskrajne rasprave o mogućim reakcijama slušateljstva, potvrđivanju
uvjerenja i stavova te implicitnim značenjima… Hoće li itko shvatiti ozbiljno
praznu retoriku? Govor je bio tečan, ali nije govorio apsolutno ništa ni o
čemu. To je bilo upravo ono što je i trebao reći. U razgovoru sa slušateljima
nakon govora većina je izrazila zadovoljstvo riječima velikog čovjeka.’Ike im
je stvarno rekao što ih ide!”Osvojio je moj glas!”Sviđa mi se kako razmišlja!’
‘Sjajan govor!’
Manipulatori žele smanjiti broj raspoloživih riječi za izražavanje neke misli i,
kroz to, kontrolirati što i kako ljudi misle. Kada nestanu riječi kojima ćete izraziti
pojedine misli, nestat će i misao jer u ovoj stvarnosti mi mislimo u riječima. Isto
se događa sa sjećanjima koja se ne mogu svjesno sačuvati bez riječi kojima bi se
izrazila. Rječnik Merriam-Webster definira novogovor kao: «imenica, upotreba:
često pisan velikim slovom; propagandistički jezik obilježen eufemizmima, vrdanjem
i inverzijom uobičajenih značenja. Etimologija: Novogovor, jezik ‘smišljen
radi smanjenja opsega misli’, u romanu 1984. (1949.) Georgea Orwella.» Eto ključne
motivacije za novogovor: «…smanjenje opsega misli». Jedan od kreatora novogovora
1984. rekao je da namjeravaju ogoliti jezik do kosti i da će se iz godine u
godinu koristiti sve manje riječi. «Na kraju ćemo zločin mišljenja učiniti doslovno
nemogućim jer neće biti riječi kojima bi se mišljenje moglo izraziti.» Kako bi to
postigli, Orwellovi kontrolori napali su ono što su zvali «starogovor», jezik koji se
razvijao tisućama godina, kao i «staromisljenje», odnosno ideje i stavove otporne
 
na ‘promjene’ i ‘reforme’ koje zahtijevaju oni na vlasti. Kada je Donald Rumsfeld
opisao protivljenje Njemačke i Francuske ratu u Iraku kao primjer «Stare Europe»,
to je bio još jedan napad na staromišljenje. Politička korektnost primjer je nametanja
novogovora, ali on većinom stječe prevlast kroz ponavljanu upotrebu.
 
waeispeaceOrwellovo proročanstvo
Orwellova vizija nove sutrašnjice tako je nalik onome što danas vidimo oko sebe,
kako u rezultatima, tako i u tehnikama korištenim za njihovo postizanje. On je pisao
o «revolucionarnoj grupi» zvanoj Otpor za koju su orvelovske vlasti tvrdile da
ju vodi zli Emmanuel Goldstein (pogledati pod Osama bin Laden i bezbrojne druge).
Čini se da Otpor nije stvarno postojao, no optuživali su ga za svako zlo. Jedan
od najgorih zločina koji je građanin mogao počiniti bilo je da pročita Goldsteinovu
knjigu koja je na jednostavan način objašnjavala strukturu kontrole pod kojom
ljudi žive. Pročitati knjigu i prihvatiti njen sadržaj bio je najgori mogući zločin mišljenja.
Prije više od pedeset godina Orwell je opisao tehnologije kontrole poput
«pisigovora», stroja za prepoznavanje glasa, i «telekrana», dvosmjerne televizije sa
samo jednim kanalom koji zasipa ljude vladinom propagandom. Mi se danas ubrzano
krećemo prema identičnoj situaciji. Možda imamo bezbroj kanala, ali oni su
u biti jedan te isti koji u beskraj ponavlja istu neosporenu vladinu priču. Orwell je
govorio o «prolima» ili «proleterima», koji su činili oko 8 5% orvelovskog stanovništva.
Oni su bili masa koja ne razmišlja, a vlast ih je doživljavala kao stoku, baš
kao što je i danas slučaj. Oni nisu bili pod jednakom razinom nadzora kao oni koje
su smatrali intelektualno opasnima zato što ništa nisu dovodili u pitanje. Zatim
je postojala «prolehrana», zatupljujuća ‘zabava’ i izmišljene ‘vijesti’ za mase koje
su služile da ih drže u zatupljenom stanju i nesposobne za slobodno razmišljanje.
Pun pogodak. Također je postojala i «neosoba», netko izbačen iz društvenih
aktivnosti i svih dokumenata sve dok ne bi službeno prestao postojati. Govoriti
o neosobi bilo je zločin mišljenja, baš kao što se isticanje patnji, ponižavanja i nepravde
koje trpe zatvorenici u zaljevu Guantanamo smatra «podrzavanjem terorista
». Sve što je u bilo kojoj publikaciji prikazivalo orvelovsku vladu u lošem svjetlu
u novogovoru je bilo opisano kao «pogresno izvještavanje« ili «pogresan navod»
zato što vlasti nikada nisu bile u krivu. Danas također svjedočimo kako se uvode
orvelovski ‘antiteroristički’ programi kako bi se ohrabrilo i potaknulo građane da
jedni druge špijuniraju i vlastima prijavljuju svoje susjede, kolege s posla, klijente,
pa čak i prijatelje iz razreda. Orwellov svijet iz noćnih mora ne dolazi, ovdje je.
Brisanje povijesti
Čovjek bi mogao pomisliti da povijest nije toliko važna za kontrolu, ali jest. Proučavajući
povijest možete uspoređivati pretpostavke i vrijednosti svijeta u kojem
živite. Kao što je to Orwell izrazio: «Tko kontrolira prošlost, kontrolira i budućnost:
tko kontrolira sadašnjost, kontrolira proslost.» U stvari, svo troje događa se
istovremeno, ali to što on tvrdi vrijedi za način na koji povijest doživljavamo u
ovoj stvarnosti, lluminati su oduvijek nastojali prepravljati povijest. Uništavanje
i uklanjanje jedinstvenih povijesnih blaga i tekstova iz iračkih muzeja bilo je dio
toga. jedan od zadataka Orwellovog lika po imenu Winston bilo je da izmisli biografiju
fiktivnog vojnika Ogilvya, kako bi mu Veliki brat u obraćanju javnosti mogao
odati priznanje. Nakon što je napisao skicu Ogilvyevog života, Winston začuđeno
konstatira da će «kada čin izmišljanja [bude] zaboravljen, [Ogilvy] postojati
jednako autentično i jednako dokazano kao Karlo Veliki ili Julije Cezar». To je isti
princip kao izmišljanje povijesti o tome što se dogodilo s vojnikinjom Jessicom
Lynch ili s pravom pričom o 11. rujna. Nakon predstavljanja lažnog objašnjenja
događaja od 11. rujna, koje je sada službena povijest, odigrao se čitav niz događaja,
uključujući masovne pokolje zato što je golema većina ljudi prihvatila laž.
Pogledajte američku propagandu o vlastitoj povijesti. Ljude uče o veličanstvenim
pobjedama, kako je njihova nacija oduvijek bila bastion slobode, pravde i moralnosti.
Ta izmišljotina utječe na način na koji mnogi Amerikanci doživljavaju sebe i
postupke njihove vlade danas. «Ne treba nam govoriti da idemo u rat kako bismo
oslobodili Irak i donijeli slobodu i pravdu, to je ono što činimo od postanka ove
velike nacije.» Prava povijest osloboditelja, Sjedinjenih Država i Britanije, puna je
šokantnog i grotesknog izrabljivanja, prisile i masovnih ubojstava nevjerojatnih
razmjera. Povijest ljudskih prava u Americi sramotna je, pa ipak njihova službena
povijest ističe veličanstvenu prošlost osloboditelja potlačenih. Čak i danas Amerika
ima pet do deset puta više zatvorenika po stanovniku od bilo koje druge razvijene
zemlje – otprilike sedam puta više od Kine. Ujedinjeni narodi čak su izbacili
SAD iz svog Odbora za ljudska prava. Izmišljanje američke povijesti stvorilo je
zablude takvih razmjera da je teksaški zastupnik Dick Armey ovako odgovorio na
odluku UN-a: «Ujedinjeni narodi sveli su se na farsu kad izbacuju najvećeg borca
za ljudska prava.»41
Ne, vaše poznavanje povijesti vaše vlastite zemlje svelo se na farsu ako i na
trenutak vjerujete da je to istina. Kad bi istina o Americi i Britaniji bila u službenoj
povijesti bilo bi neusporedivo teže narodu prodavati laži kada neku zemlju treba
‘oslobađati’ istrebljivanjem. Zamjena starogovora novogovorom također služi
kako bi se s vremenom onemogućilo čitanje povijesnih zapisa kroz gubitak jezika,
čime će nestati čak i potreba za cenzuriranjem povijesti.
Manipuliraju medijima? Ne. Oni ih posjeduju!
lluminati velikom brzinom kupovanjem i ujedinjavanjem učvršćuju svoju kontrolu
nad globalnim medijima, kao i kroz uništavanje opozicije time što neiluminatskim
operacijama onemogućuju oglašavanje koje također kontroliraju. To je
ldjučno za njihov cilj ispiranja mozga stanovništva kroz hipnozu, novogovor te
gušenje alternativnih gledišta. Američki mediji praktično su u rukama pet skupina
koje su, kroz Iluminate, sve povezane s istim planom, a isti je slučaj i u drugim
 
zemljama. Najveći američki medijski div je AOL-Time Warner. Pogledajte neka
poduzeća u vlasništva te kompanije u prosincu 2002.:
Kablovske i satelitske televizije: HBO, najveća američka pretplatnička
kablovska mreža sa sedam američkih i šest međunarodnih odjela, Cinemax,
Time Warner Sports, CNN (10 odjela širom svijeta), Time Warner Cable, Road
Runner, Time Warner Communications (primarno telefonske usluge), New
York City Cable Group, New York 1, posvećena isključivo vijestima s područja
grada New Yorka, Time Warner Home Theater, Time Warner Security (video
nadzor), Court-TV (u zajedničkom vlasništvu s Liberty Media), Comedy
Central (u zajedničkom vlasništvu s Viacomom) i Kablevision (Mađarska).
Televizijske i filmske kompanije: Warner Brothers, WB studios, WB
Television, Hanna-Barbera Cartoons, Telepictures Production, Witt-Thomas
Productions, Castle Rock Entertainment, Warner Home Video, WB Domestic
Pay-TV, WB Domestic TV Distribution, WB International TV Distribution,
The Warner Channel (odvojene kompanije za Latinsku Ameriku, Aziju-Tihi
ocean, Australiju i Njemačku) i WB International Theaters u 12 zemalja.
Izdavaštvo: Time-Life International Books, Time-Life Education, Time-
Life Music, TimeLife AudioBooks, Book-of-the-Month Club, Paperback
Book Club, History Book Club, Money Book Club, HomeStyle Books,
Crafter’s Choice, One Spirit, Little Brown, Bulfinch Press, Back Bay Books,
Warner Books, Warner Vision, The Mysterious Press, Warner Aspect, Warner
Treasures, Oxmoor House, Leisure Arts, Sunset Books i TW Kids.
Magazini: Time, Time Azija, Time Atlantik, Time Kanada, Time Latinska
Amerika, Time južni Pacifik, Time Money, Time For Kids, Fortune, Life, Sports
Illustrated, SI Women/Sport, SI International, SI For Kids, Inside Stuff, Money,
Your Company, Your Future, People, Who Weekly (Australija), People en
Espanol, Teen People, Entertainment Weekly, EW Metro, The Ticket, In Style,
Southern Living, Progressive Farmer; Southern Accents, Cooking Light, Travel
Leisure, Food & Wine, Departures, SkyGuide, Vertigo, Paradox, Milestone, Mad
Magazine, Parenting, Baby Talk, Baby on the Way, This Old House, Sunset,
Sunset Garden Guide, Health, Hippocrates, Costal Living, Weight Watchers,
Real Simple, President (Japan), i Dancyu (Japan) te još 80 drugih magazina u
Britaniji.
Diskografske kuće: Atlantic Group, Atlantic Classics, Atlantic Jazz, Atlantic
Nashville, Atlantic Theater, Big Beat, Background, Breaking, Curb, Igloo, Lava,
Mesa/BlueMoon,Modern,RhinoRecords,Elektra,EastWest, Asylum, Elektra/
Sire, Warner Brothers Records, Warner Nashville, Warner Alliance, Warner
Resound, Warner Sunset, Reprise, Reprise Nashville, American Recordings,
Giant, Maverick, Revolution, Qwest, Warner Music International, WEA
Telegram, East West ZTT, Coalition, CGO East West, China, Continental,
DRO Fast West; Erato, Fazer, Finlandia, MCM, Nonesuch i Teldec.
Internet: internetski div America Online ili AOL.42
Za AOL-om po veličini slijede Disney, Viacom, Vivendi Universal (koji se spojio
sa Seagamom obitelji Bronfman) i News Corporation Ruperta Murdocha. Ta
mreža dominira televizijom, filmovima i izdavaštvom. U 1997. na filmove koje su
proizvele četiri najveće filmske kompanije – Disney, Warner Brothers, Paramount
(Viacom) i Universal (Seagram) - otpada dvije trećine ukupne zarade u kinima za
tu godinu.43 Do 2003. svega 2 0% američkih novina, čak i onih lokalnih, nije bilo u
rukama medijskih korporacija, a ista situacija bilježi se širom svijeta.44
Michael Powell, sin Colina Powella i predsjednik američke Federalne komisije
za komunikacije, nastoji dodatno povećati udio medija koji jedna kompanija
smije posjedovati, a Tony Blair radi to isto u Britaniji. Obojica služe svojim skrivenim
gospodarima. Uz tu razinu kontrole medija, zamislite koliki je potencijal
za programiranje ljudi istim lažima i dezinformacijama; istim uvjetovanim pogledom
na stvarnost; istim novogovorom i subhminalima. Pomislite također koliki
je potencijal za gušenje informacija i gledišta koja se suprotstavljaju i razotkrivaju
službene laži. Kad sam objavio knjigu Alisa u zemlji čudesa i katastrofa Svjetskog
trgovinskog centra, kopije sam poslao svim većim televizijskim programima, radio
postajama i novinama u Britaniji i Americi. Radi se o razotkrivanju laži koje okružuju
11. rujna, pa ipak me od svih tih medijskih organizacija kontaktirala samo
jedna, Sunday Herald iz Škotske. Unatoč tome, napisali su priču o meni u kojoj nije
spomenut sadržaj knjige. Eto kakvo je naše slobodno društvo.
Iluminati diktiraju politiku i gledišta na gotovo svim područjima društva.
Često kroz svoje ‘dobrotvorne zaklade’ financiraju ‘znanstvena istraživanja’ (inzistirajući
prije isplate novca da im rezultati idu na ruku – pogledati / istina će vas
osloboditi). Cilj toga je održanje partijskog stava znanosti prema prirodi stvarnosti.
U njihovom je vlasništvu i farmaceutski kartel koji financira ‘medicinski’
sustav, obrazujući liječnike i distribuirajući njihove smrtonosne lijekove i razorna
cjepiva. Oni posjeduju transnacionalne ‘prehrambene’ korporacije koje odlučuju
o tome što ljudi jedu. Njihove su i korporacije koje proizvode pića i odlučuju što
ljudi piju. Oni drže zalihe nafte i energetske kompanije o kojima moderno društvo
ovisi. Svi ti aspekti iluminatske kontrole koordiniraju se iz središnje točke kako
bi držali u zarobljeništvu naša tijela, umove i slobodu izbora. Ali daleko najvažnija
nit u toj mreži vlasništvo je nad medijima koji diktiraju što ljudi misle. Igra
s podsvjesnom stvarnošću – ciljem broj jedan – vodi se kroz um i emocije. Odavna
razotkrivam središnje vlasništvo nad tim prividno nepovezanim područjima
društva. Konačno sve veći broj ljudi to počinje primjećivati.
 
Razmišljati poput gmaza
Posao je jednostavan. Znate da je stvarnost iluzija i da ju stvaraju vjerovanja koja
prihvaćamo kao stvarna. Također znate da se osjetilno ponašanje organizira u
podsvjesnom, a ne svjesnom umu. On doživljava i interpretira stvarnost, no nije
njen glavni tvorac. Podsvijest stvara misaona polja, valne uzorke, a svijest ih opažanjem
pretvara u holografsku, iluzornu stvarnost. Dobro. Tako naoružani ovim
znanjem napadate podsvijest eksplozijama poruka namijenjenih programiranju
njenih vjerovanja shvaćanjem stvarnosti koje vam odgovara. Doslovno hipnotizirate
stanovništvo. Hipnotizer želi da budete opušteni i u stanju sličnom transu
koje dopušta snažan pristup podsvjesnom umu. On ili ona nakon toga će usaditi
poruke koje žele da slijedite nakon što budete mislili, naglašavam mislili, da je
hipnoza završila. Priča o čovjeku kojem je rečeno da neće vidjeti svoju kćer nakon
što ‘izađe’ iz hipnotičkog stanja dobar je primjer. Ljudsko stanovništvo zarobljeno
je u istom hipnotičkom transu i prati naredbe usađene u podsvjesni um. To nas
vraća natrag na vezu s Gmazovima.
U središtu tog uvjetovanja, baš zgodno, nalazi se najstariji dio ljudskog mozga,
znanstvenicima poznat kao R-kompleks ili reptilski mozak. On je rezultat naše
gmazovske genetske povijesti. Gmazovi koji stoje iza Iluminata prirodno znaju
bolje od ikoga kako se manipulira gmazovskim mozgom, a čovječanstvo se najvećim
dijelom kontrolira i upravlja kroz njega. Ljudski mozak podijeljen je na dva
dijela ili hemisfere. Imamo desni mozak i lijevi mozak koji su povezani masom
živčanih vlakana. Lijeva je strana ‘racionalna’, ‘logička’ i ‘intelektualna’. Blisko surađuje
s fizičkim osjetilima i može ju se sažeto opisati kao «mogu li to ‘dodirnuti’,
‘vidjeti’, ćuti’, ‘pomirisati’ ili ‘okusiti’?» Ona komunicira kroz izgovorenu i pisanu
riječ. U desnoj hemisferi manifestiramo maštu, intuiciju, instinkte, stanja poput
snova i podsvijest. Ona je umjetnik, glazbenik i stvaralačko nadahnuće. Komunicira
slikama i simbolima, a ne riječima. Ta desna strana blisko je povezana s
reptilskim dijelom mozga. Gmazovi komuniciraju kroz slike i simbole – poput
iluminatske mreže tajnih društava – pa to gmazovski mozak čini najotvorenijim
za uvjetovanje kroz filmove i televiziju. Istraživač Skip Largent piše:
«Svi filmovi i televizija projekcija su reptilskog mozga. Kako to? Filmovi i
televizija (video-igre itd.) neporecivo su nalik snovima, ne samo po svom
predstavljanju simbolične stvarnosti, već i utoliko što ljudi koji gledaju filmove
itd., imaju iste uzorke moždanih valova kao kada sanjaju. A pogodite gdje u
vašoj glavi nastaju snovi? U reptilskom mozgu (iako su uključeni i drugi
dijelovi našeg mozga). ‘Jezik’ reptilskog mozga sastoji se od vizualnih slika.
Sve poruke koje šalju gmazovi također su prikazane vizualnim simbolima,
od kojih svaki ima specifično značenje.«
To je ono što Iluminati rade kroz svoje subliminale i simbole. Filmska i televizijska
industrija ne samo što su u vlasništvu Iluminata; oni su ih najvećim
dijelom i stvorili. Oni, naime, dobro razumiju kako se vizualne slike mogu koristiti
za uvjetovanje stanovništva. U normalnim okolnostima desna strana mozga
koja je pod reptilskim utjecajem prima slike preko očiju ili zamišljanja, a lijevi
mozak dekodira te slike u misli i zaključke. Međutim, u taj proces umiješali su se
Iluminati kako bi kontrolirali ljudsku percepciju. Njihov je cilj razdvojiti funkcije
tih dviju zasebnih dijelova mozga kako bi nas se moglo manipulirati kroz desni
mozak dok bismo bili svjesni samo lijevog – ili, kako bi nas se moglo manipulirali
kroz podsvijest dok bismo bili svjesni samo svjesnog. Oni usađuju slike u desni
mozak (stanje snova, nesvjesno) koristeći simboliku, subliminalne prikaze i slike,
često istovremeno govoreći lijevom mozgu kako bi te slike trebao interpretirati.
To se provodi kroz ‘obrazovanje’, znanost’ i medije. Televizijske vijesti rade to cijelo
vrijeme. Desnom mozgu pokazuju slike, a reporterov glas govori lijevom mozgu
što one znače. Ako mi na televizijskim vijestima pokažete neke slike bez riječi
dat ću vam mnoga moguća objašnjenja za to što se događa. Ali reporter vam daje
samo jedno objašnjenje – i to uvijek ono koje su dale vlasti. Vanjski izvori govore
lijevom mozgu kako da dekodira slike iz desnog mozga. Ono što hitno trebamo
učiniti je ponovno zadobiti kontrolu nad našim lijevim mozgom i sami odlučivati
što vidimo, još jedan aspekt reptilskog uma je i mentalitet ‘roja’: oni pokušavaju,
zasad vrlo uspješno, prenijeti to stanje roja ili krda na ljudsko stanovništvo. To je
jedini razlog zašto tako očajnički nastoje uništiti individualnost svake vrste.
Primijetit ćete da se riječi kao što su ‘mašta’, ‘zamislite’, ‘san’ i slično obilno
koriste u oglašavanju. Oni znaju da kada koriste te aktivirajuće riječi koje potiču
nesvjesno, sanjarsko stanje iz desne strane mozga, mogu pristupiti vašem nesvjesnom
umu sa slikama i onda reći vašem lijevom mozgu kako da to dekodira u
svjesni jezik – želim taj automobil; mislim da bi policiji trebalo dati više ovlasti
kako bi mogla zaustaviti kriminal; trebam Viagru kako bih opet bio pravi muškarac;
trebamo svjetsku vladu koja će riješiti naše probleme. Televizija i filmovi
stvaraju fantastičan svijet od sanjarija kako bi otvorili nesvjestan desni mozak i
kroz to Iluminatima omogućili tajni pristup do svjesnog uma. Televizija i filmovi
prepuni su subliminalnih poruka. Djeca su tome najpodložnija, zbog čega su meta
fantastičnih slika. U ranom djetinjstvu mentalno je stanje pod gotovo isključivom
kontrolom reptilskog mozga, pa kreatori dječje ‘zabave’, poput Disneya, iskorištavaju
to znanje. Zanimljiv mi je bio jedan članak u Los Angeles Timesu u kojem je
opisana još jedna osobina reptilskog mozga – pohlepa i nezasitnost. Naslov članka
bio je «Živjeti sve raskošnije – kako je odvratna nezasitnost postala uobičajen način
života u južnoj Kaliforniji». U članku je citirana francuska antropologinja G.
Clotaire Rapaille koja je rekla:
«…Zelja za preobiljem potječe od’reptilskog mozga’, najstarije, najprimitivnije
strukture u našoj mentalnoj evoluciji. Gmaz želi prigrabiti s t o j e moguće više
 
hrane, biti što je moguće veći i moćniji zato što je fokusiran na preživljavanje.
Kada moramo izabrati između intelekta i reptilskog, reptilsko uvijek
pobjeđuje.«
«Zadovoljavanje tog unutarnjeg guštera ima svoje negativne strane. Naši
nezasitni apetiti učinili su Amerikance 4 kg težima, u prosjeku, nego što
smo bili prije dva desetljeća, i podložnijima nego ikad srčanim bolestima
i dijabetesu. Nagomilavamo planine dugova (kamate na prekoračenja koje
plaćamo za kreditne kartice više su se nego utrostručile od 1996. na 7,3
milijarde godišnje) i trošimo fosilna goriva kao ludi. Zahtijevamo stvari koje,
duboko u sebi, zapravo ne želimo, ili čak i ne koristimo.«4 5
Tako reptilski um vidi stvarnost, to je svijet u k o j em živimo zato što su Iluminati
gmazovi. Fokus j e na preživljavanju. Možda j e svijest Matrixa projicirala t e razumne
programe u gmazovskom obliku zato što ništa ne koncentrira um tako dobro
k a o strah da se neće preživjeti. Mi smo njihov izvor energije i , kroz njih, izvor
energije samog Matrixa. Oni nas nastoje kontrolirati i očuvati pritjecanje energije
straha. Njihova prividna arogancija samo j e maska za paniku. Krug j e upotpunjen
time što, j e d n om programirani izvana usađenom stvarnošću, ljudi koji su
sami sebi izgradili zatvor postaju policajci koji nastoje druge zadržati u njemu. Sve
one čija se stvarnost ne slaže s izmišljenom konsenzusnom stvarnošću ismijavaju
osuđuju i u svakom pogledu zlostavljaju zato što ovi odbijaju prilagoditi se prevladavajućoj
iluziji. Novogovor je stvoren kako bi se uklonio čak i j e z ik potreban
za opisivanje neke druge stvarnosti, o s im one koju Iluminati žele održati. Vrtimo
se i v r t i m o u krug, j e d n a programirana generacija programira sljedeću, svaka sve
odlučnije od prethodne. Zidovi se svakim d a n om sve više stežu oko nas.
Ali ne mora biti tako. Možemo razbiti krug, što ć e m o i učiniti. A sad ć e m o
vidjeti kako se to radi.
 
preneseno sa: http://2012-transformacijasvijesti.com/
O autoru
Danijel Folnegović
Author: Danijel FolnegovićWebsite: http://fx-files.comEmail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Owner
Danijel Folnegović je oduvijek bio zainteresiran za sve što ima veze s paranormalnim. Zarazio se time tamo davne 1993. gledajući prvu epizodu serije Dosije X. Voli pisati o bilo ćemu zanimljivom od NLO-a, vanzemaljaca, teorija urote, teorije o drevnim vanzemaljcima i nerješenim misterijama. Također, ima strast prema SF serijama i filmovima, ali i nogometu. Pokretač je ove stranice i brine o njenom neometanom radu. Povremeno se pojavljuje kao gost u nekim TV i radio emisijama.
Nedavni članci:

Comments powered by CComment

WMD hosting

wmd dno