Reinkarnacija - neobjašnjivi primjeri, osobno iskustvo + Studija slučaja
22 Svi 2019Korisnička ocjena: 5 / 5
- Detalji
- Kategorija: Duhovnost
- Kreirano: Srijeda, 22 Svibanj 2019 12:56
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 16960
Većina nas poznaje koncept reinkarnacije. Zapravo, mnogi vjeruju, dok se drugi iskreno nadaju, da je takav koncept u velikoj mjeri stvarnost ljudskog postojanja. Jer ako bi to bilo tako, ne samo da bi značilo da nas nakon smrti čeka još nešto, nego da je svaki od nas uistinu besmrtan.
Ali što je reinkarnacija? Je li to stvarno? Je li to neizbježno? Ili bi sama reinkarnacija mogla biti još jedna visoravan da bi “duša” - što god da je - prešla na svoje sljedeće stanje postojanja? Doista, može li reinkarnacija dokazati da je sam život za svakoga od nas neprestano putovanje koje treba cijeniti i kojim treba ovladati iz različitih perspektiva i oblika postojanja?
Dok mnogi ljudi odbacuju takve pojmove, sigurni u jednako dogmatskom i rigidnom pristupu životu koji ih obuzima jednako čvrsto kao što to može bilo koja religija, činjenica je da su kroz povijest sve do modernog doba posvuda primjeri prošlih života i reinkarnacije. Štoviše, oni dolaze iz svih društvenih slojeva. Doista, ideja da se koncept reinkarnacije može odbaciti bez istraživanja ili objašnjenja sličan je stavljanju vaše vjere u kontekst “božanstva” koje nikada niste vidjeli.
Iz istraživačkog i znanstvenog stajališta, ako bi reinkarnacija bila dokazani dio ljudskog života, ne samo da bismo se trebali pitati koja bi nam mogla biti svrha postojanja, nego što to znači za našu perspektivu života? Što znači “život”? Što je život? Ljudski život? I živi li opet, i opet, i opet?
Prije nego krenemo dalje i istražimo ovaj fascinantni koncept malo dublje, pogledajte kratki video ispod. Prolazi kroz osnove reinkarnacije.
Reinkarnacija - stalni pratilac kolektivnog ljudskog postojanja
Iako nećemo imati detaljnu raspravu o povijesti koncepta prošlih života, ili o mnogim religijama i njihovim različitim pogledima na reinkarnaciju, ovdje se može sa sigurnošću reći da se pojam i vjera u život nakon smrti vraća na naše kolektivne početke civilizacije i od tada je prožeta u mnogim religijama, sustavima vjerovanja i našoj kolektivnoj biti postojanja.
Dok su neke religije prihvatile koncept reinkarnacije, druge su ga smatrale heretičkim. Tijekom brutalnih godina Inkvizicije, na primjer, mnogi ljudi koji su otvoreno propovijedali vjerovanje u takav pojam bili bi živi spaljeni na lomači.
Doista, čini se da je prihvaćanje i zanimanje, barem za mogućnost reinkarnacije na "zapadu" barem javno, postalo prihvačeno tek nakon što je razdoblje prosvjetljenja omogućilo da se takvi pojmovi shvate u devetnaestom i početkom dvadesetog stoljeća. Tijekom tog vremena mnogi znanstvenici, filozofi i jednostavno bogati ljudi svoga vremena stekli su uvid u mnoge drevne istočne tekstove. Osobito, ali ne isključivo u drevne Indijske spise i takve slične spise.
Zanimljivo je da su mnoga učenja u ovim drevnim tekstovima bila diskretno poznata onima u "tajnim društvima" kao što su masoni, barem iz našeg retrospektivnog gledišta, stoljećima. Ove tajne organizacije, čiji su korijeni vodili natrag do vitezova templara, koji su zauzvrat, vjerojatno stekli pristup takvom znanju tijekom okupacije hramskog brda u Jeruzalemu u dvanaestom stoljeću i njihove naizgled redovite interakcije s mnogim istočnim učenjacima tog vremena.
Ukratko, ipak, bez obzira na istinu reinkarnacije i kakav god bio stav vlasti tih vremena, to je koncept koji se zadržao uz ljudski rod jer je vrijeme, za nas, počelo. Zašto?
Točni opisi prošlih života "Zaslužuju ozbiljno razmatranje!"
Čak i danas, u modernom dobu, gdje će znanost dati odgovor na sve(barem se tako misli), još uvijek postoje mnogi koji vjeruju da je takav koncept prošlih i budućih života istinit. Štoviše, postoji mnoštvo zahtjeva za ispitivanje onih koji vjeruju da se mogu sjetiti svog života prije onoga u kojem sada žive, osobno sam imao neko jako slično iskustvo sa svojom kčeri, o tome ću na kraju napisati što i kako se dogodilo.
Carl Sagan će izjaviti da vjeruje da bi pitanje prošlih života trebalo ozbiljnije shvatiti. On će prije svoje smrti ponuditi mišljenje:
"Djeca ponekad izvještavaju o prošlom životu, koji se nakon provjere ispostavi točnim i o čemu nisu mogli znati ni na koji drugi način nego za reinkarnaciju!"
Doista, većina onih koji su to tvrdili, barem bez pomoći hipnotičke regresije, su bila mala djeca.
Jim Tucker jedan je od vodećih istraživača na tu temu. Rekao je:
"Ispitanici obično prestaju davati izjave iz svojeg prošlog života do dobi od šest ili sedam godina, a većina (tada) čini se da gubi navodne uspomene. To su godine kada djeca kreću u školu i počinju imati više iskustva u sadašnjem životu, kao i vrijeme kada gube sjećanja na rano djetinjstvo!"
Vjerojatno je, ako prihvatimo Tuckerove i Saganove tvrdnje, da imamo vrlo mnogo toga za istražiti. Kao i potražiti razloge zašto ta sjećanja iz prošlih života blijede. I možda, zbog čega su kod nekih ta siječanja toliko jaka da se guraju na površinu svijesti?
Zapravo, Tuckerovo istraživanje i nalazi u dokumentu "Dječja izvješća o prošlim životnim sjećanjima" nude nevjerojatan uvid u ovaj zaista fascinantan fenomen.
Mnoge smrti u prošlim životima dogodile su se neprirodnom smrću!
Tucker bi ubrzo uzeo nekoliko detalja koje su ponudila djeca tvrdeći da se mogu sjetiti prošlih života. Otkrio bi, na primjer, da je između smrti pojedinca i rođenja djeteta koje ga se sjeća, često manja od dvije godine. Često bi se dogodilo da su te dvije osobe bile u istoj zemlji ili zemljopisnom području. Međutim, možda je najzanimljivije bilo otkriće o smrti osobe iz prošlog života. Pisao je:
"Jedan dio (prošlog) života koji je često izvan običnih sječanja je način smrti, jer se 70% tih smrtnih slučajeva dogodilo neprirodnim smrću!
Iako je Tucker ponudio da se slučajevi najvjerojatnije mogu naći tamo gdje postoji široko rasprostranjeno vjerovanje u reinkarnaciju, primjeri postoje doslovno u cijelom svijetu, a u onim zemljama u kojima ideja prošlog života nije toliko ukorjenjena je najmanje vjerojatno da će prijaviti takve slučajeve, dal zbog straha od ismijavanja, ili nečeg još goreg.
Tucker je također skrenuo pozornost na urođene ožiljke na tijelu osobe koja je tvrdila da se može sjetiti prošlog života. Naveo bi da su mnoga djeca koja su tvrdila da se sjećaju prošlog života koji je završio na neblagovremen način, često imala markice ili oznake koje su odgovarale rani iz prošlog postojanja. Uskoro ćemo ispitati neke od tih primjera.
Ukratko, iako ne postoji posebna emocija ili razvoj emocionalnih odgovora koji odgovaraju svakom slučaju, oni koji tvrde da se mogu sjetiti prošlih života također često oponašaju emocije, strahove i osobnost te osobe, iako je to u većini slučajeva to naslijeđeno od većine članova obitelji, jer oni najčešće nemaju nikakve veze s onima iz odgovarajućih slučajeva prošlog života.
Suvremeni primjeri i tvrdnje o reinkarnaciji
Iako je ideja i istinsko vjerovanje u reinkarnaciju s nama stoljećima, samo je u našem suvremenom razdoblju provedeno, zabilježeno i znanstveno teoretizirano istinski moderno istraživanje o njihovoj autentičnosti i značenju za ljudski život kakvog poznajemo.
Mi smo opsežno spomenuli rad Jim Tuckera gore, i to s pravom. Međutim, postoji mnoštvo slučajeva koje možete izabrati, osobito iz kasnog dvadesetog stoljeća i prvih godina 21 stoljeća.
U nastavku je samo nekoliko primjera (relativno) od nedavno, ljudi koji tvrde da se mogu sjetiti drugog života ili postojanja ovdje na Zemlji prije svojeg rođenja.
Slučaj James Linegar - sjećanja iz Drugog svjetskog rata
Možda je jedna od najnovijih tvrdnji o reinkarnaciji one od Jamesa Linegarea. U dobi od samo 3 godine u ranim 2000-ima, James je bio samo opsjednut borbenim avionima iz Drugog svjetskog rata - unatoč tome što nije bio upoznat niti s pojmom takvog sukoba ni da se on odvijao više od pola stoljeća prije njegova rođenja - njegovo poznavanje aviona i njihovih unutarnjih djelova bilo je daleko izvan njegovih godina.
James nije mogao samo nacrtati detaljne slike iz spremnika američkog borbenog aviona, već je mogao potpuno rastaviti i objasniti svaki dio aviona do razine iskusnog pilota. On će, međutim, također patiti od užasnih noćnih mora, o kojima će također crtati detaljne slike. Uvijek bi imale avion u plamenu i kretale se prema zemlji.
Kad su ga naposljetku roditelji pitali o čudnom crtežu iz njegovih snova i što je time mislio kazati, James bi rekao da je on pilot u zrakoplovu. Štoviše, on je bio u nesreći dok su "Japanci" oborili njegov zrakoplov. Kad im je rekao da je "njegov matični brod" HMAS Natoma, njegovi su roditelji počeli istraživati. Na njihovo čuđenje, taj brod američke mornarice služio je u borbama protiv Japanaca u Drugom svjetskom ratu.
Još je nevjerojatnije, međutim, kada su fotografiju članova posade pokazali Jamesu, on je mogao ispravno imenovati svaku osobu na slici, bez da su mu roditelji ikad pročitali imena članova posade. Također se i sam identificirao i prepoznao na fotografiji kao pilot američke mornarice James Houston. Zapisi pokazuju da je James Houston doista poginuo tijekom sukoba s neprijateljskom vatrom.
Nadalje, kada je obitelj uspjela pronaći živuće pripadnike jedinice, opis Jamesa o okolnostima smrti pilota Houstona u potpunosti je odgovarao njegovoj verziji.
U nastavku možete pogledati kratki videozapis koji malo dalje gleda na ovaj slučaj.
3-godišnji dječak se prisjeća šrošlog života i načina na koji je i gdje je ubijen
Prisjećajući se Tuckerova otkrića na trenutak i postavljanja ožiljaka koje ukazuju na ranu u prethodnom životu, brzo ćemo pogledati trogodišnjeg dječaka koji je tvrdio da se ne sjeća samo svog prethodnog života, nego i tko je njegov ubojica u tome životu bio, i gdje je "njegovo tijelo" zakopano.
Na Golanskoj visoravni, području današnje Sirije, dječak se stalno prisjećao prošlog života u kojem je ubijen. Štoviše, bio je siguran da ga je ubojica udario u glavu sjekirom, a potom ga pokopao u plitkom grobu.
Možda je razumljivo, da mu seljani, uključujući i dječakove roditelje, nisu vjerovali, te su to pripisivali mašti malog djeteta. Međutim, kad je inzistirao da ih odvede na mjesto za koje je tvrdio da je grob iz njegova "drugog života", ostali su šokirani kad su zaista otkrili trulo tijelo u plitkom grobu. Štoviše, mrtvo tijelo imalo je izrazitu ranu na glavi. U grobu je također otkrivena i sjekira.
Još čudnije, dječak je na čelu imao madež na istom mjestu i oblika kao rana na lešu. U nastavku možete pogledati videozapis za dodatne informacije.
Chanai Choomalaiwong - bivši učitelj koji je ubijen!
Vrlo slična priča dolazi iz Tajlanda, gdje je 3-godišnjak, Chanai Choomalaiwong, podnio slične tvrdnje svojoj obitelji da se sjeća prošlog života. Mogao se čak sjetiti svog bivšeg imena, Bua Kai, i da je bio učitelj. Štoviše, ubijen je kad je netko pucao dok se on vozio na biciklu kako bi podučavao u školi blizu mjesta gdje je živio.
Mladi Chanai, unatoč inzistiranju njegove obitelji da ne postoji ništa više od mašte iza njegovih tvrdnji, inzistirao je na tome da to što priča je istina. Toliko je inzistirao i bio uporan, da će naposljetku natjerati svoje roditelje da popuste. Dopustili su da sa njegovom bakom otputuje u selo s Chanaijem, gdje je tvrdio da je nekada živio, i gdje su Bua Kaiovi roditelji još uvijek živjeli.
Nakon što je autobusom stigao na odredište, dječak je vodio svoju baku u kuću u kojoj je živio stariji bračni par. On ih je prepoznao kao roditelje Bua Kai-a - što su doista i bili. Njihov sin bio je mrtav već osam godina.
Ono što je još nevjerojatnije je da je Bua Kai ubijen s leđa. Njegovi obdukcijski izvještaji pokazuju da je imao malu ulaznu ranu na stražnjoj strani glave i veću izlaznu ranu na prednjem dijelu čela. Chanai je imao dva madeža, identična po položaju, veličini i obliku koje su odražavale rane bivšeg učitelja za kojeg je tvrdio da je nekad bio on sam.
Luke Ruehlman se sjeća svoje smrti u požaru u hotelu u Chicagu
Kada je 5-godišnji Luke Ruehlman više puta nazvao predmete i igračke "Pam", njegova majka, Erica je konačno pitala tko je Pam. Osobito zato što joj je Luke također dao nekoliko predmeta s objašnjenjima koje je koristio kao "djevojka". Nadalje, "nosio je iste naušnice kao i mama" i imao je "crnu kosu". Kada ga je mama pitala zašto voli nositi ženske stvari, ostala je šokirana odgovorom:
Tvrdio je da je "bio Pam, ali da je umro". I nakon toga je "otišao na nebo", ali je "odgurnut" natrag prije nego što je došao do vrha te je tvrdio:
" ... i kad sam se probudio, bio sam beba. Nazvala si me Luke!"
Šokirana, ali nastavljajući pritiskati mladog sina, Erica je pitala gdje je živio kada je bio “Pam” i kako je Pam umrla. Otkrio je da je nekoć živio u Chicagu, gdje je Pam “puno koristila vlak”. A da je umro u požaru koji ga je prisilio da iskoči kroz prozor.
Erica je počela istraživati stražnju stranu ove informacije. Ono što je otkrila šokiralo ju je i ohladilo u jednakoj mjeri. U ožujku 1993. požar u hotelu Paxton u Chicagu ostavio je 19 mrtvih. Kad je pogledala detalje onih koji su umrli, otkrila je Pam Robinson, koja je umrla nakon što je skočila s jednog od prozora hotela pokušavajući pobjeći od dima i plamena.
Kratki videozapisi prikazuju mali segment vijesti o incidentu.
Cameron Macauley - podsjeća se na nekadašnji život u Bijeloj kući s pogledom na more
Jedan od najfascinantnijih i za mnoge istraživače, vjerodostojni slučaj očite reinkarnacije dolazi iz Glasgowa u Škotskoj. Godine 2009., 2-godišnji Cameron Macauley počeo je govoriti o “drugom životu” gdje je živio u “bijeloj kući” na otoku Barra.
Nadalje, imao je crno-bijelog psa i navodno je tvrdio da mu je otac Shane Robertson. Tragično, ubijen je kada ga je pregazio vozač. Možda je najvažnija od svih tvrdnji, a ponavljano ju je najviše, je bila koliko mu je nedostajala "druga" majka. U jednom je trenutku Cameron je bio toliko zaokupljen svojom bivšom kućom da je njegova obitelj vjerovala da mu to uzrokuje veliku tugu i bol.
Obitelj je naposljetku posjetila otok i povela s njima Camerona. Na kraju će ih odvesti ravno do bijele kuće na plaži. Štoviše, obitelj koja se preziva Robertson doista je tamo živjela, kao i crno-bijeli pas. Čak i više bizarno, Cameron je znao sve pojedinosti i lokacije kao dlan svoje ruke, uključujući i sve događaje i stvari koje bi samo netko tko tamo živi znao.
Gotovo sve što je dječak tvrdio se slaže, osim imena "Shane", koji se može ili ne mora pokazati važnim za daljnju istragu. Međutim, kao što je Jim Tucker ranije spomenuo, kako je Cameron ostario, počeo se sve manje i manje sječati svog prošlog života do točke u kojoj se skroz malo sjećao, ako se ičeg i sijećao.
Slučaj je jedan od najpoznatijih i najistraženijih. Kratki video u nastavku detaljnije opisuje ovaj najuzbudljiviji slučaj reinkarnacije u moderna vremena:
Pollockovi blizanke - reinkarniraju se same i u istu obitelj!
Dana 5. svibnja 1957. u Hexhamu, Engleska, cijeli svijet Johna i Firenze Pollok bio je razbijen kada su njihove kćeri Joanna i Jacqueline - 11 odnosno 6 - ubijene u prometnoj nesreći. Reći da je dvoje roditelja bilo uznemireno, bilo bi nepromišljeno.
Međutim, nešto više od godinu dana kasnije, 4. listopada 1958. godine, Firenca će roditi treće i četvrto dijete blizanke. Nazvane su Gillian i Jennifer, nije prošlo dugo prije nego su dvoje roditelja otkrila uznemirujuće, ali bizarno utješno otkriće o jednoj od njihovih novih kćeri blizanki.
Jennifer je imala madeže na čelu i struku - točno na istom mjestu gdje je Jacqueline imala ožiljke od nesreće.
Još bizarnije, kako su dvije djevojke rasle i obitelj se preselila na sjever Engleske u zaljev Whitley, počele su tražiti igračke koje su nekada pripadale njihovim preminulim sestrama. Igračke koje nikada nisu vidjele i sestre koje nikad nisu srele ili su ih čak bile svjesne. Nekoliko godina kasnije, kada se obitelj odlučila vratiti u Hexham, dvije mlade djevojke, unatoč tome što nikada prije nisu vidjele grad, znale su ga kao da su tamo živjele cijeli život.
Međutim, blizanke je obzela čista panika svaki puta kada su automobilom prolazili pokraj mjesta nesreče prvih sestara, što je naposljetku uvjerio Pollokove da su njihove nove kćeri-blizanke, zapravo, reinkarnirane verzije Joanne i Jacqueline.
Kratki video o ovom detaljnom, ali intrigantnom slučaju:
Reinkarnacija iz mnogo daljeg podrijetla
Slučaj Jamesa Linegar-a na stranu, većina gore navedenih primjera općenito sadrži tvrdnje o prošlom životu unutar nekoliko godina od vlastitog postojanja. Svakako unutar živog sjećanja na njega. Međutim, postoje i drugi slučajevi reinkarnacije koji se protežu daleko dalje. Doista, iako su uglavnom proizvod hipnotičke regresije i tako otvoreni za teške kritike, mnogi ljudi često se prisječaju na višestruke prošle živote. Kao da su u stalnom ciklusu postojanja.
Primjerice, prije smo ispitali slučaj Dorothy Eady i njezine tvrdnje o prošlom životu u starom Egiptu. Koliko god zanimljive tvrdnje bile same po sebi, dovele su do otkrića za koje egiptolozi (u to vrijeme) nisu bili ni svjesni. Premda nisu svi sljedeći slučajevi dali takve nalaze kao što su oni koji slijede tvrdnje Eady.
Sam - ponovno se rađa kao vlastiti unuk!
Još jedan od slučajeva tipa Jim Tuckera bio je slučaj "Sam". Otprilike u dobi od 18 mjeseci, dok mu je njegov otac mijenjao pelenu, zapanjujuće je izjavio:
" Kada sam bio tvojih godina, mijenjao sam ti pelene!
Daljnja otkrića došla su kad je prvi put pogledao stari obiteljski foto album. Potaknut bizarnom idejom da je Sam njegov otac, Samov djed, Samov tata izradio je obiteljski album kako bi pratio reakcije njegovog malog sina.
Odmah nakon što je vidio sliku automobila, dječak bi pokazao na nju tvrdeći: "To je moj auto!" Doista, bio je to prvi djedov pravi automobil. Njegovi su ga roditelji pokušali prevariti pokazujući mu sliku djeda s hrpom prijatelja. Oni bi namjerno pokazali pogrešnu osobu. Svaki put ih je dječak ispravljao i istaknuo ispravnu osobu kao njega.
Pitali su ga što se još sjeća. Tvrdio je da je njegova sestra (njegova pra tetka) bila "pretvorena u ribu" od strane "loših ljudi!"
To je također šokiralo obitelj. Samova (djedova) sestra je brutalno ubijena, a njeno mrtvo tijelo je bačeno u obližnju rijeku. Usprkos točnosti, njegovi roditelji mu nisu željeli priušćivati nočne more, zamarajući ga detaljima oko ubojstva.
Peter Hume - stražar s neobjavljenim znanjem, bio i u Cromwellovoj vojsci!
Iako je bingo pozivatelj iz Birminghama u Velikoj Britaniji, Peter Hume, bio punoljetan kad je počeo imati "sjećanja" na život koji je živio davno, njegova je priča intrigantana u najmanju ruku.
Hipoteznom regresijom Hume je napokon uspio popuniti dijelove parcijalnih uspomena. Godinama su mu uspomene mučile um. Ako su zapisnici sesija točni, u 1640-ima, Hume je bio živ i imenovan John Raphaelom. Vojska čuvara Olivera Cromwella.
Počeo je "locirati", na sesiji, određene lokacije na kojima je bio ili je živio u svom prošlom životu. Jedna od njih bila je crkva u selu Culmstock na jugu Engleske. Iako je danas izgledala mnogo drugačije, pričao je o tome kako je crkva u jednom trenutku imala toranj s "drvetom tise u njemu". To je bilo tako, iako ta činjenica nije bila javno poznata. Međutim, povjesničari su potvrdili postojanje tornja. I da je srušen 1676.
Još bizarniji su zapisi u crkvi. Jasno pokazuju da je John Raphael ne samo bio registriran u crkvi, nego se tamo i oženio.
Ryan Hammons - veliki igrač u 1960-ima u Hollywood-u
Roditeljima iz Oklahome se činilo da je njihov sin, Ryan, uvijek bio zainteresiran i volio Hollywood i filmove. Međutim, kada je 2009. napunio 4-godine, počeo je patiti od čudnih i intenzivnih noćnih mora. Kad kad bi se probudio vrišteći, stežući se za prsa i tvrdeći da mu je “srce eksplodiralo u Hollywoodu”.
Njegovi roditelji, kao i mnogi roditelji, vjerojatno su se nadali da će jednostavno prerasti bizarne snove. No, umjesto toga, jedne večeri, kad ga je majka ugurala u krevet, Ryan je tvrdio:
" Mama, mislim da sam nekad bio netko drugi!"
Dao je detalje o velikoj bijeloj kući s bazenima u dvorištu. Nadalje, imao je tri sina, iako se nije mogao sjetiti njihovih imena. To ga je uznemirilo do suza što se više pokušavao sjetiti.
Dok je proučavala fotografije i fotografije starih filmova pokušavajući istražiti tvrdnje svog sina, Ryan je ukazao na još jedanu sliku iz filma Noć poslije noći iz 1930-ih. Pokazao je na čovjeka koji je kasnije identificiran kao George Pace. A onda drugog čovjeka, za kojeg je tvrdio da je on sam, Martin Martyn.
Prema daljnjim istraživanjima, Martin Martyn je doista bio holivudski agent koji je umro od srčanog udara 1964. Nadalje, bio je relativno dobro povezan i imao je tri sina.
Kvantne teorije! Istraživanje buke! - Znanost može otključati Paranormalno?
Sve više i više znanstvenika i istraživača postaje otvoreno za mogućnost legitimnog istraživanja takvih fenomena kao što je reinkarnacija. Čak i ako su oni redom svi gorljivi skeptici. To je mali pomak prema još otvorenijem pristupu. Dok je ipak još daleko od potpunog ili čak adekvatnog istraživanja u ispravnom smjeru.
Tko ne bi bio otvoren prema reinkarnaciji s bogatstvom informacija koje se čuvaju na internetu? No Kako ih razumjeti vlastitim tempom? Prije samo pola stoljeća to se ignoriralo kao nevažana tema koja je bila dostupna samo određenom društvenom krugu. Sada, u suvremenom svijetu, to je "stvar" koja zahtijeva prepoznavanje i istraživanje.
Doista, može li se život nakon smrti, duša, svijest i ono što znamo kao reinkarnaciju na kraju objasniti znanošću? Primjena na površini i u umovima mnogih dogmatskih “znanstvenika” je odvojen svijet od paranormalnog. I neobjašnjenog.
Moglo bi se zamisliti da će za nekoliko desetljeća, prije ili kasnije, buduće generacije zajednički promatrati koncept i stvarnost reinkarnacije (što god se pokazalo) jer sada promatramo tmurne stvarnosti duševne bolesti danas koje su prošle generacije odbacivale kao doslovno "ludilo" desetljećima kroz nedostatak razumijevanja, kao i nedostatkom želje za razumijevanjem.
Doista, iako većina nije nimalo razumjela, postoji zajednička teorija koja se kreće kroz okruženja kvantne fizike. Da svemir "na svojoj najosnovnijoj razini" postoji samo kada ga se promatra. Upravo taj pojam doveo je u pitanje što je zapravo svijest. A ako “to” stvara svoje okruženje, a ne reagira na okruženje koje promatra?
Kozmička reinkarnacija i ključevi otajstava svemira
Ostanimo na trenutak s teorijom opservacijske egzistencije. Što bismo trebali misliti kada je stavimo zajedno s legendama kao što su Ptah iz spisa drevnog Egipta? Jedan od bogova jedne od najvećih civilizacija u ljudskoj povijesti. Prema legendi, Ptah bi doslovno "mislio" ili zamislio svemir i on bi počeo postojati.
Usput rečeno, lako je vidjeti odakle potječu legende Biblije. Ako samo njihovi osnovni elementi kao što je:" I neka bude svijetlost". Takvi i slični spisi kao što su oni starih Egipćana i Sumerana su najranije poznati čovječanstvu. Ali na čemu se temelje? Ili bismo ih trebali uzeti po nominalnoj vrijednosti? I ako je tako, tko su ti “bogovi kreatori” i što je zapravo naša stvarnost?
Može li se takva ezoterična lekcija podučavati ne samo o doslovnoj i fizičkoj promjeni nego i o percepciji? Je li to, prema mnogim drevnim spisima, “božanstvenost” unutar cijelog čovječanstva? Ako je tako, što je božanstvo i kako se ono odnosi na ljudsko postojanje?
Pisali ćemo uskoro o tvrdnjama Boriske, dječaka koji vjeruje da se sjeća svog prošlog života na Marsu. U istom članku također ćemo ispitati nalaze Delores Cannon. On tvrdi da je ispitao mnoge ljude koji vjeruju da nisu iskusili samo prošle živote več i da su bili i druge stvari, kao i sasvim drugaćiji oblici života.
Ako se ikada dokazi o ovim vrstama traženja razotkriju - da se ljudi prisjećaju prošlih života kao "energetskih oblika", ponekad čak ni na planetima ili mjesecima, nego naizgled plutajući kroz prostor, a možda i samo vrijeme - onda će nas to prisiliti na potpuno drugačije razumijevanje svega što mislimo znamo.
Kamo kolektivno i kozmički idemo odavde?
Dakle, čini se da je reinkarnacija, i to konkretnije naše razumijevanje iste, vjerojatno najvažnije za naše otključavanje mnogih drugih tajni svemira. Doista, pitanje što, ako se išta nalazi izvan “druge strane”, je ono koje je iskrivljeno i korišteno mnogo puta u različite svrhe.
Iz raznih svjetskih religija koje koriste krivnju za ono što nas čeka nakon smrti samo da bi njihova vjerska stada bila u redu i pod kontrolom. Podjednako neupućen pristup "ovo je sve što postoji" vidi reakcionarne često previše hedonističke postupke s malo razmišljanja o bilo kakvim potencijalnim i trajnim posljedicama. Naša nesposobnost da razmišljamo o takvim drugim egzistencijama, i zapravo ono što bi zapravo mogli biti pojmovi “duša”, možda zaustavlja svaki potencijalni duhovni napredak koji mnogi vjeruju da je naš kolektivni potencijal.
Je li reinkarnacija neizbježna? Ili svaki od naših života, koliko god ih mi imali, služi drugoj svrsi? Možda je jedan od gore spomenutih duhovnih napredaka? Može li to sugerirati na neku vrstu "kreatora" ili "božanstva"? Ili su to “zakoni” Svemira koje još nismo u potpunosti razumjeli?
Pretpostavimo da se proces života nakon smrti odvija na drugim planetima i kroz vrijeme i prostor. Može li ovo objasniti očigledne zapise iz prošlosti? Pohranjuje "uspomene na svemir", kao i sposobnost nekih ljudi da pristupaju ovoj kozmičkoj knjižnici po volji, npr. Nikola Tesla?
Može li to objasniti takve genije kao što su Leonardo da Vinci, spomenuti Nikola Tesla i drugi koji su stoljećima bili ispred svog vremena? Ili čak mistici poput Edgara Caycea. Čija točnost u pristupu znanju i sjećanjima s drugog platoa postojanja i dalje ostaje neobjašnjena?
Ah, da za kraj sam vam ostao dužan osobnog iskustva s ovom temom, zašto sam uopće i počeo pisati o njoj.
Elem daklem, prije jedno tri godine, kad mi je starija kćer imala takoger tri godine, dogodio se taj jedan događaj koji me ostavio bez teksta. Dakle igrali smo se sa lego kockicama i tako ih slagali i pričali, ali o igri, kad je odjednom u igri moja Kćer samo zastala pogledala me i rekla: " Tata znaš ja sam ti umrla u bolnici Rebro. Ali ne moraš se bojati smrti, ona je tako opuštajuća, poslije si slobodan. Znaš puno mi je veča trauma bila biti ponovno rođena, kad iz svog tog silnog prostranstva slobode ponovno se rodiš u malom tijelu."
Kako sam rekao, ostao sam bez teksta, ček i sad nakon tri godine i dalje ne znam što da mislim o ovom razgovoru. Te rečenice ko da nije izgovorila ona, jer nikako nije mogla znati za bolnicu, nikad nije bila bolesna, a kamoli u bolnici i onda da još zna i ime bolnice sa 3 godine mi je bilo nestvarno. Čak sam išo pitati u vrtić, da nije možda koja od teta ili netko iz njihovih obitelji na Rebru, ali ništa, bio je to pucanj u prazno. To mi je jedna od večih misterija koje nikad nisam dokučio, a tiću me se osobno. Naime moj je djed preminuo u KBC-u Rebro, ali prije 20-ak godina. Sad me kopka da li je moguće da je on reinkarniran u mojoj kčeri? Ili je sve samo splet slučajnosti?
Ako imate kakvo slično iskustvo, molim Vas da napišete u komentare, jer me to izjeda skoro svaki dan!
Večinski izvor članka:
Comments powered by CComment